Zatočenici šejtanovog djela

Tema sedmice - prijedlog za hutbu: Zatočenici šejtanovog djela

"O vjernici, vino i kocka i kumiri i strjelice za gatanje odvratne su stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite, da biste postigli što želite." (El-Maide:90)

Popularnost klađenja i igara na sreću u Bosni i Hercegovini poprima epidemijske razmjere. Enormni iznosi novca koji se svaki dan uplaćuju u kladionicama pokazuju da stotine hiljada ljudi svakodnevno učestvuje u kockarskim obmanama i prevarama, eufemistički nazvanim igrama i zabavama. Zabrinjavajuća je pojava koliko se mladih ljudi, bračnih parova, sredovječnh ljudi i penzionera, može vidjeti kako u sportskim kladionicama rasipa svoje vrijeme i novac, uzaludno se nadajući čudu zvanom dobitna kombinacija. Bijedna je i poražavajuća slika naše svakodnevice: umjesto o ljepoti ličnog i porodičnog života, umjesto o izazovima vremena u kojem žive, bez  ikakva srama javno se razgovara  i žučno raspravlja o još jednoj propuštenoj šansi da se  pogodi rezultat utakmice i nabrzinu zgrne veliki novac.

U toj slici ima nečeg strašnog, tužnog i beznadežnog u isto vrijeme. Ovi naivni ljudi svjedoče do koje mjere se može deformisati svijest. Kako objasniti iluziju da će neko ostvariti svoje snove novcem stečenim na sreću, novcem koji se nije zaradio i stekao poštenim radom, već nekim zamišljenim, nepostojećim novcem od istih onih koji stoje iza organizacije tog profita.

Paradoks je da svi osim kockara vide o kakvom se totalnom besmislu radi i  kako su ta njihova nadanja naivna; i kako svi oni svakodnevno kladeći se uopće ne cijene i ne vole sebe, niti cijene vlastiti razum i imetak.

Ne, oni svoj novac ne štede, ne investiraju, ne poklanjaju siromasima, ne troše na sebe, niti na  svoje prijatelje, rođake i porodicu. Oni svoj novac dobrovoljno uplaćuju kompanijama i industrijama zabave koje su ih prethodno ubijedile i uvjerile da je klađenje bezopasna igra i zabava, a ne očigledna propast i poniženje. Samo u prošloj godini profit kladionica u našoj državi dostigao je iznos od jednu milijardu i četiri stotine miliona maraka. U toj milijardi i četiri stotine miliona maraka prokockanog novca, koliko je novca koji pripada našoj djeci, majkama, penzionerima, samohranim majkama, nezaposlenima, invalidima, beskućnicima i drugima? U toj milijardi i četiri stotine miliona maraka šejtanskog biznisa koliko je uništenih mladih života, razorenih brakova, unesrećenih porodica?!

Ko danas može pomoći ovisnicima o klađenju? Čiji glas razuma i opomene oni mogu čuti? Čemu se ti ljudi, ti autopljačkaši koji za vlastiti novac kupuju agoniju i razočarenje mogu nadati? Oni ne mogu i ne žele čuti i razumijeti prijekor i opomenu Muhammeda a.s. koji  kaže: “Ko rekne svome prijatelju: ‘Hajde da se kockamo’, mora podijeliti sadaku.”

Jusuf Kardavi sažima pogubnost poroka kocke i predstavlja je u duhovnom, etičkom, socijalnom i psihološkom smislu kao labirint  iz kojeg nema izlaza.  ,,Islam muslimana podstiče da se pridržava Allahovih, dž.š., zakona u sticanju za život, da se služi privrednim zakonima i iznalazi sredstva za postizanje svojih ciljeva. S druge strane, kocka, u što spadaju igre na sreću ili lutrija, čovjeka čini zavisnim od šanse, sreće i praznih želja udaljujući ga od poštenog rada, poštenog posla i produktivnog napora. Prema islamu, imovina svakog pojedinca je haram za svakog drugoga; ona se od čovjeka ne može oduzeti osim putem zakonite mjere ili ukoliko je on da kao poklon ili sadaku. Prema tome, uzimanje bilo čije imovine kockom je nezakonito. Ovdje uvijek postoji pobjednik i gubitnik, varalica i prevareni. Gubitnik može izgledati smiren, ali iza njegove smirenosti je frustracija i žâl zato što nije igrao pobjedničku kombinaciju. Neuspjeh tjera gubitnika da igra iznova u nadi da će pobijediti u slijedećoj igri kako bi povratio svoje ranije gubitke dok pobjednik igra iznova kako bi uživao u zadovoljstvu pobjede, a pohlepa ga tjera da od manjeg dobitka ide ka većem i većem. Tako kockari moraju nastaviti da igraju nemoćni da ostave kocku. To je tajna privrženosti ovom poroku. Kockanje je velika opasnost po društvo kao i za pojedinca. Ova navika uništava vrijeme i energiju, od ljudi pravi neproduktivne ljenčine i društvene parazite, one koji uzimaju od života, a ne daju, one koji troše, a ne proizvode. Štaviše, zato što se odao kocki, kockar zapostavlja svoje obaveze prema svome Stvoritelju kao i one prema samome sebi, svojoj porodici i zajednici.“ 

Uplaćivati svaki dan novac u sportske kladionice je šejtanski projekat koji nam nanosi nesagledivo zlo i štetu, a i dalje će, kako stvari stoje, razarati temelje našeg društva ako nešto svi pojedinačno i kolektivno ne poduzmemo. Za početak, više, glasnije i upornije govorimo i upozoravajmo, naročito našu omladinu, da klađenje nije nikakva bezopasna zabava već uništavajući porok koji vodi prema rubu provalije.  Upravo na naše mlade, koji bi trebali biti okosnica moralnog preporoda već su  nanišanili lovci na ljudske duše. Sa namjerom da u šejtansko kolo kocke i klađenja regrutuju nove ovisnike u dobro organiziranim i umreženim centarima industrije kockanja smišljaju se reklamni slogani, kupuje se medijski prostor za promociju ovog zla. Njima, osim novca i profita ništa nije sveto ni dragocjeno i oni će učiniti sve da namame lahkovjerne da samo jednom prekorače prag kladionice, da samo jednom osjete ,,slast“ klađenja na internetu.

Šejtanske spletke i mreže u koje on hvata nesretne i zavedene kockarske duše, ipak,  nisu toliko jake koliko smo mi slabi, koliko je glasna naša šutnja i koliko je lažna ravnodušnost i nada da će zlo klađenja i kockanja nestati samo od sebe. Dobijemo li barem jednu bitku protiv epidemije kockanja, otrgnemo li iz kandži kocke bar jednog ovisnika imat ćemo razloga da vjerujemo da će zlo kocke biti poraženo, a time će biti poražen i ponižen i prokleti šejtan koji je glavni mentor i zaštitinik svih oblika kocke i klađenja.