Sloboda i odgovornost

Tema sedmice - prijedlog za hutbu: Sloboda i odgovornost

Svevišnji Bog na više mjesta u Kur'anu upozorava vjerovjesnika Muhammeda,  a. s. da se ne postavlja kao ,,zastupnik“ (vekil), ,,čuvar“ (hafiz) ili ,,posjednik apsolutne vlasti“ (musaytir) nad muslimanima; podsjećajući ga da je njegova primarna dužnost da autentično saopći Božiju poruku (belag).

Smisao ovih upozorenja je da ljudi moraju biti potpuno slobodni i oslobođeni vanjskog pritiska u prihvatanju Božije poruke. Jedino se u slobodi koja isključuje svaki oblik prinude ili straha od sankcije vidljivog autoriteta može vjerodostojno svjedočiti pokornost i predanost dragom Bogu. Svako djelo koje čovjek čini u neslobodi suštinski ne pripada njemu. To je iznuđeno djelo, djelo  koje se ne čini po vlastitom uvjerenju i iskrenoj namjeri.

S druge strane, djelovanjem u slobodi moguće je ostati  istinski privržen univerzalnim vrijednostima islama u svakom vremenu, neovisno od toga da li su vjerovjesnici, od Boga poslani svjedoci Istine i  dalje živi i prisutni među svojim savremenicima. Na to aludiraju Božije riječi kojima se skreće pažnja ashabima da je smrt poslanika Muhammeda .a. s., kao i svih ranijih vjerovjesnika neminovna, ali da odanost univerzalnim principima  vjere treba ostati neupitna: ,,Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika. Ako bi on umro ili ubijen bio, zar biste se stopama svojim vratili? Onaj ko se stopama svojim vrati neće Allahu nimalo nauditi, a Allah će zahvalne sigurno nagraditi.“  (Ali 'Imran: 144)

Iz slobode proizlazi pojedinačna i konkretna odgovornost za naša djela. Poslanik a.s. jednom prilikom je rekao: ,, Svi ste vi pastiri, i svaki pastir bit će odgovoran za svoje stado. Vladar je pastir, čovjek je pastir svojoj porodici, žena je pastirica u kući svoga muža i njegove djece. Svi ste vi, dakle, pastiri i svi ste odgovorni za svoje stado.“

Nema čovjeka bez odgovornosti. Obično to nije samo jedna, već više, niz konkretnih odgovornosti. Odgovornost o kojoj Poslanik govori u ovom hadisu može se raščlaniti i podijeliti na uloge koje su zajedničke skoro svim ljudima na Zemlji. Pored lične i roditeljske odgovornosti za sebe i svoju porodicu, mi nužno nosimo i građansku profesionalnu i političku odgovornost. Naša građanska odgovornost tiče se našeg odnosa spram javnog i općeg dobra. Ignorisanje ili držanje po strani kada je u pitanju javno i opće dobro u slučaju muslimana je grubo iznevjeravanje važne kur'anske obaveze -upućivanje na dobro i odvraćanja od zla.

„A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju, namaz klanjaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah sigurno smilovati.- Allah je doista silan i mudar.“ (Et-tevba, 71)

Ne treba izjednačavati i poistovjećivati građansku i profesionalnu odgovornost. Građanska odgovornost, naprimjer,  zahtijeva od svakog građanina da odlaže smeće u kontejnere i da plaća komunalne račune na vrijeme, ali je profesionalna odgovornost komunalnog preduzeća da pravovremeno odvozi i odlaže smeće na odgovarajuće deponije. Nijedan građanin nije odgovoran za pune kontejnere u gradu, za prljave i neočišćene ceste i ulice, ali je odgovoran za nepropisno odlaganje i  bacanje smeća po rijekama i izletištima.

Sloboda i odgovornost su dvije pretpostavke moralne obnove društva i pojedinca. Bez slobodnog čina nema dobrog djela, a bez odgovornog postupanja nema urednog i funkcionalnog društva. Izbjegavanje odgovornosti i svaljivanje krivice za propuste i nedostatke na drugoga sindromi su zajednica koje nisu razvile svijest o važnosti općeg dobra.