Vrijeme je za spajanje pokidanih veza

Tema sedmice - prijedlog za hutbu: Vrijeme je za spajanje pokidanih veza

„Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini i da se rodbina pomaže, a razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje; pa pouku primite, On vas savjetuje.“ (En-Nahl, 90.)

„I Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte. A roditeljima dobročinstvo činite, i rodbini, i siročadi, i siromasima, i komšijama, bližnjim i komšijama daljnjim, i drugovima i putnicima namjernicima, i onim koji su u posjedu vašem!“ (En-Nisa, 36.)

Muhammed, a.s., je rekao: „Rodbinska krvna veza visi o Aršu i govori: 'Ko mene posjećuje i poštuje i njega će Allah Uzvišeni posjećivati i poštovati, a ko mene ne posjećuje i ne poštuje, neće ni Allah Uzvišeni njega posjećivati niti poštovati!'“

Neki čovjek je došao Poslaniku, a.s., i zamolio ga: „Uputi me na djelo koje će me približiti Džennetu a udaljiti od Džehennema!“ Vjerovjesnik, a.s., odgovori: „Obožavaj isključivo Allaha i ne pripisuj Mu druga, obavljaj redovno namaz, daji zekat i pazi i posjećuj rodbinu!“. Kada je taj čovjek odmakao, Muhammed, a.s., je rekao: “Ako se bude pridržavao onoga što mu je rečeno, ući će u Džennet!“

Vrijeme je godišnjih odmora i intenzivnijih porodičnih susreta i druženja. Mnogi od nas će biti u prilici da nakon dužeg vremena ponovo susretnu svoje rođake koji su ,,razasuti“ po bijelom svijetu. Ti susreti, iako kratkotrajni, pobuđuju posebne emocije i potvrđuju čvrstinu i postojnost rodbinskih veza i odnosa. Do sada su nas uglavnom  razdvajali geografska udaljenost i poslovne obaveze, a već duže od godinu dana pandemijska realnost je učinila da nostalgija za rodbinom preraste u realan strah da nećemo možda uopće biti u prilici da svoje krvne srodnike posjetimo barem nakratko, toliko da ublažimo nostalgiju za onima sa kojima nas vežu neraskidive porodične veze i uspomene.

Kao i druge među ljudske odnose, rodbinske veze održavaju jakim i dodatno ih učvršćuje ljubav i poštovanje, kao što te veze i odnose potkopava i slabi neiskrenost i nezainteresiranost.

S obzirom na sve izraženiji indivudualizam i isticanje svoga ,,ja“ u međuljudskim odnosima i kontaktima, ne treba čuditi što ljudi zaboravljaju na rodbinu i što su sve tanje niti koje povezuju potomke očeva i majki, braće i sestara. Da bi te spone postale jačim, nužno je iskoračiti iz indivudalnosti u kojoj se savremeni čovjek zaključao tražeći mir i sigurnost od drugih ljudi. Taj mir je zapravo nemir samoće i ta sigurnost je zapravo nesigurnost usljed nepovjerenja.

Naročito je štetno i pogrešno kada šejtan među rodbinom posije sjeme razdora i nesloge. Do jučer lijepi i skladni rodbinski odnosi prerastu u antagonizme i konflikte. Šejtan ne miruje i plamen podjela dalje pali i potpiruje: katkad zavišću i grubošću, a ponekad šireći osjećaj samodostatnosti i arogantnosti.

Stvoritelj nas upozorava da nikada ne zauzimamo krajnje stavove u odnosu prema rodbini, da nikada u prolaznim razmiricama i svađama ne povlačimo crvene linije, produbljujući jazove podjele: "Neka se čestiti i imućni među vama ne zakli¬nju da više neće pomagati rođake i siromahe, i one koji su na Allahovu putu rodni kraj svoj napustili; neka pređu preko toga i nek praštaju! Zar vam ne bi bilo drago da i vama Allah oprosti..!" (En-Nur, 22)

Obnovimo svoje rodbinske veze i kontakte. Pozovimo naše rođake i posjetimo ih, pa makar to bilo sa zakašnjenjem i sa izvinjenjem za neki propušteni čin dobrote. Nikada nije kasno pokazati ljubav i poštovanje prema onima u čijim venama teče krv naših majki i očeva. Ljudski je privremeno zaboravljati na naše obaveze spram rodbine, ali je nerazumno navikavati se na odvojenost i prekid odnosa.

Kada napravimo prvi korak ka zbližavanju neprirodno razdvojenog,  kada izgradimo taj most između porušenih obala našeg života, srce će naći svoje zadovoljstvo i smiraj. I što je još važnije, sa nama će, zbog tog Bogu dragog djela, biti zadovoljan Stvoritelj svjetova.

Činom pomirenja sa svojim bližnjem nimalo nećemo izgubiti na ugledu. Naš ponos što prilazimo prvi onome ko nam je leđa okrenuo i koji nas je svjesno ili nesvjesno uvrijedio neće biti nimalo manji. Naprotiv, osjećat ćemo se istinski moćnim jer smo pokidali šejtanske zamke koje su se vješto i dugo plele i koje su nas gušile i sputavale da budemo dobri ljudi, a da mi to nismo ni primjećivali.

Ne osvrći se na prošlost. Nije važno šta je bilo. Pri pokušaju da očuvaš gnijezdo porodičnog i rodbinskog života, gledaj u budućnost i na tom putu  slijedi Jusufa a.s., čije je veličanstveno  praštanje posvjedočio i Kur'an Časni: "Ja vas sada neću koriti", reče, "Allah će vam oprostiti, od milostivih On je najmilostiviji!" (Jusuf, 92)