O ajetima razmisli i opomeni se!

Ebu Derda r.a., kaže: „Tri stvari me nasmijavaju, a tri rasplakuju. Nasmijava me čovjek koji se nada dugom životu i odgađa činjenje dobra, a smrt za njim svuda traga. Nasmijava me čovjek koji je nemaran spram obaveza,  a zna da neće biti zanemaren. Nasmijava me i onaj koji je bezbrižan, a ne zna da li je Stvoritelj s njim zadovoljan. Rasplakuje me spoznaja da svakog trena može doći kraj, a ja nespreman za susret s Gospodarom. Rasplakuje me spoznaja da bolešću ili nekim drugim uzrokom mogu biti onemogućen da činim dobro i rasplakuje me pomisao na dan kada ćemo čekati odluku o našem vješnom boravištu“.

Čovjeka u odnosu na druga stvorenja razum čini osobenim. Vjernika u odnosu na druge, posebnim čini to što o ajetima i znakovima razmišlja i pouku crpi. Allah dž.š., nas, da razmišljamo obavezuje. „Knjiga koju ti objavljujemo, blagoslovljena je, da bi o riječima njenim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili“. /Sad,29./.

Hasan el Basri ovaj ajet pojašnjava: „Tako mi Allaha, nije čitanje Kur'ana i njegovo čuvanje samo nastojanje da se njegova slova tačno izgovore, a ne vodi računa o granicama koje je postavio. Vi govorite: čitav Kur'an sam pročitao i nijedno slovo nisam izostavio. Ko to govori, a nakon čitanja objavljeno ne živi, laže. Ako se čovjek zadrži samo na riječi, ako nema djela, on je tako mi Boga čitav Kur'an zanemario. Kako razumijevate, pita Hasan el Basri, kur'anski ajet: „Mi ćemo tebi teške riječi objavljivati“./Muzemmil,5./, kako ga razumijevate ako ne shvatate da to znači da ćemo vam objavljivati riječi koje će od vas tražiti trud, žrtvu, koje će vam kad kad uzrokovati teškoću. Kako razumijevate ajet: „Kada ti Kur'an čitamo, ti čitanje njegovo slijedi“./Kijameh, 18./, čime slijedi? Ti čitanje njegovo slijedi, djelom, čini ono što Kur'an traži, a ostavi ono što zabranjuje.“

Neka se nad svojim stanjem rasplače svaki onaj koji činjenje dobrih djela odgađa za sutra, za neko bolje, buduće vrijeme i neka duboko razmisli o ajetima kojima nas Allah dž.š., opominje i u njima nam kaže da će nas smrt stići ma gdje da smo, da nam je u životu jedino izvijesno da ćemo umrijeti i da smrt ne možemo ni odgoditi ni ubrzati.

Neka se nad svojim stanjem rasplače svaki onaj koji je prema preuzetim obavezama nemaran, neodgovoran i neka duboko razmisli o ajetima u kojima nam Allah d.š. govori da se nećemo moći opravdati za ono što nismo uradili a bili smo dužni i mogli smo i u kojima nam prijeti da ćemo za svaku neispunjenu a preuzetu obavezu biti odgovorni i zbog neodgovornosti ispaštati.  Ničiji propust neće pri susretu s Knjigom naših djela biti zanemaren.

Neka se nad svojim stanjem rasplače svaki onaj koji, iako siguran da će umrijeti i uvjeren da smrt nije kraj, ne nastoji svojim življenjem dunjalučke dionice svoga života postići Allahovo zadovoljstvo i neka duboko razmisli o ajetima u kojima Allah dž.š., jasno razlučuje s kim jest a s kim nije zadovoljan, razlučuje šta voli a šta ne voli i radi naše sreće i uspjeha podstiče nas da radimo ono što On voli i idemo putem koji Njegovom zadovoljstvu vodi.

Svi se trebamo duboko zabrinuti, neću reći rasplakati, kada vidimo u kakvom je stanju danas naša muslimanska porodica. Trka za dunjalukom, pohlepa i potreba da se natječemo u količini dunjalučkih dobara sa drugima, našu je porodicu dovelo na rub opstanka. Sve će, cijenjeni brate, proći. Prestaćeš biti to što si sad, šta god da si, ali upamti   da si trajno i zauvijek roditelj. Mnogi tek kad prestanu biti ono što jesu (direktor, načelnik, ministar, poslanik, radnik, poslodavac...) shvate da su sve izgubili jer su u trci za bogatstvom, zapostavili djecu, izgubili porodicu. Sad kad su stari, treba im samo porodica, a nje nema. Zato duboko i krajnje ozbiljno razmislimo o ajetu: „Vi niste bili prisutni kada je Jakubu a.s., smrtni čas došao i kada je djecu svoju upitao:'Kome ćete se poslije mene klanjati'? 'Klanjaćemo se': odgovorili su, 'Bogu tvome i predaka tvojih, Ibrahima, Ismaila i Ishaka, Bogu jednom, i mi se Njemu pokoravamo'“./Bekare,133/.

Svi se duboko trebamo zabrinuti, neću reći rasplakati, nad stanjem u kojem je naša omladina. Porok i grijeh ih vreba sa svake strane. Nudi im se sve, samo da od Pravog puta budu daleko. Afirmišu im se stvari koje nisu vrijednost, kao što je zabava, kocka, slobodan predbračni odnos... Za zabrinuti je ( za plakanje je) činjenica da danas niko, ili skoro niko, u našem društvu tim mladim ljudima ne nudi ništa osim kurseva njemačkog ili nekog drugog stranog jezika. Svi bi trebali duboko razmisliti o ajetu: „Čuvajte sebe i svoje porodice od vatre“./Tahrim,6/. To što si svoju djecu zaposlio koristeći se svojim novcem i položajem, jesi ih sačuvao od siromaštva ovdje i od odlaska iz Domovine, ali razmisli, da li si ih od vatre sačuvao ako jedu tuđi hak jer bolji od njega, od tog tvog djeteta, pri zapošljavanju otpadoše jer ih nemaše ko „progurati“.

Svi bi se trebali duboko zabrinuti, neću reći rasplakati, nad stanjem u kojem je naše društvo, u kakvom je naš Bošnjački narod, podijeljen, dezorjentisan, posvađan. Svi bi trebali, a posebno predvodnici naši razmisliti o ovom ajetu: „Ja se bojim, kaže Harun bratu svome Musau, da ne kažeš razdor si među sinovima Israilovim posijao i nisi ono što sam ti rekao, uradio“/Ta-ha,94./.

Bog odlučuje o našem vječnom boravištu, a mi biramo put do tog boravišta. Uzvišeni Bože, pomozi nam da budemo na putu koji vodi vječnom užitku – Džennetu. Amin!

Izet ef. Čamdžić

20.04.2018.god.