U susret Mevludu

U susret Mevludu

Hvaljen neka je Allah, koji Svome robu objavljuje Knjigu, i to ne iskrivljenu, nego ispravnu, da teškom kaznom, koju će On dati, opomene, a da vjernike koji čine dobra djela divnom nagradom obraduje, u kojoj će vječno boraviti. (El-Kehf 1-3)

هُوَ ٱلَّذِىٓ أَرْسَلَ رَسُولَهُۥ بِٱلْهُدَىٰ وَدِينِ ٱلْحَقِّ لِيُظْهِرَهُۥ عَلَى ٱلدِّينِ كُلِّهِۦ وَلَوْ كَرِهَ ٱلْمُشْرِكُونَ ﴿٣٣﴾

Najljepši Allahovi blagoslovi i njegovi najpotpuniji selami Njegovom Poslaniku koga je on poslao s uputstvom i pravom vjerom da bi je izdigao iznad ostalih vjera, makar ne bilo po volji mnogobošcima. (Et-Tevba,33.)

Allahovi blagoslovi i selami na Poslanikovu časnu porodicu, Ehlu-l-bejt, časne ashabe, na sve one koji su

ٱلْمُصْطَفَيْنَ ٱلْأَخْيَارِ - Od odabranih dobrih ljudi (Sad, 47.)

ٱلَّذِينَ يَتَّبِعُونَ ٱلرَّسُولَ ٱلنَّبِىَّ ٱلْأُمِّىَّ ٱلَّذِى يَجِدُونَهُۥ مَكْتُوبًا عِندَهُمْ فِى ٱلتَّوْرَىٰةِ وَٱلْإِنجِيلِ يَأْمُرُهُم بِٱلْمَعْرُوفِ وَيَنْهَىٰهُمْ عَنِ ٱلْمُنكَرِ وَيُحِلُّ لَهُمُ ٱلطَّيِّبَٰتِ وَيُحَرِّمُ عَلَيْهِمُ ٱلْخَبَٰٓئِثَ وَيَضَعُ عَنْهُمْ إِصْرَهُمْ وَٱلْأَغْلَٰلَ ٱلَّتِى كَانَتْ عَلَيْهِمْ ۚ فَٱلَّذِينَ ءَامَنُوا۟ بِهِۦ وَعَزَّرُوهُ وَنَصَرُوهُ وَٱتَّبَعُوا۟ ٱلنُّورَ ٱلَّذِىٓ أُنزِلَ مَعَهُۥٓ ۙ أُو۟لَٰٓئِكَ هُمُ ٱلْمُفْلِحُونَ

Onima koji će slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji neće znati čitati ni pisati, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih, koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti, koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi. Zato će oni koji budu u njega vjerovali, koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili - postići ono što budu željeli. (El-A'raf, 157.)

Poštovani džemate, draga braćo u vjeri, mi se danas nalazimo u petom danu mjeseca rebiu-l-evvela, mjeseca u kom se povodom dana rođenja posljednjeg Božijeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, intezivnije prisjećamo njegovo mubarek života i misije.

Allah Uzvišeni u Svojoj knjizi kaže:

وَمَآ أَرْسَلْنَٰكَ إِلَّا رَحْمَةًۭ لِّلْعَٰلَمِينَ

a tebe smo samo kao milost svjetovima poslali (El-Enbija, 107.)

Ove Božije riječi upućene Poslaniku upućene su i svima nama kao činjenica, poruka i pouka. 

يُرِيدُ ٱللَّهُ أَن يُخَفِّفَ عَنكُمْ ۚ وَخُلِقَ ٱلْإِنسَٰنُ ضَعِيفًۭا

Allah želi da vam olakša - a čovjek je stvoren kao nejako biće. (En-Nisa, 28.)

Nejako biće čovjeka treba pomoć, uputu, treba uzor  da bi se spasilo a Uzvišeni Allah nas obavještava:

لَّقَدْ كَانَ لَكُمْ فِى رَسُولِ ٱللَّهِ أُسْوَةٌ حَسَنَةٌۭ لِّمَن كَانَ يَرْجُوا۟ ٱللَّهَ وَٱلْيَوْمَ ٱلْءَاخِرَ وَذَكَرَ ٱللَّهَ كَثِيرًۭا﴿٢١﴾

 Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onome svijetu, i koji često Allaha spominje. (El-Ahzab, 21.)

Da bi nam neko bio uzor, da bi mogli na nekog da se ugledamo, njegove staze slijedimo mi moramo poznavati njegov život, njegove osobine, postupke, bez tog nam ne može biti uzor.

Mi govor o životu Poslanika islama uglavnom započinjemo govorom o njegovom blagoslovljenom rođenju, ili eventualno sa stanjem u Arabiji prije nego se  Poslanik rodio. Historijski međutim, o Poslaniku Muhammedu možemo, a za potpunije shvatanje njegove poslaničke i sveukupne misije i trebamo, govoriti od prije stvaranja prvog čovjeka, Adema. a.s..

Imam Buhari u Et-Tarihul-kebiru bilježi da je jedan ashab upitao: «Allahov Poslaniče, kada si bio Vjerovjesnikom?», pa je odgovorio: (كنتنبياوآدموبينالروحوالجسد) Bijah vjerovjesnikom dok Adem još bijaše u rasponu između duše i tijela.( Muhammed ibn Ismail el-Buhari, Et-Tarihul-kebir, Darul-fikr, bez godine, 7/374., hadis br. 1606.)

Imam Tirmizi bilježi da je Ebu-Hurejre, radiallahu anhu, upitao: «Allahov Poslaniče, kada je tebi bilo potvrđeno vjerovjesništvo?», pa je odgovorio: (وَآدَمُبَيْنَالرُّوحِوَالْجَسَدِ ) Dok Adem bijaše između duše i tijela. (Sunenut-Tirmizi, 5/585., hadis br. 3609.)

Adem a.s. je spušten iz Dženneta i našao se na zemlji. Moli Gospodara za oprost, za susret sa svojom družicom hazreti Havom. Allah nas obavještava u časnoj Knjizi:

"Gospodaru naš", rekoše oni, "sami smo sebi nepravdu učinili i ako nam Ti ne oprostiš, sigurno ćemo biti izgubljeni." (7:23)

"I Adem primi neke riječi od Gospodara svoga, pa mu On oprosti; On, doista, prima pokajanje; On je milostiv.

U predanju od Bejhekija u djelu "Dokazi vjerovjesništva"  navodi se od Omera ibnul-Hattaba da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: - Kada je Adem učinio grijeh, rekao je: "Gospodaru moj, molim Te hakom Muhammeda da mi oprostiš!" Allah Uzvišeni mu je rekao: "Ademe, kako znaš za Muhammeda prije nego sam ga stvorio?" On je kazao: "Gospodaru moj, kada si me stvorio, podigao sam glavu i na stupovima Arša vidio sam napisano: 'Nema drugog boga osim Allaha; Muhammed je Allahov poslanik', a znao sam da Ti nećeš, uz Svoje ime, dodati drugo do ime Tvog najdražeg stvorenja." Allah Uzvišeni je rekao: "Istinu si kazao, Ademe. On je Meni najdraže stvorenje. Kada Me zamoliš njegovim hakom, oprostit ću ti, jer da nije Muhammeda, ni tebe ne bih stvorio." Prenosi El-Hakim i navodi da je sahih.

Historijski rast ljudskoga roda se ostvarivao, poslanička izaslanja su slijedila jedno za drugim. Adem, Idris, Nuh, Hud, Salih, Ibrahim, Musa, Isa… i kroz sva ova poslanstva, Božiji poslanici odgajaju, pripremaju ljudski rod nagovještavajući dolazak Poslanika islama

وَإِنَّهُۥ لَفِى زُبُرِ ٱلْأَوَّلِينَ- on je spomenut u knjigama poslanika prijašnjih (Eš-Šuara, 196.)

Sam naziv Indžil – Evanđelje znači ”radosna vijest”, muštuluk. Radosna vijest, jeste najava dolaska posljednjeg  Božijeg poslanika, koju je saopštio Isa a.s. kao jedan od ciljeva svoje misije. O tome Kur’an kaže:

„A kada Isa sin Merjemin reče: „O sinovi Israilovi, ja sam vam Allahov poslanik, da vam potvrdim prije mene objavljeni Tevrat, i da vam donesem radosnu vijest o poslaniku čije će ime biti Ahmed“ (Saff, 6.)

Prenosi se da je Poslanik,sallallahu alejhi ve alihi ve sellem, kazao.: “Ja sam poglavar ljudskog roda, i to nije nikakvo hvaljenje. Ja sam predvodnik poslanika, i to nije hvaljenje, ja sam pečat poslanstva, i to nije hvaljenje, i ja sam prvi zagovornik i prvi čije se zagovorništvo prihvata, i to nije nikakvo hvaljenje. Uzvišeni Allah, nije stvorio bolje stvorenje od mene, niti je koje stvorenje kod Allaha plemenitije od mene.

Poslanikova dužnost bila je da dostavi Božiju objavu i da je svojim životom potvrdi i pojasni. Naša obaveza kao pripadnika Njegovog ummeta jeste da tu poruku i pouku porenosimo dalje.

كَمَآ أَرْسَلْنَا فِيكُمْ رَسُولًۭا مِّنكُمْ يَتْلُوا۟ عَلَيْكُمْ ءَايَٰتِنَا وَيُزَكِّيكُمْ وَيُعَلِّمُكُمُ ٱلْكِتَٰبَ وَٱلْحِكْمَةَ وَيُعَلِّمُكُم مَّا لَمْ تَكُونُوا۟ تَعْلَمُونَ﴿١٥١﴾

„Mi smo vam jednog od vas kao Poslanika poslali, da vam riječi naše kazuje, i da vas očisti i da vas Knjizi i mudrosti pouči i da vas ono što niste znali nauči.“ (El-Bakara, 151)

Naš odnos prema Poslaniku pokazatelj je našeg odnosa prema našoj vjeri. Bez slijeđenja Poslanika nema vjere. Poznavanje samih činjenica o njegovom životu neće nam donijeti nikakvo dobro ako te činjenice ne usvojimo u svom životu. Kako je on bio odgovoran spram dostavljanja Božije objave i življenja po njoj  čineći svoj život objavom koja hoda tako smo mi odgovorni spram svoje vjere da čuvamo Poslanikov primjer na način da ga živimo svojim djelima

Ostavio nam je u emanet pravednost, milost, trpeljivost, povjerljivost, hrabrost, poniznost, vjernost i ispunjavanje obaveze, sigurnost, umjerenost i uravnoteženost, samokontrolu, odgovornost spram vremena i okolnosti - spram obaveza i dužnosti, rad i privređivanje, pažnju prema zdravlju i pažnju prema prirodi, čistoću tijelesnu i duhovnu, poštivanje sebe i drugih, ljubav i sreću, optimizam i humanost...

Ostavio nam je u emanet širenje selama, širenje ideje mira, sklada i napretka, ostavio nam je u emanet da budemo najbolji ummet, da budemo predvodnici civilizacije, čovječanstva, napretka.

Da li smo iznevjerili ovaj emanet? Gdje smo na svjetskoj sceni danas?

Druga dio hutbe:

Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve alihi ve selem, najljepši je cvijet u bašči ljudske povijesti, i mi koji slijedimo njegov primjer, koji se na nj pozivamo, koji se Allahu Uzvišenom na pripadnosti Poslanikovom ummetu zahvaljujemo, sjemenke smo koje istom ljepotom trebamo zamirisati u staništima koje nam je Allah podario, u vremenu i prilikama koje su nam određene.

إِنَّ ٱللَّهَ وَمَلَٰٓئِكَتَهُۥ يُصَلُّونَ عَلَى ٱلنَّبِىِّ ۚ يَٰٓأَيُّهَا ٱلَّذِينَ ءَامَنُوا۟ صَلُّوا۟ عَلَيْهِ وَسَلِّمُوا۟ تَسْلِيمًا

„Allah i meleki Njegovi donose slavat na Vjerovjesnika. O vjernici, donosite salavat na njega i šaljite mu selom.“ (El-Ahzab, 56.)

"Ponižen je onaj u čijem prisustvu se ja spomenem a on na mene ne donese salavat."(Tirmizi i Hakim.)

Slijeđenjem Poslanikova sunneta i donošnjem salavata i selama na Poslanika i njegovu časnu porodicu mi ga oživljavamo i svaki naš dan danom mevluda-rođenja njegovog činimo. U hadisu kojeg je zabilježio Ebu Davud prenesene su riječi Poslanikove:

"Ko god mi selam donese, Uzvišeni Allah mi povrati dušu kako bih mu mogao uzvratiti selam."

Pa eto najljepšeg načina da istinski ovaj i naredne dane pretvorimo u dane mevluda i rođenja mnogobrojnim učenjem salavata. Uzmimo sebi u zadaću da se proispitamo do idućeg petka koliko smo puta oživjeli Poslanika učenjem salavata. Koliko smo Poslanikovih primjera oživjeli primjenjujući ih u praksi.

Molim Allaha, dželle šanuhu, da nas učini od onih kojima će Poslanik biti uzor u svemu. Amin!

Esad Bajić, hutba u Čaršijskoj džamiji u Konjicu, 24.11.2017.g. / 5. rebiu-l-evvel 1439.h.g.