Nije vjera ibadet samo
- Published in
- Kategorija: Izet ef. Čamdžić
- Štampa , E-mail
Nije vjera ibadet samo
Ubej ibn Ka'b kaže: „Allah sigurno neće kazniti čovjeka koji u dobru ustrajava i kome na spomen Gospodara svjetova suze poteknu. Čovjek koji iskreno, u sebi spomene Allaha, pa se naježi iz straha od Njega, sliči drvetu čije se lišće sasušilo pa na njega naiđe oluja. Onako kako vjetar ogoli to drvo i sa njega opadnu svi listovi, tako zbog straha od Allaha s čovjeka spadaju svi grijesi. Bolje je postupati u skladu sa Allahovim propisima i sunnetom Poslanikovim i činiti malo ibadeta, nego ulagati izniman trud u činjenje ibadeta bez slijeđenja Pravog puta. Zbog toga, bilo da ste umjereni u obavljanju ibadeta ili da ulažete u to i dodatan trud, prije svega pazite da vaša djela budu u skladu sa propisima Allahovim i sunnetom Poslanikovim“.
Da je Islam život, to smo nebrojeno puta čuli. Da on svojim propisima uređuje sve sfere ljudskog života, to znamo. Da je on vjera srednjeg puta i da od nas traži da uvijek tragamo za ravnotežom između duše i tijela, Dunjaluka i Ahireta, i to znamo. Vjerovatno znamo i da nije dovoljno da bi se kao vjernici potvrdili, biti posvećen samo ibadetu. Ne uređuje naš šeriat samo odnos čovjeka sa Bogom, tu su i propisi kojima se uređuje odnos čovjeka sa čovjekom, odnos čovjeka sa prirodom, sa okruženjem u cjelini. Svaka neravnoteža rezultira nered. Nered je i kad ljudi ograničavaju vjeru na ibadet, klanjaju, zikre, Kur'an uče, a djelima svojim vjeru ne svjedoče.
Poslanik kaže da je naš Gospodar u hadisi kudsijji rekao: „O čovječe, dokle ćeš izgovarati Moje ime a strahovati od drugog! O čovječe, da strahuješ od Džehennema kao što strahuješ od siromaštva, opskrbio bih te odakle se i ne nadaš! O čovječe, kada bi žudio za Džennetom kao što žudiš za Dunjalukom, usrećio bih te u obje kuće! O čovječe, nemoj svoje srce puniti Dunjalukom, jer njegov nestanak je blizu“.
Vjernik ibadeti, ali je on i muž vjernik. To podrazumijeva da se kao musliman trudi graditi skladan brak i sretnu i stabilnu porodicu. Muslimanska porodica nije posebna po tome što njeni članovi klanjaju, posebna je po tome što i klanjaju i slažu se. Taj vjernik – muž, zna da je Poslanik rekao da je najbolji od njegovih sljedbenika onaj koji je prema supruzi dobar.
Vjernica ibadeti, ali je ona i supruga vjernica. To podrazumijeva da se kao muslimanka trudi graditi sretan brak i skladnu i stabilnu porodicu. Muslimanska porodica nije posebna po tome što njeni članovi klanjaju, već po tome što žive Allahove propise i sunnet Poslanikov, a Poslanik je rekao da je hairli supruga dunjalučki dženet.
Vjernik ibadeti, ali je on i komšija vjernik. To podrazumijeva da slijedeći od Boga date propise i hodeći stazom sunneta, gradi komšijske odnose koji zadivljuju svojim skladom i spremnošću da jedni drugima budu na pomoći. Mi svjedočimo da naše džematlije klanjaju, ibadete, a komšijski su im odnosi takvi da godinama uopće ne komuniciraju. E, to nije ni vjera ni vjernikovo stanje.
Vjernik ibadeti i istovremeno je sin kojeg vjera krasi, a to znači da mu je u prioritetima djelovanja, biti roditeljima dobar i poslušan. Nije obilježje dobrog djeteta to da samo klanja. Taj sin i kćerka, oni klanjaju ali i u poslušnošću i pokornošću roditeljima, ako su iskreni vjernici, uživaju.
Džematlija klanja, ali je i u praktičnom životu džematlija. To znači da on u džematu širi slogu i razumijevanje, nipošto svađu i smutnju. To znači da on džemat pomaže, podupire i na usluzi mu je kad god može. Nisu muslimani džemat samo kad u namaske safove stanu. Vjernici su džemat u životu, u svakodnevnici, i u radosti i u tuzi. Vjernici se podupiru kao cigle u zidu i nikad vjerenik vjerniku leđa ne okreće niti ga na cjedilu ostavlja.
Direktor klanja ali je i direktor vjernik, a to znači da svojim ponašanjem, iskrenošću, poslu predanošću, odgovornošću, vjeru svjedoči. Ubej ibn Ka'b kaže:“... prije svega pazite da vaša djela budu u skladu sa propisima vjere“. Nećemo mi nikoga zadiviti našim namazom, zikrom, mi ćemo ljude i okruženje zadiviti i plijeniti našim djelima i osobinama koje vjernika krase. Te osobine su iskrenost, pravednost, blagost, samilost, susretljivost, nesebična spremnost na žrtvu itd. .
Političar klanja, ali je on političar vjernik. To podrazumijeva da on razumije da ga niko nije tjerao da političar bude, već se sam predložio i sam prihvatio da općem dobru služi. Svi smo zaduženi svjedočiti ljepotu naše vjere a ta ljepota se može samo na jedan način pokazati. Čovjek koji živi propise od Boga date i stazom siunneta ide, on ljepotu Islama svjedoči. Tom i takvom se svi dive.
Jesu nam na džumama prilično popunjene džamije, ima nas i na drugim namazima. Time mi svjedočimo vjeru, ali da bi vjernici bili potpuni, a samo ako smo takvi, vjernici smo, moramo u svim sferama života svjedočiti vjeru.
Uzvišeni Bože, pomozi nas da budemo muslimani, vjernici, pažljivi muževi, odane supruge, poslušni sinovi i kćeri, i da Islam ma gdje da smo, ma šta da radimo i ma kakvu funkciju da obnašamo, živimo i ljepotu njegovu pokazujemo. Amin!
Izet ef. Čamdžić
17.11.2017.god.