Dani zahvalnosti na Uputi
Tema sedmice - prijedlog za hutbu: Dani zahvalnosti na Uputi
Allah će spasiti one koji su Njegova naređenja izvršavali, a Njegovih se zabrana klonili, i oni će postići ono što su željeli; zlo ih se neće doticati i oni neće tugovati. (Zumer:61)
Prenosi Imam Ahmed od Ebu-Hurejrea, r.a., koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Svaki stanovnik Džehennema vidjet će svoje mjesto u Džennetu, pa će reći 'Da me je Allah uputio?', i bit će to tuga i žalost za njega, i svaki će stanovnik Dženneta vidjeti svoje mjesto u Vatri, pa će reći: 'Da me nije uputio Allah?!', pa će se zahvaliti." Pošto požele grješnici povratak na dunjaluk, žalit će što nisu prihvatili Allahove ajete i slijeđenje Njegovih poslanika.
Ramazan je prošao. Oni koji su se odazvali pozivu Milostivog i postili ovaj mjesec, provodeći njegove sate u ibadetu, mogu s pravom biti sretni i zadovoljni. Svojim odzivom na Božiji poziv potvrdili su pokornost Onome čija je vlast na nebesima i na Zemlji, Onome koji sve svjetove održava i kome će se sve vratiti.
Mislima ćemo i narednih dana biti uz ramazanske blagodati. Svaka od tih blagodati pouka je razumnima. Ibadet posta podsjetio nas je koliko je važna vrlina samosavladavanja. Učenje Kur'ana u ramazanu otvorilo je našu svijest pred spoznajom da je čovjek bez Božijeg vođstva i upute poput lista na vjetru. Dobrovoljni ramazanski ibadeti podsjetnik su da u namjeri da steknemo ljubav i naklonost dragog Boga treba težiti da izvršavamo i ono što nije strogo naređeno.
,,Kada mi se moj rob približi“, kaže Milostivi u jednom hadisu i kudsijji, ,,koliko jedan luk, Ja ću mu se približiti koliko jedan lakat, a kada mi se rob približi koliko jedan lakat, Ja ću mu se približiti koliko hvat, a kad mi se prilazi hodajući, Ja mu prilazim trčeći.“
Bajram smo dočekali s nadom u oprost grijeha. Duši je tako potreban osjećaj rasterećenja. Ono što stvara tjeskobu i nemir u našim srcima, ne može nestati samo od sebe. Zikr, spominjanje Boga Svemogućeg, smiruje srca. Nezadovoljstvo, zebnju, potištenost i strah za nafaku koje nam došaptava šejtan, otklonili smo bajramskim tahmidima, tehlilima, tekbirima. Veličajući Allaha Uzvišenog riječima - Allahu ekber, La ilahe illellah, elhamdulillah, u našem srcu oživljavamo one veličanstvene riječi tevhida koje je Ibrahim a.s. učinio trajnim za potomstvo: ,,On (Ibrahim) učini riječi Tevhida trajnim za potomstvo svoje, da bi se dozvali.“ (Ez-Zuhruf; 29)
Naš rastanak s ramazanom samo je privremen i nije u znaku radikalnog prekida i rastanka sa svim ibadetima ramazanskim. Slijedi post šest dana ševvala.
Ebu Ejjub el-Ensari prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko isposti ramazan, potom isposti šest dana ševvala, kao da je postio cijelu godinu.”
Ševval ovjerava beskrajnu milost ramazana. Šest dana posta u ševvalu stavljaju pečat na veličanstveno djelo svjesnog i dobrovoljnog odricanja u ramazanu.
Dočekujući radosti Bajrama, prisjećamo se i herojskog djela naših šehida. Drugog dana Bajrama obilazimo njihova mezarja i upućujemo dove za njihove plemenite duše. Šehidsko djelo je besmrtno. Svjedočanstvo šehida je toliko iskreno i blistavo da nas Milostivi Bog upućuje da šehide nikada ne oslovljavamo ,, mrtvima“. Biti na njihovom putu, na svijetloj šehidskoj stazi šehadeta, danas i uvijek znači svjedočiti istinu, boriti se za pravdu, ne uzmicati pred lažima i nasiljem.
Jesmo li mi, danas, na tom putu? Je li naš put svjedočenje istine ili svjedočenje ega, dokazivanje superiornosti, demonstriranje oholosti? ,, Pa kuda onda idete !?, Stvoritelj nas pita sa stranica Svoje Časne objave. Ako ne znamo kojim putem idemo, kako znamo gdje ćemo na kraju stići.
Ako ne gledamo Njegove znakove na putu i pored puta, kako možemo biti sigurni da nećemo zalutati!?
Neka nam bajramska radost unese nadu u život i odagna strah od ljudi i njihovih spletki. Allahova moć je iznad svega i niko drugi osim Njega ne upravlja vidljivim i nevidljivim svjetovima. Oslonimo se na Njega iskreno i potpuno. Dobra djela činimo i uzdajmo se Njegovom neizmjernom oprostu i džennetskoj nagradi.