MUFTIJA TRAVNIČKI: OD ŽRTVE SE STALNO OČEKUJE DA ZABORAVI, DA SE NE SJEĆA
''Ko se ne brine o stanju muslimana i njihovom životu ne pripada im'' (Hadis)
Draga braćo, poštovane sestre, cijenjeni uzvanici!
Dolazeći ovdje u džemat Vrbanju mi se sjećamo nedužno stradalih civila. Zato je Vrbanja trajni svjedok koji svjedoči ljudske patnje, stradanja i užase. Danas se sjećamo, podsjećamo i educiramo o realnosti života i okruženja u kom se nalazimo i živimo.
Nekad se nečega rado sjećamo, jer nam to sjećanje budi pozitivnu emociju i zrači pozitivnom energijom, a opet nekad se nečaga nerado sjećamo jer nam to budi negativnu emociju i negativnu energiju. Iako pozitivno sjećanje sadrži pozitivnu energiju ono kratko traje za razliku od negativnog sjećanja koje ima negativnu energiju i na žalost ipak dugo traje.
Kako dugotrajnu negatvnu energiju pretvoriti u pozitivnu i progresivnu, kako osnažiti ideju života, suživota, tolerancije i sklada među ljudima? Do ovog cilja vode različiti putevi, metode i načini. No, mislim da istina i pravda, iako za neke bolna, trajno vode željenom cilju.
Poznato je da u ratu stradaju ratnici, vojnici, izdajnici i bojovnici, ali zašto stradaju civili, djeca, žene i starci. Svaki rat završi mirom, željenim ili nametnutim, i zato mir svi dočekuju kao radost nakon tuge, svjetlo nakon mraka. U miru se uspostavljaju i obnavljaju pokidane ljudske veze i tome danas težimo.
Od žrtve se traži oprost, a za dželata-ubicu se moli opraštanje
Osjećam da je sve prisutniji poziv na praštanje i pomirenje, i tom se pozivu pridružujem, ali mi dozvolite da ovom prilikom priupitam, od koga se traži oprost i za koga se moli opraštanje? Od žrtve se traži oprost, a za dželata-ubicu se moli opraštanje. Istina je da do danas nisam čuo glas dželata-ubice, koji moli za oprost, niti nudi riječi pokajanja i izvinjenja. Nije li odveć licemjerno da se traži za dželata oprost, a on ne moli za oproštaj. Ima li tu imalo stida, ljudskog dostojanstva i logike!
Od žrtve se stalno očekuje da zaboravi, da se ne sjeća, da ne govori, da odseli i da nestane. Nije žrtva na potezu, na potezu je dželat-ubica. Ako ima pokajanja nek se pokaje ako govori istinu neka je kaže.
Mi znamo pod kojim simbolima i za koje ciljeve je izvršen masakr u Vrbanji i napad na Bugojno. Simbol kukastog križa, poklik ''za dom spremni'', visoko podignuta ruka kojom se pozdravlja Hitler, Musolini i ostala fašistička bratija će trajno lebdjeti i treperiti nad prostorom ovog grada. Ima li slučajnosti u tome što su zločin u Vrbanji izvršili pripadnici bojne ''Eugen Kvaternik'' kad se zna da je Eugen Kvaternik bio šef policije u NDH-a i odgovorna osoba za logor smrti u Jasenovcu. Je li Bugojnu bila namjenjena sudbina Jasenovca?
Može li se oprostiti prije kažnjavanja zločinca?
Kako očekivati od žrtve oprost, a zločinac još uvijek nije kažnjen! Očito je krivda pravdu zamela!
Pravda i nepravda nisu sijamski blizanci, ali u Bosni to očito da jesu. Ako je za jedne dostupna pravda, onda je za druge propisana nepravda ili ako se jednima nudi pravda onda se drugima garantuje nepravda. I pravda i nepravda se odnose na ljude i ljudsku zajednicu. Odsustvo pravde remeti sklad u društvu. Pravda je pravilo, a nepravda je izuzetak. Ovdje u Vrbanji je nepravda pravilo, jer pravda ne postoji a pravda je da zločinci budu kažnjeni za učinjeno zlo. Država je ta koja nudi pravdu, a ako nema pravde onda država garantuje nepravdu. I baš ovdje u Vrbanji odslikava se nepravda, jer do danas niko nije procesuiran niti je iko odgovarao za zločin. To znači da se u Vrbanji ništa nije ni dogodilo.
Dolazeći ovdje u džemat Vrbanju mi svjedočimo nepravdu i bahatost sudskih organa protiv čega dižemo glas i pozivamo da se uhapse i procesuiraju oni koji su pobili četrdeset pet nedužnih Bošnjaka džemata Vrbanja.
Gospodara svjetova molim da šehidima Vrbanje i Bosne i Hercegovine podari radosti Dženneta, da porodicama šehida podari sabura, strpljenja, ustrajnosti i nade da će pravda stići ubice njihovih najmilijih, a da nama podari snage da ustrajemo u očuvanju mira, života i suživota.
Vrbanja; 29.7.2007.g.
Muftija travnički
mr. Nusret Abdibegović
(U bugojanskom naselju Vrbanja 29. 07. 2007. održana je manifestacija "Šehidima dova-živima opomena" u znak sjećanja na 45 ubijenih bošnjačkih civila jula 1993. godine.)