Trebinje: Klanjana dženaza Hadžeri Ćatović-Bijedić, simbolu stradanja Bošnjaka u 20. stoljeću
U prisustvo oko 500 vjernika iz svih dijelova Bosne i Hercegovine, najviše raseljenih Bošnjaka iz Trebinja, Bileće i Gacka, danas je u haremu Grančarevo kod Trebinja klanjana dženaza i obavljen ukop Hadžere Ćatović - Bijedić, žene čija životna sudbina je postala simbol stradanja Bošnjaka u 20. stoljeću u Hercegovini, javlja dopisnik Anadolija. Kao izaslanik reisu-l-uleme Islamske zajednice u BiH dženazi je prisustvovao Ibrahim ef. Begović.
Dženazu namaz predvodio je mostarski muftija Seid ef. Smajkić koji je u svom govoru prisutne podsjetio na nužnost očuvanja općih humanih i univerzalnih načela čuvanja ljudskih života i ljudskog dostojanstva.
73 dana u jami
Podsjetivši na činjenicu kako je Hadžera okružena leševima najbliže rodbine, komšija, bez hrane i vode, u jami Čavkarici 1941. godine provela 73 dana, muftija Smajkić je kazao kako je Hadžera postala simbol svih nedužnih civila koji su proteklog stoljeća potpuno nedužni ubijeni i bacani u brojne jame u Hercegovini.
„Hadžera je simbol stradanja muslimanskog stanovništva od 1941. – 1945. Ona je simbol i nasilja u bilećkom selu Korita koje se desilo 27 godina ranije, 1914.g. Nikada se nisu saznala imena Dizdarevića i Redžića koji su 1914. godine zvjerski ubijeni i bačeni u jamu koja će po njima dobiti ime Dizdaruša", rekao je muftija.
U istu tu jamu u Drugom svjetskom ratu pobacane su kosti nedužnog srpskog stanovništva, kojeg su ubijale ustaše, pa je zovu i Korićkom jamom. Muftija je i taj zločin nedvosmisleno osudio kazavši kako je to zločin bez presedana i za svaku osudu.
„Međutim u Koritima i okolini od 1914. godine ne živi niko od muslimana. Uništeni su svi tragovi islamske kulturne baštine koji su nastali na ovom području u toku 400 godina osmanske vladavine", podsjetio je muftija.
On je potom ustvrdio kako je Hadžera simbol stradanja Bošnjaka i u posljednjem ratu, rekavši i kako su o istim namjerama stvaranja etnički čistih prostora u posljednjem ratu 1992. - 1995. progovorile neke druge jame na području Nevesinja poput jama „Breza", „Teleća Lastva", „Lipovača".
„I sve one govore o planu sistematskog iskorjenjivanja sa prostora istočne Hercegovine", istakao je muftija Smajkić.
Nedužno bošnjačko stanovništvo u posljednjem ratu je ubijano i mučeno bez razlike na pol i starost. Muftija Smajkić je naglasio kako još uvijek Bošnjaci Nevesinja, dvadeset i dvije godine od zločina, traže ostatke kostiju svojih najbližih po jamama u istočnoj Hercegovini.
„Oni nemaju mira, niti ga mogu imati dok ne pokopaju kosti svojih roditelja, braće, sinova i djece", rekao je muftija.
Prekinuti kontinuitet stradanja
Podsjetivši na činjenicu kako su Medžlis Islamske zajednice Trebinje i Muftijstvo mostarsko prošle godine 11. avgusta po prvi put organizirali dženazu namaz za nedužne žrtve jame Čavkarice, njih preko pet stotina, s kojima je Hadžera provela preko dva i po mjeseca, Smajkić je rekao i kako Bošnjaci i svi ljudi dobre volje imaju obavezu prekinuti kontinuitet ubijanja nedužnog stanovništva.
„Naš je imperativ prekinuti kontinuitet stradanja. Trebamo zaustaviti nemaran i nepatriotski odnos naše vlasti, državne, federalne i kantonalne i prema našoj dijaspori. To nije odnos kakav tretman zaslužuju ljudi koji nisu svojom voljom napustili Bosnu i Hercegovinu, jer naše vlasti se odnose maćehinski prema njima", poručio je muftija.
On je pozvao sve relevantne naučne institucije da rasvijetle slučajeve stradanja Bošnjaka istočne Hercegovine, s posebnim naglaskom na Čavkaricu.
„Naša je obaveza izvršiti ekshumaciju, identifikaciju i u duhu vjerskih standarda i ustaljenih civilizacijskih normi dostojno pokopati sve šehide Čavkarice.
''Naša je obaveza obilježiti stratište Čavkarica kako bi bilo pristupačno i prepoznatljivo mjesto stradanja", podsjetio je Smajkić.
Uprkos osjećaju bespomoćnosti, osjećaju gorčine i bola, on je naglasio da su Bošnjaci i dalje za toleranciju, poštivanje ljudskih prava i drugačijih vrijednosti ali kako nikada više ne smiju pristati na šutnju i poniženje.
Hadžera Ćatović-Bijedić rođena je u Planoj kod Bileće 1920. godine. Nakon Drugog svjetskog rata udala se u Grančarevo kod Trebinja, gdje je danas i pokopana. Početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu prognana je 1992. godine u Dansku, gdje je u svojoj 1993 godini umrla.
