Šehidski nišani govore!

Šehidski nišani govore!

Džemata džumanskih u Bosni je mnogo. Džuma se klanja u centralnim ali i u mahalskim džamijama. Postoje džumanski džemati od nekoliko desetina do nekoliko hiljada klanjača. Već nekoliko mjeseci džuma se klanja i na musalli potočarskog Memorijalnog centra. To je jedan sasvim poseban džemat. Najveći je to džemat u našoj Domovini. Tu je do sada ukopano 6504 naše braće i sestara, a svaki četrnaesti među njima je dijete. U utorak će im se pridružiti još njih sedamdeset. Nakon ovogodišnje dženaze u ovom džematu potočarskom bit će u safove poredano 447 maloljetnika.

Svaki džemat čine živi ljudi. Iz Objave znamo da su i ljudi u potočarskom džematu živi. Šehidi su živi i kod Gospodara svjetova radosni zbog onoga što su kao nagradu dobili. Dvadset i dvije godine su od počinjenog genocida i svakog jedanaestog jula se taj džemat u Potočarima poveća za nekoliko hiljada braće i sestara koji mezarja zijarete, koji dođu tu pokraj bijelih nišana šehidskih pouku uzeti, idu čuti šta im vječno živi potočarski džemat poručuje.

Ne smetnite s uma, govore nam potočarska braća, da je Gospodar naš naredio da se užeta Njegova držimo i nikako se ne dijelimo. Džemat nam je naredio. Mi, braćo, pod pojmom džemat uglavnom poimamo naša okupljanja u kućama Božijim i pod tim pojmom podrazumijevamo broj domaćinstava koja se ujedinjuju u osnovnu i najnižu organizacijsku formu u Islamskoj zajednici.

Ne prihvatite, govore nam potočarska braća, da vaš džemat bude samo okupljanje radi zajedničkog klanjanja. Džemat je život svakodnevni. Želite li biti jaki, a nužno je da budete kako bi zaštitili sebe i našu djecu od novih zala, pokolja i genocida, džemat je put. Bez džemata, bez zajedništva, nema sigurnosti. Želite li Božiju pomoć, džemat je put. Podsjećamo vas, govore nam potočarska braća, da naš voljeni Poslanik uči sljedbenike svoje da je sa i nad džematom milost Božija a u svađi, sukobima, neslozi, kazna Njegova i propast naša.

Baš kao što ste sad s nama u safove u ovom džumanskom namazu poredani, kao što se u ove namaske safove redamo i zbijamo, u svim životnim situacijama i svim, za našu budućnost pokrenutim akcijama, moramo. Moramo biti jedan uz drugog i jedan za drugog. Braća ste vi, opominju nas potočarska braća. U Knjizi koja vam je putokaz stoji da se u dobru pomažete, da se u dobru natječete. Ne izdajite emanet koji vam mi ostavljamo, pa da se ne daj Bože u zlu i grijehu, u neprijateljstvu jedni protiv drugih udružujete. Nesrećnim nas činite ako jedni protiv drugih spletkarite i tako neprijatelju koji nas od porodica razdvoji a neke porodice potpuno uništi, otvarate vrata na koja će slobodno ući i rušiti vašu i našu kuću, Bosnu.

U safovima potočarskog džemata ima djedova i nana. Ubijeni su samo zato što šehadet svjedočiše. U utorak, u njihov saf staje i Alija Smajlović ubijen u sedamdeset drugoj godini života. Prije njega su tu ukopani brojni koji nikog nisu ugrozili, nisu to ni mogli jer bijahu iznemogli starci. Kad kraj njihovih nišana stanemo, oni nam govore, da džemat kojem Islam teži, koji je Islamu cilj, je onaj izvan džamije. Ovaj džamijski na kojeg nas ezan okuplja je sredstvo, a cilj je da se naučimo međusobno pomagati, jedni druge podupirati, da sličimo ciglama čvrsto uzidanim. Džemat je briga o bratu i sestri, ovaj džamijski je samo put do tog izvandžamijskog, živog džemata. Mi iz Potočara, pitamo vas koji ste nam ovog jedanaestog jula došli, brinete li se vi jedni o drugima? Kakva je briga u našim džematima o starim, iznemoglim, siromašnim? Mi vidimo da vi, braćo naša, ne razumijete šta je džemat. Izađete iz džamije i ne pitate, ima li ko u komšiluku u potrebi, a znate da je slab musliman onaj koji zaspi sit a komšija mu gladan. Mi vidimo da je mnogo očeva i majki, roditelja usamljenih, od vlastite djece zanemarenih. Znamo mi, da vi znate, da su roditelji izvanredna prilika da služeći im se, milost Božija se stekne. Mi vas iz ovog najvećeg bosanskog džemata opominjemo: Ako se ne budete voljeli i pomagali, ako ne budete bili živi džemat, ako ne budete jedinstveni u politici, snažni u ekonomiji i u svim sferama života zajedno, ko će vas od zla i nesreće zaštititi i našim mezarjima mir obezbijediti???

Stalo nam je, trudimo se i stalno smišljamo nove načine i iznalazimo nove puteve kako da bude mladih što više u našim džematima. Nismo sretni što je u tom vječnom, najvećem bosanskom džematu, u Potočarima mnogo mladih. Tu ustvari omladina dominira, a puno je i maloljetnika. Evo, u utorak će im se pridružiti još njih sedam. Pridružit će im se i najmlađi za ovogodišnji ukop spreman, Damir Suljić. Te 1995-te imao je samo petnaest godina.

Kad stanemo kraj njihovih nišana, u ušima nam braćo odzvanjaju njihove poruke. Braćo naša i sestre, dragi naši vršnjaci, školujte se, obrazujte se i lijepog odgoja budite. Pomozite svakog ko tim putem krene i bodrite svakog da tim putem krene jer je u tome naša snaga. Ne dopustite, uzvikuju nišani šehidski, da naši talenti, te bistre glavice bošnjačke propadaju i koljaču našem, ali i onima koje to klanje mirno posmatraše, sluge budu. Džemat, jesu ovi naši safovi na džumi, ali jednako je farz i da se udružite, osnujete fondove iz kojih ćete pomoći našu djecu da budu snaga naša, da budu naša sigurnost tako što će obrazujući se moći zauzeti važna mjesta u državi ali i u svijetu, zauzeti mjesta gdje se odlučuje. Ne dopustite da drugi odlučuju o vama.

Poručuju mladići iz safova potočarskog džemata, mladićima u našim safovima, budite džemat, ne samo džumanski, ne samo ramazanski. Budite džemat, udužite se i snažno borite za svoj jezik, za kvalitetno obrazovanje, borite se protiv svega što uništava našu budućnost.

Ja, Damir Suljić, mi braća Zejad i Zaim Imamović, mi braća Vehid i Sakib Mustafić koji se u utorak pridružujemo potočarskoj braći i sestrama, nismo ponosni na vas omladino Bošnjačka sve dok vam je kladionica preča od biblioteke, sve dok vam je provod, kafić i diskoteka preči od škole i žrtve za opće dobro. Samo ujedinjeni oko istinskih vrijednosti ste snaga. Niste džemat ako se danas poslije džumanskog džemata raziđete i ne učinite ništa da i našoj djeci u Novoj Kasabi, Konjević polju, Bratuncu, Koror Varoši i svim gradovima gdje su im prava uskraćena u knjžici đačkoj piše, Bosanski jezik. Niste džemat ako se poslije ovog džumanskog raziđete, bez da ste učinili sve da nađete način, kako pomoći vašeg kolegu, siromašnog studenta i đaka.

Statistika kaže da u Bosni ima preko hiljadu džemata. Ima preko hiljadu organiziranih zajednica koje su osnovna forma organizacije u našoj Zajednici i koje okupljaju ljude oko ezana i namaza. Imamo preko hiljadu džemata a nemamo zajedništva. Zato mi danas, kad obilježavamo 22. godišnjicu genocida, mi iz potočarskog džemata pitamo, gdje nestade džemat?. Gdje nestade naša sloga i zajedništvo koje živješe naši preci i koji baš zahvaljujući džematskoj snazi kroz vjekove braniše Bosnu.

Alija i Damir i sve potočarske džematlije koji pod bijelim šehidskim nišanima obitavaju poručuju: Ako se vi braćo ne okrenete džematu, nema vama a ni nama mira i sigurnosti. Uzdajte samo u sebe i svoju snagu i na Allaha se oslonite a ne okrećite se uzalud ni istoku ni zapadu jer vam od tamo rješenje naših problema neće doći. U džematu je naša snaga, a s njim je i milost Božija. Ne gubite snagu braćo i ne bježite od milosti Božije razjedinjujući se i bespotrebno se dijeleći!

Molimo te Bože, u čvrste safove nas zbij i džemat naš ojačaj. Amin!

Izet ef. Čamdžić

07.07.2017.god.