I domoljublje je dio imana

Tema sedmice - prijedlog za hutbu: I domoljublje je dio imana

Zaputivši se sa Ebu Bekrom  u pravcu Jemena,  Poslanik, Muhammed, a.s., se čineći hidžru još jednom okrenuo prema  Meki i izrekao čuvene riječi: ''Na svoj zemlji Božijoj ti si mi najdraže mjesto i najdraže si mjesto Bogu, i da me narod moj nije protjerao, nikada te ne bih napustio''.

Primijetivši nostalgiju ashaba, muhadžira koji su u Medini, pronašli novi dom, Muhammed a.s.,  Milostivom  Stvoritelju uputio je sljedeću dovu: "Bože, učini nam Medinu milom i ugodnom, kao što si nam takvom učinio Mekku."

Obilježili smo Dan državnosti naše domovine. Podsjetili smo se na hiljadugodišnje postojanje države koja je mijenjala svoje državno-pravne oblike ali je uprkos neviđenoj mržnji i atacima na svoju teritoriju zadržala svoju autohtonu državnost.

Domovina Bosna i Hercegovina u srcima njenih domoljuba je postala sinonim pravedne borbe za opstanak i prava na postojanje.  Bosna je preživjela genocid, masovna razaranja, nepravedne mirne sporazume. Danas je Bosna i Hercegovina, iako ranjena i bolna, samosvojna i samostalna država. Ona je savremena, demokratska, suverena i multietnička država.

Kao što se majka može ne voljeti, ali se ne može negirati niti osporavati, tako se ni pripadanje državi ne može nijekati, bez obzira koliko se kome ona dopadala. Niti se Bosna može odreći nekih svojih državljana, bez obzira koliko to ona željela, a niti se oni mogu odreći Bosne, bez obzira koliko je osporavali i mrzili.

Ipak, na neki čudan i podmukao način pristajemo biti sudionici i saučesnici u sistemskom širenju antipatriotizma. Mnogo je primjera iz svakodnevice koji pokazuju kako antipatriotizam, kao svojevrsni projekat, sve više uzima maha u naizgled bezazlenim izrazima i oblicima. Poistovjećivanjem svega negativnog i nefunkcionalnim sa institucijama države, stavljanje znaka jednakosti između nepravde, nejednakosti, korupcije i drugih društvenih zala sa državnim aparatom produbljuje se hronično nepovjerenje prema svemu što simbolizira državu i njeno uređenje. Ako državu i njenu institucije predstavljamo kao nepopravljivo nepravednu i neefikasnu, zašto se onda čudimo masovnim odlascima mladih ljudi i napuštanjem Bosne od strane čitavih porodica.

 Dovoljno je osluhnuti na koji način obični ljudi reagiraju kada izražavaju svoje nezadovoljstvo sa neefikasnom administracijom, nesređenim i nagomilanim komunalnim i infrastrukturnim problemima. Za spomenute nedostatke u javnosti se ne prozivaju odgovorni zvaničnici, konkretni pojedinci. Umjesto toga kao jedini krivac spominje se država. Svaljivanjem krivice na državu, izmišljamo razloge izvan sebe, da bi se oslobodili krivice i odgovornosti. Svaljivanjem krivice na državu, zaboravljamo na jednostavnu činjenicu da je prvi put u svojoj povijesti bosanski narod sudbinu svoje države uzeo izravno u svoje ruke i samo od nas zavisi šta ćemo o nje napraviti. Mudri i pravedni Hasan Kafija Pruščak napisao je kako su pravda i valjana politika stup ispravnog državnog poretka: ,,Stabilnost države vezana je za pravdu, a moć vladara je u pravdi.“

Kazano riječima književnika Džafera Obradovića: ,, Bosna danas treba hrabre, ponosne i poštene graditelje svoje državnosti. Pored znanja, čestitosti i rodoljublja, oni moraju imati na umu da država ne počinje i ne završava s njima, nego da je ona, u nekom drugom obliku, postojala i prije njih, da joj, dakle oni ne postavljaju temelje, nego je samo dograđuju i unaprjeđuju.“

Svijest o važnosti države, potreba da se domoljublje razvija i njeguje u srcima ljudi, u njihovim vrijednosnim stavovima i sudovima, počinje od samosvijesti da bez države nema izvjesnosti i sigurnosti, niti istinskog samopoštovanja i poštovanja od strane drugih. 

Zato, ukoliko se iskreno opredijelimo da svoju državnost izgrađujemo na činjenju i promicanju dobra, pravednosti, solidarnosti i oslanjanju na snagu svoga vjerovanja, onda Bosna, ako Bog da, ima na čemu graditi svoju ljepšu i sigurniju budućnost.