Spoznaja Stvoritelja smiruje srce

Spoznaja Stvoritelja smiruje srce

Zahvala pripada. Allahu, Njega hvalimo, od Njega pomoć i oprost tražimo.  Njemu se utječemo od zla naših duša i naših hrđavih djela. Koga Allah uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a koga On u zabludi ostavi, niko ga ne može uputiti. Svjedočim da je Muhamed Njegov rob i poslanik, neka je na njega, njegove ashabe i one koji ih slijede u dobročinstvu do Sudnjeg dana mir i blagoslov.

Svemumilostivi Allah osim ahiretskim dariva nas i dunjalučkim  džennetom: dunjalučki džennet je sredstvo i put ka onom drugom vječnom Džennetu, prostranom kao nebesa i zemlja.

 Mnogi ljudi su napustili ovaj svijet a da nisu osjetili slast dunjalučkog dženneta.

Dunjalučki džennet je spoznaja Allaha i vezivanje srca za Njega. Istinska i živa spoznaja je zaista džennet, i to koji džennet!? Ko osjeti njenu slast i užitak, i napije se s njenog izvora, nikada je neće napustiti i neće tražiti zamjenu za nju. Ona je prijatelj vjernika, radost istinskih Allahovih robova i užitak iskrenih.

Koliko god ljudi tražili slast i smiraj, neće ih naći, istinski i trajno, osim u spoznaji Allaha, dželle šanuhu, prijateljstvu s Njim, osjećaju Njegove blizine i sveprisutnosti, koji će čovjekovo srce ispuniti zadovoljstvom, i uzdići ga na stepen obožavanja Allaha kao da Ga vidi, a kada to postigne, Allah, dželle šanuhu, će biti uho kojim sluša, oko kojim vidi, ruka kojom hvata i noga kojom hodi. Možemo li zamisliti kakav je to život i kakvu sreću osjeća onaj koji je postigao ovaj stepen imana, spoznaje i dobročinstva?

Dunjalučki dženneet osjećamo kada spoznamo da su kod Njega riznice svake stvari, da jdino On daje kako i koliko želi, da je Njegova milost neizmjerna i da  Njegovo dobro ništa ne može umanjiti. Njemu je sve potčinjeno, Njegov zastor je od nūra – svjetlosti.

Dunjalučki džennet je u utjehi da On daje utočište obespravljenima i nevoljnicima i zaštitu onima koji zaštitu traže. On je konačna i jedina pravda potlačenima, jer Njegovom znanju i pravdi ništa ni na nebesima ni na Zemlji ne može izmaći.

Draga braćo, dvije su vrste spoznaje Allaha, dželle šanuhu: Spoznaja potvrde i priznanja Boga zajednička je svim ljudima, pa čak i idolopoklonicima, ali od nje neće imati koristi, jer to “hladno” i “besplodno”znanje, nije polučilo vjerovanje u Jednog Boga – tevhid niti je  srca, iskreno i s ljubavlju, okrenulo ka Allahu, dželle šanuhu.

Druga vrsta spoznaje ispunjava srce veličanjem i strahopoštovanjem prema Allahu, dželle šanuhu. Podstiče na tevhid – iskreno vjerovanje, ibadet, ljubav prema Allahu, dželle šanuhu,. Čovjek sa ovom spoznajom, osjeća blizinu svog Stvoritelja i Zaštitinika, boji se samo Njega, nada se pomoći samo od Njega, ne ponizuje se nikome osim pred Njim, i njegova jedina briga i preokupacija je Njegovo zadovoljstvo. Ko istinski spozna svoga Stvoritelja živi čistim i kreposnim životom, ne žali za onim što je prošlo, i ne raduje se onome što dolazi, ne uznemiravaju ga događaji, ne bacaju u očaj iskušenja i ne obmanjuju ga oni koji ne vjeruju.

Spoznaji Allaha, dželle šanuhu pomaže ustrajno promatranje, iščitavanje i razmišljanje o Allahovim ajetima, koji se uče, recitiraju i slušaju, a to su ajeti Kur’ana časnog.

“Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili.” (Sād, 29)

Za ljudsko srce i dušu nema ništa korisnije od učenja Kur’ana,  hakka tilavetih prisutna srca, po tertilu (polahko i razgovijetno poštujući pravila učenja), razmišljajući o njegovim značenjima, pravilno razumijevajući njegove intencije.

Drugo što pomaže spoznaji Milostivog je, ustrajno promatranje i razmišljanje o Božijim vizualnim, kosmičkim ajetima, u nebeskim prostranstvima i na zemlji, i savršenstvu Njegovog stvaranja, u čovjeku i prirodi, koji u srcu bude čvrsto ubjeđenje, jačaju iman i spoznaju Gospodara. Ovaj put slijedili su Božiji poslanici i vjerovjesnici, i Njegovi pobožni robovi.

Treća stvar koja nam pomaže u spoznaji Njegovog veličanstva  je ustrajnost u spominjanju Allaha, dželle šanuhu, izgovaranjem riječi tesbiha – subahanallah, tehlila – la ilahe illallah, tekbira – Allahu ekber, tahmida – elhamdulillah i istigfara – estagfirullah, u svakom vremenu. To je sigurna tvrđava koja čuva roba od mahana i zala, a u njegovom srcu zasađuje ljubav prema Allahu, poslušnost Njemu, iskrenost i svijest o Njegovoj blizini i sveprisutnosti. Spominjanjem Allaha oživljavaju se srca, duše i tijela a onaj ko ne spominje Allaha je poput mrtvaca i poput ruševine.

Allaha Svemogući bogobojazne je zaštitio straha od  budućnosti i oni ne tuguju za prošlošću, jer su spoznali Allaha istinskom spoznajom, i zaposlili su duše svoje postizanjem Njegovog zadovoljstva i onim što će im koristiti u sadašnjosti i budućnosti. “I neka se ničega ne boje i ni za čim neka ne tuguju Allahovi štićenici, oni koji budu vjerovali i koji se budu Allaha bojali, za njih su dobre vijesti i na

ovome i na onome svijetu – Allahove riječi niko ne može izmijeniti – to će, zaista, velik uspjeh biti.” (Junus, 62–64)

Allah podario meni i vama blagoslov u Časnom Kur’anu, i okoristio nas njegovim ajetima i mudrom opomenom. Rekoh ovo što ste čuli, i od Allaha Uzvišenog tražim oprost za sebe i vas i sve muslimane od svih grijeha, a tražite i vi, jer On mnogo prašta i milostiv je.