Ko su istinski mu`mini

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ

Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Medžlis IZ-e Sarajevo – džamija Kralj Fahd – hatib:

Nezim Halilović Muderris - hutba: 27/2017 – 30. muharrem 1439. H. / 20. oktobar 2017. god.

KO SU ISTINSKI MU’MINI

Braćo i sestre u islamu! Tema današnje hutbe je Ko su istinski mu'mini, a na istu ću inša-Allah govoriti kroz Kur'an, hadis i mišljenja uleme, u želji da nas podstaknem da uz Allahovu, dželle še'nuhu, pomoć budemo pravi mu'mini.

Juče se navršilo četrnaest godina od smrti rahmetli Alije Izetbegovića, prvog predsjednika Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine i našeg Vrhovnog komandanta, pa ga spominjimo u našim hajir dovama, jer su njegove zasluge za naše nacionalno uspravljanje i odbranu naše Domovine, naroda i vjere ogromne!

Poslušajmo, prostudirajmo i primijenimo ajete od 2. – 5. Sure Al-Anfal, u kojima Allah, dželle še'nuhu, govori o nekim od svojstava mu'mina: 

إِنَّمَا الْمُؤْمِنُونَ الَّذِينَ إِذَا ذُكِرَ اللّهُ وَجِلَتْ قُلُوبُهُمْ وَإِذَا تُلِيَتْ عَلَيْهِمْ آيَاتُهُ زَادَتْهُمْ إِيمَانًا وَعَلَى رَبِّهِمْ يَتَوَكَّلُونَ(3) الَّذِينَ يُقِيمُونَ الصَّلاَةَ وَمِمَّا رَزَقْنَاهُمْ يُنفِقُونَ(4) أُوْلَـئِكَ هُمُ الْمُؤْمِنُونَ حَقًّا لَّهُمْ دَرَجَاتٌ عِندَ رَبِّهِمْ وَمَغْفِرَةٌ وَرِزْقٌ كَرِيمٌ(5)

Uistinu su pravi vjernici oni čija srca zadrhte kad se Allah spomene, a kad im se ajeti Njegovi uče, vjerovanje im uvećaju i na Gospodara svoga oni se oslanjaju.(3) To su oni koji namaz obavljaju i dio od onoga što im Mi dajemo udjeljuju.(4) Oni su,  usitinu, pravi vjernici - njih počasti, oprost i obilje plemenito kod Gospodara njihova čekaju.(5)

                Braćo i sestre, trudimo se da budemo od onih koje Allah, azze ve dželle, spominje u citiranim ajetima i natječimo se u dobru!

Čisto robovanje Allahu, subhanehu ve te'ala, je svrha našeg stvaranja i postojanja. Allah, dželle še'nuhu, je stvorio i nama potčinio: Sunce, Mjesec, nebesa, zvijezde, Zemlju i na njoj je postavio brda kao stubove i stvorio je razne biljke i plodove, stvorio je stoku čije meso jedemo i čije mlijeko pijemo, od njihovih koža i vune se koristimo, potčinio nam je mora iz kojih jedemo razne plodove i iz kojih koristimo razne ukrase, stvorio je žene i ljude da međusobno u skladu sa Njegovim Zakonom žive i razmnožavaju se i dao nam je razne druge blagodati, koje je teško pobrojati, kao što stoji u 35. ajetu Sure Ibrahim:

وَآتَاكُمْ مِنْ كُلِّ مَا سَأَلْتُمُوهُ وَإِنْ تَعُدُّوا نِعْمَةَ اللَّهِ لا تُحْصُوهَا

I daje vam od svega onoga što od Njega tražite; i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali...

Sve pomenuto je stvoreno radi ljudi, koji su dužni da robuju samo Allahu, azze ve dželle, da se raduju ibadetu Njemu, da žude Njegovoj blizini, da se vesele približavanju Njemu kroz namaze, post, zekat, hadž i druge ibadete, da se raduju slušanju Njegovih riječi, da su sretni kada Mu upućuju dove, da su ponizni kada Ga spominju u zadnjem dijelu noći i da Ga spominju u svakom trenutku.

Braćo i sestre! Osjećamo li i mi slast u našim ibadetima ili ih doživljavamo kao teret ili obavezu koju je važno ispuniti samo formalno?

Neki narodi misle da je sreća u materijalnom blagostanju i visokim standardima života, ali se pokazalo da takva društva i dalje pate od teškoće života, jer su ogrezli u grijesima i prolaznom uživanju i iživljavanju. Oni pored toga što posjeduju mnoga dunjalučka dobra osjećaju se nesretnim i nezadovoljnim. Pogledajmo Zapad koji grca u grijesima i nezadovoljstvu mnogih, koji ne nalaze smisao svoga života, pa se odlučuju na samoubistva i ubistva i pate od duševnih bolesti.

Na žalost ovaj val je zahvatio i islamski svijet, a osnovni razlog za to je udaljavanje od islama, udovoljavanje vlastitim prohtjevima i nastojanje da u svemu slijepo oponašaju nemuslimane.

Kaže imam Ibnu-l-Kajjim El-Dževzi, u djelu El-Vabilu Es-Saibu: „Brige, tuga i tegoba su brze kazne i dunjalučka kazna i ovosvjetki džehennem. Robovanje Allahu, oslanjanje na Njega, zadovoljstvo u onome sa čime smo opskrbljeni, punjenje srca ljubavlje prema Njemu i stalno spominjanje Njegova imena i slast u Njegovoj spoznaji su brzi sevab i džennet i život, kojem nije sličan niti jedan život vladara.“

Zbog toga vjernici trebaju osjećati punu slast u ibadetu i robovanju samo Allahu, azze ve dželle.

Najveća blagodat koju posjeduje neki rob je robovanje Allahu, subhanehu ve te'ala, a ono predstavlja duševno rasterećenje, sreću i punoću duše, u toku ibadeta i poslije njegova završetka. Ovo zadovoljstvo se razlikuje od osobe do osobe, u ovisnosti od jačine imana i ono se postiže kada se postignu uslovi za to, a muslimani žude za postizanjem tog zadovoljstva.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je govorio Bilalu ibn Rebbahu, radijallahu anhu, kada bi se primaklo vrijeme namaza: أَرِحْنَا بِالصَّلاَةِ يَا بِلاَلُ „Odmori nas namazom, Bilale!“

Slast imana i ibadeta se posebno ogleda u noćnom obavljanju namaza, u posljednjoj trećini noći, kada uglavnom većina ljudi odmara, osim iskrenih mu'mina, koji ibadete radi ljubavi svome Gospodaru. Muaz ibn Džebel, radijallahu anhu, plače na smrti i govori: „Plačem za podnevnom žegom, za noćnim namazom zimi, za druženjem sa ulemom i žudnjom za spominjanjem Allaha.“

Jedan od selefi saliha je kazao: „Bijednici od dunjalučara su otišli sa njega, a nisu osjetili najbolje na njemu: ljubav prema Allahu i Njegovu spoznaju i spominjanje.“

Šejhu-l-islam, Ibn Tejmijje, je u zanosu svoje sreće i zadovoljstva u vjeri, kada su ga neprijatelji napadali, rekao: „Šta god da urade sa mnom moji neprijatelji, po mene je dobro: zatvor je osama sa Allahom, progonstvo je putovanje na Allahovom putu i ubistvo je šehadet na Njegovu putu!“

Braćo i sestre! Trudimo se da budemo pokorni Allahu, dželle še'nuhu, jer je to preduslov za postizanje slasti ibadeta.

Vjernici na tom putu često nailaze na poteškoće, ali su dužni da budu uporni i strpljivi. Kaže Allah, azze ve dželle, u 69. ajetu Sure Al-Ankebut:

                وَالَّذِينَ جَاهَدُوا فِينَا لَنَهْدِيَنَّهُمْ سُبُلَنَا

One koji se budu zbog Nas borili (trudili), Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti…

                Kaže imam Ibn Redžeb: „Znaj da je tvoj duša kao tvoja jahalica. Ako vidi da si ozbiljan i ona je ozbiljna. A ako te primijeti nemarnim, onda te ne sluša i ona se ne trudi. U tvojim rukama, nakon Allaha je, pa se trudi!“

Važno je braćo i sestre da budemo umjereni u: jelu, piću, govoru i pogledu. Kaže jedan od selefa: „Smirenost duše je u malo griješenja, rahatluk stomaka je u malo jela i rahatluk jezika je u malo govora.“ Na nama je prema tome da se čuvamo bespotrebnog govora.

Kaže Ebu Sulejman Ed-Darami: „Nemojte puno govoriti bez spominjanja Allahova imena, jer mnogo govora bez spominjanja Allahova imena čini srce bezosjećajnim, a ima nekih ljudi čija srca su gruba.“

Na nama je da naše jezike zaposlimo spominjanjem Njegova imena, naređivanjem dobra i sprečavanjem zla, a lijep govor će ljudima uvijek donijeti veliku nagradu.

Braćo i sestre! Čuvajmo i naše poglede od harama: gledanja u tuđe žene, u razvratnice na televiziji, novinama, ustanovama i ulicama! Svoje poglede naslađujmo u Allahovim, subhanehu ve te'ala, prostranstvima, gledajmo u Allahovu, dželle še'nuhu, Knjigu, jer za svaki proučeni harf imamo deset sevaba! I stalno imajmo na umu 36. ajet Sure Al-Isra:

...         إِنَّ السَّمْعَ وَالْبَصَرَ وَالْفُؤَادَ كُلُّ أُوْلَئِكَ كَانَ عَنْهُ مَسْئُولاً

...I sluh i vid i razum, za sve to će, zaista, odgovarati.

Imajmo na umu da nam: imetak, ugled, porijeklo i porod neće biti od koristi, ako ne budemo imali posebnu blagodat, a to je iman i ako zbog toga ne budemo osjećali sreću.

Bojmo se Allaha, dželle še'nuhu, i imajmo na umu da On zna svaki naš poket i misao! Radimo dobra djela sa kojima će On biti zadovoljan, volimo Našeg Stvoritelja i radujmo se susretu s' Njim! I čuvajmo se grijeha, kako na sebe ne bi izazvali Allahovu, azze ve dželle, srdžbu, a onaj na koga se Allah, subhanehu ve te'ala, rasrdi je veliki gubitnik i niko mu od stvorenja ne može pomoći.

Braćo i sestre! Budimo iskreni Allahovi, azze ve dželle, robovi, volimo našeg Gospodara istinskom ljubavlju i radujmo se susretu s' Njim i džennetima koji su nam obećani! Sjećajmo se u našim dovama našeg rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića i dobrih bosanskih šehida i boraca, naših časnih majki i očeva i naših jetima!

 Gospodaru, učvrsti nas na putu islama! Pomozi našoj ugroženoj braći i sestrama ma gdje bili, a posebno onima u Palestini, Siriji, Iraku, Kašmiru, Mijanmaru, Jemenu, Libiji i Egiptu! Sačuvaj nas od zla Tvojih i naših neprijatelja! Spletke neprijatelja Ummeta i naše Domovine vrati na njih i zabavi ih njima samima! Smiluj se našim umrlim roditeljima i precima koji su na nas prenijeli svjetlo Dina! Uputi našu djecu i potomke i učini ih prvacima ummeta i boljim čuvarima Dina i Domovine od nas i radostima naših očiju i srca na ovom i budućem svijetu! Oprosti nam grijehe, sakrij naše sramote i primi naša dobra djela! Budi nam Milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih!

وَالسَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَرَحْمَةُ اللهِ!