U čemu se ističeš

Tema sedmice - prijedlog za hutbu: U čemu se ističeš

Allah džellešanuhu, stvorio je ljude sa različitim sposobnostima i mogućnostima: ,,Vaš trud, zaista je različit.“(El-Lejl, 4) Obaveza je svakog čovjeka da na vrijeme probudi i otkrije vlastite predispozicije i da u onome što radi bude odgovoran i maksimalno posvećen. Kur'an ne ostavlja nimalo prostora sumnji da u samoj ljudskoj prirodi, kao i u svemu ostalom što je Bog stvorio, postoje ,,svi potrebni“ kapaciteti za razvoj i napredak u onom pravom i pozitivnom smjeru koji nam je od Boga dragog, Njegovom uputom, naznačen i objašnjen: ,,Gospodar vaš je onaj koji je svemu onom što je stvorio dao ono što mu je potrebno.“(Ta-Ha,50)

Čak je i u poticanju na činjenje dobrih djela Poslanik, s.a.v.s, obraćao pažnju na personalitet čovjeka, na svaku pojedinačnu osobnost.

Budući da je dobro poznavao ljude, i to ne samo njihovo spoljašne ponašanje, već i njihova unutrašnja stanja i ograničenja, poslanik Muhammed, s.a.v.s je potičući ashabe na dobrovoljne ibadete i dodatne dužnosti usklađivao njihove zahtjeve i želje sa njihovim realnim potrebama i mogućnostima.

Dešavalo se tako da mu dođe čovjek i kaže: ,,Allahov Poslaniče, uputi me na djelo koje trebam činiti“, pa bi ga Allahov Poslanik, sa.v.s., upućivao na samo jedno konkretno djelo. Jedne prilike došao mu je čovjek koji je bio mršav i krhke tjelesne građe, pa je rekao. „Poslaniče, uputi me na djelo koje trebam činiti?“ ,,Neprestano spominji Allaha, džellešanuhu, odgovori mu Poslanik.

Kada mu je jedan ashab zatražio dozvolu za odlazak u borbu na Božijem putu, Allahov Poslanik, s.a.v.s., ga upita: ,,Jesu li ti roditelji živi?“ Kada je mladić odgovorio da jesu, Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: ,,Brini se o njima, to je tvoja borba na Božijem putu.“

Drugom prilikom, dolazi mu neki čovjek i traži savjet o tome koje je djelo najbolje da čini, pa mu Allahov Poslanik a.s., veli: ,,Posti, jer ne postoji ibadet koji je ravan postu.“

Svi ovi primjeri dovoljno govore o tome da se veličina dobrog djela mjeri spram unutrašnjeg stanja, potrebe, motiva i cilja onoga koji samo djelo čini.

Mudžahidska hrabrost se može iskazati u brizi spram roditelja, dok  je nekada i nekome  činjenje zikra ponajbolja dobrovoljna pobožnost jer ga veličanje i spominjanje Boga može duhovno ojačati za dolazeće napore i iskušenja.

U vremenima egoističnog isticanja, verbalnog prepucavanja i nadmudrivanja na javnoj sceni i posebno na društvenim mrežama, musliman bi mogao samom sebi postaviti suvislo pitanje: ,,U čemu se ja ističem?“ Da li je jedini prostor našeg isticanja verbalni trijumfalizam, polemički revanšizam, neutaživa pobuda da u sofističkim raspravama pobjedimo i porazimo drugoga? Gdje su u svemu tome dobra djela? Gdje se izgubilo i odmetnulo dobročinstvo? Toliko je samo neizgled ,,malih“, a u suštini velikih djela u kojima su se ashabi isticali i prepoznavali, a danas se takva djela stavljaju u neki drugi, manje bitan plan. Kao što čovjek nije ono što o sebi govori, već ono šta i kako radi, tako će i naša djela više govoriti o nama od svih umotvorina, savjeta, fejsbuk i ostalih poruka i statusa. Valja razdvojiti imaginarno od stvarnog, korisno od beskorisnog, trajno od prolaznog. O nama će, uostalom na Dan pravednog suda govoriti samo dobra djela naša. Neće biti prostora za samohvalu, za isticanje svoga ,ja“, za oholo pokazivanje ispravnosti vlastitog stava i mišljenja.

Kada je Ebu Bekr, r.a., preuzeo hilafet svakog dana je poslije sabah-namaza odlazio nekuda, pa je Omer, r.a., jednog jutra odlučio da ga u stopu prati i vidi gje to on ide. Prateći ga primjetio je da je otišao u jedno muslimansko naselje, te da je ušao u oronulu kuću. Kada je Ebu Bekr, r.a., izašao iz te kućice, Omer r.a., je ušao unutra i tu je zatekao jednu staricu koja je bila slijepa. Omer, r.a., je upita: ,,Ko si ti Allahova ropkinjo?“ Ona odgovori:,,Ja sam stara, nepokretna i slijepa.“ Omer, r.a., je upita: ,,A ko je ovaj čovjek koji ti dolazi?“ Ona odgovori: ,,Ne znam ko je.“ Omer, r.a., ponovo upita: ,,A zbog čega dolazi?“ Starica reče:,, Spremi nam hranu, počisti kuću, pomuze ovcu!“ Kada je ovo čuo Omer, r.a., zaplaka i reče: ,,Ebu Bekre, postavio si visoke kriterije halifama koji dođu poslije tebe.“