Savezi dobročinstva
Savezi dobročinstva
Samo je Allah Bog. Jedan je i On nema sudruga. Allah je Najveći, Njemu pripada mnoga hvala. Slavljen je Allah, Gospodar svjetova! Nema snage ni moći osim sa Allahom, Silnim i Mudrim. Svjedočimo da je Muhammed, a. s., Allahov rob i Poslanik, na njega Božijeg Miljenika i odabranika, na njegovu časnu porodicu i čestite ashabe donosimo salavate i selame.
,,Vi ste, zaista, najbolja zajednica koja se ikad pojavila za (dobro) čovječanstva, vi propisujete da se čini dobro i zabranjujete da se čini zlo i u Allaha vjerujete, A kad bi sljedbenici Knjige ispravno vjerovali, bilo bi bolje za njih; ima ih i pravih vjernika, ali, većinom su nevjernici." (Ali Imran, 110.)
Islam je lišen učenja o izabranom narodu, ali nije lišen učenja o uzornoj zajednici, o uzoritom društvu. Kada Allah, džellešanuhu, u Kur'anu za muslimane kaže da su najbolja od svih zajednica koja se ikada pojavila....“ očigledno je da takvom formulacijom Bog od nas u svakom vremenu očekuje da budemo duhovna avangarda ljudske civilizacije.
Na današnjoj hutbi prisjetićemo se nekih načela sadržanih u islamskim izvorima čije nam pravilno razumijevanje može pomoći da ispunimo preuzeti emanet duhovne avangarde u našem društvu.
Stabilne i jake zajednice nema bez solidarnosti koja je uvjet da se Božija prava oživotvore. Svaki musliman je dužan brinuti o zajednici i odgovoran je za njene pogreške i nedostatke. Ako je u stanju sam nešto dobro i korisno učiniti, musliman je osobno dužan da nalaže dobro, a zabranjuje zlo, da se krivac opomene i ispravi u svome ponašanju na dobro svih drugih.
U suprotnom, musliman je dužan ne otkrivati i ne izvrgavati javnom linču onog muslimana čija je greška ostala tajnom i dužan je šutjeti o skrivenoj slabosti svoga brata.
Poslanik,a.s. upozorava: ,,Ko sakrije mahanu svoga brata muslimana, Allah, dž. š., će sakriti njegovu mahanu na Sudnjem danu.”
Islam ne priznaje nikakvo klasno društvo, društveno privilegirane elite ili društveno favorizirane grupe. U zajednici muslimana i muslimanki nema prednosti aristokratije nad običnim svijetom, bogatih nad siromašnim, utjecajnih nasuprot marginaliziranim. Ipak, Kur'an govori o tome kako je svako društvo u stvarnosti hijerarhijski uređeno i da su u društvenom poretku neminovno zastupljeni viši i niži društveni slojevi. Njihova upućenost jednih na druge je nužna i logična. Kako oni na istaknutim pozicijama, zakonima, voljom suverena i normama, potčinjavaju one na nižim pozicijama, tako i podanici ili građani svojim položajem i snagom svoga stanja vrše pritisak i prinudu nad onim iznad sebe.
,,Mi jedne nad drugima uzdižemo po nekoliko stepeni da bi jedni druge služili. - A milost Gospodara tvoga bolja je od onoga što oni gomilaju.“ (Zuhruf, 32)
Kralj, vladar ili vršioci visokih državnih javnih funkcija zaduženi su da brinu o sigurnosti građana, da ih brane od neprijatelja koji nasrću na njih, da čuvaju njihove živote i ekonomske interese. Građani su dužni, s druge strane, štititi institucije poštivanjem zakona i propisa i ustrajavati od svojih predstavnika da ih kompetentno i odgovorno predstavljaju i zastupaju u vršenju javnih poslova. Svi oni, nosioci javnih funkcija i građani, zapravo služe, hizmete jedni drugima i doslovno jedni druge potčinjavaju snagom svoje pozicije ili stanja.
Iluzorno je očekivati da muslimani mogu sačuvati status duhovne avangarde ako zanemare vrline građanske hrabrosti i odgovornosti.
Treba imati na umu da je Poslanik Muhammed, a.s. već sa dvadeset godina s nekolicinom Kurejšija učestvovao u sporazumu Hilful-fudul (Savez dobročinstva) kada su u kući Abdullaha ibn Džu'dana sklopili zavjet da zajedno i bez izuzetaka pomažu obespravljene protiv nepravednih i izrabljivača, sve dok se ugnjetenim i potlačenim ne ustupe njihova prava.
Musliman dok je živ, formalno i neformalno, treba biti aktivni sudionik ovakvih saveza jer bez njih nema vladavine prava, ljudskih prava i sloboda.
Građanska hrabrost je danas rjeđa od vojničke hrabrosti. Hrabre građane interesne skupine i totalitarni sistemi nastojali su tokom povijesti javno satanizirati, kompromitirati, zaplašiti i ušutkati. Zato je teže u mirnodopsko vrijeme staviti na kocku svoju udobnost, nego se suočiti sa smrću u ratu u kome se jedinka bori zajedno sa mnoštvom drugih.
Da ukratko ponovimo tri načela bez kojih nema duhovne avangarde: 1. upućivati na dobro, odvraćati od zla i čuvati čast i dostojanstvo muslimana, 2. služiti jedni drugima, 3. učestvovati u savezima dobročinstva.
,, Allahu moj, utječemo Ti se od prestanka Tvoje blagodati, od skretanja Tvoje zaštite, iznenadne kazne Tvoje i svekolike srdžbe Tvoje. Samo Tebi se mi obraćamo da ne pogriješimo, da ne zalutamo, da kome nepravdu ne učinimo, da nama ko nepravdu ne učini, da nerazumni budemo prema nekome, ili da nerazuman bude neko prema nama.”
Amin!