Poslanik žive vjere
Poslanik žive vjere
„Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete ne muke udariti, jedva čeka da pravim putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv. A ako oni glavu okrenu, ti reci: 'Meni je dovoljan Allah, nema boga osim Njega; samo se uzdam u Njega, On je Gospodar svemira veličanstvenoga!' “ (At-Tawba, 128 , 129)
„A tebe smo kao milost svjetovima poslali.“ (Al-Anbiya, 107.)
Muhammed! Mir i blagoslov Božiji neka su na njega! Ovo časno ime izgovaraju usne nebrojenih miliona ljudi. Već četrnaest stoljeća milioni srca zatrepere od emocija kada se ono spomene. Mnogo drugih miliona ljudi će još dugo, dugo koliko i samo vrijeme, izgovarati ga i biti duboko dirnuti kada se ono spomene. Svaki dan, čim crni konac postane prepoznatljiv od bijelog , mujezin će pozvati ljude na namaz. Pozvat će ih da se Allahu klanjaju i donose blagoslov na Njegovog Poslanika, što im je korisnije od spavanja. Hiljade i milioni ljudi će nesumnjivo odgovoriti mujezinovom pozivu žureći da svojim molitvama odaju priznanje božanskoj milosti i blagodarnosti, koju mu tako jasno demonstrira osvit svakog novog dana. U podne mujezin će opet pozvati na podnevni namaz, zatim ikindiju, akšam i jaciju. Prilikom svakog od ovih namaza muslimani se sjećaju Muhammeda a.s., Božijeg sluge i Njegovog poslanika, s pobožnošću i poštovanjem. Čak i između ovih namaza muslimani nikada neće čuti Muhammedovo a.s. ime a da neće požuriti da se zahvale Bogu i pohvale Njegovog izabranika. Tako su činili, i tako će činiti dok Bog ne upotpuni Svoju blagodat prema svim ljudima.
Allahov poslanik i po ocu i po majci pripada najuglednijem arapskom plemenu Kurejš, koje je od davnina upravljalo Ka'bom.
Kada Mugire bin Šu'be kazuje o poslaniku s.a.v.s. Kisrinom izaslaniku veli: „Zaista je Allah poslao poslanika, jednog od nas, znamo njegovo porijeklo i njegovu osobenost, njegovu javu i tajne, njegovu iskrenost i njegovo povjerenje“ a zatim je spomenuo hadis:“ Izišao sam iz braka, a nisam izišao iz zinaluka, od Adema pa sve dok me nisu rodili moj otac i moja majka nije me ništa pogodilo od paganskog zinaluka.“
Kako je rodoslovlje i porijeklo našeg poslanika jasno i poput suze bistro, isto tako znamo i njegove vrline. Bio je duhovno najsavršeniji čovjek. Lijepe ćudi, pametan. Volio je sirotinju, a milostivo i blago bi postupao sa svijetom.
Naljutio bi se samo u slučajevima krešenja Allahovih propisa, a nikada radi ličnih stvari. Nije se svetio, već bi praštao i pomilovao.
U borbi nikada nije uzmakao, a h. Alija kaže: ,,kad bi se borba povela mi bi smo se za Poslanika zaklanjali. Niko od njega nije neprijetelju bio bliži.“
U darežljivosti nije mu bilo premca. Nikada, nikome nije uskratio ono što bi od njega bilo zatraženo. Najdarežljiviji je bio u mjesecu Ramazanu, kako ashabi prenose, bio je darežljiviji od povjetarca koji obilnu kišu nosi.
Svoje ashabe je poštovao, nikada nisu vidjeli da je među njima nogu pružio. Pazio je na svoju vanjštinu i izgled. Nerijetko bi se za svoje drugove raspitivao, te ako je neko od njih bolestan, obišao bi ga, ako je na putu dovom bi ga se sjećao, a ako bi na ahiret preselio dženazu bi mu klanjao.
Nikada nije besposlice govorio, dugo bi šutio a šutnja mu je ispunjavala promišljanje. Ponekad bi se i našalio, ali bi i u šali uvjek istinu govorio. Hranu nikada nije kudio, ako bi mu se svidjela jeo bi je, a ako ne, ostavio bi je.
Kad su upitali h. Aišu :“Kakvog ahlaka je bio Allahov Poslanik?“ ona je kratko odgovorila: “Njegov ahlak je bio Kur'an.“ Potvrda tome je čitav život našeg Poslanika, pa i pred samu smrt nam poručuje: “Među vama ostavljam nešto; ako ga se budete pridržavali nikada nećete zalutati - Allahovu Knjigu i moj sunnet.“
Upravo je Allahova Knjiga i sunnet, praksa našeg Poslanika razlogom pa danas muslimani imaju i žive živu vjeru, koja prožima sve segmente našega života, od rođenja do smrti. Ne bez razloga Karl R. Popper primjećuje da je od 19. stoljeća pa do danas, jedino Islam živa vjera. Vjera po kojoj milioni muslamana žive i ponašaju se, dok su druge objavljene religije za njega mrtve ili su se svele na formalizam, folklor...
Možda otuda dolazi i sve prisutniji iracionalni strah od islama i muslimana koji ni krivi ni dužni nastoje živjeti u skladu islamskih propisa i očuvati ono čime ih Allah dž.š. i Njegov poslanik duži.
Nezaobilazna je poruka h. Omera, koji prilikom preuzimanja ključeva oslobođenog Kudsa kazuje: „Mi smo narod koji je Allah uzdigao islamom. Kada god smo tražili veličinu mimo islama, Allah nas je ponizio.“
Jačajući izgradnju svijesti muslimana o pripadnosti jednom, zajedničkom ummetu islama i muslimana, naša snaga biti će veća, naš napredak brži i bolji, naša duhovna i moralna snaga jača i čvršća, a naša vjera trajna, nesalomljiva i dominirajuća u privatnom i društvenom životu.
Garant tome je obećanje Uzvišenog Allaha dž.š.: „Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im strah bezbjednošću zamjeniti; oni će se samo Meni klanjati, i neće druge Meni ravnim smatrati. A oni koji i poslije toga budu nezahvalni – oni su pravi grešnici.
A vi molitvu obavljajte i zekat dajite i Poslaniku poslušni budite da bi vam se ukazala milost.“ (An-Nur, 55.,56.)
Po Takvimu Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini ove godine Mevlud, dan rošenja Božijeg Poslanika Muhammeda, a.s., obilježavamo u subotu, 8. oktobra 2022. godine.
MEVLUD ŠERIF MUBAREK OLSUN!