Tema sedmice - prijedlog za hutbu: Znanje je blago neiscrpno

Tema sedmice - prijedlog za hutbu

Ističući prednosti i vrijednosti znanja nad drugim oblicima iskustva islamski izvori ne štede riječi hvale. Desetine kur'anskih ajeta uzdiže znanje iznad uobičajenih i neprovjerenih pretpostavki o životu i njegovoj kompleksnoj stvarnosti. ...,,Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju“? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!“ (Az-Zumer: 9.), ...“A Allaha se boje  od robova Njegovih – učeni.“ (Fatir: 28),...“ i Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje.“(Al-Mudžadela:11), “Tražiti znanje je obaveza (farz) svakome muslimanu.“ (Hadis: Ibn Madže), „Zaista je vrijednost učenog nad pobožnim kao što je moja vrijednost nad onim najnižim iz mog ummeta.“ (Hadis:Ibn Madže)

Znanje je u savremenoj zbilji svijeta postalo globalnom vrijednošću koju više niko samosvjestan ne dovodi u pitanje. Pomoću znanja i zahvaljujući znanju moguće je poboljšati životni standard, smanjiti siromaštvo i nezaposlenost, unaprijediti kvalitetu života na Zemlji, osnivati i razvijati fondove za socijalnu pomoć i podršku ugroženim kategorijama stanovništva, predvidjeti moralne, ekonomske i ekološke opasnosti koje nam donosi tehnološki progres praćen i podržan hegemonističkim politikama.

Status znanja, ipak, može biti kompromitiran i doveden u pitanje zloupotrebom naučnih otkrića kao i devalvacijom znanja koje se najčešće ogleda u poistovjećivanju znanja i neznanja kao i stavljanjem znaka jednakosti između korisnih, egzaktnih i primjenljivih znanja i pseudoznanja lišenih naučne i metodološke sistematičnosti.

Ustrajnim ponavljanjem kur'anske istine da nisu i da ne mogu biti na istoj razini poštovanja i ugleda, ali i prava na javnu zastupljenost i utjecaja, oni koji znaju i oni koji ne znaju, muslimani su danas, možda više nego ikada ranije, pozvani da se suprotstave zabrinjavajućem trendu devalviranja znanja.

Jedna od očitih manifestacija tog trenda ogleda se i u aferama kupovine i trgovanja diplomama, zvanjima i stručnim spremama. Društvo koje dopušta i blagonaklono je spram takve vrste devalvacije znanja na kraju snosi nepopravljive štete i neizlječive posljedice. Dovoljno je  zamisliti paradoks društva u kojem ljekar kojem se „progledalo kroz prste“ na ispitu iz anatomije“ brine o našem zdravlju, da inžinjer koji je diplomu stekao „sumnjivim putem“ projektuje mostove i zgrade, da vozač koji je „na brzinu“ ovladao pravilima gradske vožnje prevozi putnike u javnom saobraćaju.

Čak i ako prihvatimo da su navedeni primjeri čisto hipotetički i realno nemogući, ne možemo pobjeći od saznanja da svako pristajanje na prosječnost i osrednjost u našem obrazovnom sistemu u konačnici vodi ka devalvaciji znanja.

Uzdižući istinsko znanje nad onim koje to nije, nagrađujući i stimulirajući one koji se izdavajaju učenošću i praktičnim znanjima i vještinama činimo najveću uslugu zajednici i društvu. Investiranje u znanje pokazalo se na primjeru razvijenih društava kao kapitalno i strateško ulaganje koje nikada nije zakazalo. To je vjerovatno i zbog toga što se neiscrpno blago znanja ne zadržava samo u rukama njegovog  posjednika. Znanje kao opće društveno dobro svojom očitom efikasnošću, distribucijom i upotrebom svoje plodonosne darove neminovno pruža svuda oko sebe.  Kao što se samo na plemenitoj voćki može nakalemiti izdanak za zdravi plod tako se i u društvima istinskog znanja mogu razviti velike ideje i još veći tragovi uspjeha.