Tuzlu su 03. aprila 2011. godine posjetile članice Vijeća žena Medžlisa Islamske zajednice Zagreb. Gošće iz Zagreba su provele sunčan, proljetni dan u društvu rukovodstva i članica Asocijacije žena Medžlisa Islamske zajednice Tuzla, kojim je pripala čast da budu domaćini dragim gošćama i sestrama iz Zagreba. Ovaj susret bio je prilika za jedno ugodno druženje. Tokom posjete Tuzli gošće su posjetile nekoliko važnih vjerskih i historijskih objekata grada Tuzle, između ostalih Džindijsku džamiju, Kapiju i užu gradsku jezgru. Potom ih je put odveo do Behram-begove medrese, gdje je upriličen kratki obilazak kompleksa medrese i susret sa profesoricama ove obrazovne ustanove.
Ova posjeta bila je i idealna prilika za razgovor o mogućim, budućim projektima i saradnji Asocijacije žena MIZ Tuzla i Vijeća žena MIZ Zagreb. "Svaki put Tuzla na mene ostavi poseban utisak. Bilo mi je zadovoljstvo ponovo biti ovdje i ponovo biti vaša gošća. Nadam se da ćemo uskoro realizirati neke aktivnosti zajedno, ako Bog da." - kazala je predsjednica Vijeća žena MIZ Zagreb, Azra Omanović.
Rukovodstvo Asocijacije žena MIZ Tuzla u svom radu teži u uspostavljanju i ojačavanju saradnje sa muslimankama kako u našoj zemlji tako i u regionu. Ovaj susret, još jedna je potvrda da malim ali sigurnim koracima Asocijacija ostvaruje svoje zacrtane ciljeve.
Vrijednosti koje Islamska zajednica protežira u ovom društvu tek će donijeti rezultate
-ističe muftija Husein Smajić u odgovoru na pitanje o smjeni generacija i promjenama u rukovodnom kadru IZBiH, te navodi da bi ga samo zabrinulo to da nemamo odgovarajućih kadrova sa potrebnim iskustvom.
Razgovarao: Selman Selhanović
Sa Husein- ef. Smajićem, muftijom sarajevskim, razgovarali smo neposredno po odbrani njegova magistarskog rada pod nazivom „Fehim Spaho - život i djelo" kojega je branio i obranio 17. marta 2011.godine na Filozofskom fakultetu u Sarajevu pred komisijom u sastavu: prof.dr. Enes Pelidija, predsjednik komisije, doc.dr. Edin Radušić, član, i prof.dr. Husnija Kamberović, mentor. Tim povodom, čestitajući muftiji na obrani magistarskog rada, razgovor smo započeli pitanjem o tome -koliko su misao i djelo Fehima Spahe živi i aktuelni danas? Muftija Husein Smajić odgovara:
- Najprije bih iskazao svoje zadovoljstvo da sam kao muftija i kao imam odbranio jednu vrlo interesantnu temu koja se tiče života i djela Fehima Spahe, našeg prethodnik a- reisu-l-uleme, autoriteta , intelektualca u najširem smislu, sudije i predsjednika Šeri'atskog suda u Sarajevu. Ukratko, čovjeka koji potječe iz ugledne ulemanske sarajevske porodice. Ako hoćemo odgovoriti na to postavljeno pitanje onda možemo da kažemo da se ono itekako veže i odnosi na današnja zbivanja u Bosni i Hercegovini kao i Islamsku zajednicu i Bošnjake u cjelini. Njegova misao i sav istraživački rad u to vrijeme je, možemo reći, u nekim stvarima potpuno identičan kako u BiH i tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji tako i u islamskom svijetu u kojemu se danas dešavaju stvari koje nas podsjećaju na Prvi svjetski rat kada je međunarodna zajednica imala ogroman utjecaj na dešavanja u muslimanskom svijetu, pa i u BiH i kada je politika tog zapadnog svijeta ulazila i dijelila islamski svijet, dakle poslije odlaska Osmanlija. Taj period nazivali su periodom dekadence. A to je sve ono što nije zapadno i što nije prihvaćeno od Zapada kao ideja, politika, teorija, praksa... To je nazvano dekadencom. Ustvari, takva politika se tada provodila. Kada je došao Drugi svjetski rat i došlo do oslobođenja i stvaranja novih formiranja država u islamskom svijetu, da kažem, u novim okvirima koje je podrazumijevalo oslobađanje od Zapada, zapadnih ideja i zapadno-imperijalističkih poduhvata, to su nazvali islamističkim pokretima. Oni smatraju da se to produžava i do današnjih dana. A, kada je islamski svijet, zaista, stao na noge i postao jedan značajan dio svijeta i geopolitičkog mjesta što se desilo i sa muslimanima na Balkanu, onda su to oni prozvali periodom fundamentalizma. U to vrijeme Fehim Spaho je u Novom beharu pisao na temu panislamske ideje i o panislamizmu govorio kao o spašavanju muslimanskog svijeta od svega onoga što nije islamsko. Tu je bilo i politike i islamskih ideja. Cilj mu je bio sačuvati muslimanski svijet u njegovim okvirima. Ta i takva ideja postoji i danas, ali mi, nažalost, nemamo ni sličnih ljudi kao što je bio Džemaluddin Afgani ili Muhammed Abduhu. Mi danas nemamo ličnosti od kojih možemo crpiti ideje i razmjenjivati mišljenje. Otvoreno pitanje je kako i na koji način pomoći muslimanima Balkana i BiH? Uz to dešavaju se najveći belaji i problemi u islamskom svijetu. Evo, npr. Mehmed Spaho je pisao izvanredne stvari o vakufima u to vrijeme. Danas smo mi kao bh. muslimani suočeni sa problemima čuvanja vakufa čija je važnost od komunizma pa naovamo znatno narušena. O tim pitanjima vodila se tada šerijatska rasprava. To je vrijeme našega alima Mehmeda Handžića. Ta pitanja i danas bi se mogla obnoviti i o njima raspravljati. Tu su, zatim, i pitanja kalendara, vjeronauke, šerijatskih vjenčanja koja danas nisu priznata u BiH, nasljedstva u braku. Sve je to tada bilo aktuelno. Dakle, misao Fehima Spahe je itekako bila živa. I prije nego što je postao reisu-l-ulema on je o tome mnogo pisao i iznosio svoje stavove. Iako isprva nije bio u redovima uleme, kao kadija poznavao je arapski i perzijski, te turski i njemački jezik tako da je imao širinu u raspravama kada je u pitanju očuvanje muslimana i muslimanske tradicije.
Spaho je u datim okolnostima sačuvao vjerski i nacionalni identitet
Fehim Spaho je imao jasan stav po pitanju Šeri'ata i mješovitih brakova?
- Fehim Spaho , prije nego što je postao reisu-l-ulema, imao je svoje protivnike kao i one koji su ga podržavali. Bio je intelektualac koji se upuštao u mnogobrojne rasprave. Napisao je mnoge knjige i rasprave u vezi šerijatskog prava, dosta je prevodio, te iznosio mišljenja od kulturnog i historijskog značaja za Bošnjake. Njegova rasprava o šerijatskim brakovima, a posebno mješovitim brakovima je jako interesantna. Napisao je temeljnu raspravu o tome kako islam gleda na brak i kako treba pojedina pitanja rješavati. Nama je poznat islamski princip jer i Kur'an jasno govori da musliman može oženiti kitabijku, tj. vjernicu koja pripada jednoj od nebeskih knjiga. Međutim, to se u praksi pokazalo kao vrlo nepraktično za muslimane, bar kada se radilo o životu u Kraljevini Jugoslaviji kada je velikosrpska politika poklopila BiH, Makedoniju, Crnu Goru... U isto vrijeme Srpska pravoslavna crkva donosi svoj interni zakon da zabranjuje da se kršćanke udaju za muslimane, a ako se to i desi tada djeca trebaju pripasti pravoslavnoj vjeri. Sličan je odnos i u samoj katoličkoj crkvi. Mnogo je sudskih postupaka vođeno po toj osnovi tako da su djeca iz mješovitih brakova prilikom razvoda braka u više od 90% slučajeva donešenom odlukom pripadala kršćanstvu. Na osnovu tih iskustava Fehim Spaho je napisao drugi članak o mješovitim brakovima kod nas upozoravajući na tu činjenicu da bi, nakon što je postao reisu-l-ulema, donio fetvu kojom je zabranio muslimanima da žene pravoslavke i katolkinje. On je zasigurno znao da će doći vrijeme koje će nadživjeti datu fetvu, ali u datim okolnostima on je bio prinuđen da donese tu odluku.
Vjerojatno je takva praktičnost i realnost datog trenutka utjecala na aktivnosti Fehima Spahe kao reisu-l-uleme. S obzirom na specifične okolnosti i uvjete u Nezavisnoj državi Hrvatskoj- koliko je on odista mogao samostalno djelovati?
- On je kao reisu-l-ulema bio vrlo hrabar čovjek. U razgovorima sa Milom Budakom u Sarajevu, koji je sa Antom Pavelićem vladao BiH,sukobljavao se u nekim stavovima koji dokazuju da je bio izuzetno hrabar čovjek. Na primjer, to se desilo prilikom progona mitropolita sarajevskog kada je on kao reisu-l-ulema stao iza. Upravo, zahvaljujući njegovom zalaganju mitropolit nije bio protjeran. Ne zaboravimo tada se desio i Jasenovac. Isto to se dešavalo i sa Jevrejima. I tu su zasluge Fehima Spahe u njihovoj zaštiti bile velike. On je uspio svojim člancima da sačuva i vjeronauku u školama. Pisao je rasprave i analitički donosio zaključke o vjeronauci. Ukazivao je i na potrebu uklanjanja pravoslavnih znakova iz škola koje su danas itekako vidljive u RS-u i Banjoj Luci, te onemogućavao uvođenje svetoslavlja. Kao sudija slao je upozoravajuća pisma tamo gdje je vjeronauka bila izbačena i predlagao da se ona mora uvesti. Možemo slobodno reći da je Fehim Spaho doprinio čuvanju i vjere i da je uz pomoć svoga brata Mehmeda Spahe kao političara i vođe stranke JMO, odigrao važnu ulogu u pravcu zaštite bošnjačkih prava u politici, kulturi i ostalome. U svome mandatu reisu-l-ulema koji je trajao četiri godine, uspio je sačuvati vjerski i nacionalni identitet muslimana.
Fehim Spaho i tadašnja Islamska zajednica odigrali su važnu ulogu u opstojnosti Bošnjaka ovih prostora. Pred Islamskom zajednicom danas predstoje nove obaveze i novi izazovi. Kao muftija koje biste Vi evidentirali kao prioritetne?
- Islamska zajednica BiH je sastavni dio ovog društva. Svi smo mi svjesni da IZBiH nije mogla biti izvan ovih događanja koja su prošla. Danas IZBiH koju mi vodimo odista je pred velikim izazovima. Mogu da kažem da kao osoba koja je čitavo vrijeme bila u ratom opkoljenom Sarajevu da sam ponosan kao čovjek, Bošnjak i Bosanac kako se IZBiH uključila u odbranu muslimana i BiH. Sigurno je da nije bilo Bošnjaka ovdje ne bi bilo ni rata, jer bi BiH bila podijeljena onako kako je to bilo zamišljeno u Karađorđevu ili onako kako se već dogovaralo. Mi smo bili smetnja svemu tome. Na neki način mi smo usporavali Evropsku uniju u njenom nastojanju. Naime, i dan-danas postoji ideja u većini Evrope da ona pripada kršćanskom svijetu, katoličkom i pravoslavnom, dok je Azija i Afrika namijenjena kršćanima, budistima i islamskom svijetu. Očito je da ta politika od odlaska Osmanlija, upravo, ide u tom smjeru. I ova agresija na BiH je to pokazala. O tome moramo otvoreno govoriti ne da nekoga plašimo ili da nekome stavljamo prst u oko. Jednostavno, to su stvari koje mi moramo da vidimo i koje treba da kažemo. Ponosan sam što je Islamska zajednica i svi naši imami stali na put jednog takvog pogrješnog odnosa prema muslimanima. Hvala Bogu, mi smo se očuvali. Oformljena je 1993.godine nova IZBiH i Sabor, donešen je Ustav IZBiH i urađeno je mnogo toga. Mi smo ne samo okupili Bošnjake na području BiH nego i izvana - naše muhadžire po čitavom svijetu. Poslali smo svugdje gdje su bili Bošnjaci naše imame. Mi smo jedina organizacija kada su u pitanju Bošnjaci koja okuplja Bošnjake. Mi to kažemo s ponosom. Žao nam je što to nisu uradile bošnjačke stranke. Treba reći i to da ono što su političari uradili uradili su preko Islamske zajednice i preko naših džema'ata. To treba da se zna. I to treba drugi da vrjednuju koji ne podržavaju rad IZBiH. Dakako, to je bio i naš posao, ali pozivam Bošnjake da podrže Islamsku zajednicu ovakva kakva jeste. Ujedno, ja kao imam volio bih da je IZBiH još više uradila, ali zasigurno je uradila onoliko koliko je mogla u datim okolnostima. I okruženju. No, obaveza IZBiH je u prvom redu očuvanje jedinstva IZBiH. Jer, poučeni dosadašnjim iskustvom od 1997.godine pa do danas, iako nema rata, ubijanja, i bombi, očito primjećujemo da se ide na destrukciju duhovnog bića. IZBIH je ostala uspravna i ja ovim pozivam sve muslimane da podrže Islamsku zajednicu kako bi ona ostala stub bošnjačkog identiteta. Ona će to i ostati. Ima tu i Božijeg proviđenja koje mi kao ljudi ne možemo da odgonetnemo, jer ovdje je prosut berićet, prosuta milost i to zaslugom naših šehida i dobrih ljudi koji imaju dobre namjere prema ovoj zemlji i prema bošnjačkom korpusu.
Naša obaveza je ubuduće, između ostaloga, očuvanje IZ kroz imovinu IZ t.j. vraćanje vakufske imovine. Došlo je do privatiziranja vakufa. Nažalost, to se desilo u ovoj našoj generaciji. To je odraz i naše neodgovorne politike prema svojim institucijama. Čujemo izjave kao da vakufe ne treba vratiti IZ , da ne znamo upravljati njim i sl. To je politički diletantizam i to je neodgovorno. Vakuf je nacionalno bogatstvo Bošnjaka na ovim prostorima. Najveći dio vakufa je vezan za Bošnjake, za njihovo školovanje, za njihovu materijalnu egzistenciju, za ekonomsko unaprjeđenje Bošnjaka na ovim prostorima. Vakufi se tako trebaju shvatiti. Nadam se da će ova mlađa generacija to puno bolje shvatiti i naći način kako te grješke ispraviti.
Nadalje, očuvanje vjeronauke u školama i jačanje mektebske nastave treba biti prioritet. IZBiH je u tom smislu dobro startala. Imamo sada izuzetno dobar odškolovani kadar. Ovo društvo će nam biti zahvalno da je uvedena vjeronauka u škole. Te vrijednosti koje protežiramo tek će u narednom periodu pokazati rezultate.
Svi koji mogu doprinijeti boljitku IZBiH su dobrodošli
Izabrani su novi članovi Sabora Islamske zajednice BiH. Među njima znatan je broj političkih djelatnika. Postoji li bojazan da politika zauzme značajnije mjesto u odlučivanju i radu IZ?
- Možemo odmah postaviti pitanje- zar Bošnjaci ne trebaju da se, pogotovo u ovim vremenima, politički opredjeljuju?. Bošnjaci su ti koji moraju da imaju jasno političko opredjeljenje. Naravno, to ne treba da bude na račun drugih naroda. Mi smo svjesni da u Islamskoj zajednici ne možemo dobro raditi, ne možemo uspješno raditi, dobro egzistirati i imati dobru budućnost ukoliko nemamo slobodnu državu, državu koja će ovdje egzistirati na svim slobodama- nacionalnog opredjeljenja, kulture, prosvjete, razmišljanja bez verbalnog delikta koji je nekada bio na ovim prostorima zbog svog vjerskog opredjeljenja koje mogu slobodno da manifestiraju i na radnom mjestu i u svim drugim okolnostima. U svom magistarskom radu posebnu pažnju posvetio sam porodici Spaho. Fehim Spaho je postao reisu-l-ulema u vrijeme Mehmeda Spahe svoga brata. Došlo je do političke podrške. U tom smislu Bošnjaci se moraju ujediniti i time pokazati svoju percepciju. Mi smo malehan narod i mi moramo imati jaku i jasnu politiku kako bismo se sačuvali i ostvarili svoje potrebe. Mi u IZBiH ne ne trebamo strahovati da će neko iz političkih stranaka ući u Sabor. A, zna se da u Sabor ulaze 2/3 građana i 1/3 vjerskih službenika. Za mene je tu više problem što bošnjačke stranke ne djeluju zajednički. Kada je u pitanju nacionalni interes Bošnjaci nisu jedinstveni kao recimo drugi narodi.
Da to nije preoštro rečeno?
- Možda jeste, ali sama činjenica da prvi ljudi naših stranaka nisu sjeli u posljednjih godinu dana vizavi ustavnih promjena koje se najavljuju, vizavi ranijih dogovora. Nisu sjeli ni da popiju kahvu zajedno, a kamoli da se šta dogovoraju. To je zabrinjavajuće stanje naše bošnjačke politike na ovim prostorima. Mi iz Islamske zajednice zaista smo uprli oči u naše ljude koji vode politiku u BiH i nećemo se libiti da ih pozovemo kada dođu u pitanja krucijalna pitanja Bošnjaka na ovim prostorima.
Dakle, Islamska zajednica ima svoj pravac i svoje unutarnje mehanizme djelovanja?
- Upravo. Oni koji uđu u Sabor IZBiH i institucije IZ moraju da se ponašaju po pravilima rada IZ. Neka se ljudi nadmeću u politici izvan IZ, ali kada je u pitanju IZ diskusije te naravi se ne vode. Ne znam ni jednog slučaja da se takva rasprava između predstavnika različitih političkih stranaka vodila na našim sjednicama. Na kraju krajeva to ne bismo ni dozvolili. Na Saboru i Rijasetu se raspravlja o stvarima koja su važna za muslimane i IZ. Oni koji su spremni na tom polju dati svoj doprinos u razvoju boljitka IZBiH su dobrodošli.
U narednom periodu u IZBiH očekuje se i smjena generacija na rukovodećim funkcijama?
- Reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić je na Saboru to istakao. Veliki broj ljudi u IZBiH, i to onih najodgovornijih po osnovi radnog staža ili po osnovi godina 2012.godinja ide u penziju. I, to nije neka tajna. Reisu-l-ulema je to najavio. Dobro je da je to tako. I jedan broj muftija otići će u penziju, ali to po izboru reisu-l-uleme koji predlaže nove muftije ili potvrđuje imenovanje starih. Ta smjena generacija je neminovnost. Dobro je da se ljudi mijenjaju, dobro je da su postavljeni mandati, dobro je da postoji reizbornost i da oni koji rade i doprinose mogu biti i više puta izabrani itd. Mene će samo zabrinuti pri tome ako mi nemamo odgovarajućih kadrova sa odgovarajućim iskustvom u IZ. No, mislim da smo odškolovali veliki broj ljudi koji imaju iskustva. Mislim da imamo dovoljno pameti i da se neki lomovi u IZ neće desiti. Mi znamo da ima i problema u IZ, ali mi koji smo odgovorni u IZ nećemo nikada dozvoliti da dođe do bilo kakve destrukcije unutar IZ. U tom pogledu imamo loše iskustvo i kroz političke stranke i ranija događanja u IZ. Uvijek sam pobornik mišljenja da je dobro da u IZ imamo zdravu opoziciju koja kaže- slušajte vi to treba drugačije da radite. To je u svakom slučaju dobronamjerno. Oni koji imaju dobre namjere su nam itekako potrebni. Očekujem da se dešavaju one stvari koje su se desile u vrijeme Fehima Spahe, a to je da savremena BiH bude jezgro bosanskohercegovačkih muslimana kao i uleme sa Balkana i Evrope. To je uostalom pokazao i dokazao Fakultet islamskih nauka i Gazi Husrev-begova medresa u Sarajevu. Mi te institucije moramo sačuvati bez obzira što su u posljednje vrijeme malo poremećeni ti odnosi na relaciji prema Rijasetu IZBiH. To mi kao ulema ne smijemo dozvoliti. Oni koje mi odgajamo da sutra budu imami, muftije, reisu-l-uleme ne smijemo odgajati nikako drugačije nego samo u interesu bošnjačkog naroda i na pravilima Kur'ana i Hadisa.
Usitnjavanjem se postaje manje značajan
U tom kontekstu koliko je Islamska zajednica jedinstvena vidjećemo na dešavanjima u Sandžaku. Politika je u Srbiji umiješala svoje prste tako da je situacija tamo poprilično rovita. Kako vidite stanje Bošnjaka i IZ u Sandžaku?
- Moram reći da sam prilikom raslojavanja jedinstvene Jugoslavije, kada je došlo do višestranačja, bio sam mišljenja da to nije interes muslimana. Hoću reći imali smo veliki interes da ostanemo u Jugoslaviji. Glavni razlog tome je što smo tada bili kompaktna zajednica. Da je ostala Jugoslavija u onom obliku kakva je bila mi bismo 2010.godine bili druga nacija po brojnosti. Mi bismo u tom slučaju bili značajan faktor. Doduše, nismo se slagali sa komunizmom i sa ateiziranjem. To je u međuvremenu otpalo i desilo se šta se desilo. Što se tiče Sandžaka kao čovjeku mi je veoma teško što se i ta kompaktna teritorija na kojoj su u većini živjeli Bošnjaci raspala i podijelila na Srbiju i Crnu Goru. Takvom disolucijom Bošnjaci su postali manje važan faktor. Oni su se organizirali kako su znali i umjeli. Osnovali su dvije političke stranke SDA i SDP, ali su se i oni kasnije počeli usitnjavati na isti način kao i u BiH. S druge strane, IZ ne može biti izvan države i izvan bošnjačkog naroda. Ona je sastavni dio bošnjačkog naroda. U Sandžaku se pored dijeljenja tog teritorija na dio Sandžaka u Srbiji i Crnoj Gori problem usložnio. Ljudi u IZ nisu našli zajednički jezik kako pomoći tim muslimanima da bolje organiziraju i bolje žive. Naravno, muftija Muamer ef. Zukorlić je naš muftija. On je član Rijaseta IZBiH i kao Islamska zajednica sastavni su dio IZBiH. Međutim, vidjeli smo da se i u vrijeme Mehmeda Spahe u rad reisu-l-uleme Beograd uvijek uplitao i tog svog utjecaja i interesa da upravlja IZ neće se odreći. Mehmed Spaho je kada je Ministarstvo pravde pokušalo da uzme vakufsku imovinu i njome upravlja podržao demonstracije i pisanje štampe. U toj namjeri se i uspjelo tako da je spriječeno oduzimanje imovine. Meni je žao da je Beograd svojim načinom uspio da podijeli Islamsku zajednicu Sandžaka i instalira novu IZ sa novim čovjekom na čelu. Na taj način Bošnjaci su posebno pogođeni. Problem je u tome što i jedna i druga IZ u Srbiji nema podršku političke stranke. Ta i takva razjedinjenost upravo daje mogućnosti da Beograd radi ono što hoće. A hoće da manipulira i drži pod kontrolom Bošnjake. Otuda i muftija Muamer Zukorlić mora i politički da nastupa kako bi zaštitio muslimane Sandžaka. Žao mi je, ali ne vidim skoro rješenje i ujedinjenje IZ kao i političkih stranaka u Sandžaku. A, to svakako ide u prilog vlasti u Beogradu. Muslimani u Sandžaku sada više nisu narod, nego manjina. Oni uslijed toga pokušavaju da se organiziraju kroz nacionalna vijeća ne bi li na taj način zaštitili svoja prava. Jednostavno, usitnjavanjem se postaje manje značajan. Mogu da kažem, da IZBiH podržava IZ Sandžaka koju predvodi muftija Muamer ef. Zukorlić.
Konačno, s obzirom na previranja u muslimansko-arapskom svijetu koji je Vaš komentar?
- Današnja previranja su ustvari na početku. Ona su očekivana i nisu iznenađujuća za one koji prate i poznaju cjelokupnu situaciju u islamskom svijetu. Islamski svijet, a to sam rekao i na početku našeg razgovora, od Prvog svjetskog rata i od odlaska Osmanlija jako je interesantan ovom drugom, jačem ekonomski i politički organiziranijem svijetu, tj. zapadnom svijetu. Postoji interes zapadnog svijeta u prvom redu zbog nafte, zbog geopolitičkih utjecaja itd. Nažalost, muslimani su u globalu podložni tim utjecajima. Tamo su sasvim sigurno instalirane nenarodne vlade. One su doprinijele ovim događajima. Današnja događanja nazivaju novom revolucijom u arapskom svijetu. Nešto se sigurno mora desiti. I ovo što se dešava nije neočekivano. Sumnjam da je islamski, zapravo, arapski svijet sazreo do te mjere politički i da će to izroditi nekim velikim događajem da će narodni elementi preuzeti vlast, da će tamo biti puno pravednija vlast itd. Mi priželjkujemo da prirodna bogatstva budu dodijeljena narodu, kome i pripadaju,da se taj muslimanski svijet vrati osnovama islama i šuri islam onako kako je to radio Muhammed a.s, da nemamo na čelu muslimanskih zemalja ljude koji na vlast dolaze pučevima, koji dolaze iz reda vojske i ostaju na vlast nekoliko desetina godina ... To je ono što mi očekujemo, jer vjerujte da muslimanski svijet, sasvim sigurno, zaslužuje bolje vođe i više pravde.
Novi gradonačelnik Soluna Janis Butaris saopštio je da je gradska uprava saglasna da se sagradi džamija i otvori muslimansko groblje na periferiji grada. On je o ovome obavijestio i turske političare koji su nedavno posjetili Grčku. U Solunu je očuvano nekoliko manjih džamija koje se ne koriste u vjerske već kulturne svrhe.
U subotu, 2. aprila 2011.godine u džematu Maoča Stara upriličena je dvostruka svečanost. Naime, petnaest polaznika mektebske pouke iz ovoga džemata prezentirali su stečeno znanje iz Kiraeta i tako po drugi put polagali ispit koji su pred vjersko- prosvjetnom komisijom Medžlisa islamske zajednice Brčko, u sastavu Mustafa ef. Gobeljić, Enver ef. Tursunović i Mevludin ef. Smajlović, uspješno položili mjesec dana ranije.
Nakon predavanja kojeg je održao Idriz ef. Memić, profesor Behram-begove medrese iz Tuzle, Mustafa ef. Gobeljić pristupio je ispitivanju polaznika. Iako trema kod polaznika uvijek umanji koncentraciju, možemo kazati kako se to u odgovorima nije moglo primijetiti. Po završetku ispita imami našeg medžlisa proučili su tradicionalni mevlud. Nagrade novim učačima Kur'ana dodijeljene su od strane Medžlisa IZ-e Brčko i džemata Maoča Stara. Na kraju je hfz. Šemsudin ef. Kavazović proučio dovu, čime je program i formalno završen. Vrijedno je za istaknuti kako je prostor ove džamije još jednom bio jako mali da primi sve one koji su željeli prisustvovati ovoj svečanosti.
Polaznici koji su položili hatmenski ispit su:
Ajka Salihović
Mahir Bašić
Edina Kadrić
Haris Bećić
Erna Ćehajić
Zekija Bikić
Maida Dedić
Ajna Bašić
Ismail Salihović
Edina Imamović
Amina Alibašić
Adisa Bikić
Merisa Okanović
Dženana Bašić
Nermina Zlatić
Iskrene čestitke upućujemo svim kandidatima, njihovim roditeljima i Enver ef. Tursunoviću, njihovom muallimu, uz dovu Uzvišenom da ih sve obilato nagradi za uloženi trud.
Medžlis islamske zajednice Doboj je u subotu, 02.04.2011. godine, uručio novčanu pomoć u iznosu od 3 800,00 KM porodici Grahić, rodom iz Pridjela, za liječenje njihovog dvadesetmjesečnog sina Harisa Grahića.
Novac je uručio Predsjednik Izvršnog odbora Medžlisa islamske zajednice Doboj Murvet Bajraktarević u prisustvu glavnog imama MIZ Doboj Bajre ef. Džafića, te naglasio da je ova pomoć svih 28 džemata sa područja Medžlisa IZ Doboj.
- MIZ Doboj je uvijek spreman za pomoć, tako je u 2010. godini Medžlis uz incijativu glavnog imama, a uz pomoć privrednika izgradio kuću povratniku Mustafi Mahmutoviću u Doboju, a ključeve je uručio reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić, i jedan je od rijetkih medžlisa koji se mogu pohvaliti ovakvoj vrsti pomoći.
-Medžlis IZ Doboj je u više navrata pomagao i HO „Emmaus" poznatiju kao Prihvatni centar Duje i MDD „Merhamet" organizujući prikupljanje kurbanskog mesa za potrebe ove dvije nevladine organizacije. Isto tako na jednom od seminara sa imamima dogovorena je pomoć u hrani za potrebe Centra na Dujama, pa je tako organizavano prikupljanje isključivo hrane po džematima na području MIZ Doboj, a istu pomoć MIZ Doboj je uručio Centru Duje, kojeg su posjetili imami Medžlisa islamske zajednice Doboj. U kratkom vremenu imami su po svojim džematima skupili preko 3 000 kg hrane.
- Također već dva Ramazana organizuje se sergija za MIZ Višegrad, s kojim se Medžlis bratimio, a plodovi ovog bratimljenja se očituju i u kulturnim manifestacijama i posjetama ovih dvaju medžlisa.
-Također Ramazana 1430. h.g. organizovana je i sergija za pomoć djevojčici Hadžikadunić Ameli, koja boluje od leukemije.
Naravno mnogo je pomoći koju Medžlis islamske zajednice Doboj pruža drugima, a mnogo je i onih koji zloupotrebljavaju traženje pomoći. Zato je IO donio odluku da se pomažu džematlije sa područja MIZ Doboj, a uz saglasnost džematskih odbora i džemata, a svi imami su dužni da naprave kartu ekonomskog i socijalno-patološkog stanja svog džemata.
U jeku svjetskih i naših bosansko-hercegovačkih dešavanja i savremenih izazova, te pitanje obrazovanja i profesionalnog usavršavanja, mladi ljudi postavljaju sebi, ali i drugima pitanje buduće duhovne ali i materijalne egzistencije. Ovo pitanje dobija još veći značaj kada oni koji bi trebali izaći u susret mladoj populaciji nijemo posmatraju i nemaju afiniteta da poduzmu neki konkretan korak...
Više puta smo čuli ili pročitali tvrdnju da je Islam dao ženi mnoga prava koja nije imala prije Islama. Međutim, da bi uistinu razumjeli kakva prava je Islam dao ženama, tada arapskog poluostrva, moramo znati i razumjeti u kakvom društvenom uređenju su živjele žene prije dolaska Islama. Zašto su žene arapskog poluostrva masovno prihvaćale Islam i nalazile svoj mir i sreću u njemu? Da bi žene današnjice znale prava i obaveze date im Islamom imperativno je da se obrazuju i izučavaju Kur'an i Siru Muhammeda a.s kako bi mogle mirno i bez predrasuda, kao i pogrešne i ograničene interpretacije Šerijata, uživati u svojim Bogom datim pravima. Žene današnjice u društvima gdje vlada ekstremni nemoral ili zakon jačega mogu, kao i žene predislamskog doba, da nađu svoj mir i prosperitet u Islamu. Žena današnjice se često nalazi u dilemi šta izabrati karijeru ili familiju. Imati oboje joj se čini previše ili gotovo nemoguće. Međutim žena današnjice ne mora da žrtvuje karijeru ili familiju, jedno nauštrb drugog, može da ima i da bude uspješna na oba fronta, kao što to nije činila Hatidža r.a, majka pravovjernih i koja savremenoj ženi treba biti uzor, perfektan role-model.
Predislamsko društvo u kojem je rođen i odrastao posljednji Božiji Poslanik, Muhammad a.s, bilo je društvo bez zakona i bez političkog uređenja. Plemena su bila jedina vladajuća struktura društva. Rivalstvo među plemenima je bilo žestoko izraženo kao i međuplemenska borba za dominacijom u društvu. Društvom je vladao zakon jačeg i samim tim žene je imala drugorazrednu ulogu u javnom životu. Muškarci su dominirali u svim aspektima društvenog života. Natjecanje u porijeklu i časti, često je bilo uzrok izbijanja među plemenskih ratova, apsolutna dominacija društvom od strane muškarce se najčešće manifestirala kroz ratove, trgovinu, putovanja, tako da žene arapskog poluostrva nisi imale gotovo nikakvog učešća u ovim djelatnostima i samim time ostajale na margini društvenog uređenja.
Društveni odnosi između plemena različitog porijekla nisu bili jaki i čvrsti. Oni su se međusobno uništavali u ratovima. U nekim prilikama poglavari plemena su zakazivali javne skupove na koje su dolazila različita plemena, naročito u svetim mjesecima - mjesecima hodočašća. Ti mjeseci su bili Arapima od velike važnosti, jer su u njima međusobno upoznavali i rješavali mnoge životne probleme.
Društvene prilike su bile u stanju degradacije jer je neznanje i praznovjerje uveliko vladalo Arabijom. Žene su se kupovale i prodavale. S njima se postupalo kao sa predmetom, dok muškarci nisu imali nikakvih ograničenja. Oni su imali potpuno odriješene ruke da rade šta žele, bez ikakvih konsekvenci. Mogli su živjeti kako su htjeli i s kim su htjeli. Vlast je kružila u krugovima bogatih i uglednih, odnosno onih najjačih u društvu.
Kao i svako društvo tako i predislamsko društvo je bilo podijeljeno na mnoge slojeve. Među bogatijim i uglednijim postojala je institucija braka gdje su muž i žena bili vezani brakom. Brak se sklapao dozvolom ženinih roditelja ili staratelja i gdje žena nije imala pravo izbora. Čovjek je bio glava porodice i nosilac glavne riječi u kući. U drugim slojevima postojao je običaj miješanja muškaraca i žena. Drugim riječima rečeno, vladao je apsolutni nemoral, bestidnost, razvrat.
Ebu Davud prenosi od Aiše, r.a, da je vjenčanje u predislamsko doba bilo na četiri načina:
1. Postojao je brak poput današnjeg. Za momka se nađe djevojka, zaprose je i oni se vjenčaju.
2. Muž kaže ženi nakon završenog mjesečnog ciklusa, idi tom i tom čovjeku i traži da živiš s njim. Njen muž joj se ne primiče dok se ne ustanovi da je trudna s tim čovjekom. Ako ostane trudna, njen muž je ponovo vrati sebi, ako hoće. Ovo se radilo u slučaju da je imao svu žensku djecu, a želio je da mu se rodi muško dijete. Ovakav brak se zvao „nikahul - istibdai", u prijevodu nikah obljube.
3. Okupi se grupa od tri do deset osoba, pa opće sa jednom ženom. Ako ona ostane trudna, nakon poroda pozove sve učesnike u sramnom činu i svi moraju doći, a ona odabere onoga, koga ona hoće da bude otac njenom djetetu. Taj uzima dijete i daje mu porodično ime.
4. Skupe se kod žene mnogi ljudi i ona ne smije odbiti nikog ko je došao. To su uglavnom bile javne žene. Na svojim vratima su stavljale zastavicu kao znak raspoznavanja njene kuće. Ko god je želio ući kod takvih žena znao je gdje ide. Ako takva žena ostane trudna i rodi dijete, okupili bi se svi koji su joj dolazili, a onda bi pozvali vještaka (dobrog poznavaoca tragova). On bi uzeo dijete u naručje i onda bi odgonetao čije je, ko mu je otac. Kada bi ustanovio, po svojim nekakvim normama ko je otac djeteta, taj je bio dužan da uzme dijete, da mu da svoje ime i da ga odgoji. Dolaskom Objave, Allah, Dželleša`nuhu, poništava sve vrste ovakvih brakova, a dozvoljava samo današnji islamski brak.
Vrijedno je napomenuti da je postojao još jedan vid sklapanja braka a to je kad muškarac kao pobjednik u dvoboju dobiva zarobljenu ženu. Djeca rođena iz tih veza nisu imala nikakva prava na očinstvo, a sramota ih je pratila čitav život.
Poznato je da su Arapi predislamskog doba mogli imati žena koliko su htjeli. Čak su u isto vrijeme sklapali brak sa rođenim sestrama, kao i ženama svojih očeva, ako bi ostale udovice ili bile puštenice. O tome govori Kur´an u poglavlju En - Nisa, ajet: 22 i 23. Također su muškarci mogli dati više neograničenih rastava (talaka) jednoj ženi. Blud i razvrat su uveliko vladali u svim slojevima arapskog predislamskog društva. Samo rijetki pojedinci, među kojima je bio i Muhammed a.s su blud smatrali nemoralom i velikom sramotom.
Hatidža je kćerka Esedova bin-Abdul Uzza bin-Kusaj el-Kurejšijje el-Esedijje. Njena majka je bila Fatima bint-Zaida el-Amirijje. Prva je povjerovala u Poslanika, a.s od svih ljudi svijeta i prva ga podržala i ohrabrila. Bila je 15 godina starija od Poslanika, a.s Jedna je od onih žena koje su postigle savršenstvo imana, vjere i dunjaluka. Hatidža je bila amidžišna Vereke bin-Nevfela, sljedbenika prvobitnog kršćanskog učenja i jednog od najmudrijih ljudi Mekke u to vrijeme. Poticala je iz ugledne i bogate mekanske porodice.
Hatidža, r. a., rođena je 68. godine prije Hidžre. Po običajnom pravu Arapa, udala se veoma mlada. Prvi muž joj se zvao Ebu-Haleh en-Nebbaš bin-Zurareh i s njim je imala dva sina: Hale i Hinda. Ebu-Haleh je umro nakon nekoliko godina braka, ostavljajući Hatidži r. a., i njihovoj dvojici sinova veliko bogatstvo. Hale i Hind su živjeli sa Poslanikom, a. s., i Hatidžom, r. a., te ih je Poslanik, a.s. odgajao. Obojica su primili islam i obojica prenose hadise od Poslanika Muhammeda, a.s. Zna se da je Hind, sin Hatidžin, sudjelovao u nekim velikim bitkama islama, a i on i brat su bili ponosni na to da ih je Poslanik, a. s., odgajao sa Zejnebom, Rukajjom, Ummu-Kulsumom, Fatimom, Alijom i Zejdom, neka je Allah zadovoljan svima njima!
Potom je bila udata za Atika bin Aiza el-Mahzumija. S njim je rodila kćerku Hindu, koja je odrasla i udala se za svoga amidžića Safijja bin-Umejju bin Aiza el-Mahzumija. Nakon ova dva braka, dolazili su brojni ugledni Kurejša da je prose. Ona ih je sve odbijala zato što se željela posvetiti odgoju djece i napretku svoje trgovine. I u jednoj i u drugoj stvari je bila veoma uspješna. Za trgovinu je unajmljivala pouzdane ljude koji su radili za nju.
Nakon što je čula za Muhammedovo poštenje i ugled, odabrala ga je da bude posrednik u trgovini kojom se bavila. Sa njim je, kao pomoćnikom na putu za Siriju, poslala mladića Mejseru. Mejsera, koji je bio sa Muhammedom, vidio je brojne blagodati, lijepo ophođenje i bereket na putovanju. Uvidio je očito povećanje zarade u trgovini. Počeo je gajiti velike simpatije i poštovanje prema Muhammedu a.s. Na putu ka Šamu, Muhammed je otišao u hlad jednog drveta da se odmori. U blizini tog drveta bila je isposnička ćelija nekog pobožnjaka koji dođe do Mejsere i upita ga: "Ko je onaj čovjek?" "Jedan Kurejšija iz Harema". Tada isposnik, čije je ime bilo Nestor, reče: "Pod onim drvetom se nije nikad niko odmarao osim vjerovijesnika!"
Po povratku u Mekku, Mejsera je požurio uzeti maštuluk od Hatidže i ispričati joj sve radosne vijesti. Kad ih joj je prenio, ona mu reče: "Pokaži mi odakle ide!" Vidjela je u daljini karavanu i vidjela je da su iznad nje oblaci koji je natkrivaju. To joj još više poveća ushićenje i priveza joj srce za ovog posebnog mladiča...
Kad su se vratili sa karavanom, trgovina je bila uspješnija nego ikad do tad. Muhammed je prodao svu robu koju je ponijela karavana, zaradio je duplo više nego ijedan trgovac, kupio je u Siriji stvari koje je smatrao neophodnim i korisnim za Mekku. A pored toga, Mejsera je oduševljen i impresioniran Muhammedom, njegovim ahlakom i mnogo je pričao Hatidži o Muhammedu a.s. Hatidža je bila prezadovoljna ishodom ove karavane kao i velikom zaradom koja joj je došla sa putovanja iz Sirije.
Kad je Muhammed došao do nje, pričao joj je o trgovini, putu, stanju karavane. Čim je Muhammed otišao od nje, ona se posavjetovala sa svojom prijateljicom po imenu Nufejsa, koja se ponudi da razgovara sa Muhammedom. Hatidža je pristala na to i Nufejsa se ubrzo našla kod Muhammeda i upitala ga zašto se još ne ženi. On joj odgovori da nema sredstava za ženidbu. Potom mu ona reče: "A kad bi dobio sredstva i kad bi ti se nudio brak, u kome su ljepota, bogatstvo, otmjenost i obilje, zar ne bi pristao?" "Ko je ona?", upitao je. "Hatidža", odgovori Nufejsa. "Kako će mene zapasti takav brak?", upita. "Prepusti to meni", odgovori ona. "Ja sa svoje strane pristajem", reče Muhammed. Nufejsa ode do Hatidže i ispriča joj radosnu vijest. Hatidža poruči da Muhammed dođe do nje. Kad je došao, ona mu reče: "Sine moga amidže, volim te što si mi rod i što si uvijek u sredini i ne priklanjaš se nikome ni zbog čega, a volim te i zbog tvoje pouzdanosti i zbog ljepote tvoje naravi i tvoga iskrena govora". Ona mu se ponudi da je uzme za ženu, pa se dogovoriše da ona razgovara sa svojim amidžom, a on sa svojim. Do vjenčanja je ubrzo došlo i određen je mehr od 20 ženskih kamila. Zanimljivo je spomenuti i to da autori sire navode da je i Halima es-Sa'dijja, Muhammedova majka po mlijeku, došla da prisustvuje vjenčanju svoga sina po mlijeku. Nakon vjenčanja, vratila se svome plemenu sa 40 ovaca, koje je dobila kao hediju od plemenite mlade koja je bila presretna udajom.
Tada počinje njihov sretni bračni život. Hatidža je bila vjerna, pažljiva, časna, plemenita supruga, a Muhammed je bio uzorit suprug. Živjeli su u Hatidžinoj kući i nastavili se baviti trgovinom. Hatidža je ubrzo rodila Kasima, po kome se Muhammed prozva Ebu-Kasim, otac Kasimov, a Hatidža - Ummu-Kasim, majka Kasimova. Poslije je rodila drugu djecu: Zejneb, Rukajju, Ummu-Kulsum, Fatimu i Abdullaha. Sinovi Muhammeda a.s i Hatidže r.a, Kasim i Abdullah su umrli veoma mladi.
Muhammed je imao običaj jedanput u godini se izdvojiti od svih, pa i od svoje porodice. Mjesec dana bi odlazio u pećinu Hira da robuje Gospodaru, Jednom i Jedinom, a da bi se izdvojio od Mekkelija i njihovih lažnih božanstava, strasti i opčinjenosti. Hatidža je podržavala svoga supruga, pa se znala i brinuti za njim te bi ponekad pošalji nekoga da ga čuva u potaji od bilo koga ko bi mu mogao bilo kako nauditi.
Muhammed je u ovom stanju osamljivanja ostao onoliko koliko je Allah, dž. š., htio da ostane, a onda je, jednoga ramazana, Allah poslao meleka Džibrila, a. s., sa Objavom. Dobio je prvu objavu, prve ajete sure "El-Alek" te je brzo pohitao kući od straha koji je osjećao. Pred rano jutro je došao kući govoreći: "Pokrijte me, pokrijte me!" Hatidža - nakon što joj je Muhammed, a.s. opisao šta je doživio, reče: "Allah te čuva, o Ebu-Kasime! Raduj se, o sine moga amidže! Tako mi Allaha, On te neće nikad poniziti ... Ti vodiš brigu o rodbinskim vezama, iskrenog si govora, pomažeš onima kojima je pomoć potrebna, boriš se za istinu i pravo svih onih kojima ono pripada..." Nakon ovih riječi ohrabrenja, Muhammedovo, a.s srce se smiri. Njegova žena mu vjeruje i podržava ga u onome što mu je došlo od Gospodara svjetova!
Kad su otišli do Vereke, on im potvrdi da je ono što je Muhammed, a.s., dobio - Objava Uzvišenog Allaha i nagovijesti im da je sunnet svih poslanika i vjerovjesnika da ih njihov narod progoni i bori se protiv njih! To se ubrzo obistinilo nakon što je Allah objavio Svome Poslaniku: "O ti, pokriveni! Ustani i opominji! I Gospodara svoga veličaj! I haljine svoje očisti! I kumira se kloni! I ne prigovaraj držeći da je mnogo! I radi Gospodara svoga trpi!" (Muddessir, 1.-7.).
Poslanik, a.s., odazvao se ovome naređenju i odmah je počeo sa javnom propagiranjem islama. Kako mu je nagoviješteno, napali su ga njegovi sunarodnjaci radi njegovoga pozivanja. Hatidža, r. a., također je bila pozivalac u Allahovu, dž. š., vjeru. Prvi plodovi njenog poziva su prihvatanje islama njenih kćerki, njenog roba Zejda..., neka je Allah zadovoljan svima njima!
Hatidža, r. a., mnogo je toga podnijela na Putu Istine. Svojim očima je gledala smrtne muke Sumejjine, prvog šehida u islamu. Gledala je sva mučenja i sama ih podnoseći. Gledala je i doživljavala muke njenog supruga, njene djece, muslimana... Sa muslimanima je bila tri godine u teškoj izolaciji, a bilo je vremena da su muslimani jeli samo bilje i lišće palmi! Nakon ove teške blokade i izolacije muslimana od mušrika, Hatidža, r. a., se razbolje u svojoj 65. godini. U njenoj smrtnoj bolesti, uvijek su uz nju bili Poslanik, a.s., Fatima i Ummu-Kulsum, r. a.
Poslanik, a.s., oženio se kad je njoj bilo 40 godina, a njemu je tada bilo 25. U džahilijetu je nosila nadimak Et-Tahira (Čista). U braku su živjeli oko 25 godina. Ukopana je u mjestu Hudžun. Ona je prva Poslanikova supruga. Prije se nije ženio, a ni za njena života. Ona je prva osoba koja je prihvatila islam. Nakon nje, islam su prihvatili Ebu-Bekr, r. a., i Alija, r. a.
Muslim, u posebnom poglavlju o vrijednostima Hatidže, r. a., prenosi od Ebu-Hurejre, r. a.: "Došao je jedne prilike Džibril do Poslanika, a.s i rekao mu: 'Evo, dolazi ti Hatidža donoseći nešto hrane ili vode, pa kad ti dođe, prenesi joj selam od njenog Uzvišenog Gospodara i od mene, i obraduj je Džennetom u kome neće biti niti buke niti galame!"
Nije žalila imetka na Allahovom putu i svega ga je posvetila tome. Ona je jedna od najvrednijih žena svijeta. Bila je izuzetno umno obdarena, plemenita, ponosita. Poslanik, a.s. isticao je uvijek medu ostalim suprugama - majkama vjernika. Kad bi Poslanik, a.s zaklao ovcu, dio bi pošalji i Hatidžinim prijateljicama. Također se bilježi da je Poslanik, a.s rekao: "Najuglednije žene u Džennetu su Mejrema, majka Isaa, a.s., Asija, supruga faraonova, Hatidža, r. a., i Fatima, kćerka Muhammeda, a.s."
Hatiža je jedna od rijetkih žena Meke koja je uspjela kao trgovac a ujedno stekla poštovanje i ugled u ovom krutom, muškom dominantnom društvu predislamskog perioda Meke. Kao poslovna žena bila je respektovana, kao supruga bila je voljena i kao vjernik nadmašila je žene svoje i budućih generacija. Uzvišeni Allah dz.š joj šalje salaam preko Džibrila a.s: ''O Muhamede, prenesi joj selam od Njenog Gospodara'' a njen suprug je voli i poštuje i evo kako je Muhammed a.s. opisao: ''Ona je u mene povjerovala kad su me drugi u laž ugonili, ona mi je pružala pomoć kad su me drugi odbacili i ona mi je rodila djecu.'' Hatidža r.a je bila uspješna na svima poljima. Nije se odrekla svog posla zbog svoje porodice, niti se odrekla porodice zbog svog posla i kao takva je najbolji uzor ženama današnjice.
Muallime Medžlisa IZ-e Kakanj kroz osmišljavanje i realizaciju projekta „Dani posvećeni ženi" doprinose osvjećavanju naše žene i jačanju njenog samopouzdanja.
S tim nijetom, duži niz godina, kroz različite edukativne i kulturne sadržaje upriličene tokom februara, marta i aprila: sedmične tribine, radionice za srednjoškolce i osnovce, okrugli sto, mevludi, tevhid za šehide, susreti halki Kur'ana, seminar iz pozitivne psihologije, obilazak džemata, oživljavanje bošnjačke tradicije i običaja kroz manifestaciju „Biserje naše tradicije", ostvaruju kvalitetan kontakt sa ženama iz svih segmenata društva naše i susjednih nam općina. Završna manifestacija „Proljeće srca moga" održana je u nedjelju, 3. aprila u sportskoj dvorani u Kaknju. Oko 2500 žena iz cijele Bosne i Hercegovine okupilo se u Kaknju. Program je obogaćen i prisustvom predavača i izvođača iz inostranstva.
Učesnici u programu su bile: učenice Medresa, studentice naših Fakulteta, horovi iz Kaknja, Sarajeva i Tuzle. Specijalna gošća manifestacije je bila dr. Iman Al-Šaal iz Egipta, koja je u svom obraćanju istakla važnost odgoja mladih generacija u svjetlu svega onoga što se dešavalo u proteklom period u njenoj domovini Egiptu. Kao i svake tako i ove godine počasne gošće manifestacije su bile žene Srebrenice i majke Kakanjskih šehida.
Ova manifestacija je samo još jedna potvrda kontinuiteta i predanog rada kakanjskih mualima na čelu sa koordinatoricom i velikim borcem i rasadnikom ideja muallimom Elvedinom Plasto. Na samom početku manifestacije kao i uvijek veliku podršku i selame dobrodošlice svim musafirima je izrazio glavni imam Medžlisa IZ Kakanj mr. Sulejman ef. Čeliković istaknuvši da su muallime ponos medžlisa te da su svojim predanim radom odavno nadmašile djelovanje izvan granica medžlisa. Da je ovo istina potvrđuje i to da su već u ponedjeljak (04.04.2011) naše muallime sa gošćom iz Egipta posjetile majke Srebrenice u Srebrenici gdje je također upriličen susret i održan program za žene Srebrenice.
Čestitke muallimama uz dovu Allahu dž.š. da ih nagradi za veliki hizmet ovoj zajednici uz nadu da sve ove sadržaje možemo očekivati i u budućnosti kako u Kaknju tako i na drugim mjestima.
U Zagrebu će 06. aprila 2011. godine u prostorijama Fakulteta političkih znanosti sa početkom u 15 sati biti održan okrugli sto i predstavljanje knjige „Islam iznutra" autora mr. sc.Mirze Mešića, zagrebačkog imama.
U okviru ove promocije pored autora knjige prisutnima će se još obratiti dr. sc. Zlatko Hasanbegović iz Instituta društvenih znanosti „Ivo Pilar", zatim prof. dr. Damir Grubiša, dr. sc. Hrvoje Špehar te mr. sc. Nataša Beširević sa Fakulteta političkih znanosti iz Zagreba.
Nedavno donošenje odluka u Općinskom vijeću Stari Grad o prodaji nacionalizovanih dućana, Mustafa Vatrenjak, mutevelija Gazi Husrev-begovog vakufa, vidi, prije svega kao namjeru pojedinaca da od Vakufa i pojedinih građana definitivno otuđe izuzetno vrijedne nacionalizovane poslovne prostore koji se nalaze u samom srcu Čaršije, pa za njega glavni krivci nisu vijećnici.
- Oni su potpuno izmanipulisani od veoma uskog kruga pojedinaca rukovođenih ličnim interesom, a koji su imali podršku Pravobranilaštva Općine. Kako god bilo, OV je praktično izglasao denacionalizaciju na području Starog Grada, čime se lokalna samouprava nezakonito pokušala proširiti u oblast donošenja državnih zakona.
Šta, prema Vama, stoji u pozadini ovog slučaja?
Glasali za servirano
- Analizirajući dokumentaciju dućana predviđenih za otkup, konstatovao sam da je neko veoma studiozno probrao ovih 7 slučajeva nacionalizovanih dućana zbog specifičnosti ranijih imovinskopravnih odnosa između vakufa i zakupaca dućana. Očita je namjera da se ovakvim, u današnje vrijeme mnogima nepoznatim principima zakupa, negira pravo na restituciju i otkupe dućani, a sa krajnjim ciljem da se nakon toga multipliciraju svi slični slučajevi i praktično krene u denacionalizaciju poslovnih prostora u Čaršiji prema željama pojedinaca potkrijepljenih pravnim nebulozama općinskih službi. Vijećnici su glasali za servirano, pa otud krivica pripada onima koji se usuđuju ovakve materijale pripremiti za sjednicu... Općinsko pravobranilaštvo se pozitivnim mišljenjima debelo upetljalo u nezakonite radnje...
Objasnite nam specifičnosti zakupa?
- Ove se, prije svega odnose na idžaretejn i mukata zakupe čija se suština praktično ne razlikuje od savremenog poslovanja s nekretninama. Dakle, vezano za poslovne objekte ili pojedinačne dućane izgrađene u osmanlijskom vremenu, pored imovine kojom je u potpunosti gospodario GH vakuf, postojali su i specifikumi u ugovornim odnosima između vakufa i zakupaca. S obzirom na to da su ranije mnogobrojni požari uništavali vakufsku imovinu, Vakuf je izgorjele objekte, u nedostatku sopstvenih obrtnih sredstava, često davao pod idžaretejn zakup. Razlog je bio i taj što su se uništeni objekti uglavnom nalazili u središtu grada, pa su se ovakvim finansiranjem brzo obezbjeđivala sredstva za obnovu. U zakupnom odnosu idžaretejn Vakuf unaprijed uzima jednu veliku zakupninu koja se plaća samo jednom i koja je najmanje tolikog iznosa da je dovoljna za obnovu objekta, a druga manja zakupnina se plaća jednom godišnje. Ugovor o zakupu se obnavlja svake godine, a Vakuf ga nema pravo raskinuti sve dok familija zakupca ispunjava ugovorne obaveze.
Na neke prodate dućane se odnosio mukata zakup?
- GH vakuf je zbog nedostatka sredstava (ili interesa) za investicije pri izgradnji novih objekata svoje građevinske placeve u Čaršiji, nakon požara najčešće, davao u zakup, s pravom da zakupac zemljišta može izgraditi objekat. Zakupac je plaćao, obično jednom godišnje, ugovorenu zakupninu samo za zemljište, a postajao je vlasnik izgrađenog objekta koga je izgradio svojim sredstvima i nasljeđivali su ga njegovi direktni potomci, djeca, muška i ženska podjednako. Mukata je, dakle, zakup isključivo vezan za neizgrađeno zemljište, koji se plaćao jednom godišnje... Ukoliko vremenom nestane objekta, a nasljednici nastave plaćati zakupninu za zemljište, tada Vakuf nema pravo da otkaže ugovor o mukata zakupu. Ukoliko nasljednici prestanu plaćati zakupninu, tada se ugovoreni odnos raskida i Vakuf raspolaže svojim zemljištem bez ikakvih ograničenja.
Krivično djelo
Gazi Husrev-begov vakuf će pokrenuti tužbu ovim povodom?
- Ne samo Vakuf. Jer, kao primjer nepoštivanja važećih zakonskih normi navešću mišljenje Općinskog pravobranilaštva vezano za jedan od pomenutih prostora: „Poslovni prostor u Sarajevu u ul..., koji se nalazi na k.č...., mahala..., Općina Stari Grad Sarajevo je stekla na osnovu Zakona o nacionalizaciji, a isti poslovni prostor je rekonstruisao-izgradio zakupac vlastitim sredstvima u aktuelnom periodu restauracije Baščaršije, kad je učinjen propust u smislu da nije isplanjen stari objekat i upisan novoizgrađeni". Rekonstrukcija Baščaršije je rađena u socijalističkom periodu i svako isknjiženje nacionalizovanih poslovnih prostora nakon pomenute rekonstrukcije je bilo krivično djelo, i u pomenutom periodu se nije desilo da je neki korisnik postao vlasnik nacionalizovane imovine. Međutim, pravobranilac citira i isto mišljenje Federalnog pravobranilaštva, pa se navodi čak i rješenje (!!!) buduće denacionalizacije, čime se negira postojeća zabrana prometa nacionalizovanom imovinom do donošenja zakona o denacionalizaciji... Na osnovu ovakvog mišljenja općinski vijećnici su izglasali da se izvornim vlasnicima oduzme bilo kakva mogućnost na fizički povrat imovine... Činjenica je da općinski zakupci nakon rekonstrukcije, pa do danas, umjesto ranijeg idžaretejn ugovora, imaju više nego povoljnu općinsku kiriju u odnosu na tržišnu vrijednost zakupa koja je za Baščaršiju cc. 100 KM po metru kvadratnom. Najprostijom kalkulacijom se može ustanoviti koliko je puta do sada otplaćena investicija svake rekonstrukcije (u pomenutom slučaju priznato je ulaganje od 26.609 KM) kao i koliko su oštećeni izvorni vlasnici nacionalizovane imovine zbog opisanog sistematskog negiranja njihovih prava na povrat oduzete imovine. Pomenuti dućan je mukata Firdus-begovog vakufa, dakle nacionalizovano zemljište je vakufsko, a dućan je nacionalizovan nasljednicima familija Semiz, Čurćić, Zildžić koje će takođe pokrenuti tužbu za negiranje prava na denacionalizaciju dućana.
Direktor Vakufske direkcije smatra da su iza svega - privatni interesi?
- Neki pojedinci uporno žele da se dočepaju nacionalizovane imovine prije denacionalizacije, ali su, kao što vidimo, potpomognuti općinskim službama isključivo zbog familijarnih ili drugih veza. Smatram da periodični godišnji pokušaji prodaje pojedinih nacionalizovanih poslovnih prostora od OV Stari Grad konačno treba da budu spriječeni na način da u narednom periodu do donošenja zakona o denacionalizaciji više ne trošimo energiju na uporno negiranje prava izvornih vlasnika da im se u skladu sa predstojećim zakonom o denacionalizaciji može vratiti oduzeta imovina.
Razgovarao: Selman Selhanović
Piše: Aiša Purak
U Zagrebu će 06. aprila 2011. godine u prostorijama Fakulteta političkih znanosti sa početkom u 15 sati biti održan okrugli sto i predstavljanje knjige „Islam iznutra" autora mr. sc.Mirze Mešića, zagrebačkog imama.
Razgovarala: Edina Kamenica