Post je nijjet i odricanje

Post se sastoji od dviju komponenti: unutarnje namjere (nijjet) i ustezanja (suzdržavanja, ostavljanja, imsak), izostanak bilo koje od ove dvije komponente čini post nevažećim, osim u iznimnim situacijama, koje ćemo naknadno spomenuti.

Nema posta bez nijjeta

Nijjet podrazumijeva četiri stvari: a) čvrsto uvjerenje (da je sutrašnji dan, kojeg namjerava postiti, od ramazana), što je suprotno kolebljivosti i nesigurnosti; b) namjeru određene vrste posta (post ramazana, ili zavjetni post, ili iskupni post, ili napaštanje i sl.), nije dovoljna uopćena namjera; c) donošenje nijjeta u toku noći, u periodu između zalaska sunca i nastupanja zore, što je mišljenje većine islamskih pravnika, koji svoj stav temelje na riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko u toku noći ne učini nijjet za post, njegov post je neispravan.'' (Ebu-Davud, 2454., Tirmizi, 730., Nesai, 4/196., Ibn Madže, 1700. Vjerodostojnim ga je ocijenio Nasiruddin el-Albani u Sahihul-džami'u, 6538.); d) obnavljanje nijjeta za svaki dan ramazana, što potvrđuje prethodno citirani hadis. Ovo je, također, mišljenje kojeg zastupa većina islamskih učenjaka. Kao dokaz za ovo mišljenje navodi se i sljedeće obrazloženje: svaki dan ramazana je zaseban ibadet, koji nije u uzročno-posljedičnoj vezi sa onim prethodnim niti narednim, ispravnost jednog ne povlači za sobom ispravnost drugog i obrnuto, a razdvaja ih period u kojem je dozvoljeno činiti ono što kvari post. (El-Medžmu'u, 6/302., Redul-muhtar, 2/87., Keššaful-kina'i, 2/315.). Nasuprot ovom je mišljenje malikijskih učenjaka, Zufera i Ahmeda prema jednom predanju, da je nijjet na početku ramazana dovoljan za cijeli ramazan, i da postač nije dužan obnoviti nijjet za svaki dan ramazana, analogno namazu: kao što onaj koji obavlja namaz nije dužan obnoviti nijjet na svakom rekatu, tako postač nije dužan obnoviti nijjet svaki dan. Potporu ovom mišljenju dali su i neki savremeni učenjaci, kao što je šejh Muhammed ibn Salih el-Usejmin, Allah mu se smilovao, koji je rekao: "Ovo je, po meni, ispravnije mišljenje, jer ako upitaš bilo kojeg muslimana šta je zanijetio na početku ramazana, reći će ti da je zanijetio post cijelog mjeseca, a ne samo jedan njegov dio.'' (Eš-Šerhul-mumti', 6/356.).

Nijjet u toku noći ostvarujemo na jedan od tri načina: srčanom odlukom da ćemo postiti sutrašnji dan, ustajanjem na sehur i uzimanjem jela i pića (ustajanjem u periodu u kojem inače ne ustajemo potvrđujemo da smo ustali radi posta), samopodsjećanjem da ćemo sutra postiti ukoliko nas u tome ne spriječi validan šerijatski razlog. (Fetava-s-sijam, 37.). Donošenje nijjeta u toku noći uvjet je za ispravnost obaveznog posta, dok je dobrovoljni post ispravan ukoliko se nijjet za njega donese u toku dana, pod uvjetom da onaj ko želi postiti dobrovoljni post, prije toga nije učinio ništa što kvari post. Dokaz za to je hadis u kojem se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ušao jednog dana kod Aiše, radijallahu anha, i pitao je da li ima šta za jesti. Pošto je od nje dobio negativan odgovor, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Onda, danas postim.'' (Muslim, 1451.). U slučaju da nijjet za dobrovoljni post bude donešen u toku dana, nagrada za post počinje važiti od onog momenta kada je nijjet donešen. Ali, ako se radi o određenoj vrsti dobrovoljnog posta, kao što je post ponedjeljkom i četvrtkom, ili bijelim danima u mjesecu, onome, ko u vezi s ovom vrstom posta, donese nijjet u toku dana, neće biti upisan post tih dana, jer se za njega ne može reći da ih je postio u cjelosti. Dakle, gore spomenuti propis odnosi samo na onoga ko posti opću nafilu, a ne neku određenu vrstu nafile, jer je za ovo drugo potreban nijjet od početka dana. Onaj ko donese srčanu odluku o prekidu posta u ramazanu, time je pokvario svoj post, makar ne učinio ništa što kvari post, jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Djela se vrjednuju prema namjerama, i svakom čovjeku pripada ono što je naumio." (Buharija, 1., Muslim, 1907.).  Također, post ne iziskuje nikakvu posebnu aktivnost, izuzev srčane odluke, isto se može reći i za prekid posta, dovoljno je samo donijeti srčanu odluku i na taj način prekinuti post. (Sahihu fikhi-s-sunneti, 2/106.). Za razliku od prethodne situacije, onaj ko zanijjeti da će učiniti nešto što je zabranjeno u vrijeme posta (što kvari post), pokvarit će post samo ukoliko to učini, a ne i samom namjerom. Ovdje islamski pravnici spominju pravilo: "Ko zanijeti prekid (napuštanje) ibadeta, time je pokvario taj ibadet, a onaj ko zanijjeti da će učiniti nešto što je zabranjeno u toku tog ibadeta, i to ne učini, nije pokvario ibadet.'' (Eš-Šerhul-mumti', 6/364.).

Ostavlja strasti i jelo zbog Mene

Druga komponenta posta je imsāk (ustezanje, suzdržavanje) od svega što kvari post, prije svega hrane i pića i spolnog općenja, koji kvare post prema konsenzusu islamskih učenjaka i pravnih škola. O obavezi ustezanja od jela, pića i spolnog općenja govori 187. ajet sure El-Bekare: Zato se sada sastajte sa njima u želji da dobijete ono što vam je Allah već odredio. Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore; od tada postite sve do noći, kao i hadis: "Ko u danu ramazana, iz zaborava, nešto pojede ili popije, neka nastavi postiti, to ga je samo Allah nahranio i napojio." (Buharija, 1923., Muslim, 1155.). Propis jela i pića ima sve ono što ima funkciju hrane, kao što su hranjive injekcije, te ono što se uobičajenim putem (kroz usta i nos) unese ili dospije u tijelo (želudac), poput raznih vrsta lijekova (tableta, kapi, sirupa i sl.). Na to ukazuje hadis Lekita ibn Sabireta, radijallahu anhu, u kojem se kaže: "I dobro isperi nos, osim kada budeš postio." (Ebu-Davud, 142., Nesai, 1/66., Tirmizi, 788. Vjerodostojnim su ga ocijenili Ibn Hibban, 1087. i Ibn Huzejme, 150.). "Hadis, kao što vidimo, traži od postača da se ustegne od prekomjernog ispiranja nosa, kako to ne bi bilo uzrokom dospijevanja vode u unutrašnjost tijela (želudac), a samim time pokvarilo post. Na temelju toga kažemo da sve što dospije u unutrašnjost tijela oralnim ili putem nosa, kvari post." (Eš-Šerhul-mumti', 6/368.). Ovdje dolazimo do veoma važnog principa kada su u pitanju muftirati (stvari koje kvare post), a koji bi se mogao formulisati na sljedeći način: post kvari namjerno konzumiranje hrane i pića, i onoga što ima funkciju hrane i pića, kao i ono što se unese u tijelo uobičajenim putem, na usta i nos, makar nemalo tu funkciju. Ovo mišljenje zastupaju pravnici sve četiri poznate pravne škole (Tebjinul-hakaiki, 1/326., El-Medžmu', 6/317., Šerhu zerkani ‘ala halil, 1/207., Šerhu muntehal-iradat, 1/448.). Nasuprot tome, sve što nije hrana i piće, i nema funkciju hrane i pića, ili se unese u tijelo analnim, venoznim, kožnim, mišićnim ili nekim drugim putem, koji se ne smatra uobičajenim putem unosa, i ne dospije u želudac, kao što su razne vrste lijekova (injekcije koje ne sadrže hranjive sastojke, pumpica za astmu, čepići za temperaturu, kapi za uši i oči ukoliko ne postoji mogućnost njihovog dospijevanja u želudac, primanje oksigena, lokalna anestezija, potpuna anestezija pod uvjetom da ne traje cijeli dan, razne kreme, mirisi, i sl.), sve to ne kvari post. (Pogledaj detaljnije: Muftiratu-s-savmi el-mu'āsire, Ahmed ibn Muhammed el-Halil, 33. - 99.).

Kao što je propisan imsak (ustezanje) od spolnog općenja, isto tako je propisano ustezanje od strasti uopćeno, a o čemu govori ranije citirani hadisi-kudsijj: "Za svako dobro djelo čovjek ima između desetorostruke i sedamstorostruke nagrade, osim posta, koji pripada Meni, i Ja za njega posebno nagrađujem, jer čovjek u njemu ostavlja strasti i jelo samo zbog Mene." (Buharija, 503., Muslim, 862.). Mišljenje je većine islamskih pravnika da se pod strašću ovdje prvenstveno misli na izbacivanje sjemena, bilo putem onanisanja (samozadovoljvanja), bilo prilikom ljubavne igre među supružnicima, ili usljed gledanja u ono što je zabranjeno, ili na bilo koji drugi način, s izuzetkom polucije u snu. (Ed-derrul-muhtar, 2/104., El-Kavaninul-fikhijje, 81., Revdatu-t-talibin, 2/361., El-Umm, 2/86., El-Mugni,  3/48.). Da je namjerno izbacivanje sjemena strast potvrđuje i drugi hadis u kome Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "I za spolno općenje bit će vam upisana sadaka", a kada je priupitan: "Zar će, ako udovolji svojoj strasti, imati sadaku?", odgovorio je: "Ako će mu, u slučaju da to učini na zabranjen način, biti upisan grijeh, zašto mu onda, ako to učini na dozvoljen način, ne bi bila upisana sadaka?" (Muslim, 1006.). Hadis pojašnjava da se zadovoljavanje strasti ostvaruje icbacivanjem sjemena prilikom spolnog odnosa. (Sahihu fikhi-s-sunneti, 2/106.). Neki učenjaci smatraju da post, također, kvari izlazak mezja (sluzi koja se luči prije sjemena pri spolnom nadražaju), no ispravno je mišljenje da mezj ne kvari post, jer između njega i sperme postoje stanovite razlike u efektima koje uzrokuju (intenzitetu strasti, opuštanju tijela), i u pravnim posljedicama (izlazak sperme iziskuje obredno kupanje - gusul, dok je u slučaju izlaska mezja dovoljno oprati spolni organ i poprskati odjeću, kao što to sugeriraju vjerodostojni hadisi). (Eš-Šerhul-mumti', 6/374.). Osim navedenih muftirata, koji se tiču nijjeta, jela, pića i strasti, u pravnim knjigama se spominju: namjerno povraćanje (povraćanje punim ustima); nastupanje menstrualnog i postporođajnog ciklusa; odmetništvo od islama; gubitak svjesti; hidžama (puštanje krvi). Dokaz da namjerno povraćanje kvari post su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Koga nadvlada povraćanje, nije dužan napostiti dan u kome mu se to dogodilo, a ko namjerno povrati, neka naposti." (Ebu-Davud, 2380., Tirmizi (716.), Ibn Madže, 1676., Ahmed, 2/468. Vjerdostojnim ga je ocijenio El-Albani u El-Irvau, 923.). Nastupanje menstrualnog i postporođajnog ciklusa i odmetništvo od islama kvari post po jednoglasnom mišljenju islamskih učenjaka. (El-Mugni, 3/25.). Većina islamskih učenjaka (hanbelijski, malikijski i šafijski mezheb), na stanovištu je da gubitak svijesti tokom cijelog dana ramazana kvari post, dok je mišljenje hanefijskih i nekih šafijskih učenjaka da gubitak svijesti, nakon što je učinjen nijjet za post, ne utječe na post, kao što je slučaj sa spavanjem. Međutim, postoji razlika između spavanja i gubitka svijesti, jer spavač reaguje na poziv, dok osoba koja je izgubila svijest, ne reaguje. Stav je hanefijske, malikijske i šafijske pravne škole da hidžama (puštanje krvi) ne kvari post, suprotno hanbelijskim učenjacima koji hidžamu ubrajaju u muftirate. Dva su temeljna dokaza na koja se oslanja prva grupa učenjaka: prvi je hadis Ibn Abbasa u kojem se jasno kaže: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je u vrijeme posta, puštao krv (činio hidžamu)." (Buharija, 1939., Ebu-Davud, 2372., Tirmizi, 776.), a drugi je hadis Ebu-Se'ida, radijallahu anhu: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je dopustio (dao olakšicu) postaču da pušta krv." (Sahih li gajrihi: Nesai, 3241., Darekutni, 2/182., Bejheki, 4/264, El-Irva, 4/74.). Hadis: "Pokvarili su post i onaj koji pušta i onaj kome se pušta krv.'' (Tirmizi, 774., Ebu-Davud, 2367.), sugerira da bi njih dvojica u konačnici, zbog efekata koje prouzrokuje hi­džama, mogli pokvariti svoj post, što potvrđuje predaja koju je Abdurrahman ibn Ebi Lejla prenio od nekih ashaba: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je zabranio puštanje krvi i neprekidni post do sehura, ne sa ciljem njihovog oharamljivanja, nego kako bi sačuvao svoje ashabe od onoga što im može naškoditi u vrijeme posta.'' (Ebu-Davud, 2374., Abdurrezzak, 7535.). Analogno puštanju krvi, post neće pokvariti: dobrovoljno davanje krvi, uzimanje krvi u svrhu laboratorijske pretrage, dijaliza ukoliko u sebi ne sadrži ubrizgavanje hranjivih sastojaka u krv, curenje krvi iz nosa. (Muftiratu-s-sijamil-mu'asire, Ahmed ibn Muhammed el-Halil, 75., 76., Sahihu fikhi-s-sunneti, 2/113., 114.).

Napomena: Navedene stvari pokvarit će post samo ukoliko ih postač učini svojevoljno (‘amden), svjesno (fi hāli-z-zikri) i sa znanjem (‘ilm). Svojevoljnost isključuje ono što se dogodi mimo čovjekove volje, kao na primjer, da mu uđe prašina u usta, ili dim, ili proguta mušicu, ili pljuvačku, ili mu prilikom ispiranja usta i nosa uđe voda u usta, i ono što čovjek učini pod prisilom (prijetnjom smrću, ili fizičkim maltretiranjem). U tom smislu su riječi, Allah, dželle šanuhu, u prijevodu značenja: Nije grijeh ako u tome pogriješite, grijeh je ako to namjerno učinite; a Allah prašta i samilostan je., Onoga koji zaniječe Allaha, nakon što je u Njega vjerovao, - osim ako bude na to primoran, a srce mu ostane čvrsto u vjeri -, čeka Allahova kazna. One kojima se nevjerstvo bude mililo stići će srdžba Allahova i njih čeka patnja velika.(En-Nahl, 106.). Svjesnost isključuje ono što se učini iz zaborava, bez obzira da li se radilo o jelu i piću, spolnom općenju, ili bilo čemu drugom što kvari post. Dokaz za to su riječi Allah, dželle šanuhu, u prijevodu značenja: "Gospodaru naš, na kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo!" (El-Bekare, 286.). U hadisu kojeg je zabilježio Muslim navodi se da je Allah, dželle šanuhu, uslišio njihovu dovu. Ajet je općeg karaktera i svojim značenjem obuhvata ono što se, u vrijeme posta, uradi iz zaborava. Na to da je zaborav opravdan razlog, koji postača lišava odgovornosti za konzumiranje hrane i pića u danu ramazana, ukazuje i hadis: "Ko u danu ramazana, iz zaborava, nešto pojede ili popije, neka nastavi postiti, to ga je samo Allah nahranio i napojio.'' (Buharija, 1923., Muslim, 1155.). U Hakimovoj verziji ovog hadisa kaže se: "Ko u danu ramazana učini nešto što kvari post, iz zaborava, nije dužan napostiti taj dan." Znanje isključuje ono što se učini zbog nepoznavanja propisa i nepoznavanja stvarnog (činjeničnog) stanja. Onaj ko iz neznanja prekrši neku od zabrana posta, ili zbog nepoznavanja činjeničnog stanja (da li je još uvijek dan ili je nastupilo vrijeme iftara), prekine post, nije pokvario svoj post, i nije dužan napostiti taj dan. Esma bint Ebi Bekr, radijallahu anhuma, pripovijeda: "Jednom smo, u Poslanikovo vrijeme, u oblačnom danu prekinuli post, misleći da je nastupio iftar, ali se uskoro nakon toga pojavilo sunce." Nije zabilježeno da im je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da naposte taj dan. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije zahtijevao ni od Adija ibn Hatima da naposti dan u kojem je, zbog pogrešnog razumijevanja ajeta: Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore; od tada postite sve do noći, jeo duže nego što mu je dopušteno, i tako prekoračio vrijeme predviđeno za sehur. (Eš-Šerhul-mumti', 6/384. - 390.).

Kategorije i stepeni obveznika u pogledu ramazanskog posta

a) prva kategorija - obveznici  koji su dužni postiti mjesec ramazan u njegovom vremenu, a u ovu kategoriju spada svaki sposoban, punoljetan i pametan musliman i muslimanka, koji se nalaze kod kuće;

b) druga kategorija - obveznici  koji, zbog opravdanog razloga (teškoće i sl.),  nisu dužni postiti u prvo vrijeme, ali su dužni propuštene dane ramazana napostiti čim se za to stvore uvijeti, a uz to, su prema mišljenju dijela učenjaka, dužni platiti fidju (iskupninu). U ovu kategoriju spadaju trudnica, dojilja i lakši bolesnik;

c) treća kategorija - obveznici koji, zbog postojanja olakšice ili zapreke, nisu dužni postiti u prvo vrijeme, ali su dužni napostiti propuštene dane nakon prestanka olakšice ili zapreke  (koja post čini neispravnim), a u ovu kategoriju spadaju putnik i žena u vrijeme hajza i nifasa;

d) četvrta kategorija - obveznici koji su, zbog starosti ili teške bolesti, u cjelosti oslobođeni obaveze posta, a umjesto toga dužni su za svaki propušteni dan platiti fidju (iskupninu). 

Dokaz za prvu kategoriju su riječi Allaha, dželle šenuhu: ''Propisuje vam se post, kao što je propisan onima koji su bili prije vas, kako bi ste se grijeha sačuvali.'' (Prijevod značenja, El-Bekare: 183.); i riječi Allaha, dželle šenuhu: ''Ko se od vas kod kuće zadesi, neka posti.'' (Prijevod značenja, El-Bekare: 185.). 

Dokaz za drugu kategoriju su riječi Allaha, dželle šenuhu: ''Ko od vas bude bolestan, ili na putovanju, neka naposti isti broj drugih dana.'' (El-Bekare: 184.) i riječi Poslanika, sallalahu alejhi ve sellem: ''Allah je musafira oslobodio polovine namaza (tj četveroreketanog namaza) i posta, a trudnicu i dojilju je oslobodio od posta.'' (Ebu-Davud, 2408., Nesai, 2275., Ibn-Madže, 1667., Bejheki, 4/231., 715.). 

Za treću kategoriju mogu se uzeti isti dokazi kao i za prethodnu kategoriju, stim da im se može pridodati hadis Ebu-Seida el-Hudrija, u kojem Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, kaže: ''Zar žena u vrijeme hajza i nifasa, ne ostavlja post i namaz.'' (Buharija, 298., Muslim, 79.).

Dokaz za četvrtu kategoriju su riječi Ibn-Abbasa: ''Stara iznemogla osoba oslobođena je obaveze posta u ramazanu, a umjesto toga dužna je, za svaki dan, nahraniti siromaha.'' (Hadis je zabilježio Darekutni, i rekao je da je njegov sened/lanac vjerodostojan, također ga je zabilježio Bejheki, 4/271.). Prenosi se da je Enes, radijallahu anhu, pred kraj života toliko fizički oslabio, da je ostavio post i umjesto toga, za svaki propušteni dan, nahranjivao po jednog siromaha.'' (El-Mu'džemul-Kebir: 1/242. Pogledaj ocjenu hadisa u ''Medžmeuz-zevaid'': 3/164.).  

Prema tome, trudnica, dojilja, i bolesnik kojima post predstavlja teškoću, nisu dužni postiti ramazan, u njegovom prvom vremenu. Umjesto toga, dužni su, čim se za to ukaže prilika, propuštene dane napostiti, a ukoliko su trudnica i dojilja ostavile post iz straha za plodom ili dojenčetom (tj. straha od pomanjkanja mlijeka, ili hrane embriju), obavezne su prema mišljenju jednog dijela islamskih učenjaka, pored napaštanja, za svaki propušteni dan nahraniti po jednog siromaha. Ispravno je, međutim, da trudnica i dojilja imaju jednak pravni status kao i bolesnik - dozvoljeno im je da, zbog teškoće koju im uzrokuje post, ostave post, a propuštene dane naposte, u, za njih, povoljno vrijeme. Pojam bolesnik, spomenut u ajetu, obuhvata svojim značenjem trudnicu i dojilju.

Putnik i žena u hajzu i nifasu nisu dužni postiti na putovanju i u vrijeme trajanja hajza i nifasa, s tim da su obavezni propuštene dane napostiti. Bitno je istaći i to da je ženi zabranjeno postiti u vrijeme hajza i nifasa, i ukoliko bi postila, njen post će se smatrati nevažećim, i obavezna ga je ponoviti.

S druge strane, putniku je, ukoliko ne osjeća nikakvu poteškoću zbog posta, ili je ona sasvim podnošljiva, bolje postiti, jer je Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, postio na putovanju, kao što prenosi Ebu-Derda: ''Bili smo s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, u vrućem danu, toliko je bilo vruće da su ljudi pokrivali svoje glave rukama. Nisam vidio da je iko toga dana postio, osim Poslanik i Abdullah ibn-Revaha.'' (Muslim, 1122.).

Post se ne preporučuje putniku ukoliko mu stvara bilo kakav problem ili poteškoću, koja prevazilazi uobičajene okvire, što se može razumijeti iz sljedećeg hadisa: ''Neki ljudi su rekli Poslaniku, sallallahu 'aljehi ve sellem: 'Allahov Poslaniče, ljudima je teško postiti na putovanju, samo čekaju šta ćeš ti uraditi'. Na to je on zatražio posudu s vodom i napio se vode, nakon ikindije-namaza.'' (Muslim, 1114.).

Postoji i treća situacija u kojoj je zabranjeno postiti, a to je kada post na bilo koji način šteti putniku. Ugledavši čovjeka koji se, dok je putovao, onesvjestio zbog posta, Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: ''Post na putovanju (koji uzrokuje ovakve posljedice) ne spada u dobročinstvo.'' (Buharija, 1844., Muslim, 1115.). Samo na ovaj način, posmatrajući post putnika kroz tri navedene situacije, moguće je pomiriti naizgled suprostavljene predaje koje tretiraju ovo pitanje.

Stara i iznemogla osoba, i hronični bolesnik u cjelosti su oslobođeni obaveze posta kao i napaštanja propuštenih dana ramazana, a umjesto toga, dužni su za svaki propušteni dan nahraniti po jednog siromaha. Ranije navedenim predajama od Ibn 'Abbasa i Enesa, radijallahu 'anhu, možemo dodati riječi Ibn 'Abbasa, da se riječi Uzvišenog: ''Onima koji ga jedva podnose - otkup je da jednog siromaha nahrane.'' (Prijevod značenja, El-Bekare: 184.) odnose i na bolesnika koji s teškom mukom podnosi post. (Fetava-s-sijam, Ibn Džibrina: 81., 82.).

mr. Semir Imamović (Saff br. 298, 12. august 2011. godine)