Mjerimo tačnom vagom
Mjerimo tačnom vagom
Napunite mjeru kad mjerite na litru i pravo mjerite na vagi! To je bolje i posljedice su ljepše!« (Isra': 35)
Draga braćo,
Ovaj kur'anski ajet iziskuje potrebu da o njemu dublje razmislimo. Da li se ovim ajetom od ljudi traži da pravedno mjere samo onda kada se direktno nađu za vagom, metrom i slično (kao trgovci i majstori), dakle, pri svakodnevnoj kupoprodaji, gdje vagaju i mjere, ili ovaj ajet ima šire značenje i odnosi se na sve one koji dođu u iskušenje ili bilo kakav odnos i položaj naspram tuđe, odnosno društvene imovine i vlasništva: to jeste kad se musliman nađe na radnom mjestu, u fabrici, kancelariji, na polju i njivi, đačkoj ili studentskoj klupi, za katedrom, u džamiji itd.
Bez sumnje, ovaj ajet nam sugeriše da musliman ne smije zakidati bilo šta i bilo kome. Musliman će, i kada to zakonima bude propisano, ali i mimo toga, uvijek pravilno odmjeriti svoja prava, ali i dužnosti. Neće sebe ali ni drugog ni precjeniti, niti podcjeniti u bilo kom pogledu. Nastojat će da bude tačan i pravedan, svjestan toga da ga Svevišnji uvijek vidi i da u onome šta radi i kako postupa postoji emanet/odgovornost i haq/pravo drugoga.
Krivo vaganje kao pojava, kako nas Kur'an podučava, ne nastaje nužno iz neke egzistencijalne potrebe i ekstremne oskudice kojima su ljudi od pamtivjeka izloženi. Ono vremenom zbog moralne iskvarenosti može postati mentalitetna odlika društva. U ovom smislu Šuajba, a.s., opominje svoje savremenikem: ,,O narode moj - govorio je on - Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, i krivo na litru ni na kantar ne mjerite. Vidim da u obilju živite i bojim se da vas jednoga dana ne zadesi kazna, pa da svi nastradate.“
(Hud, 84)
Šuajbove a. s. riječi svome narodu: Vidim da u obilju živite, ukazuju da je Šuajbov narod bio materijalno dobro situiran i da mu zakidanje i obmana na vagi izviru iz niskih pobuda, zlobe, pohlepe i navike da čine nepravdu i nasilje drugima.
Kur'anski termin za vagu »kirtas« ne znači samo tereziju, kantar, vagu i mjerilo kojim se vagaju materijalne stvari, u slučaju kada se golim okom može vidjeti ljudsko poštenje, pravda i nepravda, dobitak i gubitak.
Postoji i vaga kojom se mjere nematerijalne stvari koju mnogi ljudi zanemaruju. Većina ljudi ne uviđa da i moralne vrijednosti koje se javno proklamiraju, također, imaju svoju vagu i aršin, pomoću kojih se ustanovljava i procjenjuje koliko su ljudi moralno teški, to jeste konzistetntni u svome govoru i ponašanju.
أَتَأْمُرُونَ النَّاسَ بِالْبِرِّ وَتَنْسَوْنَ أَنْفُسَكُمْ وَأَنْتُمْ تَتْلُونَ الْكِتَابَ ۚ أَفَلَا تَعْقِلُونَ
Zar od drugih tražite da dobročinstvo čine, a pri tome sebe zaboravljate, dok Knjigu učite? Zar se opametiti nećete? (El-Bekare:44)
Ako pri prodaji materijalnih životnih potreba koje ljudi razmjenjuju na tržištu netačna i nepravilna vaga i mjera srozava njenog vlasnika, na ovom i onom svijetu,, onda vaga koja počiva na nepravdi i nekorektnosti, u duhovnom i moralnom pogledu, može biti opasnija i štetnija po ljude i s mnogo gorim gubicima. Kada god jednim aršinima mjerimo djela drugih, a drugačijim aršinima mjerimo sopstvena djela i djela ljudi koji su nam bliski, mi bespovratno narušavamo povjerenje i potičemo osjećaj nepravičnog postupanja.
Težina naše ljudskosti se mjeri na ovoj vagi. Zato kada javno kritikujemo, tek nakon vaganja na kur'anski određenoj i provjerenoj »vagi« - kirtasi mustekim, možemo izbjeći da kod svakog pojedinačnog slučaja i pojave svjesno pogriješimo u našem mjerenju.
U procjenjivanju stvarnosti vagu uvijek usmjeravamo ka onom konstruktivnom, zasnovanom na istini i pravdi, bez obzira gdje i u ime kog ta kritika bila izrečena.
Savjest, um i razum, potpomognuti Allahovom uputom ljudima, preko Njegovih poslanika naše su unutrašnje vage. Ono što se na njoj mjeri su propisi koje Allah dade putem vjerovjesnika, kao osnove vjere - ahkam, i pravila lijepog ponašanja adab a sve to predstavlja Allahov zakon ljudima - šeri'at. On se sastoji od Allahovih odredbi (zapovjedi i zabrana) i onaj ko ih prihvati, kao životni kredo, posjeduje tačnu vagu, pomoću koje će pravilno mjeriti, kako to i Allah dž š. zahtijeva od mu'mina.
To je upravo ravnoteža koja stvara stabilnu ličnost čovjeka, koja je usljed unutarnjih i vanjskih izazova u stanju opasnosti od poremećaja.
Neka su nam uvijek na umu kur'anske opomene onima koji tas vage kojom mjere podešavaju tako da sebi osiguraju beneficije i privilegije i pri tome svjesno nanose nepravdu i štetu drugima: ”Teško onima koji pri mjerenju zakidaju, koji punu mjeru uzimaju kada od drugih kupuju, a kada drugima mjere na litar ili na kantar – zakidaju. Kako ne pomisle da će oživljeni biti na Dan veliki, na Dan kada će se ljudi zbog Gospodara svjetova dići!” (El-Mutaffifin, 1.-6.)
Bože Milostivi, sačuvaj nas od krivog vaganja i mjerenja i učini nas središnjim ummetom, pravednom zajednicom koja granice dozvoljenog neće prelaziti i koja će dobra djela činiti.