Svjetlo jasnog puta u smutnjama poput mrkle noći 

Tema sedmice - prijedlog za hutbu: Svjetlo jasnog puta u smutnjama poput mrkle noći 

Na kur'anskim stranicama zabilježeno je jasno upozorenje čovjeku da se čuva fitni (iskušenja i smutnji). Fitne, različita iskušenja i smutnje, po svome krajnjem ishodu i posljedicama mogu nadmašiti i najteže zločine koji se čine na Zemlji „ ... a zlostavljanje (fitnet) je gore od ubijanja...“ ( El-Bekare, 217). Zla kob smutnji, ukoliko ostanu neprepoznate na vrijeme i ukoliko se na njih ne pruži adekvatan i brz odgovor, na kraju pogađa i one potpuno nedužne, pojedince koji nisu ničim doprinijeli nasilju, mržnji i destrukciji: “Čuvajte se smutnje koja neće pogoditi samo one među vama koji su krivi.” (El-Enfal, 25)

Na osnovu hadisa Božijeg Poslanik, s.a.v.s., fitne će se naročito umnožiti i raširiti pred Sudnji dan, a posljedice će biti tako strašne i nepredvidive da će ljudi praktično i bukvalno preko noći, u jednom dijelu dana, postajati nevjernicima. „Uistinu će se pred Sudnji dan pojaviti velike fitne. Tada će čovjek osvanuti kao vjernik, a omrknuti kao nevjernik; i omrknuti kao vjernik, a osvanuti kao nevjernik.” (Ebu Davud) 

Prenosi se od Huzejfe ibn Jemana, radijallahu anhu, da je rekao: “Allahov Poslaniče, bili smo u zlu, pa nas je Allah izbavio iz zla i dao nam dobro preko tebe, pa hoće li poslije ovog dobra biti zla?” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Da.” Huzejfe ga je upitao: “A kakvo će to zlo biti?” “Smutnje poput mrkle noći. Dolazit će jedna za drugom. Bit će nejasne i neprepoznatljive, poput lica krava, nećete znati koje je koje.” (Ahmed) 

Rekao je Huzejfe, radijallahu anhu: “Smutnja ti ne može nauditi ako poznaješ svoju vjeru. Smutnja je za onog kome su se pomiješali istina i zabluda, i ne zna koje bi od njih slijedio. To je prava fitna (smutnja).” Također je rekao: “Ako neko od vas želi saznati da li ga je pogodila fitna – smutnja, neka pogleda: ako smatra halalom ono što je smatrao haramom, ili smatra haramom ono što je smatrao halalom, pogodila ga je smutnja.”

Kao što su virusi opasni po naše tijelo, tako su i smutnje opasne po naše vjerovanje. Bogobojaznost i dobra djela najbolji su imunitet protiv smutnji. Srce ispunjeno skrušenošću i nadom u susret s Gospodarom na Budućem svijetu ne ostavljaju prostor šejtanskim došaptavanjima. U tradiciji je zabilježeno da Božiji vjerovjesnici nisu dozvolili ni trenutak opuštanja vlastitim srcima. 

Vjerovjesnik i Miljenik Božiji Muhammed. a.s., svakodnevno je činio i do sedamdeset istigfara, a klanjao je toliko dugo da bi mu noge otjecala od dugotrajnog kijama. 

Abdullah b. Šehir kaže: “Došao sam kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i zatekao ga kako klanja. Iz dubine njegovih prsa je od silnog plača dopirao zvuk poput zvuka kazana koji ključa.”( Ibn Hibban, Sahih) 

 Zabilježeno je kako je Ebu Bekr, radijallahu anhu govorio da neće ostaviti ništa od od onoga što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, činio, a da i on to ne učini, strahujući da da će ako nešto ostavi, skrenuti s pravog puta. 

S obzirom na količine smutnji, njihovu učestalost i skrivenost u ahiri zemanu, vjerniku se kao svojevrsno otrježnjenje da bi stigao do cilja kome se zaputio preporučuje istinsko pokajanje Teret grijeha sputava dušu, lomi volju, degeneriše svijest. Destruktivnom sindromu smutnje vjernik se suprotstavlja iskrenim vjerovanjem, ibadetom, tevbom, istigfarom, zikrom, dovom...

“I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite.” (En-Nur, 31) 

Prenosi Ebu Musa el-Ešʼari, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah pruža Svoju ruku noću da bi oprostio onima koji su griješili danju, i pruža Svoju ruku danju da bi oprostio onima koji su griješili noću.” (Muslim)