Hutba u povodu početka mektebske pouke

Hutba u povodu početka mektebske pouke: Istinsko znanje je poput slane vode

Hvala Allahu Stvoritelju nebesa i Zemlje s čijim imenom počinjemo svaki hairli posao. Svjedočimo da nema drugog Boga osim Njega i svjedočimo da je Muhammed a. s. Njegov rob, odabranik i posljednji poslanik.

Pred nama je upis djece u mektebe i početak mektebske pouke u novoj vjeronaučnoj godini. Ovih dana počinje i redovna nastava u drugim odgojno-obrazovnim ustanovama Islamske zajednice, u medresama i na fakultetima. Prilika je to da obnovimo svoju podršku i ohrabrenje našoj djeci i omladini u traženju znanja i u stjecanju odgojnih vrlina koje će im biti neophodne u budućnosti.

Podsjećamo na riječi reisu-l-uleme, Husein ef. Kavazovića, izgovorene prije nekoliko dana: ,,Za nas muslimane podjednako je važno znanje o vjeri i moralnom životu, kao i znanje o svakoj vrsti i načinu sticanja materijalnih dobara. Muhammed, a.s., jednom prilikom je rekao da je traženje znanja dužnost (farz) svakog muslimana i muslimanke, i da je ruka koja daje bolja od one koja prosi. Našoj djeci treba u srca da usadimo ljubav za znanjem i radom, mektebom i medresom, školom i fakultetom. To podjednako treba da čine i roditelji, i učitelji, i mualimi, i profesori.

Znanje i odgoj su potrebni ljudskoj duši kao što su hrana i voda neophodni njegovom tijelu. Ali, kao što bi naša prehrana trebala odgovarati našoj probavi, naša duševna hrana mora odgovarati našem duhu. Znanjem i odgojem, koji su temelj mektebskog obrazovanja, mladi čovjek spoznaje velike istine o svijetu, o porijeklu, zadaći i svrsi čovjeka. Najveću od tih istina, istinu o Bogu, o Njegovom neprikosnovenom jedinstvu, kroz minula stoljeća  svjedočili su i u emanet čovječanstvu dostavljali su Božiji vjerovjesnici: „I Bog je učinio da te riječi (riječi tevhida-monoteizma) ostanu trajnim među njegovim potomstvom, kako bi se Pravom putu vraćali.“ (Ez-Zuhruf, 29)

Čini se da nikada čovjeku nije trebalo više - kelimetun baqijeh - neprolaznog istinskog znanja, jer savremena kognitivna znanost i umjetna inteligencija nisu zaokupljene vječnim pitanjima morala i ljudske egzistencije. K tome, savremeni um je razbijen na komade, potpuno fragmentiran. Tradicionalni koncept znanja je zahtijevao i u prvi plan isticao razumijevanje naučenog. Današnji čovjek smatra da je saznao ono čime je ovladao; saznati nešto za racionaliste znači ovladati njime.

Istinsko znanje i mudrost pohranjeni u  Božijim objavama odgajaju ljude da se skromno i uporno napajaju iz neiscrpnog vrela spoznaje kako bi svoje i živote drugih ljudi učinili smislenijim, boljim i pravednijim.

Priča se da je neki sufija pitao Bistamija: ,,Popio sam rijeke i jezera mudrosti, šta dalje da radim?“ Na to mu je Bistami odgovorio: ,,Drugi su popili mora i okeane pa su isplazili jezik i pitali: 'Ima li još' “.

Jasna je aluzija u ovom Bistamijevom odgovoru da je istinsko znanje i spoznaja kao slana voda- što se više pije, sve se više ostaje žedan.

Mektebska pouka će ispuniti svoju svrhu ako našu djecu podučimo i odgojimo u tradiciji istinskog znanja koje u ljudskoj duši potiče žeđ za smislom i spoznajom. To znanje otvara horizonte spram stalnog istraživanja i posmatranja fenomena stvorenih svjetova, to znanje budi ljudsku maštu i otvara um ka proučavanju i propitivanju neizbrojnih Božijih znakova u i oko čovjeka: ,, Zaista, u stvaranju nebesa i Zemlje te u smjenjivanu noći i dana postoje znakovi za one koji imaju razuma, one koji spominju Boga stojeći, sjedeći i ležeći, i razmišljaju o stvaranju nebesa i Zemlje: 'Gospodaru naš, nisi ovo uzalud stvorio! Slavu Ti izričemo, pa nas sačuvaj patnje u Vatri.' “

Istinsko znanje čovjeka će zasigurno potaknuti na  ibadet, jer onaj koji prepozna i nauči čitati i odgonetati Njegove znakove, osjetit će obavezu i želju da izrazi svoju zahvalnost Onome čija znamenja su očevidna.

Prosvjetiteljska misija metebske pouke je zaštititi srce mladog čovjeka od poroka i zabluda uz nadu da će dalje ka vrlini i istini čovjek težiti po svojoj naravi. Preduvjeti za dobrotu nalaze se u ljudskoj prirodi.  S druge strane, onaj ko se loše ponaša nikada u učenju neće moći spoznati i dokučiti ono što je bitno. Mudri ljudi su kazivali da bez učenja sve ostale vrline ostaju zamagljenje: bez učenja neposrednost postaje grubost, hrabrost postaje neposlušnost, čvrstina postaje sitničavost. Samo znanje za čovjeka predstavlja izbavljenje i spasenje.

Naučimo našu omladinu da ljudi koji se lijepim odgojem i korisnim savjetima rano samoispravljaju imaju prednost nad onima koji provode godine beskorisno tražeći ,,savršeno“ okruženje.  Podsjetimo i njih i sebe da je mudrost postupnosti u obrazovanju i u primjeni stešenog znanja odlika Poslanika, a.s.  i njegovih sljedbenika. ,,Zaista je ova vjera čvrsta, pa zalazi u nju lagahno“, riječi su Poslanika, Muhmameda a. s.

Raduje nas što će se mektebska pouka odvijati u povoljnijim epidemiološkim uvjetima u odnosu na prošlu godinu. Izravni i osobni kontakt u poučavanju pruža osjetno više materijala za obradu i dovodi do emocionalnije i dublje obrade sadržaja od bitno reduciranog kontakta pomoću ekrana koji se odvijao tokom online nastave.

Uz čestitke polaznicima mekteba, njihovim roditeljima i muallimima na početku metkebske vjeronaučne godine podsjetimo se na riječi halife Omera ibn Abdulauziza koji je uputio učitelju svoje djece: ,, Ja sam tebe odabrao, s obzirom da te dobro poznajem, i povjerio sam ti odgoj svoje djece. Nisam to htio nikome drugom povjeriti, čak ni onima koji su mi bili doista bliski. Od tebe tražim da im govoriš o ozbiljnosti i strogosti i potrebi navikavanja na težak život, jer će im to biti korisnije u životu i od njih će učiniti jake ličnosti… Govori im i o potrebi da uvijek budu ozbiljni, da umanje smijeh, jer pretjeran smijeh umrtvljuje ljudsko srce. Neka prva stvar koju će od tebe prihvatiti bude osuda zabavljanja u kome je čovjeku drug šejtan…“

Gospodaru naš učini nam i korisnim ono čemu Si nas poučio i pouči nas onome što će nam  koristiti i povećaj nam  znanje!