U subotu 7. maja 2011. godine u sklopu obilježavanja „Dana džamija" u Banja Luci je održan seminar Vakufske direkcije. Seminaru su prisustvovali predstavnici većine medžlisa koji se nalaze na području Republike Srpske. Na seminaru se govorilo o načinu zaštite institucije Vakufa i sprečavanje zloupotrebe vakufske imovine. Takođe se govorilo i o načinu vraćanja vakufske imovine koja je uzurpirana i koju danas koristi neko ko nije stvarni vlasnik.
Na kraju seminara advokat Vakufske direkcije gosp. Esad Hrvačić je odgovarao na pitanja predstavnika medžlisa i pojašnjavao način rješavanja pojedinačnih slučajeva u određenim medžlisima.
Zaključeno je da će Vakufska direkcija posjetiti svaki medžlis i pomoći u rješavanju problema uzurpirane vakufske imovine, a medžlisi se obavezuju da do tada pripreme svu potrebnu dokumentaciju. Prvi medžlis koji će predstavnici Vakufske direkcije posjetiti je Medžlis Islamske zajednice Banja Luka, jer je tu posao i najobimniji i zahtjeva najviše angažmana.
U subotu, 07. maja 2011. godine, na prijedlog muftije zeničkog mr. Ejub ef. Dautovića Čajniče je posjetio sekretar Muftijstva zeničkog prof. Edin ef. Kavazović. Tom prilikom glavnom imamu MIZ Čajniče uručena je donacija namještaja za opremanje imamske kuće u gradu Čajniču.
Emin ef. Bakal upoznao je goste sa historijom grada Čajniča i njegovih džamija, radu i aktivnostima Medžlisa te su obišli Mir Muhammedovu džamiju i lokaciju Sinan-pašine džamije u Čajniču.
Nakon bratimljenja MIZ Čajniče i Medžlisa Islamske zajednice Zenica, i Muftijstvo zeničko prepoznalo je značaj djelovanja našeg Medžlisa i pokazalo želju i spremnost da pomogne naš rad. Gosti su bili oduševljeni gostoprimstvom te su obećali da će Muftijstvo zeničko nastaviti pružati podršku i pomagati rad Medžlisa Islamske zajednice Čajniče.
Koristim ovu priliku da se zahvalim Muftiji zeničkom mr. Ejub ef. Dautoviću, sekretaru prof. Edin ef. Kavazoviću i Muftijstvu zeničkom i zamolim Allaha dž.š. da ih nagradi za njihova djela. Amin!
U okviru obilježavanja 7. maja „Dana džamija" odnosno dana kada je porušena jedna od najznamenitijih džamija na Balkanu, Ferhadija džamija, održano je mektepsko takmičenje na nivou Muftijstva banjalučkog . Takmičenje je održano u Banja Luci, odnosno u prostorijama džamije u Novoseliji. Na takmičenje su došli polaznici iz svih deset medžlisa sa područja Banjalučkog muftijstva.
Muftija banjalučki Edhem ef. Čamdžić je na otvaranju mektepskog takmičenja poselamio prisutne, a posebno polaznike mekteba, koji su na svojim medžlisima osvojili prvo mjesto i danas su zahvaljujući tome ovdje i predstavljaju svoje medžlise na nivou Muftijstva.
Također je ukazao i na značaj 7. maja i našu obavezu da se sjećamo rušenja Ferhadija džamije, ali i svih 614 džamija porušenih u proteklom ratu, kako bi bili još ustrajniji i uporniji u obnovi istih i vraćanju nas našim džamijama, a mekteb je jedan od vidova našeg vraćanja vjeri i džamiji.
Poslije uvodnog obraćanja Muftije prišlo se provjeri znanja takmičara iz sve tri kategorije u kojima se polaznici mekteba takmiče: Kiraet I, Kiraet II i opće znanje.
Komisija u sastavu h. Salahudin ef. Maglić, h. Atif ef. Vučkić i prof. h. Muris ef. Spahić počela je sa ispitivanjem polaznika koji se takmiče u učenju Kur'ana i to prvo stariji, pa onda mlađi uzrast, a komisija u sastavu h. Nijaz ef. Duzan, h. Fikret ef. Čelenka i h. Zejnil Latifović pristupila je pismenoj provjeri znanja polaznika mekteba.
Supervizori takmičenja su bili: zamjenik muftije banjalučkog Ermin ef. Vučkić, mr. Vahdet ef. Alemić i prof. Mehmed Bajrić.
Nakon završene provjere znanja iz kiraeta komisija je konstatovala da su najbolje znanje u kategoriji kiraet stariji uzrast pokazali: Neira Vučkić iz Ključa, koja je osvojila prvo mjesto, Kovačević Aldin iz Bosanske Gradiške, drugo mjesto i Klokić Derviš iz Prnjavora koji je osvojio treće mjesto.
U kategoriji kiraet mlađi uzrast prvo mjesto je osvojila Delić Naima, MIZ Mrkonjić Grad, drugo mjesto Koženjić Amel, MIZ Ključ i treće mjesto Čirkić Amer, Medžlis Islamske zajednice Kotor Varoš.
Komisija za opće znanje je nakon pregledanih testova utvrdila da je prvo mjesto osvojila Subašić Azra, Medžlis IZ Ključ, drugo mjesto Gigović Halil, MIZ Kotor Varoš i treće mjesto Okanović Amra, Medžlis IZ Prnjavor.
U ukupnom poretku prvo mjesto zauzeo je Medžlis Islamske zajednice Ključ, drugo mjesto Medžlis IZ Prnjavor i treće mjesto Medžlis Islamske zajednice Kotor Varoš.
Proglašenje pobjednika je obavljeno poslije podne namaza u mesdžidu džemata Ferhadija, a nagrade pobjednicima je uručio generalni sekretar Rijaseta Islamske zajednice u BiH, prof. Muhamed ef. Salkić.
Pobjednici će predstavljati naše Muftijstvo na nivou Rijaseta.
U zgradi FIN-a u Tuzli, u srijedu, 04. maja 2011. godine, u organizaciji općinskog odbora Udruženja ilmijje i Medžlisa IZ-e Tuzla, održan je seminar za imame Medžlisa IZ-e Tuzla.
Ovaj proljetni seminar imao je za cilj edukaciju i problematiziranje dvije veoma važne teme od kojih, jedna tretira aktualitet i realitet odgovornosti modernog čovjeka iz perspektive islama, u vremenu koje je snažno determinisano znanstveno-tehnološkim napretkom, dok je druga tema seminara predstavljala analizu povijesne horizontale na kojoj su jasne tragove svoje egzistencije utisnuli imami, ali koji u proteklom periodu nisu imali zavidan položaj, niti jednake pretpostavke na kojima bi gradili svoj intelektualni, društveni, religijski i institucionalni progres.
Gost-predavač na seminaru bio je doc.dr.Dževad Hodžić, profesor na FIN-a u Sarajevu na predmetu filozofija i etika, i doc. dr. Adnan Jahić, profesor na Filozofskom fakultetu u Tuzli, Odsjek za historiju.
Doc. dr. Dževad Hodžić je imao izlaganje na temu Islam i pitanje odgovornosti u znanstveno-tehnološkom dobu. što je djelomično prošireni naslov njegove dorađene i 2008. objavljene doktorske disertacije.
Dr. Hodžić je nastojao pokazati put koji bi vodio do utemeljenja odgovornosti. Tom prilikom je konstatovao da se moderna znanost i tehnika na svojevrstan način suočavaju nas s granicama i strahom. S granicama se u svijetu moderne znanosti i tehnike suočavamo na unutarnjem i vanjskom planu. Na unutarnjem planu, konstatirao je prof. Hodžić, sve se više uviđa i ispostavlja da svijet i priroda nisu samo ono što o njima znamo, dok na vanjskom planu, izrabljujući i razarajući prirodu sve više dospijevamo do krajnjih granica njenih resursa i njenog 'strpljenja'. Čovjekova tehnička moć, narasla do neslućenih razmjera danas mnogo više u naša srca ulijeva strah nego nadu. Na povijesno nov način postajemo svjesni naših granica. Osvjetljavanje te problematike iz perspektive islama jeste ono što se na seminaru moglo čuti od dr. Dževada Hodžića.
Doc. dr. Adnan Jahić imamima se obratio sa temom Položaj imama u vrijeme monarhističke Jugoslavije, što je kod sudionika seminara izazvalo veliku zainteresiranost budući da podaci koje je prof.Jahić iznosio predstavljaju nesvakidašnje informacije i rezultat marljivog istraživačkog rada. Izlaganje prof. Jahića predstavlja jedan od značajnijih segmenata njegovog nesvakidašnjeg znanstveno-istraživačkog poduhvata, kojeg u njegovoj punini imamo priliku iščitavati pod naslovom Islamska zajednica u vrijeme monarhističke Jugoslavije, koji predstavlja kapitalno historiografsko djelo, te stoga i značajan doprinos ukupnoj bosansko-hercegovačkoj historiografiji. Tekst koji se nalazi između dviju korica rečenog djela, pored religijskih bavi se i političko-nacionalnim, te kulturno-sociološkim pitanjima koja oslikavaju složenost svakodnevnice u kojoj su Bošnjaci nastojali očuvati vlastiti identitet kroz očuvanje legitimiteta i nezavisnosti institucije Islamske zajednice.
U subotu, 30. aprila 2011. godine, učenicima medresa sa područja Medžlisa Islamske zajednice Fojnica podijeljene su jednokratne novčane hedije. Za dvadeset šest učenika i učenica medresa ove novčane hedije obezbijedio je fojnički Odbor Medžlisa IZ Fojnica uz pomoć privatnih poduzetnika Fojnice.
Hedije su im uručene u Biblioteci Medžlisa IZ Fojnica a uručio im ih je presjednik Medžlisa IZ Fojnica hadži Ramiz Meša, a u prisustvu prof. Mensur ef. Pašalića, glavnog imama Medžlisa IZ Fojnica.
Bosne nema bez Bošnjaka, a Bošnjaka nema bez islama • Bin Laden je služio Americi kao alibi za vođenje ratova i prolijevanje muslimanske krvi u Iraku i Afganistanu • Priču o bijeloj El-Kaidi podvaljuju krivci za genocid
Doktor Safvet Halilović je profesor na Islamskom pedagoškom fakultetu Univerziteta u Zenici i član Vijeća povjerenika Svjetske unije islamskih učenjaka, čiji je predsjednik jedan od najvećih živućih muslimanskih autoriteta šejh Jusuf el-Karadavi.
Zahvalan sagovornik i hafiz Kur'ana, dr. Halilović u intervjuu za "Dnevni avaz" govori o protjerivanu vjeronauke iz naših škola, valu ateizacije, bošnjačkoj politici i potezima SDA i SDP-a, ubistvu vođe El-Kaide Osame bin Ladena, pitanju terorizma i tekfir-ideologije, razlozima njihovog zlonamjernog povezivanja s islamom, o odnosima islama i Amerike...
Halilović, kako ističe, smatra da ministar obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo Emir Suljagić svojom odlukom od 22. aprila ove godine, prema kojoj ocjena iz predmeta Vjeronauka ubuduće neće ulaziti u prosjek općeg uspjeha učenika, provodi vjersku diskriminaciju! Razgovarao: Faruk Vele
Val ateizacije
- Zaprepašteni smo takvom odlukom. Ministar Suljagić potpuno je samovoljno, bez konsultiranja vjerskih zajednica i crkava, a prije svega roditelja čija djeca pohađaju vjeronauku, donio odluku koja diskriminira više od 35.000 djece u Sarajevskom kantonu koja pohađaju vjeronauku - govori ogorčeno na početku našeg razgovora profesor Halilović.
Može li se to smatrati uvodom u konačno dokidanje tog predmeta?
- Takva odluka potpuno je nerazumna, jer u vremenu nabujale maloljetničke delinkvencije i brojnih društvenih anomalija, kada gotovo svaki drugi ili treći dan čujemo da se po sarajevskim ulicama, tramvajima i kafićima bode noževiman pa čak i puca iz vatrenog oružja, ministar Suljagić donosi odluku kojom predmet koji, prije svega, ima za cilj odgoj i podizanje čovjeka, dovodi u veoma loš položaj. Osim toga, nije konsultovan ni pedagoški zavod, niti ljudi od struke.
Molim vas, koji bi predmet pohađala djeca da se on ne ocjenjuje? Na taj način kazano je da vjera i vjeronauka nisu važni, jer im se ukida društvena verifikacija. Imajući u vidu da je Suljagić svoju ministarsku karijeru započeo s brutalnim progonom gospođe Arzije Mahmutović iz sarajevskih vrtića, a pozadina je svima dobro poznata, kao i njegove nastupe u javnosti u kojima atakuje na vjeru i vjernike, postoji osnovana bojazan da je ovakva odluka, zapravo, uvertira u ukidanje vjeronauke iz našeg obrazovnog sistema.
Taj predmet i ranije je bio diskriminiran u Sarajevskom kantonu, jer je zastupljen samo jedan čas sedmično, što je malo da bi se s djecom ozbiljnije radilo. Ali, eto, izgleda da ministru Suljagiću i njegovim mentorima smeta i taj jedan čas.
Suljagić navodi da je razlog ovakve njegove odluke namjera da se svi učenici izjednače.
- To, stvarno, nema nikakvog smisla. Gospodin je trebao, a to je evropski standard, djeci koja ne pohađaju vjeronauku obezbijediti alternativni predmet, kao što je, naprimjer, etika, lijepo ponašanje ili slično. Kako Suljagić i kompanija misle da će se odgojiti čovjek bez vjere, vaspitanja, etike? Ovakvom odlukom ministar je nanio štetu i onima koji ne pohađaju vjeronauku, jer im nije obezbijedio predmet koji će im kazati šta je, zapravo, čovjek. I kako čovjek da bude čovjek? Mi živimo u vremenu svakojakih kriza, danas je sve u znaku krize, a nema sumnje da je uzrok svemu tome činjenica da čovjek danas sve više gubi ono glavno što ga čini čovjekom, a to je čovječnost. Međutim, izgleda da gospodin ministar o tome ne razmišlja. Čini se da je njegova glavna preokupacija stijesniti vjeru i vjernike. Nažalost!
Oprostite, mi ovdje govorimo samo o ministru Suljagiću, ali činjenica je da su o toj odluci prije donošenja morali biti informirani SDA i SDP, koji čine koaliciju u Kantonu Sarajevo. Kako komentirate činjenicu da je na to pristala SDA, koja je osnovana kao stranka "muslimanskog kulturno-povijesnog kruga"?
- Slažem se da je SDA bila stranka muslimanskog kulturno-povijesnog kruga ili je, barem, tako bila u svome osnutku. Ta stranka, zapravo, i dobiva najveći broj glasova od bošnjačke vjerničke populacije. Kako su dozvolili da njihov koalicioni SDP ministar donese takvu sramnu odluku, ja ne znam. Kako god, mislim da je veoma ružno populaciji koja je za njih glasala uzvraćati na takav način. Ako tako nastave, onda će izgubiti još više glasova i dodatno oslabiti svoju poziciju. Što se tiče SDP-a, evo primjer ministra Suljagića pokazuje da u toj stranci postoje oni koji imaju određenu vrstu fobije i animoziteta spram vjere i vjernika. Volio bih da nisam u pravu, ali brojni su dokazi za ovakvu konstataciju.
Ja sam bio u prilici vidjeti u evropskim zemljama da su socijaldemokrati nešto drugo. Tako, naprimjer, u Austriji, usred Beča, vidio sam kako austrijska Socijaldemokratska stranka o svom trošku organizuje iftare i kako se na njihovim listama, kao kandidati za parlament države i druge nivoe vlasti, nalaze i pokrivene žene. Lično sam prisustvovao nekim od tih iftara u Beču i slušao obraćanja tih izuzetno obrazovanih Austrijanki, koje su odabrale da budu muslimanke, a politički su aktivne, i to baš kroz SDP Austrije.
Tako postupaju ljudi koji nemaju kompleks od vjere. Međutim, na našim prostorima SDP, kao idejni baštinik bivše komunističke partije, ponaša se drugačije. Nažalost, evidentno je da postoje predrasude i otklon prema svemu što je vjersko, naročito islamsko. Neshvatljivo je da se, u moru problema s kojima se susreće naše društvo, oni koji su na vlasti okreću razračunavanju s vjeronaukom! To ukazuje da oni, zapravo, bježe od suočavanja s istinskim problemima, vjerovatno zbog toga što nemaju rješenja za njih. A kada su bili izbori, drugačije su pričali.
Zamjenik reisu-l-uleme hafiz Ismet ef. Spahić smatra da je na sceni ponovo val ateizacije. On, također, tvrdi da je u nekim školama zabranjen selam...
- Naibu-reis je u pravu. Sve više se pojavljuje jedan agresivni oblik ateizma, kojem smetaju vjera i vjernici. Interesantno je da se to dešava na prostorima gdje žive Bošnjaci ili gdje su oni većina. Šta mislite, koji bi se to ministar usudio donijeti ovakvu odluku u vezi s vjeronaukom na prostorima gdje su Hrvati većina? Ili, naprimjer, u RS? Tamo se to ne može ni u snu vidjeti. Ali, ondje gdje su Bošnjaci, tu je sve moguće.
Neprijatelji Bosne dobro su razumjeli jednu stvar, a to je da Bosne nema bez Bošnjaka. A Bošnjaka opet nema bez islama. Drugačije rečeno, ako bi Bošnjaci, ne daj Bože, prestali da postoje kao muslimani, onda će prestati da postoje i kao Bošnjaci, i u tom slučaju ovu zemlju možeš zvati kako hoćeš.
U tom kontekstu postaje razumljivo zašto se vode tolike kampanje protiv Islamske zajednice, institucije koja organizira vjerski život Bošnjaka. Dakle, nije problem samo u selamu, već je to jedan širi kontekst koji ima za cilj protjerivanje vjere iz javnog prostora. Ali, vjera je iskonska potreba čovjekova, nje je uvijek bilo i bit će je, ako Bog da, do Sudnjeg dana. Sviđalo se to Suljagiću ili ne.
Medijske hajke
Kako, inače, gledate na probosansku i bošnjačku politiku? Je li ona izgubila svaki smisao i oštricu kako se često može čuti?
- Najkraće rečeno, razočaran sam u našu politiku i političare. Mislim da je probosanska politika u jednom strašnom uzmicanju. Ovo što čini SDP sa Željkom Komšićem, kojeg inače, poštujem, nekako izgleda kao nabacivanje lopte Hrvatima, da traže treći entitet.
U kakvom je stanju bošnjački narod? Ne možemo se oteti utisku nevjerovatnog defetizma i ravnodušnosti u vrijeme dok skoro pa nestaje sve ono što su hiljade bosanskih patriota branile životima? Kao da smo došli na onu Meše Selimovića: "Dugo se ne osvrću ni na šta, svejedno im je šta se oko njih dešava..."
- Fino ste to kazali. Vidite, ja sam Bošnjak i, naravno, zabrinjava me šta se dešava s mojim narodom. Bošnjaci su narod koji je svašta deverao tokom povijesti... Pravo je čudo da je išta bošnjačko o(p)stalo. Mislim da je jedan od ključnih problema kod Bošnjaka to što nemaju lidera, niti se dozvoljava da neko stasa i postane lider. Pogledajte samo ove medijske hajke i progone... Vidjeli smo ko je sve, u posljednjih nekoliko godina, bio angažovan u tome. Čak i oni koji su učestvovali u genocidu u Srebrenici! Stanje bošnjačkog naroda uistinu je veoma složeno. Mislim da najveću odgovornost snose političari, koji su preuzeli emanet vlasti, a to je doista velika odgovornost, i pred Bogom i pred ljudima. Međutim, ja sam optimista: Bosna će, ako Bog da, opstati. Mnogi su nastojali da je unište, ali nisu uspjeli. Oni su bili i prošli, a Bosna je ostala!
Kako ste doživjeli ubistvo vođe El-Kaide Osame bin Ladena?
- Za Bin Ladena bi se moglo kazati i ovo. Misteriozno se pojavio, djelovao i misteriozno ga nestalo. Sve nekako nejasno. Naravno, meni kao muslimanu nije dozvoljeno da opravdavam zlodjela koja se pripisuju da ih je on učinio. Ono u Njujorku 11. septembra je terorizam najgore vrste. U islamu ubijanje nevinih ljudi spada u najteže velike grijehe. Međutim, činjenica je da je Bin Laden uvijek služio Americi kao alibi za vođenje ratova i prolijevanje muslimanske krvi u Iraku, Afganistanu... Zbog prijetnje od takozvanog islamskog terorizma. Jedan od naziva Sudnjeg dana u Kur'anu je i ovaj: "Dan razotkrivanja tajni ili dan skidanja maski", kada će se pokazati prava istina.
Hoće li se, prema Vama, poslije Bin Ladena Amerika vratiti na kolosijek traženja "novog početka" u odnosima s muslimanskim svijetom, koji je Barak Obama (Barack) najavio?
- Barak Obama u svom govoru je obećao mnoge stvari, ali se, nažalost, malo od toga ostvarilo. Američka vojska i dalje je u Iraku, Afganistanu, a, evo, i u Pakistanu. Svakodnevno se ubijaju nevini civili. On i dalje bezrezervno podržava izraelski režim koji čini strašna zlodjela na okupiranim palestinskim teritorijima. Očito je da se tu nešto dešava. Mislim da dosadašnja politika više ne štima, pogotovo u kontekstu ovih promjena koje su zahvatile arapski svijet.
Hoće li Bošnjaci i drugi evropski narodi nakon ovakvog raspleta događaja trpjeti manje pritiske zbog izjednačavanja islama i islamskog terorizma? I mi u BiH često smo bili pod tim stigmama.
- Dovođenje islama u vezu s terorizmom najveća je laž i potvora. Jedan od temeljnih principa islama u vezi s odnosom muslimana prema drugima sadržan je u poznatom ajetu: "La ikrahe fid-din", što znači: Nema prisilnog uvođenja u vjeru!
Neosporna je historijska činjenica da su, na onim prostorima gdje su muslimani vladali stoljećima po zakonima svoje svete knjige Kur'ana časnog, druge vjere i njihovi sljedbenici opstali u svom punom vjerskom i nacionalnom identitetu. A to je bilo moguće zahvaljujući činjenici da islam kao vjera, sistem i zakon nema u sebi ništa što bi opravdavalo teror ili podsticalo na njega. Štaviše, jedno od osnovnih učenja islama, koje se učestalo spominje u Kur'anu u raznim kontekstima, jeste stalno suprotstavljanje nasilju među ljudima i njihovim međusobnim odnosima.
Oni koji su govorili o tzv. islamskom terorizmu u BiH, takvi su dopustili da se, pred očima cijeloga svijeta, izvrši genocid nad Bošnjacima na kraju 20. vijeka. Ta priča o tzv. bijeloj El-Kaidi uklapa se u velikosrpske planove i strategiju kako bi se potisnuo govor o četničkim zlodjelima. Mi ne smijemo nikada zaboraviti da je u posljednjoj agresiji zaklano i ubijeno više od 200.000 Bošnjaka, isto toliko ih je prošlo kroz koncentracione logore, više desetina hiljada ih je ranjeno i osakaćeno, a silovano je oko 50.000 Bošnjakinja.
Razoreni su cijeli gradovi i sela, srušeno i devastirano više od 1.000 džamija i mesdžida. Naravno, priča o tome ne odgovara mnogima, naročito onima koji bi trebali odgovarati za ta strašna zlodjela. Zato treba izmisliti priču o terorizmu i bijeloj El-Kaidi u BiH.
Velika nepravda
Da, ali ta se priča, evo, i danas stalno medijski promovira.
- To su izmišljotine onih koji su izvršili agresiju i genocid. U svijetu je, inače, posljednjih godina postala jedna vrsta trenda da se teroristički napadi u raznim dijelovima svijeta kvalifikuju odrednicom "islamski", što ima za cilj diskreditaciju islama kao vjere i svjetonazora. Kada su, u posljednjoj agresiji na BiH, pravoslavni Srbi ubijali bosanske muslimane, u jednom danu i po nekoliko hiljada, taj teror i strahote nisu kvalifikovani kao "kršćanski". Kada Rusi još ubijaju Čečene u njihovoj zemlji Čečeniji, onda niko ne naziva ruski terorizam "pravoslavnim" ili "kršćanskim". Isto je i s Palestinom, dok Židovi sistematski trijebe Palestince u njihovoj, hiljadama godina staroj domovini Palestini, nikome ne pada na pamet da taj ekstremizam naziva "židovskim", ali ako neko od muslimana, nad kojima se u raznim dijelovima svijeta vrši nasilje, uradi neko zlodjelo, onda svjetski mediji to odmah kvalifikuju kao "islamski terorizam". Dakle, očito je da postoje krugovi kojima je stalo do toga da se manipuliše ovim pojmovima i pojavama.
Sve više se govori o tekfir-ideologiji i kod nas. Posebno u kontekstu terorističkog napada u Bugojnu. Koliko je velika opasnost takve ideologije kod nas i šta takve ideologije, inače, donose islamu?
- Užasno je ono što se desilo u terorističkom napadu na Policijsku stanicu u Bugojnu, u junu prošle godine. Ubijen je jedan policajac (rahmetli Tarik Ljubuškić), a nekoliko ih je teško ranjeno. BiH je u postdejtonskom periodu inače bila pošteđena takvih zlodjela. Bošnjaci, uprkos činjenici da im je učinjena velika nepravda tokom agresije, ali i poslije Dejtona, nisu, hvala dragom Allahu, posezali za takvim radnjama. Terorizam je najprljaviji vid borbe za postizanje određenih ciljeva i kao takav nije legitiman s obzirom na to da podrazumijeva ubijanje nevinih ljudi i izvođenje akcija koje imaju za cilj da siju strah, anarhiju i pometnju.
Teroristički čin u Bugojnu mediji su tretirali iz raznih uglova, a u pojedinim medijima taj zločin je doveden u vezu s islamom putem stavljanja odrednice "islamski", mada islam u suštini nema nikakve veze s tim gnusnim zlodjelom. Ono što se desilo u Bugojnu ne može se ni u kom slučaju opravdavati islamom. Naprotiv, islam je kategoričan u osudi takvih zlodjela. Ljudi koji su to počinili ni po kojem osnovu ne mogu predstavljati muslimane. U Islamskoj povelji, koju je napisala grupa eminentnih islamskih učenjaka pod nadzorom uvaženog šejha El-Karadavija, a čiji je izdavač Svjetska unija islamskih učenjaka, u vezi s ideologijom tekfira (proglašavanje muslimana nevjernikom), uz ostalo, ističe se sljedeće:
"Najgore što musliman muslimanu može uraditi je to da ga, bez uporišta u Allahovim riječima i drugim jasnim šerijatskim dokazima koji su kategoričke naravi i oko kojih nema raspravljanja, okvalificira kao nevjernika koji je izašao iz kruga islamskog ummeta. Nema sumnje da je tekfir (kvalificiranje nevjerovanjem) izuzetno velik problem za svako društvo. To je, zapravo, i vjerski, i idejni, i društveni prekršaj."
Shodno tome, počinioci terorističkog akta u Bugojnu su "razbojnici" i na njih bi, u islamskoj državi, prema naučavanjima Šerijata, bio primijenjen poznati propis "hadul-hiraba", što podrazumijeva smrtnu kaznu. Ugrožavanje sigurnosti i imovine drugih ljudi u miru je gnusan zločin, a ubijanje nevinih ljudi je grijeh koji spada u skupinu najtežih grijeha koji se u islamskim izvorima nazivaju "el-mubiqat" - najteži, uništavajući grijesi.
Promjene su neminovnost
Kako danas gledate na posljednja dešavanja u arapskom svijetu? Nakon Tunisa, Egipta, Libije, sada Sirije, pa i Maroka... sve više jačaju muslimanski zahtjevi za demokratiju, slobode, pravdu i bolji život?
- Ovo što se dešava posljednjih mjeseci u arapskom svijetu je neminovnost. To se jednostavno moralo desiti. Naš narod ima onu mudru poslovicu koja kaže: "Možeš kako hoćeš, ali nećeš dokle hoćeš!" Posljednjih pola stoljeća, pa i više, arapski svijet trpio je tiraniju diktatorskih režima, koji su opet izdanak zapadne hegemonije i imperijalizma. Kada su Engleska, Francuska, Italija i druge kolonijalne sile napuštale arapski svijet sredinom 20. vijeka, one su ostavile ili, bolje reći, omogućile da na vlast dođu takvi tiranski sistemi kojima je glavna preokupacija bila bogaćenje sebe i svojih garnitura. Teško je riječima opisati kakve je muke arapski svijet proživljavao pod vladavinom tih tiranija. Rezultat toga je opće nazadovanje tog dijela svijeta, siromaštvo većine populacije uprkos činjenici da te zemlje imaju ogromne prirodne resurse kao što su nafta, plin...
Ljudi su tamo dovedeni do dna, a istovremeno vladajuće oligarhije imaju bogatstva koja se mjere u desetinama, pa i stotinama milijardi dolara. Nedavno je objavljen podatak da je bivši predsjednik Egipta Hosni Mubarak samo u američkim bankama imao više od 31 milijarde dolara!
Na trgu Tahrir nisu nošene slike Bin Ladena i nije se klicalo El-Kaidi. Jesu li Bin Laden i El-Kaida buđenjem arapskog svijeta izgubili smisao?
- U pravu ste. Taj famozni Bin Laden ustvari je više ličio na nekog fantoma, nikada nije pouzdano utvđeno ko je on. Ono što se pouzdano zna jeste to da je, jedno vrijeme, sarađivao s američkom obavještajnom službom CIA. Sve ostalo su nagađanja. On nikada nije ni imao podršku širih muslimanskih masa, naročito u Egiptu, državi gdje više od hiljadu godina postoji El-Azhar, kao rasadnik islamske uleme i obrazovanja. Smatram da su dešavanja u arapskom svijetu itekako uticala da se na Zapadu, naročito u SAD, koje su tako zdušno pomagale i podržavale tiranske arapske režime, mnoge stvari mijenjaju u sferi politike i međunarodnih odnosa. Sam Obama nedavno je izjavio da je zatečen tim dešavanjima i da su mu njegove službe davale drugačije prognoze. U tom kontekstu, priča o Bin Ladenu više nije značajna pa je trebalo na nju staviti tačku.
Koliko su radikalni pokreti u islamskom svijetu generalno opasni po demokratski razvoj muslimana i jačanje muslimanskih pokreta baziranih na izvornim islamskim principima i idejama, što podržavaju najšire muslimanske mase? I koliko je Zapad spreman za takav islam, a ne onaj koji se gleda kroz prizmu terorizma?
- Vidite, tiranski režimi i diktature pogodno su tlo za radikalizaciju ljudi, jer kada vas neko proganja, muči i maltretira po zatvorima, kada ubija u vama ljudsko dostojanstvo, onda se može desiti da ljudi odu u ekstremizam i radikalizam. Ali, evo ti režimi sada padaju. Mlada generacija arapskih muslimana želi da živi životom dostojnim čovjeka. Radikalni pokreti nemaju perspektivu. Islam je vjera umjerenosti i komplementarnosti, i široke muslimanske mase žele upravo takav pristup islamu. Istovremeno, on ne dopušta ni opuštenost u tumačenju islama i islamskih propisa, po svom ili nečijem nahođenju. Taj umjereni ili središnji pravac u islamu je ono što ima budućnosti i perspektivu. Zapad će morati prihvatiti činjenicu da islam ne mogu tumačiti kojekakve ebu hamze i slični skorojevići po Londonu i drugim metropolama, već istinska ulema, koja je dobro upućena u islamske izvore, ali koja također uvažava i naše vrijeme i kontekst u kojem ljudi danas žive.
Torabi je klasični primjer prevaranta
Vi ste izazvali pažnju kada ste uvaženog šejha El-Karadavija u emisiji "Al-Jazeere" pitali za slučaj Torabija.
- Torabi je klasičan primjer prevaranta koji ima za cilj da, prije svega, prigrabi što više novca. Naivno je to što su neki smatrali da on to radi "besplatno". Zašto je onda trebalo da se prodaje ona flaširana voda, dnevno se obrtalo i po 200.000 maraka. Što nije tu navodnu energiju satresao u neki rezervoar ili, recimo, vrelo Bosne pa da ljudi piju do mile volje! Također, nije isključena ni dimenzija sihira i kontaktiranja džinskog svijeta, o čemu je svojevremeno govorio naš fetva-i emin, profesor Enes Ljevaković.
Uvaženi fetva-i emin, Allah ga nagradio, pravilno je reagovao, ali ostale strukture IZ, nažalost, nisu. Bilo je žalosno gledati kako prevarant Torabi, usred Sarajeva, našeg fetva-i emina proglašava kafirom i šejtanom(!), a svi šute, počev od ilmije pa do muftije. Ja sam, shodno svojim mogućnostima, ukazivao na njegovo štetno djelovanje, a pitanje sam postavio šejhu El-Karadaviju kako bi on pojasnio stav islama u vezi s onim što taj čovjek radi. Pitanje je postavljeno u serijalu "Eš-Šeri'atu vel-hajah" (Šerijat i život), koji gleda veliki broj ljudi diljem svijeta.
Šejh je u odgovoru na to pitanje ostao mnogo duže nego inače, a kasnije je kazao da je to važno pitanje, jer se tiče islamskog vjerovanja (akaida).
Profesori, saradnici i studenti Odsjeka za islamsku vjeronauku Islamskog pedagoškog fakulteta Univerziteta u Zenici sa zaprepaštenjem su primili vijest o odluci ministra obrazovanja u Vladi Kantona Sarajevo Emira Suljagića prema kojoj ocjena iz predmeta vjeronauka ubuduće neće...
U okviru Manifestacije „Dani mevluda i zikra" dr. Sead Seljubac u subotu večer 07. maja 2011. godine u blagajskom Domu kulture održao je predavanje o temi „ Naš duhovni odgoj".
Dr. Seljubac je ovu univerzalnu i vječnu temu oslonio na rezultate istraživanja poznatog islamskog učenjaka Seida Hawe i na temelju njih analizirao duhovnost bosansko-hercegovačkih muslimana.
„Bosanskohercegovački muslimani imaju evropsko tijelo a dušu istočnjačku. Tijelo im ima prohtjeve zapadnog čovjeka a duša im voli slušati orijentlani zvuk, bio to Kur'an, ezan ili naj, duša im čezne za blizinom Kabe i Poslnikove džamije, oko im prepoznaje slovo kao domaći simbol, ali im je harf drag i kad ga ne prepoznaju. Koliko god njegovali svoje tijelo osjećamo da nam duša čezne za duhovnim vrijednostima.", kazao je dr. Seljubac.
Seljubac je u svom predavanju zadržao i odgovarao na samo sedam pitanja tretirane teme i to: kako razumjeti pojam duhovnog, koje su sastavnice naše duhovne konstrukcije, šta je duhovni odgoj i kako ga definirati, koja je naša trenutna pozicija u odnosu na duhovni odgoj, postoje li adekvatni obrasci koji bi mogli pomoći BH muslimanima da podignu stepen duhovne odgojenosti, koja bi literatura bila nužna u tom procesu i šta učiniti poslije tribine. Seljubac je duhovni odgoj definirao na sljedeći način: „Duhovni odgoj je put koji vodi od duha-ruha koji je odlutao od Allahove kapije, koji se ne sjeća svoga robovanja do ruha koji se vratio Allahu i izvršava obavezu robovanja Njemu ili put od srca koje ne vjeruje do srce koje je čisto, vjeruje i zdravo je; put od osobe koja je na samom dnu duhovne vrijednosti do osobe dostojne da bude nasljednika Resululaha, govorom, djelom, unutrašnjim stanjem i halom."
Definirajući aktuelni društveno politički koncept dr. Seljubac je kazao kako se nalazimo u vremenu materijalizma te kako to od nas zahtijeva da se s njim suočimo visokim stepenom žive duhovnosti. „ Na tom putom je nužno uložiti veliki napor u razvijanju samodiscipline.", zaključio je dr. Seljubac.
Odgovarajući na pitanje kako gleda na odluku ministra obrazovanja kantona Sarajevo da vjeronauka ne ulazi u prosjek ocjena dr. Seljubac je kazao: „ Mislim da oni koji imaju duhovno bogatstvo itekako razumiju duhovni sirotinju , obratno nije slučaj. Odgoj istinski može biti realiziran isključivo kroz vjeru, svi drugi koncepti su neuspješni. Imate mnogo definicija dobra. Pijanica kaže za rakiju : a jes' dobra!? Međutim, ona to nije. Naprosto za nju je Bog rekao da nije dobra i ona to ne može biti. Ljudi vjere vide i daleko i široko, ljudi bez vjere nisu to u stanju. Ne govorim o politici već o dalekovidnosti i sljepilu. Ove poteze smatram duhovnim sljepilom jer je odgoj toliko bitan za opstanak zdravih humanističkih vrijednosti među mladim ljudima u BiH.", kazao je dr. Seljubac.
Trenutna adaptacija zgrade Vakufske direkcije, odluka vijećnika u općini stari Grad o prodaji sedam vakufskih stanova i predstojeća manifestacija "Dani vakufa u BiH" bili su povod da sa hafizom mr. Senaidom Zajimovićem, direktorom Vakufske direkcije, obavimo razgovor.
Razgovarao: Salih Smajlović
Hafize, evo vidimo, na zgradi Vakufske direkcije su postavljene skele i izvode se radovi. Hoćete li nam reći o kakvim zahvatima se radi?
Zajimović: Radi se adaptacija zgrade Zemaljskog vakufa i Hadim Alipašinog vakufa u ulici Džemaludina Čauševića br. 2 i 4, koja je 2005. godine proglašena nacionalnim spomenikom BiH. Pored Vakufske direkcije, u zgradi se nalaze i druge institucije Islamske zajednice, Radio BIR, Ured za hadž, Fond Bošnjaci. Do agresije na BiH u istoj zgradi je bilo sjedište reisul-uleme (Vrhovno islamsko starješinstvo).
Mi smo se odlučili na ovaj korak nakon što smo od uprave grada Sarajeva obaviješteni da oni nemaju mogućnosti da urade ovaj projekat, a bili su dužni da izvrše njenu adaptaciju u sklopu programa obnove fasada zgrada koje su pod zaštitom države, u što spada i naša zgrada. Adaptacija podrazumijeva zamjenu fasade i kompletne stolarije. Ovim zahvatom ćemo obnoviti fasadu i na prostorima koje koriste druge ustanove IZ, kao i u prostorijama koje koriste stanari, a njih je pet, koji tu stanuju po raznim osnovama, po osnovama stanarskog prava i po osnovu ugovora sa Rijasetom IZ ili Medžlisom IZ. Mi želimo „počistiti svoju avliju", kako to naš narod kaže i tim činom drugima pokazati kako se održavaju vakufi. Ovaj projekat će koštati 200 hiljada KM.
Kakvu saradnju imate sa općinama sarajevskog kantona, gdje egzistirate?
Zajimović: Mi se nalazimo na području općine Centar, a uglavnom sarađujemo sa općinama Centar i Stari Grad. Najveći broj vakufa se nalazi na području općine Stari Grad. Naša saradnja sa ovim općinama je intenzivna, a u nekim slučajevima jako dobra. Na čelu ovih općina su ljudi koji imaju veliko razumijevanje prema vakufima i Islamskoj zajednici. Međutim, ponekada, nažalost, imamo slučajeva gdje je saradnja na vrlo niskom nivou, za što nisu krive Islamska zajednica i Vakufska direkcija, već organi uprave spomenutih općina, posebno u općini Stari Grad. Tu se radi o vakufima koji podliježu restituciji. Poznato je da su bivši sistem i bivša država nacionalizovali i ekspropisali ili na drugi način oduzeli veliki dio vakufa, koji su do tada bili u nadležnosti IZ.
Nov vlast i demokratski sistem obećali su da će vratiti vakufe, da će donijeti zakon o restituciji, koji nažalost nisu donijeli. Ista ova država nije zabranila općinama i općinskim vijećnicima da vrate vakufsku imovinu. Neke općine u Federaciji BiH su to uradile. I općina Stari Grad je nešto vakufa vratila, kao i općina Centar također. Međutim, veći dio vakufa je i dalje u rukama općinskih organa, koji njima upravljaju i koriste, ubiru kiriju i pune budžete svojih općina. Ne radi se o malim iznosima. Mi imamo već dugo godina izražen problem sa općinom Stari Grad, gdje nailazimo na nerazumijevanje, posebno kada se radi o vakufskim poslovnim prostorima. Često se od strane pojedinih vijećnika pojavi inicijativa da se ti poslovni prostori otkupe. Naravno, općina ne može prodati te poslovne prostore, s obzirom da ona nije izvorni vlasnik poslovnog prostora. Izvorni vlasnici su vakufi koji su u nadležnosti IZ.
Zakon o prometu nekretnina, član 16 a doslovno zabranjuje svako raspolaganje ili prodaju nekretnina koje podliježu restituciji, do konačnog donošenja Zakona o restituciji.
I pored toga, određeni općinski vijećnici, naravno u saradnji sa pravobraniocem općine Stari Grad, pokušavaju raznim mahinacijama da sadašnju rekonstrukciju poslovnih prostora i rekonstrukciju iz 1984. prikažu novogradnjom, čime bi oni stekli pravo uknjižbe na općinu, koja bi potom prodala iste poslovne prostore. Dakle, tu se radi o ljudima koji koriste te poslovne prostore, a koji su vlasništvo GHb vakufa ili nekog drugog vakufa. Mi smo te inicijative nekoliko puta sprječavali i zaustavljali smo ih najmanje četiri puta do sada.
Vijećnici općine Stari Grad izglasali prodaju sedam poslovnih prostora
Najnoviji primjer je sjednica općinskog vijeća Stari Grad, održana 29. marta o.g. na kojoj su više od dvotrećinske većine vijećnici izglasali prodaju sedam poslovnih prostora, koje je Općina stekla na osnovu nacionalizacije, a među njima su tri vakufska.
Vakufska direkcija je pismeno i usmeno od općinskih organa zatražila da se predmetne radnje obustave. Međutim, dobili smo odgovor da se tu ne radi o vakufskim poslovnim prostorima, nego se radi o poslovnim prostorima koji su bili u privatnom vlasništvu, pa je država to nacionalizovala. Obavijestili smo ih da se u tri slučaja radi o mukati, a ona znači da je u pitanju vakufska zemlja na kojoj je sagrađen poslovni prostor. A ostalih četiri slučaja vlasnici su fizička lica, čiji su nasljednici i dan danas živi. Svih tih sedam poslovnih prostora podliježu zakonu o restituciji, a članom 16 a, zakona o prometu nekretnina, oni se ne smiju prodavati dok se ne donese takav zakon. Mi smo već odlučili da podnesemo krivičnu prijavu protiv općine Stari Grad i protiv njenog pravobranioca.
Dotičnoj sjednici općinskog vijeća prisustvovao je i naš pravnik, na koga je, nažalost jedan od zainteresiranih za kupovinu poslovnog prostora fizički nasrnuo. Ovdje se radi o ljudima koji po svaku cijenu žele da prisvoje nešto što nije njihovo. Mi u tom kontekstu tražimo da nam se u posjed vrate objekti kao što je Gazi Husrev-begova palača, zatim Gazi Husrev-begova palata na Obali, hotel «Central» i druge. Vrijeme je da i Islamska zajednica dobije u posjed svoje objekte, kao što je dobila Pravoslavna crkva Ekonomski fakultet i Hrvatsko kulturno umjetničko društvo zgradu Gak-a.
Prestali su razlozi da općina i dalje u svom posjedu zadržava ta vakufska dobra. Oni imaju mogućnost da je vrate, ali ne znam iz kojih razloga to ne čine.
Istina, imamo slučajeva kada općina izlazi u susret, posebno kada se radi o Gazi Husrev-begovu vakufu, te kada je u pitanju rješavanje studentskog doma za Fakultet islamskih nauka. Naravno, na tome smo im mnogo zahvalni.
U općini Centar nismo imali sličnih problema.
Unazad 6-7 godina, na sada bivšem Prešernovom parku, krenula je inicijativa od strane Vakufske direkcije, sarajevskog muftijstva i sarajevskog medžlisa, da se na tom prostoru sagradi džamija, koju su 1947. godine srušile komunističke vlasti, a radi se o Kalin Hadži Alijinoj džamiji. U toku su aktivnosti na realizaciji ove inicijative.
Kada se na terenu uzurpira vakufsko zemljište, šta treba učiniti?
Zajimović: Nažalost, uzurpacija vakufskog zemljišta se i danas čini od strane neodgovornih i pohlepnih pojedinaca, a možemo kazati i pravnih lica. Mi za takve uzurpacije imamo konstantne prijave. Pravni lijek i postupak u tom slučaju je slijedeći:
Mutevellija džemata u kome se desila uzurpacija, dužan je o tome odmah obavijestiti medžlis IZ, koji je za to nadležan, jer on direktno i indirektno upravlja vakufima na svom području. Na osnovu Statuta Vakufske direkcije, koja mu je dala tu nadležnost, Medžlis IZ je dužan da pokuša sam riješiti pitanje uzurpacije. Ako to ne može riješiti medžlis, onda će on zatražiti stručnu pomoć Vakufske direkcije. Vakufska direkcija se u tom slučaju odmah odaziva pozivu i šalje na teren svog predstavnika, pravnika i advokata, odnosno komisiju, koja sagledava slučaj i odlučuje o daljim koracima i potezima. Obično se to riješi na licu mjesta.
Međutim, dešava se da se po pitanju nekih sporova pokreću krivične prijave, a takvih slučajeva imamo od B. Novog do Sarajeva. Pozvao bi sve one koji su primijetili da se na području pojedinog medžlisa ili džemata desila uzurpacija, da to obavezno prijave medžlisu IZ ili Vakufskoj direkciji i mi ćemo blagovremeno reagovati.
Informacioni sistem i uknjižba vakufske imovine, najvažniji projekti Vakufske direkcije i Islamske zajednice
Koje su trenutne preokupacije Vakufske direkcije i koji su najznačajniji projekti na kojima radite?
Zajimović: Nekoliko je projekata, koje smo mi započeli u prošloj i nastavljamo ih i u ovoj godini. Neke od njih završavamo, a neke smo tek započeli. Jedan od najznačajnijih projekata, čiju smo prvu fazu uspješno realizirali je informacioni sistem vakufskih nekretnina. Mi smo uveli bazu podataka vakufskih nekretnina, što je novina na ovim prostorima, a to je ujedno i novina općenito u Islamskoj zajednici. Po prvi put Islamska zajednica će imati svoj vlastiti informacioni sistem, u kome će se nalaziti baza podataka o vakufskim nekretninama. Ovo podrazumijeva umrežavanje sa muftijstvima svih 90 medžlisa IZ. Svi medžlisi će imati računar i opremu, putem kojih će konstantno biti u kontaktu sa Vakufskom direkcijom i imaće na raspolaganju sve podatke i svu dokumentaciju o vakufima na području BiH, pa i u dijaspori.
Ove godine planiramo početi popis vakufa i vakufske imovine u dijaspori. Prva faza informacionog sistema je završena. Sada ulazimo u drugu fazu, a to je nabavka računarske opreme za 90 medžlisa IZ i umrežavanje sa istom. Vjerovatno ćemo do sredine ove godine umrežiti 40 medžlisa IZ. Mislim da je ovo jedan veliki iskorak za IZ, jer ona do sada, nažalost, na jednom mjestu nije imala podatke o onome čime ona raspolaže.
Slijedeći projekat jeste uknjižba ili evidencija vakufske imovine. Nažalost, i tu smo imali mnogo propusta. Nismo uredno vodili evidenciju o vakufima i vakufskim nekretninama, pa se dešavalo da mi u BiH, u IZ nemamo podatke o vakufima, pogotovo ih nemamo u gruntu. Dešava se da u nekom mjestu imate džamiju, koja je sagrađena na vakufskoj zemlji, a ta vakufska zemlja i dan danas se vodi na nekom Milošu, koji je davno preminuo, ili se vodi na nekom Salihu, koji je davno preselio na Ahiret. Iz ovoga se da zaključiti da džematlije tog mjesta i ljudi koji su bili odgovorni za vakuf, nikada nisu proveli proceduru uvakufljenja, odnosno uknjižbu u grunt tog vakufskog zemljišta, posebno kad se radi o grobljima i mezarlucima. Desi se da džematlija nešto uvakufi, a s druge strane izostane provođenje postupka uvakufljenja i uknjižbe.
Planiramo se posebno pozabaviti vakufskim nekretninama u RS
Ova dva projekta, informacioni sistem i uknjižba vakufske imovine je jedan od najvažnijih projekata ne samo Vakufske direkcije nego i Islamske zajednice.
Također je značajn projekat prikupljanje arhivske građe o vakufima iz doba osmanskog perioda, gdje je Vakufska direkcija potpisala protokol sa direkcijom vakufa Republike Turske o finansiranju ovog projekta.
Direkcija vakufa R. Turske je angažirala šest univerzitetskih profesora, koji će dvije godine raditi na prikupljanju, prevođenju, digitalizaciji, štampanju i publikaciji vakufske građe, vezane za period od dolaska Turaka, pa do Austrijske vladavine u BiH, koja će biti objedinjena u vidu knjige-kataloga. Ovo je za nas značajan projekat, jer ćemo tek tada imati na jednom mjestu sve podatke o vakufima iz tog perioda.
Islamska zajednica danas raspolaže sa svega 10% vakufa
Vakufi su nekada bili, a vjerujem da će biti i ubuduće, ekonomska baza za rad i aktivnost Islamske zajedice. Naš cilj je da vakufi postanu ponovo oni što su nekad bili. I danas imamo medžlisa IZ, kao Sarajevo, Travnik, Mostar, Tuzla, iz čijih se vakufa finansira veliki broj aktivnosti. Mi danas, nažalost, raspolažemo sa svega sa 10-15% vakufa. Ostali dio vakufa je i dalje u rukama države, odnosno općina, na kojima se nalaze ti vakufi.
Mi očekujemo da će nova federalna vlast početi rješavati pitanje implementacije već donešenog Zakona kojim je regulisano da se izvornim vlasnicima obezbijede zamjenski stanovi. Smatram da je neimplementacija jedna velika nepravda prema svim vjerskim zajednicama i drugim vlasnicima. Zato smo se odlučili da se zajedno sa Međureligijskim vijećem, upustimo u jednu pravnu borbu sa Vladom F BiH i ostalim institucijama, ako to bude potrebno. Ukoliko se to pitanje uskoro ne počne rješavati preduzećemo sve raspoložive mjere u osiguravanju svojih prava.
Također, u MRV-u postoji spremnost da se i oni uključe u ovaj problem, s obzirom da se i njih tiče ova problematika.
U junu manifestacija "Dani vakufa u BiH"
Za dva mjeseca će se održati manifesatcija "Dani Vakufa u BiH". Hoćete li nam nešto reći o toj manifestaciji?
Zajimović: Vakufska direkcija planira u mjesecu junu ove godine, u povodu 26. redžeba, -Dana vakifa- u vremenu od 17-28. juna organizirati manifestaciju pod nazivom "Dani vakufa u BiH", koja će ubuduće postati tradicionalna. U sklopu te manifestacije, upriličiće se slijedeći sadržaji: Naučni skup o vakufima, na kome će nastupiti: Dr. Enes Karić, dr. Enes Durmišević, Muhamed ef. Salkić, dr. Fikret Karčić, mr. Muharem ef. Omerdić, dr. Fahira Fejzić, dr. Hakija Đozić, dr. Nusret Isanović, Mehmedalija ef. Hadžić, mr. Senaid Zajimović, dr. Enes Ljevaković i dr. Behija Zlatar, Okrugli sto, sa predavačima: dr. Mustafa Begić, Esad Hrvačić, Mustafa Vatrenjak, mr. Senaid Zajimović, te predstavnici vlasti i drugih vjerskih zajednica.
Održaće se i tribina, čiji će predavač biti dr. Ismet Bušatlić, koja će tretirati trenutno stanje i sudbinu vakufa u BiH, a održaće se u Mostaru i Livnu.
Manifestacija će također imati mobilnu izložbu fotografija o vakufima, promociju vakufskih projekata, tv. emisije o vakufima, promocije knjiga i druge sadržaje.
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini obilježava 07. maj kao Dan džamija, datum kada je ratne 1993. godine srušena jedna od najpoznatijih džamija na prostorima jugoistočne Evrope, Ferhadija džamija u Banjoj Luci, ali i podsjeća na uništavanje svih džamija i drugih vakufskih objekata u Bosni i Hercegovini.