Najnovija pitanja

Pitanje

Ne znam šta se sa mnom dešava, ali svaki put kad god slušam učenje Kur'ana suze mi obliju oči, tako bude da mi se sve zabliješti, ništa drugo ne vidim samo blistavu čistoću i  neku finoću, ali suze su toliko jake i teške da mi se čini da ih ne obrišem da bi ostao zaslijepljen u tim suzama. Vela havle vela kuveti, ali se tako lijepo osjećam poslije učenja Kur'ana i onog plakanja da vam to ne mogu opisati, ali vas molim da mi date savjet.

Odgovor

Plakanje iz strahopoštovanja i ljubavi prema Kur'anu kada se sluša njegovo učenje ili kada ga osoba sama uči je znak iskrenog imana. To nije znak slabosti protiv koje se treba boriti i nastojati suzbiti. Naprotiv, takvo ponašanje, ako nije hinjeno i izvještačeno, već rezultat spontane reakcije na učenje Kur'ana, je lijepo svojstvo iskrenog mumina. Neka Vas Uzvišeni pomogne i učvrsti na pravom putu.

Pitanje

Često pri uzimanju abdesta ako mi neke ružne misli dođu u glavu ponovim uzimanje abdesta zbog neke moje praznovjernosti da se to ne daj Bože obistini ili da to ne daj Bože ne naslutim a u isto vrijeme se bojim da to praznovjerje je u kontradikciji sa mojim vjerovanjem u sudbinu koju nam je dragi Allah odredio? Šta da uradim?

Odgovor

U spomenutom slučaju ne treba obnavljati abdest, ali ako se i obnovi ne smeta, pod uvjetom da se ne veže za bilo koje praznovjerje ili sujevjerje.

Pitanje

Šta uraditi ako tokom namaza pomislimo neke ružne misli, bilo negativne, bilo proste. Je li potrebno obnoviti namaz, uzeti ponovno abdest itd.? Da li se abdest gubi ako slučajno na TV vidimo polugolog muškarca ili polugolu ženu ali okrenemo glavu u istom momentu? Postoje li granice do koje se neko smije vidjeli polugol (bez grudnjaka, donjeg rublja, itd.) a da se abdest gubi ili ne gubi?

Odgovor

Ako se tokom klanjanja namaza pojave ružne misli, treba ih odagnati, skoncentrisati se na učenje i nastaviti klanjati. Ne treba zbog toga činiti sehvi sedždu niti obnavljati namaz, pa čak ni onda ako se vidi otkriveno tijelo, pod uvjetom da se pogled odmah skrene i da ne izazove požudu i uzbuđenost strasti. To je granica gubljenja abdesta i kvarenja namaza gledanjem obnaženog tijela. Da se to ne bi dešavalo, islam propisuje da se tokom namaza gleda predase, a na putu da se obara pogled od svega onoga što je zabranjeno. Puko gledanje, bez strasti, ako je to ikako moguće, ne kvari abdest.

Pitanje

Kako je ispravno učiti dok se klanja? Pročitao sam negdje da je dovoljno učiti u sebi ali pokretati usne? Da li je to ispravno s obzirom da se ne čuje uopće kako izgovarama sure (npr. kod sjedenja nemoguće je izgovoriti šehadet sasvim u sebi i pomjeranjem usta jer se glas "š" uopće ne čuje)?

Odgovor

Ne može se učiti samo mislima bez pokretanja jezika i usana.

Pitanje

Šta uraditi ako se pojavi sumnja da smo pri učenju sure neko slovo izgovorili pogrešno?

Odgovor

Ako se pojavi sumnja u to da li smo pravilno ili pogrješno proučili neki harf u suri koju učimo na namazu, namaz će biti ispravan i nije neophodno učiniti sehvi sedždu zbog takve sumnje.

Pitanje

Često mi se desi, ustvari redovno mi se dešava, da u obavljanju namazu zaboravim npr. da li sam proučio Subhaneke na početku namaza ili da li sam proučio Fatihu ili suru. Npr. na drugom rekatu mi se pojavi sumnja da na prvom nisam proučio neke od ovih sura? Šta uraditi? Također šta uraditi ako se zbunimo u učenju Fatihe na farzu, treba li ponovo proučiti i Bismilu i Fatihu ili samo Fatihu? Je li potrebno obaviti sevhi sedždu?

Odgovor

Ako dođe do sumnje u ispravnost obavljenog vadžiba (učenje Fatihe ili sure) treba učiniti sehvi sedždu. Za sumnju u učenje Subhaneke ne treba ništa naknadno obavljati. Ako se osoba zbuni prilikom učenja Fatihe, ponovit će od mjesta gdje se zbunila, nije neophodno ponavljati Bismillu. Ako se sumnje javljaju redovno ili učestalo, na njih ne treba uopće obraćati pažnju, jer je to šejtanska varka i zavođenje. Pažnju treba pridavati samo onoj sumnji koja se javi s vremena na vrijeme.

Pitanje

Kod obavljanja gusula, da li je obaveza uzeti abdest prije gusula? Kad se kaže da voda mora doprijeti do svih dijelova tijela, da li se misli i na to da sapunom moramo dotaći apsolutno svaki dio tijela pri pranju ili se to odnosi samo na vodu?

Odgovor

Dovoljno je da voda oblije i dospije do svakog dijela tijela. Nije neophodno da bude uz sapun.

Pitanje

Da li postoje manji i veći grijesi ili su svi grijesi jedniki? Znam da samo dragi Allah zna ko će od nas završiti u Džennetu a ako u Džehennemu, ali me zanima da li se negdje u islamskim tumačenjima nalazi nešto u vezi toga da li će samo oni koji su bili apsolutno bezgriješni otići u Džennet a oni koji su bar nešto u životu griješili u Džehennem. Npr. ako je neko u duši i srcu vjernik i pridržava se nekih od osnovih vjerskih obaveza, da li je on/ona jednak nekome ko se uopće ne pridržava bilo kakvih vjerskih obaveza?

Odgovor

Postoje veliki i mali grijesi, to je posve evidentno u Kur'anu i sunnetu, i zato su i kazne za njih različite. Da su svi grijesi jednaki, i kazne bi bile jednake, što nije tačno. Nije isto nekoga udariti ili ga ubiti. Ogromna je razlika između ta dva grijeha. Nema apsolutno bezgriješnih ljudi, pa se ne može reći da će samo bezgriješni u Džennet, jer tada niko ne bi ušao u Džennet. U Džennet će ući samo bezgriješni u smislu da će Allah vjernicima oprostiti male grijehe, a ako hoće može oprostiti i velike, posebno ako se osoba pokaje za njih. Nije ista situacija osobe koja vjeruje, čini dobra djela, i ponekada griješi, kao i situacija osobe koja ne mari za vjerom uopće. Velika je razlika između vjerovanja, pa i kada se uz njeg čine neki grijesi, i nevjerovanja. Kao između Dženneta i Džehennema.

Pitanje

Selamun alejkum!
Da li novac koji se štedi za odlazak na hadždž ulazi u obračun koji se tiče zekjata? Postoji li mogućnost da osoba koja nije u stanju duži period svog života da daje zekjat, a da skupi pare za hadždž i ode? Da li je normalna situacija da jedne godine uplatimo zekjat, a već sljedeće ne, zbog nemogućnosti? Ili nakon, npr. pet godina, zbog nemogućnosti. Možda su moja pitanja banalna, ali mlada sam i nezaposlena osoba pa zbog toga nisam bio u prilici nikada da izvršavam propise zekjata, a naročito hodočašće. Ponekad me grize savjest što ne mogu (nikada u srednjoj školi nisam bio dobar u matematici i ekonomiji uopće) da saznam više o zekjatu i hadždžu. Dosad sam smatrao da je to zbog toga što neobavljam ove propise zbog nemogućnosti da ih obavim. Da li ja ostajem musliman iako mi mnogo toga nije jasno po pitanju zekjata i hadždža, jednostavno zbog toga što nisam u mogućnosti da to prakticiram često, skoro nikako. 

Odgovor

Zekjat i hadždž su obaveze koje egzistiraju odvojeno, tj. svaka ima svoje posebne uvjete i jedna drugu ne isključuje. Kada se steknu uvjeti obaveznosti zekjata, zekjat treba dati, bez obzira na mogućnost obavljanja haždža. Drugim riječima, sredstva koja čovjek štedi, ulaze u obračun zekjata, ako se ispune uvjeti obaveznosti, osim ukoliko je osoba dužna, a dug je neodložan, tada će odvojiti iz zekjatske mase iznos duga, a na ostala će dati zekjat. Kada stekne dovoljno novca za obavljanje hadždža, uz ispunjenje ostalih uvjeta, izvršit će i tu obavezu. Pohvalno je to što kao mlada osoba želite da saznate što više o ovim islamskim propisima. Postoje i djela koja su napisana na te teme pa se čitanjem tih djela možete više informisati o njima. To što ne poznajete dosta toga od propisa zekjata i hadždža ne utiče na Vaš islam niti ga umanjuje. O onome što ne znate, a interesira Vas, možete slobodno pitati. Nastojat ćemo odgovoriti na Vaša pitanja, koliko budemo u stanju.

Pitanje

Selamun alejkum!
Ako mogu, postavio bih par pitanja u vezi naše vjere na koje bi volio dobiti odgovore. Neka su teoretska i tiču se filozofije vjere a druga se tiču prakticiranja vjere.

Zanima me do koje mjere nam je sudbina odredila život? Vjerujem u sudbinu i ono što nam je dragi Allah odredio ali me buni do koje mjere nam je sudbina određena. Jer npr. ako je nekome suđeno da npr. izvrši preljub ili propusti namaz ili popije alkohol, kako onda se oduprijeti tome...ako je to sudbina tog pojedinca? Razumijem da je upravo stvar u tome što NE znamo šta nam je sudbina i da donesemo sud o tome šta treba a šta ne treba da radimo, ali opet mi se postavlja pitanje kako donijeti sud da nešto ne uradimo ako nam je suđeno da to uradimo, ništa nije jače od Božije sudbine, zar ne?

Odgovor

Pitanje kadaa i kadera, ili kako se to u narodu kaže: sudbine, nerazrješiva je enigma za ljudski razum. Nema zadovoljavajućeg odgovora na to pitanje, pa se njime i ne treba opterećavati. Poslanik a.s. se naljutio kada je jedne prilike čuo da ashabi raspravljaju o tom pitanju. U vezi tog pitanja i na temelju različitog shvatanja nastale su neke sekte u islamu (kaderije i džebrije, npr.). Ono što smatramo bitnim naglasiti u vezi toga pitanja jesu dvije postavke:
1. obaveza vjerovanja da sve što se događa biva Božijom voljom i određenjem;

2. obaveza vjerovanja da čovjek ima slobodan izbor da čini dobro ili zlo i da će odgovarati i biti nagrađen ili kažnjen za svoje djelo. I sloboda ljudskog izbora je u skladu s Božijom voljom i određenjem. Obje postavke imaju potvrdu u više kur'anskih ajeta. Način djelovanja Božije volje i određenja nije nam poznat, osim po spoljnim manifestacijama, ali nam je dobro poznato da nas ništa ne prisiljava da odaberemo dobro ili zlo mimo naše slobodne volje. Uzvišeni je rekao: "I reci: "Istina dolazi od Gospodara vašeg, pa ko hoće - neka vjeruje, a ko hoće - neka ne vjeruje!". (El-Kehf, 28)  "Mi mu na pravi put ukazujemo, a njegovo je da li će zahvalan ili nezahvalan biti". (Ed-Dehr, 3) Božija univerzalna volja (irade kevnijje) obuhvata sve, a Njegova šerijatska volja usmjerena je na ljudska djela sa zahtjevom da čine samo ono što je dobro. Niko nema pravo da se poziva na sudbinu opravdavajući svoja loša djela. To je pokušaj bijega od odgovornosti za njih, koji je unaprijed osuđen na neuspjeh. "Ko uradi koliko trun dobra vidjet će ga, a ko uradi koliko trun zla vidjet će ga", kaže Uzvišeni u suri Ez-Zilzal. Opširnije razmatranje ove teme možete naći u Đozinom djelu Islam u vremenu (Vidi: Đozo, Sabrana djela, 1/434-445)