Cjeloživotni ibadet
Tema sedmice - prijedlog za hutbu: Cjeloživotni ibadet
„O vi koji vjerujete, bojte se Allaha istinskom bogobojaznošću i nipošto ne umirite osim kao muslimani!” (Ali-Imran, 102) “O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas je stvorio od jedne osobe, od koje je njen par stvorio, a od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. Bojte se Allaha, čijim imenom jedni druge molite, i čuvajte rodbinske veze. Allah vas, doista, nadzire.” (En-Nisa, 1)
„Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju.” (Ez-Zarijat, 56)
Spoznati razloge i mudrosti zbog kojih nas Milostivi Allah stvara, kur'anski je poziv na koji se ne smijemo oglušiti. Stvoreni smo radi ibadeta. Ibadet je naš najvažniji prioritet i cjeloživotni cilj. Sveukupna duhovna tradicija ljudi na Zemlji, nezamjenljiva potreba da svaka nova generacija ljudi traga za duhovnim putokazima to najizravnije potvrđuje. Jedan mudrac je rekao: ,,Moguće je naći grad bez bedema, bez kraljeva i riznica, bez književnosti pozorišta, ali čovjek nikada nije vidio grad bez hrama, bez bogomolje ili da njegovo stanovništvo ne obavlja obrede.“
Drugo je pitanje, da li je ibadet samo izvršavanje islamskih obreda, namaza, zekata, posta i hadždža, ili je ibadet neodvojiv od našeg svakodnevnog ponašanja, morala i društvenih odnosa?
Namaz, zekat, post, hadždž, iskrena riječ, čuvanje povjerenih stvari, dobročinstvo prema roditeljima, ispunjavanje ugovora, naređivanje dobra i odvraćanje od zla, dobročinstvo prema komšijama, briga spram jetima i siromašnih, human odnos prema životinjama, sve to, i još mnogo više od toga ubraja se u ibadet.
Ibadet je i ljubav prema Allahu i Poslaniku, strah od Allaha, istinska i potpuna predanost Njemu. Ibadetimo i kada Mu zahvaljujemo na blagodatima i kada pokazujemo zadovoljstvo Njegovom odredbom i kada se oslanjamo na Njega. Nada u Njegovu milost je ibadet, ko što je ibadet i strah od Njegove kazne.
Ibadetom čovjek postiže potpunu i pravu slobodu. Stvarna sloboda je u robovanju samo Njemu. Ako si rob Svemilosnom, slobodan si od svega ostaloga. Slobodan si od socijalnog i ekonomskog pritiska, slobodan si od trke za prestižom i vlastitim statusom.
Ibadet, obožavanje Allaha, dželle šanuhu, obuhvata cijeli ljudski život. ,,Reci: ”Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova, koji nema saučesnika; to mi je naređeno i ja sam prvi musliman.” (El-En’am, 162, 163)
Ibadet nerijetko ograničavamo samo na nekolicinu pobožnih djela, radnji i farzova. Ukoliko želimo bar djelomično ispraviti grešku onih koji su ibadet ograničili na osnovne vjerske obaveze- farzove, trebamo podsjetiti koliko malo vremena trošimo na te obaveze. Namaz zauzima mali dio dana i noći, post zauzima mjesec dana u godini, zekat je obaveza imućnih jednom u godini, hadždž je također obaveza imućnih jednom u životu i traje nekoliko dana.
Potrebno je vjerovati da će čovjek biti nagrađen za svako djelo koje je učinio iskreno u ime Allaha i kojim traži Njegovo zadovoljstvo, jer svako to djelo je ibadet koji ga približava Stvoritelju. Ne potcjenjujmo nijedno dobro djelo, ni naše ni tuđe, bilo ono malo ili veliko. Osmijeh našem bratu muslimanu i uklanjanje prepreke s puta je sadaka.
Musliman ne ibadeti sezonski, privremeno. Musliman je dvadeset i četiri sata na dan u ibadetu; svjestan je da svako dobro djelo, pa čak i ono koje koje nema čistu ibadetsku formu i utemeljenje, može postati ibadet, ako je učinjeno s iskrenim nijjetom i ako se njime traži Božije zadovoljstvo.
Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svaki dan u kojem Sunce izađe, obaveza je dati sadaku na svaki zglob u tijelu. Presuditi pravedno između dvojice je sadaka. Pomoći čovjeku da uzjaše na jahalicu ili da podigne na jahalicu svoje stvari je sadaka. Lijepa riječ je sadaka. Svaki korak prema džamiji je sadaka. Skloniti neugodnost s puta je sadaka.”
Čak i dozvoljene (mubah) stvari, i stvari koje činimo iz prirodne potrebe, kao ljudska bića, mogu biti ibadet za koji ćemo biti nagrađeni, ako ih
činimo s iskrenim nijjetom. Prenosi Ebu Zerr, radijallahu anhu, da je Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “U intimnom odnosu je sadaka za svakog od vas.” Ashabi su upitali: “Allahov Poslaniče, zar će jedan od nas biti nagrađen kada
zadovolji svoju strast?” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je: “Ne
mislite li da bi bio grješan kada bi strast zadovoljio na nedozvoljen način? Isto tako, kada to čini na dozvoljen način, za to će dobiti nagradu.”
Šehadet, namaz, zekat, post i hadž su okosnica ibadeta i njegovi temelji. Ti temelji nam pomažu u izvršavanju ostalih bezbrojnih ibadeta koje obuhvataju čitav ljudski život.
U ibadetu smo, u pokornosti smo Allahu, dželle šanuhu, kada učimo korisno znanje i kada tragamo za nafakom. Ibadetimo kada obrađujemo zemlju i kada jedemo halal hranu. Kada čista srca i bez loših namjera odmaramo, kada se igramo sa našom djecom i idemo u kupovinu, kada ispunjavamo potrebe ljudi, i u svim ostalim aspektima života, mi smo i tada u ibadetu. Jedino je pri svemu tome važno da sva spomenuta dobročinstva, lijepa i dozvoljena djela, činimo pri punoj svijesti da nas dragi Bog vidi i da sve dobro činimo radi Njegovog zadovoljstva.
Naš osjećaj Božije blizine i predanosti Njemu treba biti jednak i kada obavljamo namaz i kada izvršavamo svoje svakodnevne obaveze.
Uvijek kada je naše srce budno i u živom sjećanju na Svoga Stvoritelja volja za dobrim djelima i ibadetima će doći sama od sebe.