Rasipnici su braća šejtanova
Tema sedmice - prijedlog za hutbu: Rasipnici su braća šejtanova
„I daj bližnjem njegovo pravo, kao i siromahu i putniku, samo nemoj previše rasipati. Zaista su rasipnici šejtanova braća, a šejtan je svome Gospodaru jako nezahvalan.“ (El-Isra, 26, 27)
Griješenje je neiskorjenjiva slabost ljudskog roda. Uvijek će biti nešto što smo mogli uraditi bolje. To “bolje“ neophodno je prvo tražiti od sebe i svojih bližnjih, pa tek onda očekivati promjene nabolje i kod drugih ljudi. Musliman mora stalno imati na umu svoje mahane. Umjesto da neko drugi ukaže na ono što je kod njega pogrešno, on sam mora prepoznati gdje i kada je nešto pogrešno uradio i u čemu je pogriješio. To treba priznati pred dragim Bogom i pred vlastitom savješću.
Naše prepoznavanje vlastitih grešaka i priznanje da nismo savršeni pokazuje da smo u duhovnom smislu sazreli. Jedino je Bog savršen, a mi ljudi nikada, ma koliko se trudili, nećemo biti bezgrješni. ..” On dobro zna sve o vama, otkad vas je stvorio od zemlje i otkad ste bili zameci u utrobama majki vaših; zato se ne hvališite bezgrješnošću svojom - On dobro zna onoga koji se grijeha kloni.“ ( En-Nedžm, 32) I onda kada nam neko drugi učtivo skrene pažnju na naše mahane, ni tada ne bi trebali reagirati burno i povrijeđeno. Stara je mudrost da se ponekad samo tuđim očima mogu vidjeti naši nedostaci.
Milostivi Stvoritelj nam u Časnoj knjizi otvara oči pred jednom pojavom čije se manifestacije višestruko odražavaju u potrošačkom i konzumerističkom društvu savremene civilizacije. Musliman ne smije postati protagonista i žrtva tebzira -rasipništva. Rasipništvo je konstantno trošenje više nego što je potrebno na sve one stvari i prohtjeve koje u suštinskom i praktičnom smislu ne moramo posjedovati.
Svako od nas, ukoliko bi zdravorazumski analizirao na šta sve troši vlastiti imetak, pronašao bi konkretne primjere rasipništva.
Iako svaki peti stanovnik naše domovine živi ispod granice siromaštva, svakodnevno se u deponijama bacaju tone hrane. Umjesto da ta hrana završi na trpezama onih koji je sebi ne mogu priuštiti, ispravna i upotrebljiva hrana završi u smeću. Kupovina hrane u pretjeranim količinama i serviranje prevelikih porcija predstavljaju pogrešne navike koje vode do ekstremnog rasipništva.
Na globalnom planu rasipništvo ugrožava preživljavaje najsiromašnijih i najnemoćnijih. Polovina svjetske trgovine i više od polovine globalnih investicija odnosi se na samo 22 zemlje koje obuhvataju svega 14 procenata svjetske populacije, dok 49 najsiromašnijih zemalja koje obuhvataju 11 procenata svjetske populacije, među sobom dijele svega pola procenta globalnog proizvoda. Moderna civilizacija duguje svoj samoubilački potencijal istim onim karakteristikama iz kojih crpi svoju veličinu i glamur; a to je urođena averzija prema samoograničavanju, neiskorjenjiva sklonost ka prekoračenju te hronična netrpeljivost i nepoštovanje prema svakoj vrsti granice i limita.
Rasipnici se po logici, navikama i postupcima života pridružuju prokletom šejtanu. Kao i šejtan, raspinik je hronično nezadovoljan, pa samim time i nezahvalan dragom Bogu. Kupujući iznova nove i bespotrebne stvari rasipnici traže zadovoljstvo koje brzo nestaje i iščezava. Takvi ljudi ne pridaju vrijednost onome što posjeduju, vrednuju samo ono što ne posjeduju.
Rasipništvo nam uskraćuje mogućnost da udjeljujemo onima koji imaju pravo u našim imecima. Svako prekomjerno trošenje je otimanje i uskraćivanje haka (prava) od bližnjih i siromaha. Umjesto da udjeljivanjem drugima sužavamo duboki jaz između ekstremno bogatih i siromašnih, prekomjernim trošenjem i rasipanjem imetka mi izravno pomažemo šejtansku industriju konzumerizma čiji je krajnji i neizbježni ishod - nezahvalnost Stvoritelju i Opskrbitelju svih svjetova.