U subotu, 05. 02. 2011. godine, u džamiji džemata Mujkanovići, održana je redovna Skupština medžlisa IZ Kozarac. Skupštini su prisustvovali novoizabrani članovi koji su na posljednjim izborima u Islamskoj zajednici dobili povjerenje od strane naših džematlija. Pored džematskih zastupnika Skupštinu su svojim prisustvom uveličali bihaćki muftija, prof. h. Hasan ef. Makić, te svi imami sa područja Medžlisa IZ Kozarac.
Na početku Skupštine, imam ''Ujedinjenih džemata'', hfz. Muharem ef. Šeperović, je proučio ašere, a zatim je predsjednik IO medžlisa IZ Kozarac, Teufik Kulašić, zahvalio svima koji su se odazvali i koji će uzeti učešća u radu skupštine. Nakon verifikacije svih prisutnih članova, predložen je dnevni red koji je jednoglasno usvojen, te se prešlo na radni dio. Unutar prve tačke, gdje su se obrazložile informacije o novoizabranim članovima svih izbornih tijela u IZ na posljednjim izborima, iskazana je zahvala bivšim članovima IO, te im je tom prigodom muftija Hasan ef. uručio zahvalnice. Priznanja za doprinos u radu, tokom proteklog mandata IO-a, su dodijeljena: Said ef. Toromanoviću, Vahidu Muratčehajiću, h. Hasi Mujkanoviću, Dževadu Mujkanoviću i Huseinu Ćuskiću.
U nastavku Skupštine podneseni su vjerskoprosvjetni, financijski i administrativni izvještaji. Pored pomenutih, skupštini su predočeni financijski izvještaji Odbora za izgradnju memorijalnog kompleksa Šehidskog mezarja Kamičani-Kozarac, te socijalno-humanitarnog rada koji se realizuje putem ''Fonda solidarnosti''. Svi izvještaji su na posljetku usvojeni bez posebnih primjedbi na predočeno.
Uslijedilo je iznošenje planiranih financijskih prihoda i rashoda u već tekućoj 2011. kalendarskoj godini. Na kraju je usvojen budžet za rad medžlisa u iznosu od 234.000 KM.
Na Skupštini se posebno iskazala pohvala na rad u pogledu funkcionisanja Fonda solidarnosti putem kojeg je u 2010. godini učinjeno mnogo humanih dijela od kojih se posebno ističe izgradnja porodične kuće petočlanoj porodici Sulje Blaževića, te kontinuirano stipendiranje učenika i studenata sa područja Kozarca. Iskazano je i mnogo optimizma kada je u pitanju izgradnja memorijalnog kompleksa Šehidskog mezarja Kamičani-Kozarac. Radovi na izgradnji svih planiranih detalja su započeli, a organizovanje Kozarčana u BiH i dijaspori, radi prikupljanja neophodnih novčanih sredstava, je uveliko iskoordinirano, tako da se mogući završetak radova planira u toku ove godine. Za dovršavanje proekta potrebno je, pored sredstava sa kojima se raspolaže, obezbijediti još dodatnih 200.000 KM. Pomenuto izgleda nedostižno, ali poznajući mentalitet i sklonosti Kozaračana, ono je u potpunosti ostvarivo i realno, a vrijeme će pokazati da li smo bili u pravu.
Na kraju se prisutnima obratio i muftija, prof. h. Hasan ef. Makić. On je istakao svoje zadovoljstvo svim ostvarenim rezultatima Medžlisa IZ Kozarac u proteklom vremenu. Posebno je podcrtao značaj borbe i ustrajnosti ovdašnjih povratnika u očuvanju islamskih vrijednosti i stabilizaciji IZ-e na ovim prostorima. Pohvale je uputio i na ime međusobne suradnje i sloge Kozarčana kako u domovini, tako i onih koji žive širom svijeta. Ogromna želja za izgradnjom i napretkom svoje rodne grude čini ovaj narod posebnim. Potrebno je ustrajati na ovom putu i uspjeh će biti zagarantovan.
Skupština je započela klanjanjem ikindije namaza, a okončana je akšam namazom. Za ugodan ambijent i poslastice kojima su počašćeni članovi skupštine zaslužni su članovi džematskog odbora na čelu sa mutevelijom Dževadom Mujkanovićem i imamom Rašidom ef. Malagićem. Neka ih Uzvišeni Allah dž.š. obilato nagradi!
Najnoviji talas medijskog linča uslijedio je poslije poziva Islamske zajednice da se prestane sa nametanjem svetosavskih duhovnih proslava muslimanskoj djeci u državnim školama. Kao i do sada, ma šta došlo od ma kojeg dijela Islamske zajednice, u režimskoj propagandnoj hajci je to Muftija, ili gospodin, ili samo Muamer Zukorlić.
Više nema nikakve sumnje u to da je nedavna narodna revolucija u Tunisu i bunt protiv autokratske vladavine Ben Alija, nadahnula arapski narod i u susjednim državama da se otvoreno i hrabro suprotstave tiraniji domaćih diktatora. Očigledno je da je tuniska revolucija, i to u vrijeme kada su mnogi mislili da arapski narod nije u stanju napraviti nijedan ozbiljan politički korak, pokrenula stajaću vodu i pretvorila je u nabujalu rijeku koja se izlila iz korita, a njeni ogromni valovi su već zapljusnuli susjedne arapske države, posebno Egipat, odlučni u namjeri da sruše režim diktatora Hosnija Mubaraka i da narodu Egipta konačno donesu dugo očekivanu slobodu i mir. Milionske demonstracije u Egiptu otkrivaju pravu pozadinu i uzrok narodnog revolta koji su mnogi pogrešno vidjeli u samospaljivanju mladića u Tunisu. Egipatsko-tuniske demonstracije otkrivaju jednu sasvim novu sliku arapskog svijeta i po svemu sudeći potvrđuju da je arapski narod sazrio za korjenite promjene i da više neće trpiti zulum i tiraniju koji su zapravo glavni uzrok spomenutih revolucija. Ono što egipatske demonstracije čini specifičnim i na što posebno treba obratiti pažnju kad je u pitanju daljni razvoj događaja, jeste njihov općenarodni duh i dimenzija. Šta to zapravo znači? To znači da je arapski narod, odnosno, da su arapsko-islamske države, zapamtile mnoga svrgavanja vlasti u obliku državnih i vojnih udara i da to nije ništa neobično, ali je ovo prvi put u postkolonijalnom periodu da kompletan arapski (u ovom slučaju egipatski) narod, vlastitim rukama svrgava vladara diktatora. Upravo zbog te činjenice, ako revolucija uspije, pozicija muslimana će se u potpunosti promijeniti, ne samo u Egiptu, već na cijeloj teritoriji Bliskog Istoka, a posebno u svetoj zemlji Palestini, jer muslimanski narod neće nikada dozvoliti ono što su tako jednostavno dozvoljavali prozapadno orijentirani arapski lideri i diktatori kojima je prevashodna briga bila kako sačuvati vlast i vlastitu poziciju. ilo kako bilo, na trgu Et-Tahrir u Kairu i drugim egipatskim gradovima, kao i u Tunisu, arapsko-muslimanski narod je jasno i glasno poručio da više neće biti topovsko meso i da oni nisu "mulj koji voda nosi", kako su to mislile Zapadne vođe (sjetimo se izjave Nikole Sarkoziya: "Mi smo potcijenili tuniski narod."). Naravno, arapski narod će to moći dokazati samo onda ako uspije formirati i izabrati slobodnu narodnu vladu i ako uspije spriječiti dolazak novih diktatora na vlast. Trenutačna situacija ukazuje na odlučnost naroda da ustraje u svojim zahtjevima i ona upućuje na to da će naredna egiptska vlada biti izabrana na istinski slobodnim izborima i da će imati podršku kompletnog egipatskog naroda, kako radničke klase i studenata, tako isto i svjetovne inteligencije i uleme, ali i vojske. I, kako reče kolumnista Indipendenta, Robert Fisk: "Ulice Kaira su pokazale ono što su lideri SAD-a i EU jednostavno propustili da primijete. Gotovo je!"
Egipat je žila kucavica arapskog svijeta
Iako je revolucija arapskog naroda krenula iz Tunisa, a ne iz Egipta, ova egipatska je u svakom pogledu bitnija i njene posljedice su dalekosežnije. Egipat je centralna arapska država i predstavlja žilu kucavicu arapskog svijeta. Osim što broji 85 miliona stanovnika sa apsolutnom arapsko-muslimanskom većinom, njegova geopolitička pozicija je od ključnog značaja za Bliski Istok. Zato nije čudo što su Egipćani podigli na noge, ne samo Arape, već cijeli svijet. Egipat je ovih dana postao centar političkih zbivanja. U njega su uprte oči Vašingtona, Londona i drugih zapadnih centara moći, ali prije svega cionističke vlade u Tel Avivu, dok u isto vrijeme, muslimanski narodi s oduševljenjem pozdravljaju narodnu revoluciju u Egiptu i sa zebnjom iščekuju njen ishod. Govoreći o geostrateškom položaju Egipta i njegovom značaju za cijeli region, islamski učenjak, Ebu Basre el-Gifari rekao je: "Egipat je riznica cijele Zemlje, onaj ko njime vlada kao da vlada cijelim svijetom, ta zar Jusuf, a.s., nije rekao egipatskom vladaru: ‘Postavi me da vodim brigu o stovarištima na Zemlji', a nije kazao: ‘Postavi me da vodim brigu o stovarištima u Egiptu.' Kao da je time želio poručiti da je Egipat riznica cijele Zemlje, jer, kada je Jusuf, a.s., bio na poziciji ministra finansija, tada je Egipat, u vrijeme ekonomske krize, uistinu hranio kompletan region, da ne kažemo cijeli tada poznati svijet." No, prije i poslije svega, Egipat je tvrđava islama i Egipćani se ponose što su potomci i nasljednici poznatog ashaba i velikog vojskovođe i diplomate, Amra ibn Asa. Oni se ponose činjenicom da je s egipatskih izvora vodu pio legendarni vojskovođa Salahudin Ejjubi, da je egipatski zrak udisao neustrašivi mudžahid Sejfudin Kutuz, dva nezaboravna simbola borbe za slobodu. Prvi je oslobodio Kuds od krstaša i svaki Egipćanin sanja da postane novi Salahudin Ejjubi i oslobodi Kuds od cionističke okupacije, a drugi je porazio tatarske horde koje su sijale smrt i strah Bliskim Istokom, kao što ih danas sije cionistički Izrael uz pomoć Amerike i Engleske, i donio slobodu, mir i sigurnost, ne samo u Egipat već na cijeli Bliski Istok. I danas svaki mladi Egipćanin mašta o tome da bude kao Sejfudin Kutuz i da jednom za sva vremena skine jaram zapadnog kolonijalizma s arapskog naroda i razbije okove ropstva u koje su ih okovali tirani iz njihovih redova. To je zemlja sa muslimanskim narodom s kojim je islam organski povezan, i u čijim venama teče krv plemenitosti, ljudskosti, dobrote i pravičnosti.
Novo lice Arapske lige
Ako se stvari budu odvijale onako kako egipatski, odnosno arapski narod želi, onda će se u još jednoj arapskoj instituciji desiti krupne i korjenite promjene, a ta institucija zove se Arapska liga. Iako po svom nazivu i ciljevima koje je postavila na osnivačkoj skupštini 22. marta 1945. u Kairu (Služenje zajedničkoj dobrobiti svih arapskih zemalja, osiguranje boljih uvjeta za sve arapske zemlje, garancija budućnosti svih arapskih zemalja i ispunjavanje želja i očekivanja svih arapskih zemalja) liči u najmanju ruku na Evropsku uniju, ona je samo mrtvo slovo na papiru i praktično je sama sebi svrha, jer kao organizacija koja broji 22 članice nema nikakav neposredni kontakt s građanima država članica niti je od svog osnivanja uradila nešto vrijedno pažnje za arapski narod. A nije mogla ni uraditi kad je vode nenarodni predstavnici, ljudi koje su postavljale vlade koje su i same radile za interese zapadnih sila i Izraela i njima polagale račune. Zato, kako god je važno da diktator Mubarak ode s vlasti, isto tako je važno da Arapsku ligu više ne vode i ne predstavljaju inertni i sklerotični političari i diplomate poput njenog aktuelnog predsjednika Amra Muse i njemu sličnih. Međutim, ukoliko bi u rukovodstvo Arapske lige ušli pravi narodni predstavnici Egipta, Jordana, Tunisa, Alžira, Maroka, Sirije, Saudijske Arabije i ostalih članica, arapska politika prema Izraelu i Ujedinjenim nacijama bi se preko noći promijenila i to bi samo po sebi bilo ravno novoj revoluciji.
Zapadne sile i Izrael strahuju od demokratije na Bliskom Istoku
Zašto je Zapadu i Izraelu uvođenje demokratije u islamskom svijetu kao trn u oku? Njima u arapsko-islamskim državama odgovara samo autokratija i diktatura koju će u ime američko-izraelskih ciljeva provoditi marionetske vlade. Izrael bi bez aktuelne egipatske vlade bio daleko slabiji i ni blizu ne bi bio tako efikasan u okupaciji Palestine i održavanju robovskog statusa Palestinaca. Svaki spomen mirne smjene vlade u Egiptu i uvažavanje volje egipatskog naroda, cionističke vođe dovodi do histerije i izaziva bijes koji oni javno ispoljavaju, pa čak i prema američkoj administraciji. To svjedoči i izjava bivšeg izraelskog šefa vojne obavještajne službe Aharona Zeevija koji je rekao: "Ja nikako ne razumijem Ameriku i evropske države koje zahtijevaju uspostavu demokratije u Egiptu." Hosni Mubarak je njihova najveća akvizicija od stvaranja cionističke države do danas. Tako izraelske novine Haaretz pišu o izraelskoj zabrinutosti događanjima u Egiptu koji bi mogli izmaći kontroli. U jednom od tekstova stoji: "Ako se desi da padne Mubarakov režim, izraelska vojska će morati vršiti kompletnu reorganizaciju. Jer, trideset godina izraelska vojska nije vršila nikakve ozbiljnije pripreme za odbranu od mogućih prijetnji od strane Egipta. Dodajući tome još i činjenicu da je ‘Mir s Egiptom' u posljednjih nekoliko desetljeća omogućio da Izrael smanji broj svojih regruta što im je omogućilo da umjesto u vojne svrhe, novac ulažu u razvoj ekonomije i popravljanje socijalnih prilika u zemlji." Osim toga, Zapad i Izrael ne žele da Egiptom zavlada slobdna demokratska vlast jer na taj način neće moći imati kontrolu nad egipatskom vojskom, a šta im ta kontrola znači najbolje govori izjava republikanskog senatora Lidsy Grahama u kojoj stoji: "Svaki Amerikanac bi trebao biti ponosan na činjenicu da mi već godinama pružamo pomoć egipatskoj vojsci u smislu obuke i opreme, jer egipatska vojska je naš džoker u rukavu, koji nam ulijeva sigurnost da Egipat nikada neće postati radikalna islamska država." Jasno je dakle da je za Izrael posebno važna uloga zvaničnog Egipta u borbi protiv političkog islama i islamističkih skupina i partija. Tako je, pored svih ostalih, i izraelski premijer Benjamin Netanyahu izjavio da njegova vlada osjeća "istinski strah" da događaji u Egiptu ne dovedu na scenu skupine koje on naziva "islamski militanti".
Hoće li Egipat slijediti primjer Turske?
Političke promjene u Egiptu toliko su važne, i ako ova slobodarska generacija Egipta uspije svrgnuti diktatora Mubaraka s vlasti i uspostaviti narodnu, i demokratskim putem izabranu, vladu, Egipat će se automatski vratiti na lidersku poziciju na Bliskom Istoku i povratit će ono što mu je nepravedno i nasilno bilo oteto. A onda će te promjene vrlo brzo i efektno utjecati na promjene u cijelom regionu, jer to neće biti samo egipatske, već arapske ili bolje islamske promjene kojima se nadaju svi muslimani na svijetu, a najviše muslimani okupirane Palestine. Dakle, Egipat danas stoji pred kapijom nove povijesti, a egipatski narod jasno poručuje da je došlo vrijeme promjena i da više ne postoji ni jedan glas koji može nadjačati i utišati glas istine, pravde i slobode. Ukoliko bi uistinu Egipat dobio slobodnu vlast njegov utjecaj na ostatak arapskog svijeta bi enormno porastao, a ideje tzv. političkog islama, koje zagovara egalitaristički pokret "Muslimansko bratstvo" i još neke partije, bez sumnje bi doživjele ekspanziju i snažnu podršku. Tako bi muslimanski svijet, uz već jaku Tursku i njenu jasno profiliranu proislamsku politiku, dobio još i Egipat, a vjerovatno i Tunis, Alžir i još neke arapske države, i to bi onda bila respektabilna snaga koja bi objektivno i stvarno mogla utjecati na razvoj i reguliranje situacije u muslimanskim zemljama. Tek tada bi se čuo islamski glas protiv genocida u Palestini, ugnjetavanja muslimana i oduzimanja njihovih prava u Zakavkaskim republikama, Indiji i u Evropi, kao i protiv svih vidova kolonijalizma, imperijalizma i diskriminacije koje danas sprovode zapadne sile nad muslimanima. U tom slučaju bi zapadne sile i Izrael dobile pandan u tzv. Istočno-muslimanskom savezu s kojim bi se moralo ozbiljno računati i bez kojeg se ne bi mogla donijeti ni jedna bitna politička odluka, posebno ako bi imala negativne implikacije na islamski svijet.
Širenjem straha od islamista skreće se pažnja javnosti od suštine problema
Zapadne sile i Izrael ne kriju svoju zabrinutost i spremnost da se suprotstave, kako oni kažu, radikalnim islamistima, ako je to slobodan izbor naroda. Zašto je to tako? Postoji više razloga za to, ali je jedan ključni, a on se ogleda u sljedećem: ako bi islamisti došli na vlast oni sigurno ne bi ravnodušno posmatrali američko-izraelske zločine i genocide nad muslimanima Palestine, Afganistana, Iraka, Pakistana, Tunisa, Sudana itd. Zato oni svojim vještim političkim trikovima i disimulacijama prave zamjenu teza i upozoravaju na opasnost od militantnog islama i ekstremnih muslimanskih skupina, kako bi ubijedili svijet da nije dobro da takvi dođu na vlast u Egipat, jer će posijati smutnju i nered, i kako bi pod okriljem diktatorskog režima i svojih epigona kakav je Mubarak, nastavili činiti zločin nad muslimanima ne bojeći se nikakvih sankcija niti reakcija muslimanskih država. Zatim, poznato je da Izrael glavninu gasa dobija iz Egipta i ako bi im neka nova vlada samo to uskratila Izrael bi pao na koljena, i u tom slučaju ne bi mogao, kao što to radi danas, otvoreno krasti egipatsku naftu i bogatiti se dok egipatski narod, kod vlastitog bogatstva i ogromnih resursa, gladuje. Iz ovoga se izvodi jasan zaključak da u očima Izraela i zapadnih sila nije samo "Muslimansko bratstvo" ekstremna i radikalna skupina, već su islamisti, militanti, pa i teroristi, svi oni koji ne žele da služe cionističkim ciljevima i koji ne podržavaju njihovu okupaciju Palestine i teror nad Palestincima i ostalim muslimanima na Bliskom Istoku.
Ulema je stala uz svoj narod
Ono što ulijeva nadu u dobar ishod narodne revolucije u Egiptu jeste i činjenica da se i egipatska ulema, odnosno ulema sa univrziteta El-Azhar u Kairu, pridružila demonstrantima, što se ranije nije dešavalo. Naime, poznato je da su u minulim decenijama koje su bile u znaku burnih događanja na egipatskoj društveno-političkoj sceni, egipatsko plemstvo i sveštenstvo, vladari i ulema išli ruku pod ruku i da su glavne muftije potpisivale pravne decizije i fetve o smaknuću Sejida Kutba i drugih egipatskih intelektualaca i aktivista "Muslimanskog bratstva", opravdavajući to šerijatskim razlozima i argumentima. Očigledno je da se situacija potpuno promijenila i da je ovaj put ulema El-Azhara, nekadašnjeg svjetionika znanja i svjetiljke koja je ljudima obasjavala puteve nauke i sveopćeg napretka, dok se Evropa gušila u tminama neznanja i zaostalosti, ulema koja bi trebala biti svjesna da je preuzela u nasljeđe bogatu naučnu ostavštinu velikana islama kakvi su bili El-Izz ibn Abduselam, El-Lejs es-Sa'di, Imam Šafija, Ibn Hadžer i drugi, ovaj put bila na visini zadatka. Posebno treba istaći ulogu dr. Jusufa el-Karadavija koji je od početka bio uz arapski narod i bodrio ih da ustraju u svojim plemenitim zahtjevima i ciljevima. Njegova podrška je bez sumnje dala dodatnu snagu i motivaciju Egipćanima u borbi za slobodu. Naravno, ne treba zaboraviti da je bilo i onih "alima" koji su osudili demonstracije iznoseći dokaze da je po islamu zabranjeno ustajati protiv vladara, jer se tako smutnja još više širi. Na svu sreću, njihov glas se nije čuo pored glasa takvih autoriteta kakav je dr. Jusuf Karadavi, Muhamed Hassan i drugi, koji su oponentima iz reda uleme poručili da oni liče na mrava kojeg spominje Kur'an u suri En-Neml, koji je upozorio ostale mrave da se sklonu u svoje nastambe pod zemljom kako ih neprijateljska vojska ne bi pogazila. A Egipćanima koji vjeruju u Allaha i koji žele slobodu i pravdu, haram je ostati u kućama i podrumima, jer, oni moraju izaći da zulumćari čuju njihov glas. Skrivanje u podrume dolikuje samo mravima, a ne ljudima, pogotove ne iskrenim vjernicima. Podsjetili su ih i na hadis Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojem je rekao: "Kada vidite da se moj ummet boji reći zulumćaru da je zulumćar, oprostite se s takvim ummetom."
Nemiri u Kairu prijete da potkopaju višedesetljetno partnerstva SAD-a s egipatskim obavještajnim službama koje su u potpunosti podržavale američke protuterorističke napore, objavljuje AFP.
gipat je dijelio osjetljive obavještajne podatke sa Sjedinjenim Državama još i prije 11. septembra 2001, a nakon terorističkog napada kairski su obavještajci pomagali CIA-i pri ulaženju u trag islamskim militantima i Al-Qaidi, izjavili su stručnjaci i dužnosnici.
"Mnogo je toga u pitanju", rekao je profesor političkih znanosti Notre Dame Michael Desch. "Bili su nam jako korisni u ratu protiv terorizma", naglasio je.
Washington je računao da će mu Egipat dozvoliti korištenje njegovog zračnog prostora i teritorija za američke obavještajne operacije, a Kairo nije prigovarao ni oko poslova koji su ga dopali oko osumnjičenih terorista. No, taj ugodan odnos mogao bi se izgubiti ukoliko masovni ulični protesti dovedu do okončanja 30-godišnje vladavine predsjednika Hosni Mubaraka.
"Pitanje je bi li neka druga vlada osim Mubarakove bila kooperativna, mislim da je odgovor vjerovatno ne", dodao je Detsch.
Pod čelnikom koji bi vodio računa o javnom mnijenju egipatske obavještajne službe bile bi manje spremne za mnoge američke inicijative, uključujući tu i tajne transfere osumnjičenih terorista, oštra ispitivanja ili projekte koji koriste Izraelu.
Do sada je egipatska inteligencija bila spremna za obavljanje "prljavog posla koji mi nismo bili skloni učiniti", rekao je Desch. Američki dužnosnici smatraju nova događanja u Egiptu neizvjesnim trenutkom za obavještajne službe.
"Predanost Egipta borbi protiv terorizma bila je ključna u borbi protiv Al-Qaide", istaknuo je američki dužnosnik koji je želio ostati anoniman. "Očekujemo da će se taj odnos s Egiptom nastaviti, ali naravno da budno pratimo u kojoj bi mjeri nova zbivanja mogla utjecati na promjenu u vlasti", dodao je anonimni izvor.
U Sarajevu, Zenici i Tuzli, u proteklih nekoliko sedmica su realizovane akcije prikupljanja knjiga za otvaranje biblioteke u povratničkom naselju Šeher kod Osmaka, nakon kojih je sakupljeno preko 4.000 knjiga, saopćeno je iz Preporoda u Osmacima.
Prve knjige za biblioteku je poklonila direktorica Prve bošnjačke gimnazije u Sarajevu, a potom su vrijedni Zeničani i tamošnji Medžlis IZ i Gradska biblioteka, donirali nekoliko stotina knjiga.
A onda su, sasvim spontano, vrijedne Sarajlije i još vrjednije Sarajke, okupljeni na forumima i Facebook grupi "Donirajte knjige", realizovali veliku akciju, nakon koje je prikupljeno oko 2.500 knjiga. Učesnici akcije žele ostati anonimni, a u cijeloj priči izdvajaju Fondaciju "Dar" i džemat Bijele džamije sa Vratnika. Organizatori akcije u Sarajevu i Zenici, ovih dana su posjetili Osmake, te dostavili knjige za biblioteku u Šeheru.
Pored desetina pojedinačnih donatora, akciju prikupljanja su pomogli i Asocijacija žena Medžlisa IZ Tuzla, Rektorat Univerziteta u Sarajevu, biblioteka "Derviš Sušić" Tuzla, knjižara "Buybook" i mnogi drugi. Zanimljivo je da su knjige stizale i iz Rijeke, Splita, Umaga, pa čak i iz Istanbula.
Cijelu akciju koordiniraju članovi BZK Preporod u Osmacima i Edin Ramić, savjetnik za povratak i dijasporu bošnjačkog člana Predsjedništva Bakira Izetbegovića, a cilj je prikupiti 5.000 naslova, kako bi vlast RS-a dala dozvolu za otvaranje biblioteke.
Inače, biblioteka je samo jedna od aktivnosti kojom se priprema svečano otvaranje Kulturno - sportskog centra u Šeheru. Radi se o najmodernijem i najljepšem objektu na području opštine Osmaci, a planirano je da se u prostorijama Centra održavaju kursevi rada na računarima, kursevi stranih jezika, ali i mnoge druge sportske i kulturne aktivnosti, saopćeno je iz Preporoda u Osmacima.
U utorak 01. 02. 2011. godine, održana je sjednica Komisije za dodjelu nagrade i priznanja iz Fonda ''Hasan ef. Škapur''. Fond ''Hasan ef. Škapur'' ustanovljen je pri Medžlisu IZ-e Tešanj 2005. godine, a namjena mu je stipendiranje učenika i studenata i dodjela nagrada i priznanja zaslužnim naučnim radnicima, pojedincima, organima i ustanovama u BiH...
Nacionalni molitveni doručak (National Prayer Breakfast) je godišnji skup koji se svake godine održava u Washingtonu prvog četvrtka u februaru. Ovogodišnji Doručak, koji je održan u četvrtak, 3. februara, 2011. privukao je prisustvo oko 3000 učesnika i visokih zvaničnika iz oko 160 zemalja svijeta. Tema ovogodišnje konferencije u okviru Doručka bila je „Moć molitve".
Ništa neće imati kontinuitet trajanja bez institucije
Predsjednik Eisenhower (prezbiterijanac) je bio u tolikoj mjeri religiozan i ponizan da je zvanično od članova Kongresa zatražio da se zajednički mole Bogu za njegov i uspjeh političkih lidera SAD. Tako je 1953. godine započela ova u svijetu jedinstvena tradicija održavanja tzv. Molitvenog doručka u Washingtonu. Danas je to događaj koji sve vise privlači i medije, jer Doručku redovno prisustvuju, pored predsjednika SAD i njegove supruge, i predstavnici oko 140 zemalja svijeta, uključujući i BiH.
Ništa nije moguće bez čovjeka, ali ništa neće imati kontinuitet trajanja bez institucije. Molitveni doručak je danas institucija. Prvi doručak održan 1953. godine nije bio moguć bez inicijative predsjednika Eisenhowera, ali ovaj današnji, kojem je po prvi put prisustvovao i naš glavni imam dr. Senad ef. Agić na prijedlog prezbiterijanaca, s kojima je imam Agić uspostavio bliske odnose u Northbrooku, ne bi bio moguć da ovaj molitveni doručak nije dobio status i obrise institucije. Evo šta nam je imam Agić izjavio nakon Doručka:
Sa uspostavljanjem Molitvenog doručka davne 1953. godine, predsjednik Eisenhower je, ustvari, uspostavio instituciju koja od tada nastavlja da daje pozitivne efekte. Mi to u islamu nazivamo trajnom sadakom (sadeka džarije).
Obraćanje predsjednika Obame bilo je na visini zadatka
Predsjednik Obama je govorio smjerno, dostojanstveno, iskreno i bez telepromptera - napamet, neposredno, intimno i transparentno. Podsjetio je "da se u Bibliji nalazi ova izreka: ‘Where there is no vision, the people perish.' (Gdje nema vizija, ljudi propadaju). U svijetu, još uvijek sasvim sigurno, ima puno ljudi koji umiru od bolesti uzrokovanom upotrebom nečiste vode, ali možda je to tako zato što se mi ne usuđujemo suočiti sa ovim krupnim izazovom? Zato sto nemamo vjeru i samopouzdanje da cijeli problem vidimo riješenim? Ja se ne slažem. Mi smo preda se postavili ambiciozan zadatak za projekat milostinje: VODA. ", kazao je ef. Agić.
Predsjednik je u svom izvanrednom govoru podvukao da "želimo snabdjeti 100 miliona ljudi sa čistom i bezbijednom vodom za pice u sljedećih 10 godina."
Podrška egipatskom narodu
Predsjednik je podsjetio da on želi da egipatski narod ispuni svoja nadanja, aspiracije i potpunu slobodu.
Molitvenom doručku su prisustvovali predsjednik SAD sa suprugom, članovi Kongresa, potpredsjednik Biden, suprug nedavno povrijeđene kongresmenke iz Arizone, jedan od rudara spašenih nedavno iz rudnika u Čileu. Svi su govorili o snazi molitve i isticali da političari neće riješiti naše probleme bez molitve tj. dove Svemogućem.
Imam Senad ef. Agić: Pozvan zbog zasluga za međuvjerski dijalog
Ovogodišnjem molitvenom doručku, koji je mnogo više od samog doručka, jer programi traju čak četiri dana, prisustvovali su i predstavnici zemalja sa Balkana. Budući da je tema ovog događaja "Moć molitve", članovi Sjeverno-američke bošnjačke zajednice (SAD i Kanada) se pitaju kada će se političari u BiH i susjednim zemljama početi obraćati Bogu za pomoć prilikom rješavanja političkih problema?
Zgroženi izjavom Vlahe Bogišića, ravnatelja Leksikografskog zavoda „Miroslav Krleža", objavljenom u Jutarnjem listu 29. 1. 2011. u tekstu o trvljenjima u Hrvatskom društvu pisaca, upućujemo javnosti sljedeće priopćenje:
Govoreći o slobodi govora, Vlaho Bogišić zapravo rabi govor mržnje. Ma kako inzistirao na kondicionalu, on nedvosmisleno huška javnost svojim pitanjem: „...Tko će nekoga sutra spriječiti, pri čemu ovo govorim u strogom kondicionalu, da se pita otkud jedan balija arbitrira poezijom u Hrvatskoj?"
Po nama, riječ je neprihvatljivom, krajnje uvrjedljivom i nečasnom primjeru potkazivanja ili poticanja na denunciranje i ideološku diskvalifikaciju ljudi koji su „krivi", i moguće neprihvatljivi, samo zato što su tobože pogrešnog etničkog i vjerskog identiteta.
Tim više što to izgovara leksikograf, a ne pjesnik, koji bi morao znati težinu izgovorenih riječi, ali i koji je, valja naglasiti, prvi čovjek jedne od najuglednijih kulturnih ustanova u nas.
Budući da smo u leksikografovu pitanju nedvojbeno prepoznali metu, naglas se pitamo znači li ova izjava da je dotični jedva tolerirani stranac u hrvatskoj kulturi i književnosti ili da su takvi, „balije" dakle, generalno nedobrodošli u istima.
Operirajući pa i hipotetičkim prijetnjama, Bogišić otvara mogućnost da se danas-sutra svakoga hrvatskoga pisca, kipara, arhitekta, slikara, glumca i glazbenika bosansko-muslimanskoga podrijetla (ili kakva drugog, trećeg...) diskvalificira po potrebi bezočnim i vrlo uvredljivim etiketama, provocirajući tako neki novi politički mrak i zadrtost prema Drugom i njegovoj razlici.
Smatramo da hrvatska kultura niukoliko nije kultura plemenskih ili etničkih „čistih identiteta" već pluralistična i, srećom, heterogena.
Mi u njoj nismo i ne možemo biti gosti jer smo je stvarali i stvaramo je svojim duhom i kreativnim izrazom, i ne dopuštamo niti jedan oblik vlastite političke ili ideološke zloupotrebe, a kamoli biti, kao u Bogišićevoj insinuaciji, nakaradna ikonografija za potkusurivanja.
Govor mržnje hrani se između ostalog vjerskom, etničkom i ideološkom isključivošću i, kao u ovom primjeru, svodi osobu na nešto vrijedno prezira i nepoštovanja.
Utoliko nam se ovdje uočeni rasistički diskurs, koji operira zloćudnim pojmovljem da bi diskreditirao nekoga zbog njegova imena ili podrijetla, čini neprihvatljivim i škodljivim u javnoj komunikaciji.
Ovim priopćenjem ne želimo sudjelovati u bilo kojem sukobu, niti zauzimati stranu u polemici Jergović - Visković, već samo upozoriti hrvatsku javnost na govor mržnje, etničke i vjerske isključivosti, koji već sutra, pri čemu ovo govorimo u strogom kondicionalu, može rezultirati nečim znatno gorim, a nedavno bolno proživljenim.
POTPISNICI: Sead Begović, književnik Enes Kišević, književnik Munir Vejzović, akademski slikar Dr.sc. Ekrem Čaušević, sveučilišni profesor Sead Muhamedagić, prevoditelj Izet Đuzel, akademski slikar Ibrica Jusić, glazbenik Prof. Azra Abadžić Navaey, sveučilišna asistentica Mr. sc. Senad Nanić, arhitekt Filip Mursel Begović, publicist Dipl. inž. Faris Nanić, publicist Sena Kulenović, prevoditeljica
Muamer ef. Zukorlić, glavni muftija Islamske zajednice u Srbiji, opstanak Bošnjaka u Sandžaku, bez svojih institucija i institucionalne brige, ocijenio je svojevrsnim sociološkim fenomenom, jer je to bio opstanak između čekića i nakovnja, čekića Srbije i nakovnja Crne Gore i nije se znalo šta teže udara. Muftija Zukorlić, na tribini „Ummet danas" Udruženja ilmijje Islamske zajednice...
Povodom nastupajućeg rabiu-l-evvela i dolaska Mevluda, a u pripremi za Dane o Allahovom Poslaniku, koje već tradicionalno organizuje Medžlis Islamske zajednice Sarajevo, u saradnji Vjerskoprosvjetne službe Rijaseta Islamske zajednice i Medžlisa IZ Sarajevo uspješno je realizovan projekat „Zimske škole sire".
Projekat je nastao kao ideja da se o životu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., govori na jedan inovativan i mladim generacijama (koje sve više nazivaju digitalnim) priča o životu Posljednjeg Allahovog poslanika približi putem multimedijalnih prezentacija.
Nosilac projekta bio je Nezir Halilović, uposlenik Vjerskoprosvjetne službe Rijaseta, a projekat je realizovan u pet sarajevskih mekteba čiji muallimi su se dobrovoljno javili za realizaciju projekta. Tako je projekat realizovan u mektebima u Kovačima, Kobiljoj Glavi, Alipašinom polju C-faza, Hadžićima i Vogošći.
Timskim radom i uskom saradnjom nosioca projekta i muallima: Muje Berila i Asada Foče, Vehbije Makića, Hazima Emše, Muhameda Tvrtkovića i Muslije Čelikovića u svim mektebima postignuti su evidentni i zavidni rezultati. Naime, u okviru projekta djeca su o životu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., učila kroz 140 crteža, više kratkih animacija, isječke iz filmova o Muhammedu, a.s., i konstantnom tihom zvučnom podlogom, te su na kraju projekta bila u stanju detaljno objasniti svaki od 140 slajdova s prezentacije, pa čak i kada se radilo o polaznicima od samo 5 godina. Zimskoj školi Sire se odazvalo oko 300 mektepskih polaznika. Tom prilikom prikupljeno je više stotina dječijih likovnih radova na različite teme iz života Allahovog Miljenika.
Inače, slični projekti su prethodnih godina realizovani u Visokom, Kaknju i Zenici, sa istim rezultatima.
Ono što najviše raduje u svemu je evidentna dječija ljubav prema Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., zbog koje su djeca svoje dragocjeno vrijeme sa zadovojstvom odvojila da uče o Muhammedu, a.s.v.s.
Nema se šta drugo reći nego aferim mlade generacije, aferim!
Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Nemiri u Kairu prijete da potkopaju višedesetljetno partnerstva SAD-a s egipatskim obavještajnim službama koje su u potpunosti podržavale američke protuterorističke napore, objavljuje AFP.
Predsjednik Obama je govorio smjerno, dostojanstveno, iskreno i bez telepromptera - napamet, neposredno, intimno i transparentno. Podsjetio je "da se u Bibliji nalazi ova izreka: ‘Where there is no vision, the people perish.' (Gdje nema vizija, ljudi propadaju). U svijetu, još uvijek sasvim sigurno, ima puno ljudi koji umiru od bolesti uzrokovanom upotrebom nečiste vode, ali možda je to tako zato što se mi ne usuđujemo suočiti sa ovim krupnim izazovom? Zato sto nemamo vjeru i samopouzdanje da cijeli problem vidimo riješenim? Ja se ne slažem. Mi smo preda se postavili ambiciozan zadatak za projekat milostinje: VODA. ", kazao je ef. Agić.
Imam Senad ef. Agić: Pozvan zbog zasluga za međuvjerski dijalog
Zgroženi izjavom Vlahe Bogišića, ravnatelja Leksikografskog zavoda „Miroslav Krleža", objavljenom u Jutarnjem listu 29. 1. 2011. u tekstu o trvljenjima u Hrvatskom društvu pisaca, upućujemo javnosti sljedeće priopćenje:
