Džamija, ezan, džuma i bratimljenje, hidžre su tekovine

Džamija, ezan, džuma i bratimljenje, hidžre su tekovine

„ S Hidžretom započe snažan rast Islama,

   hrlili su vjerni svjetlu sa svih strana,

   a kad deset ljeta od hidžreta minu,

   u vjeri Istine Arabija sinu,

   islamske ljepote rastjeraše tminu,

   točak historije snažno se okrenu“.

Ovako naš pjesnik i mevludski autor Rešad Kadić opisuje hidžre rezultate. Ona je uistinu značila prekretnicu u Poslanikovoj misiji i donijela sigurnost, slobodu, prosperitet. Značila je početak jednog novog doba a s njom se utemeljuju propisi i obaveze koje će ummetu, jedinstvo osigurati i po kojem će se muslimani ma gdje žive raspoznavati.

Ona je prije svega, a to je općepoznata činjenica, označila početak ummetovog kalendara. Niz je događaja, kao što su rođenje Poslanikovo, početak Objave i sl., bili u prijedlogu za kalendarski početak, ali je Omer r.a., i ashabi bili sigurni da važnijeg i po porukama sadržajnijeg od Hidžre nema.

Zašto? Zato što s hidžrom počinje snažan rast Islama i što ona donosi muslimanima organiziran život, omogućava im džemat, zajednicu, državu. Hidžra nam govori koliko je važan za nas džemat jer se on s hidžrom utemeljuje. Gradi se prva džamija u Kubau nadomak Medine a potom i Poslanikova u Medini. Tako mi, obilježavajući hidžru učimo o važnosti džamije za nas. Ona nam je orjentir i u vremenu i u prostoru. Ezanom nas orjentira u vremenu, mihrabom u prostoru. Hidžra nam kaže da musliman bez džamije ne živi jer Poslanik ju gradi čim je bio u prilici.

S hidžrom i s džamijom muslimani su dobili ezan. Prvi je proučen upravo na toj Poslanikovoj, medinskoj džamiji. Od tada ezan je integrativni faktor koji jedinstvenim, od Allaha dž.š., snom Omeru r.a., i drugima, poslanim riječima ujedinjuje muslimane i čini ih prepoznatljivim diljem planete. Ezan je poziv kojeg svi muslimani bez obzira kojim jezikom govore razumiju. On ih sakuplja, ujedinjuje. On nas zove na spas i ne da nam da zaspimo i padnemo u san zaborava. Uči nas da je namaz bolji od sna i neprekidno nas spasu zove.

Prije hidžre muslimani nisu klanjali džumu. Prva je obavljena u Medini pa je i ona tekovina hidžre. Jedini trenutak u toku sedmice kada je muslimanu raditi zabranjeno je džumanski sahat. Allah dž.š., naređuje: „O vjernici, kada se petkom na džumu pozovete, kupoprodaju ostavite i požurite, to vam je bolje neka znate“./Džuma,9./. Hidžra nam utemeljuje džumu, a džumi je zadaća da nas okuplja, safove nam zbija i stalno nas opominje da ne skrenemo s Puta i u porok i grijeh zalutamo. Džumi je zadaća da nam ne da da poruke hidžre zaboravimo i uz to ona, džuma, briše grijehe učinjene između dva petka. Koliko je džuma važna najbolje svjedoči činjenica da tri bez opravdanja izostavljene džume, čovjeka izvode iz okrilja milosti Božije.

Hidžra je donijela bratimljenje muslimana, zbratimila je muhadžire i ensarije. To nije bilo formalno približavanje jednih drugima, već stvarno. Hidžra je uistinu učinila da brat bude uz brata, da mu pomaže, brani ga i da zajedno čine snažnu zajednicu dostojnu svakog poštovanja.

Danas, kada obilježavamo hidžru i poruke njene aktueliziramo možemo se pitati, šta je nama džamija danas? Je li ona nama mjesto gdje se skupimo samo radi obreda ili nas ona odgaja i za život na dunjaluku osposobljava i za susret s Gospodarom našim priprema.

Šta je nama ezan? Da li se mi danas samo divimo lijepom ezanskom glasu koji do nas sa minaretskih razglasa dolazi i na tren nas iz naše zauzetosti dunjalukom prene ili ga čujemo kao jedini istinski poziv na spas. Razumijevamo li ga kao poziv na življenje u skladu sa: „EŠHEDU EN LA ILAHE ILLELLAH, EŠHEDU ENNE MUHAMMEDEN RESULULLAH“. Ovo svjedočenje ezansko u nama treba uvijek inicirati dva pitanja: Zašto i kako? Zašto neko djelo činimo i kako ga činimo? Vjera nas uči da djela činimo u ime Boga i da ih činimo po sunnetu Poslanikovu. Ezanski poziv je dakle poziv na iskrenost i ispravnost.

Šta je nama džuma? Je li to samo naše sedmično okupljanje ili je to naš odziv na izričiti Božiji poziv da se opomenemo, da s Puta ne skrenemo. Džuma mora biti mjesto gdje širimo svoje znanje o vjeri i snažimo istu u srcu kako bismo ustrajavali u dobru. Svakom je ibadetu zadaća odgajati čovjeka, i džumi je to cilj. U sedmici postoji taj džumanski sahat u kojem nam je zabranjeno za dunjalukom trčati i u kojem ćemo učiti o ravnoteži između tijela i duše, dunjaluka i ahireta.

Konačno, hidža je prilika da se upitamo koliko smo jedni drugima blizu, koliko smo jedni drugima spremni pomoći, jedni druge od zla braniti... hidžra je prilika da preispitamo koliko smo mi danas zbratimljeni?

Uzvišeni Bože, molimo Te, poruke hidžre učini našim putokazom. Amin!

Izet ef. Čamdžić

22.09.2017.