Nisi rob svome grijehu, već Svome Stvoritelju

Tema sedmice - prijedlog za hutbu: Nisi rob svome grijehu, već Svome Stvoritelju

Počinio si grijeh. Ne možeš vratiti vrijeme unazad, niti možeš zaboraviti počinjeno djelo. Kaješ se i znaš da si štetu nanio samo sebi. Kada bi mogao vratiti vrijeme, tada bi sigurno postupio drukčije. Tvoja duša pati zbog grijeha koji ti nagriza savjest i čini ti se kao da ne postoji utjeha i izlaz. Tvoje iskreno pokajanje i tjeskoba koja ga prati pouzdan je znak da nisi zalutao u zabludi.

"Reci: O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.“ (Ez-Zumer, 53)

Ponovo se uspravi nakon posrnuća, jer to je  odlika Adema, a.s. ,,Gospodaru naš – rekoše oni – sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni.“ El-A'raf, 23). Adem nije bio rob svoga grijeha, ali je bio svjestan njegovih posljedica. Adem a.s. je bio i ostao rob Svoga Stvoritelja, jer je iskreno vjerovao i znao da je Bog Milostivi Onaj koji jedino može oprostiti i bez čijeg smo oprosta na oba svijeta izgubljeni.

Zato, kada učiniš grijeh ne ponavljaj grešku Iblisovu. Nakon neposluha Stvoritelju Iblis je ustrajao u grijehu. Nije se pokajao i nije se popravljao. Iblis je postao trajnim robom i zatočenikom vlastitog grijeha.

„Daj mi vremena do dana njihovog oživljenja – reče on. Daje ti se vremena – reče On. E zato što si odredio pa sam u zabludu pao – reče – kunem se da ću ih na Tvom pravom putu presretati pa ću im i sprijeda, i straga, i zdesna, i slijeva prilaziti, i Ti ćeš ustanoviti da većina njih neće zahvalna biti. Izlazi iz njega, pokuđen i ponižen – reče On. Tobom i svima onima koji se budu povodili za tobom doista ću džehennem napuniti.” (El-A’araf, 14-18).

Ne ponavljaj grešku Iblisovu i ne povodi se za njegovim postupkom kada počiniš grijeh, jer Iblis sam sebe osuđuje na vječno prokletstvo. Iblis osjeća potpunu bezvrijednost, a ti se sjeti da si Božiji namjesnik na Zemlji. Iblisova sopstvena prezrena slika o sebi je takva da on gleda na sebe kao nepopravljivo stvorenje. Neka tvoja slika o tebi bude ispunjena koliko kajanjem, toliko i nadom u Božiju Milost, koju će on pružiti iskrenim pokajnicima.

Zato uzmi pouku i primjer od najboljih učitelja ljudskog roda. Ako težiš da popraviš svoje ponašanje i poboljšaš svoj život, jasno je da ćeš se opredijeliti za proučavanje i slijeđenje života Božijih poslanika. Oni nisu gubili nadu u Božiju milost, nisu posustajali u činjenju dobra i nisu očajavali.

Nesumnjivo je vrijedno u tebi, ne samo ono što trenutno činiš, već i ono što nastojiš da budeš. Tvoja iskrena želja da budeš bolji neka ti da novu snagu za dobro djelo. Dobro djelo koje ćeš danas ili sutra učiniti možda će trajno izbrisati tvoj pređašnji grijeh. Kreni na novi put sa namazom koji će te ohrabriti da kreneš putem dobra.

„I obavljaj molitvu početkom i krajem dana, i u prvim časovima noći! Dobra djela zaista poništavaju hrđava. To je pouka za one koji pouku žele.“ (Hūd, 114)

Nema svrhe da svoj život posmatraš samo kroz prizmu prošlosti, onoga što je bilo. Čovjek nije i ne smije biti slijepa žrtva svoje prošlosti i „svoje mračne biografije“, niti je zarobljenik svojih navika.

Preduslovi za tvoju dobrotu postoje u tebi, jer ti si Božije stvorenje i u sebi nosiš dio božanskog ruha. Suštinu tvoga bića jedino poznaje Onaj koji te je stvorio. Tvoja bit, ono što te čini posebnim u odnosu na sve druge ljude na Zemlji, ne može se testirati u nekoj laboratoriji ili epruveti.

Prisjeti se šta su govorili razboriti savjetujući one koji savjete slušaju i primaju: ,,Čovjek se svojim umom uzdiže nad svojim nefsom, dok se nad svojim umom uzdiže svojim ruhom. Tako je nefsom povezan sa snagama životinjskih nagona i poticajima tjelesnog života, dok je ruhom povezan sa svijetom Vječnosti i suštinom trajnog bitisanja o ćemu znanje posjeduje samo Bog. Pravo je razuma da iz svoje ograničenosti pojmi sve što može pojmiti. Pa, ipak, on ne može pojmiti svu realnost u njezinoj apsolutnosti, to može učiniti samo imanom i nadahnućem.“