Kur'an slušaju i slijede ono najljepše u njemu

Tema sedmice - prijedlog za hutbu: Kur'an slušaju i slijede ono najljepše u njemu

Kao nikada ranije u cjelokupnoj povijesti u stanju smo da posredstvom savremene tehnologije uspostavljamo komunikaciju i kontakte s ljudima. Tehnološki progres i sredstva masovnog komuniciranja nude i bezgranične mogućnosti u predstavljanju i promicanju učenja i etičkih vrlina i vrijednosti koje naučavamo. Ali, uporedo sa pozitivnim aspektima otvorenog svijeta u uvjetima globalnog komuniciranja, javlja se i čitav niz proturječja i dilema. Postavlja se logično pitanje: Koje su to dominantne ideje, vrijednosti, učenja, poruke koje muslimani danas ističu kao fundamentalno važne u razumijevanju i slijeđenju islamskog učenja? Imaju li muslimani dovoljno znanja i odvažnosti da kritički preispitaju svoje vremenski ograničene stavove i mišljenja o pojedinim sadržajima i pojmovima iz vlastite tradicije? Tek nakon promišljenih i artikulisanih odgovora na ova pitanja, muslimani bi bili u stanju i imali bi legitimitet da insistiraju na povratku autentičnim islamskim izvorima, i to  u svjetlu vlastitog intelektualnog angažmana i duhovnog preporoda.

Kur'an kao posebnu odliku nadahnutih u i upućenih vjernika ističe sposobnost mudrog i kreativnog pristupa Božijoj objavi: ,,Koji Kur'an slušaju i slijede ono najljepše u njemu; njima je Allah na Pravi put ukazao, i oni su pametni.“  (Ez-Zumer, 18)

U citiranom ajetu naglasak je na ,,slušanju Kur'ana i slijeđenju onog najljepšeg i njemu“. Šta zapravo znači ova sintagma? Slušanje Kur'ana je izraz koji upućuje na aktivni, otvoreni i skreni odnos spram Božije Knjige. U slušanju Kur'ana sva čula su budna, um je otvoren, a srce je skrušeno.  Tek, zatim na red dolazi-slijeđenje- prakticiranje  onoga što Božija riječ oslovljava kao ahseneh, -onoga što je najljepše. 

Komentatori Kur'ana spomenuti izraz tumače u svjetlu poziva da iz Kur'ana treba navoditi ,,one riječi i one besjede, ili stavke i odlomke, čije će navođenje imati za posljedicu ihsan, ili ,,ljepotu u ljudskom činu“ ili ihsan, u značenju ,,dobrote ljudskog čina“. 

Dovoljno je u našem populističkom pristupu euforičnog prenaglašavanja određenih poruka pohranjenih u islamskim izvorima primjetiti koliko se nesvjesno zamagljuje i prikriva autentično značenje određenih pojmova. Insistiranjem na bukvalnoj i izvankontekstualnoj primjeni poruke koju neko doslovno razumijeva, gubi se iz vida povezanost teksta i konteksta, smisla i forme.

Ugledni muslimanski alim Muhamed Gazali upozorio je na površnost i jednostranost u razumijevanju islama od strane onih koji islam razumijevaju u kategorijama ideološke isključivosti i literalističke pojednostavljenosti: ,,Ubjeđivat će te kako siromaštvo nije mahana...i da Allah više voli siromahe, da je Allahov Vjerovjesnik bio siromah, da je skromnost blago koje ne presušuje, da je asketizam vrlina, a pohlepa porok, da je lijepa riječ glavnica imetka siromaha, a da su bogataši obične krvopije...

To je, doista, jedan veoma lijep vid opijuma koji će te učiniti da se naslađuješ svojim siromaštvom, da uživaš u svojoj oskudici i da budeš zadovoljan sa svojom slabošću i nespretnošću (nesnalažljivošću). Neće ti pričati o Osmanu i vojsci „teškog časa“ (pohoda na Tebuk, op. prev.), niti o Talhi i njegovoj darežljivosti, niti o Zubejru i njegovim nekretninama, niti o Ibn Aufu i njegovoj trgovini, niti o Ibn Ebi Vekkasu i njegovim sadakama... neka je na sve njih Allahovo zadovoljstvo. 

Niko ti neće pričati o tome da je naš predvodnik Muhammed , s.a.v.s.  molio Allaha da ga sačuva od nevjerstva i siromaštva, niti o tome da je gornja ruka bolja od donje ruke, a niti o tome da je snažan vjernik bolji kod Allaha od slabog vjernika. Ne! Reći će ti da nema smetnje da budeš siromašan, slabašni i muhtač... Jer tada nećeš pitati, nećeš preći u fazu kada tragaš za više od obične jednodnevne nafake... i nećeš moći da propituješ o zulumu, o klečanju, o potlačenosti. Jer, tada ti postaješ buntovnik, nametljivac, onaj koji je prekoračio svoje „ovlasti“. Tada ćeš razmišljati, planirati, djelovati i možda – ne dao Allah – na kraju, trijumfovati!