Vjernik ne živi neplanski
Vjernik ne živi neplanski
Uvažena braćo u islamu!
U 18. ajetu sure Hašr, Uzvišeni Allah nas upozorava na jedan važan momenat pa kaže:
„O vi koji vjerujete, bojte se Allaha i neka svako od vas pogleda šta je za sutra pripremio. I Allaha se bojte! Allah je, doista, obaviješten o onome što radite!“
Kuda nas usmjerava i šta od nas traži ovaj ajet?
Prije svega, ajet nas podsjeća na našeg Gospodara, Allaha, koji sve zna i kome ništa ne možemo sakriti. Allaha se treba bojati i pred Njim ponizan biti. I namaz, i post, i zekat i svi drugi ibadeti su nam propisani da se kroz njihovo izvršavanje stalno podsjećamo da smo slabi i nejaki i da smo o Allahu ovisni. Čovjek se često zanese pa ga očara njegova fizička snaga a onda Allah pošalje sićušni virus čije čestice se ne mogu ni vidjeti golim okom, pa taj nevidljivi virus savlada i na postelju baci jakog i snažnog čovjeka.
Ibn Abbas, još kao dječak, bio je na jahalici iza Muhammeda, a.s., kada mu je Allahov Poslanik kazao: „Dječače, podučit ću te nečemu. Čuvaj Allaha pa će i On tebe čuvati! Čuvaj Allaha pa će i On uvijek biti uz tebe! Kada moliš, moli Allaha a kada tražiš pomoć, traži je od Allaha! Znaj da, kada bi se sakupili svi ljudi da ti pomognu, ne bi ti mogli pomoći osim onoliko koliko je Allah propisao, a kada b se svi ljudi sakupili da ti nanesu štetu, ne bi ti mogli naštetiti osim onoliko koliko je Allah propisao!“
U citiranom ajetu je dva puta ponovljeno: „Allaha se bojte!“, a između toga nam je kazano da ozbiljno razmislimo o tome šta smo pripremili za sutra a sutra je izlazak pred Allaha. Drugim riječima, od nas se traži temeljit plan i priprema.
Vjernik mora imati plan i to temeljit i dobro osmišljen plan svog svakodnevnog života. Na to upozorava i naš Poslanik, Muhammed, a.s., kome je jedne prilike došao beduin i pitao ga: „Allahov Poslaniče, kad će Sudnji dan?“. Poslanik mu je mogao kazati da ne zna, mogao mu je citirati neki kur'anski ajet o tome, mogao mu je kazivati o predznacima Sudnjeg dana. Međutim, nije uradio ništa od toga. Naprotiv, da bi uozbiljio znatiželjnog čovjeka i da bi ga uputio na ispravno razmišljanje, umjesto konkretnog odgovora, postavio je još konkretnije pitanje: „A šta si ti pripremio za Sudnji dan?“.
Ovo je, zapravo, pitanje svima nama: Šta smo pripremili za sutra? Šta ćemo ponijeti i sa čim ćemo se pomoliti pred Allaha Uzvišenog?
Ne možemo odgovoriti na ovo pitanje ako nemamo nikakvog životnog plana.
Naravno, ne možemo planirati koliko ćemo nafake imati i koliko ćemo na ovom svijetu ostati – to je Allah već splanio i zapisao. Ipak, možemo planirati kako ćemo nafaku trošiti; možemo i moramo planirati kako ćemo se prema životu ophoditi.
Moraš planirati da obavljaš namaz jer je namaz stub tvoje vjere i za njega ćeš biti prvo pitan. Naravno, nekad ćeš klanjati u džematu, nekad sam a nekad će ti poneki namaz i promaknuti ali ga imaš obavezu naklanjati. Nedavno sam čuo da je jedan čestiti mladić, tokom agresije na našu zemlju, u jednom periodu bio spriječen da obavlja namaz. Međutim, nije digao ruke od namaza nego je uredno zabilježio sve vaktove koje je propustio i čim se ukazala prva prilika, naklanjao je propušteno. To je pravi odnos vjernika prema svojoj obavezi jer naš namaz ne treba Allahu nego nama.
Moraš planirati da obaviš svoju dužnost posta, zekata i hadža, naravno, ukoliko si u mogućnosti. Ne može svako dijeliti zekat ili na hadž otići i nije svačije zdravlje za posta ali i u tim situacijama postoje propisana rješenja i propisi koje treba znati ili naučiti.
Moraš planirati kako da svoju porodicu održiš na okupu i da ih izvedeš na selamet. To nikada, a posebno na današnjem vaktu, nije bilo lahko ali ipak ima porodica koje su skladne i koje čuvaju svoju vjeru i tradiciju. Nije sramota ugledati se na njih pa, ako treba, i zatražiti njihov savjet. Sramota je sutra izići pred Boga i stiditi se svog djeteta ili bračnog druga. Sramota i propast je da uz tebe ostari jedan ili oba roditelja a da uz njih ne zaradiš džennet. I mnogo je sramota koje možeš doživjeti ukoliko se ne posvetiš svojoj porodici onako kako Bog zapovijeda.
Moraš planirati da uljepšaš svoje ponašanje jer će lijepo ponašanje, kako kaže Muhammed, a.s., na Sudnjem danu biti najteže na vagi i najviše uvoditi ljude u džennet. Lijepo ponašanje se pokazuje u kući, u džamiji, u komšiluku, na ulici i na svakom drugom mjestu. Suludo je očekivati da se ljudi prema nama ponašaju lijepo ako i sami nismo takvi. A možemo se testirati. Zapitajmo se, kada bi sreli samog sebe, da li bi se družili sa sobom i da li bi nam se dopale sve naše osobine. Ako bi, onda smo na dobrom putu, ali ako ne bi, onda se trebamo popravljati.
Moramo planirati da u svemu što radimo, težimo perfekciji jer, kako stoji u hadisu, „Allah voli da čovjek, kada nešto radi, to uradi na najljepši i najpotpuniji način“. Najbolji hodža, najbolji zidar, najbolji advokat, nastavnik, poljoprivrednik, automehaničar, trgovac... Planiraj da u svemu što radiš budeš najbolji.
Moramo planirati da budemo najobrazovaniji i najpismeniji. Za to nam treba da, kako smo u prošloj hutbi kazali, poslušamo prvi kur'anski farz i da čitamo i to puno puno više nego do sada. Jedan japanac u prosjeku godišnje pročita 40 knjiga. Jedan musliman u prosjeku godišnje pročita manje od jedne knjige. Sve je rečeno ali se sve to može popraviti i promijeniti. U tom smislu, najprije treba planirati i pripremati se.
Moramo planirati na svim drugim životnim poljima jer ako ne planiramo, onda živimo neplanski a to nikako ne priliči jednom vjerniku.
Naravno, možda se mnogo toga od naših silnih planova neće ostvariti ali nas to ne smije obeshrabriti. Ako ništa, imaćemo nagradu od Uzvišenog Allaha jer je Poslanik, a.s., u jednom hadisu kazao: „Ko planira uraditi nešto dobro pa to i uradi, Allah mu upiše do 700 nagrada za to. Ko planira uraditi dobro pa bude spriječen i ne uradi, upiše mu se jedna nagrada“
Dakle, planirajmo pa ćemo imati nagradu, čak i ako naše planove ne realizujemo.
Gospodaru naš, daj da samo Tebi služimo, da svoju knjigu dobrim ispisujemo, da se s dobrim ljudima družimo i da u dobru živimo, AMIN!
Čaršijska džamija, Prozor
5.1.2018.
Hatib: Safet-ef. Pozder