Dobro i zlo nisu isto

Dobro i zlo nisu isto

Dobro i loše često stoje u stanovitom nesrazmjeru. Ono što je dobro i vrijedno obično je rijetko na svijetu, a loše i beznačajno nalazi se u velikom broju i obimu. Zlato i dragulji nalaze se u mnogo manjoj količini nego obično kamenje i rude, a plemenita pasmina i vrsta kod svake životinje i biljke obično je malobrojna i rijetka. Istu pojavu nalazimo u ljudskom društvu. Pametni, dobri, čestiti, ispravni i pobožni ljudi rijetki su, a onih drugih je mnogo više.

Prenosi Abdullah ibn Omer, r. a., da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Ljudi su kao stotinu deva, jedva među njima nađeš jahaću!

Ipak, iz iskustva znamo da različiti ljudi posjeduju razne sposobnosti, vještine, moći i sklonosti. Sam Poslanik, a.s., je svojim drugovima, ashabima, povjeravao različite zadatke i misije shodno njihovim sposobnostima i spremnosti. Alija, r. a., bio je zadužen za norme i zakone, Muaz, r. a., za poučavanje i nauku, Ubejj, r. a. i Zejd, r. a., za obligacije, Halid, r. a., za vojnu strategiju, borbu i vojevanje, Hasan, r. a., za pjesništvo i Kajs ibn Sabit, r. a., za govorništvo.

Posmatrano iz ovog ugla, svaka vrsta oponašanja drugoga je besmislena i štetna. Stapanje u ličnost nekog drugog predstavlja nasilje spram samog sebe. Različitost među ljudima i njihovim sklonostima te raznovrsnost jezika i boja kod ljudi spada u Božije ajete. Pogledamo li u ashabe, vidjet ćemo kako je Ebu Bekr, r. a., svojom blagošću i samilošću u mnogome obogatio ummet, Omer, r. a., također je pomogao islam i njegove sljedbenike svojom odlučnošću, postojanošću i čvrstinom. Stoga, trebamo biti zadovoljni temperamentom, karakterom i sklonostima kojima nas je Svemilosni Gospodar obdario. Te potencijale trebamo razvijati, unapređivati.

Pri vršenju naših dužnosti i prihvatanju odgovornosti nikada ne trebamo smetnuti s uma da Allah nikoga preko mogućnosti njegovih ne opterećuje. Slijepim slijeđenjem i nerazumnim imitiranjem drugih ljudi potkopavamo i uništavamo sebe i svoje potencijale. Na isti način umrtvljujemo našu volju i zatiremo našu osobenost i posebnost darovanu od Stvoritelja.

Ako bi se mnoštvo u nečemu i pretpostavljalo nad vrijednošću, u vjerskom i moralnom pogledu, dolazi u obzir samo vrijednost i ispravnost. Jedno dobro djelo, pa makar i malehno, bolje je od mnogo beznačajnih ili loših djela; jedan dobar čovjek bolji je od mnogo loših, a pošteno stečen imetak, pa makar bio i skroman, bolji je od najvišeg blaga nepošteno stečenog. Isto tako, prava vjera, istina i pravda bolje su i važnije, pa makar imale i sasvim mali broj sljedbenika, nego krivo učenje i neistina, pa kad bi ih ispovijedao cijeli svijet. Islam jasno ističe ovo načelo i odabire put istine i ispravnosti, a ne psihologiju gomile, diktaturu većine.

Reci: Nije isto ono što je zabranjeno i ono što je dozvoljeno, makar te iznenađivalo mnoštvo onoga što je zabranjeno. Zato se Allaha bojte, o vi koji ste razumom obdareni, da biste ono što želite postigli. (El-Maide, 100)

Ovo načelo odabiranja dobra u vremenima svuda prisutnog populizma, častohleplja, žudnje za popularnošću postaje iznimno važnim. Teorijski, mnogi se ljudi slažu sa ovim načelom i usvajaju ga, ali u praktičnom životu malo ih je koji ga se dosljedno pridržavaju.

Valja se, uprkos trendovima, anketama popularnosti, top listama, kojekakvim rejtinzima skrojenim po mjerilima i ukusima masa, držati istine i ispravnosti, pa makar čovjek na tom putu ostao u manjini.

U jednom hadisu naglašava se da muslimanima ne prijeti opasnost od malobrojnosti, nego od slabosti.

Bojim se da će doći vrijeme kada će se narodi sa svih strana okupiti protiv vas kao što se gladni ljudi okupljaju oko sofre. Neko od prisutnih je upitao: Allahov Poslaniče, hoće li se to desiti zbog toga što će muslimani tada biti malobrojni? Odgovorio je: Naprotiv, tada će muslimani biti mnogobrojni, ali će ličiti na mulj koji bujica nosi. Allah će iz srca njihovih neprijatelja odstraniti strah, a u srca muslimana će ubaciti vehn. Na pitanje šta je to vehn, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je: Ljubav prema dunjaluku i preziranje smrti.

Važno je kakvi smo, pa tek onda koliko nas ima. Vrijednost i ispravnost mora biti naš put, bez obzira koliko nas je koji tim putem idemo. Idući Siratu-l-mustekimom, Pravim putem, valja biti spreman doživiti i pokoju nepriliku, prezir, pa možda i izrugivanje neukog svijeta. Ustežući se od loših navika, grijeha i populizma današnjeg vremena, čovjek može biti usamljen, prezren i ismijan. No, iskreni vjernik prelazi preko svega toga dostojanstveno i stoički, sažalijevajući neznalice koji ga preziru i koji ga žele svojim putem povući.  Musliman mora biti svjestan svega ovoga. On mora, prije svega, obratiti pažnju na vrijednosti i ispravnosti sebe, svoje porodice i društva. On živi vrijednosti vjere i ostvaruje ih bez obzira na broj onih koji ga zbog toga  vole ili preziru.

 Svevišnji nas opominje da nas ni bogatstva naša ni djeca naša neće učiniti Njemu bliskim; Samo one koji budu vjerovali i dobra djela činili čeka višestruka nagrada za ono što su radili, i oni će u visokim odajama biti sigurni. (Saba, 37)

Molimo Svemogućeg Boga da nas obaspe svojom neizmjernom milošću, da se nadahnjuje imanom i svjetlom furkana pa da pravilno rasuđujemo, čestito radimo i dobro činimo.