Uvaženi profesore Bušatliću, motiviran pasivnošću cijenjene ustanove kojom rukovodite, kada su u pitanju neke aktivnosti i pojave u društvu, a koje se, itekako, tiču i Vaše ustanove, osjećam potrebu da Vam se obratim i iznesem neka svoja razmišljanja. U vremenu kada je našem narodu, našoj zajednici ( Islamskoj zajednici)...
Tuga kao brdo:
Vratiće se Ivo Lola, biće stara nastava, a na zidu učione crvena zastava!
Na čiju adresu poslati pitanje o vjeronauci, i još druga naslagana pitanja, muke i probleme? Kome se požaliti za podjarmljenost, izrugivanje i poniženje? Ko su bošnjački predstavnici u vlasti? U vlasti koje nema. Šta o državi, narodu, vlasti, obrazu znaju potkupljivi paušalci, dronjavi klimoglavci, neumorni sanjari što su u napušenoj provincijskoj kafani redovno maštali da ih se nekad nešto pita, da u nekakav dokument prošaraju svoj nerazgovijetan potpis, da imaju službeno auto i vozača, lepršavog i uvijek raspoloženog da ministarka na njemu istrenira učtivost i pristojnost. Koga da pitam što nemam Akademiju nauka i umjetnosti, što mi hapse Generala, što je još uvijek u Lukavici utamničen Imad al-Husin, iako je likvidiran Osama Bin Laden i bačen u more, a Ratko Mladić još nije? Ubije li kogod Ratka, neka ga baci u neko daleko, sjeverno more, da ga neki etno-mokrogorac ne izroni, posuši i ne posadi na Pale. Gore kažu ima škola Srbija se zove, ne znam uče li tu vjeronauku. Kojeg predstavnika bošnjačkog, presvijetlog imena, a hrđave svijesti i savjesti da pitam što se ne izmjesti crkva iz avlije Fate Orlović, već se poviš Potočara gradi nova? Koga da pitam što uvozimo iz Hrvatske, iako nas Ivo Josipović više ne voli? Neko mu dojavio da je Gadafijevka iz Mostara, i da se vođa revolucije kani svoj šator preseliti pod križ na Humu. Pitao bih ja, ali nemam koga jesu l' procvale dunje u Karađorđevu, i kako sevdah opija, šta je srcu pa ne vidi ko je mekinjaš? Pitao sam, ali odgovora nema...što Ministar iz Maoče komandose ne pošalje u Draževinu? Tamo ima velika Đeneralova slika, pa kad prođeš tim četničkim sokakom naumpadnu ti scene iz čuvenog partizanskog filma Gluvi barut. Što li Ministre, gluvoće ti tvoje ne hapsiš i ove u Draževini, i oni imaju bradu, i još govore nema Bosne!
Koga da priupitam što ne razriješi i ne hapsi nepismene budale, koje u zastrašujućem poletu i elanu strpljivo i kao po naređenju rade na nestanku i uništenju vlastitog naroda? Nemam koga. Ne može se gluhog dozvati, još kad je leđima okrenut!
Stoga, Ministre moj, nismo mi boljeg ni zaslužili. Sretan je ovaj narod s tobom, a i ti s njim. Našli se. Nego, kad ukineš vjeronauku, ukini dina ti i ove džeparoše, ne daj da se djeca više pucaju po mahalama, da se po tim tvojim školama rastura droga, a djeca nalaze po haustorima i parkiralištima. Ukini Ministre stečajeve, krize i štrajkače. Ukini korupciju na Univerzitetu, razne lučiće, goliće, i akademske svodnike i kupleraje. Dovedi nam opet onaj Queer Festival, povedi još ministara, pa se pred Parkušom uzmite za ruke i razmijenite nježnosti. Ja ću onda znati da je Sarajevo ozbiljan i moderan grad, da imamo nekakve slobode i prava, i da se i mi nekud integrišemo. I bili smo previše konzervativni i zaostali, zato su nas nekoć napustili Kusta, Brega, Radovan i Neda.
Ministre, u svojoj stranačkoj centrali nesumnjivo si ispao dasa. Nakon barackovske biografije pripremljene svom stranačkom šefu, junački si se otisnuo niz kotare, i zapovrgnuo bitku za biti ili ne biti... vjeronauka dabome. I da znaš, svoj bi vijek mirno proživio da ne znamo da to radiš za sahan pilava i but janjetine. Samo hrabro, i bez uzmicanja!
Ismet Bećar
U okviru manifestacije" Dani mevluda i zikra" sinoć (11.05) je u Mostaru promoviran prijevod Ihjaulumuddina Ebu Hamida El-Gazalija.
Obilježavajući 900-tu godišnjicu od smrti ovog velikog islamskog učenjaka o Gazalijevom životu i djelu u Centru na Bunuru govorili su mostarski muftija Seid ef. Smajkić, prof. dr. Mehmedalija Hadžić i mr. Salih ef. Čolaković.
Ihjaulumuddin je našoj staroj ulemi bio poznat u njegovim parcijalnim dijelovima i tumačenjima. Izdavački poduhvat štamparske kuće "Libris" iznimno je važan jer je po prvi put našoj široj javnosti ponudio prijevod ovog kapitalnog djela koji je nastajao, kako je rečeno više od trideset godina. Prof. Hadžić se na mostarskoj promociji prisjetio tih dana.
"U mjesecu novembru 1979.g. u Tetimi Careve džamije započeli smo predavanja o temi `Hadis u Gazalijevom Ihjau`. Ja ovdje imam i prvo predavanje koje je rukom napisao rahmetli Nijaz Šukrić. Kao rezultat tih predavanje je završeno poglavlje prijevoda Kitabu-l-ilma kojim je Gazalija otpočeo ovo svoje veliko djelo.", kazao je prof. Hadžić.
Ocjenjujući ulogu Gazalija Hadžić je kazao da su ga njegovi savremenici smatrali neuobičajenim kako u pozitivnom tako i u osporavajućem kontekstu. „Međutim, Gazali je najistaknutija ličnost poslije Muhameda a.s. o kojem se u islamskom svijetu najviše govori.", dodao je prof. Hadžić.
Prof. Hadžić je ponovio biografske podatke Ebu Hamida El Gazalija. Gazali je rođen u siromašnoj sufijskoj porodici 1058. godine. Otac mu je ulagao veliki trud kako bi Gazalija i njegovog brata opismenio. Gazalijeva želja za naukom dovela ga je na dvor Nizamu-l-Mulka gdje je doživio slavan uspon u profesorskoj karijeri, međutim, želja za istinom i traganje za značenjima istine odveli su ga u Damask, Jerusalem, Meku i Medinu. To vrijeme Gazalijevog traganja i putovanja po svetim gradovima je vrijeme nastanka i pisanja Ihjaulumudina. Gazali je umro 1111. godine. Živio je relativno kratko, svega 53 godine.
"Bez razumijevanja njegovog životnog puta teško je tumačiti i njegova djela.", zaključio je Hadžić. Analizirajući historijski kontekst u kojem je živo Gazali Hadžić je podsjetio kako je to bilo teško vrijeme; sa istoka su nadirali Mongoli, sa zapada Križari, a unutar islamskog svijeta prisutna su razna intelektualna sučeljavanja.
"Gazali je bio sposoban osjetiti suštinu tegobnih iskušenja. On je samo Božjim darom mogao dokučiti zbilju događaja koji su se dešavali.", istakao je Hadžić citirajući hadis Muhameda a.s. u kojem moli Uzvišenog Allaha : "Bože, pokaži mi stvari onakvim kave one jesu, a ne onakvim kako se meni pričinjava da jesu." Ocjenjujući značaj i ulogu Ebu Hamida El-Gazalija i značaj Ihjaulumuddina Hadžić je kazao da se cijeli njegov opus može svesti na jednu rečinicu: Istina je preča od svega drugoga. Ovu tvrdnju prof. Hadžić potkrijepio je zaključcima: "Gazalija nije poricao svjetovno znanje u fizičkom domenu. Moderna nauka priznaje samo znanje koje je mjerljivo, ne priznaje transcedentno, zato je nauka danas slijepa jer se priznaje samo jedna njena dimenzija. Stoga je čovječanstvo danas u jednom strašnom košmaru. Nije čudo što prva četvrtina Ihjaa nosi naslov Kitabu-l-ilm, jer nauka je u osnovi najpotrebnije čovjeku da bi izvršio misiju namjesnika na zemlji. Gazalija spada u red enciklopedista. Gazali je učinio vidljivom duhovnu i intelektualnu veličinu Božanske poruke. Pokrenuo unutar muslimanski dijalog i toleranciju između vanjskih i unutarnjih aspekata Božanske poruke. Protežirao je učenje koje čovječanstvu donosi sreću. Želio je da lice islama bude nasmijano a ne tužno lice. Gazalija je znao da čita znakove svoga vremena."
Mr. Salih ef. Čolaković u svom obraćanju se osvrnuo na političko historijske prilike u kojima je živio i radio Ebu Hamid El-Gazali. Čolaković je uporedio iskušenja Gazalijeve generacije sa našom današnjom. "Gazalijevo vrijeme i naše vrijeme je slično i možda su s toga Gazalijeva djela opet toliko aktuelna. Vlast je imala previše utjecaja na društvo i vjerske aktivnosti, s druge strane bilo je mnogo meshebskih previranja u svijetu, mutezlijie, eš'arije, batinije..., hilafet u Španiji je uzdrman brojnim nemirima i bunama, unutar islamski svijet se gušio međusobnim trvenjima. To je vrijeme velike ekspanzije krstaša sa Zapada na islamski svijet, pripreme mongolske invazije. Gazali nije bio po strani tih dešavanja, naprotiv njegova biografija i djela govore da je aktivno sudjelovao u njima, najviše kao naučnik. I danas, slično tome ima previranja u islamskom svijetu, imamo puno struja i frakcija. Naročito su u opasnoj fazi previranja između šija i sunija u Bahreinu. Naravno da neprijatelji islama rade na tome da taj jaz bude još veći. Vanjski faktor prema islamskom svijetu danas su slični onim iz vremena križara, ali u novoj odori.
Zapad, tu nema dileme, vodi borbu za prirodne resurse u islamskom svijetu. Po mom mišljenju Gazali je svojim djelima dao veliku poruku cijelom čovječanstvu a to je da islamski svijet može spasiti samo jak duh i duhovni preporod.", zaključio je mr. Salih Čolaković.
Ovim programom završen je ciklus predavanja i promocija ovogodišnje manifestacije "Dani mevluda i zikra". Sutra (13.05) navečer s akšam-namazom počet će okupljanje derviša i šejhova u Mostaru. Klanjanje jacije namaza, medžlisi-kijam zikr planiran je od jacije do sabaha, a centralna manifestacija u subotu 14. maja s početkom u 11 sati.
Hasan Eminović
U nedjelju, 08. maja 2011. godine, u prepunom atriju Elči Ibrahim-pašine medrese održana je svečana akademija u povodu ispraćaja 244. generacije maturanata i 4. generacije maturantica naše škole. Svečanosti su prisustvovali mnogobrojni gosti iz vjerskog, političkog i kulturnog života, te mnogobrojna rodbina maturanata i prijatelji.
Tom prilikom direktor medrese mr. Muharem Dautović uručio je prigodne nagrade učenicima generacije, a također je i uručio laureate "Elči Ibrahim-paša" nekim od članova kolektiva medrese.
U okviru ove svečane akademije maturanata i maturantica direktor medrese mr. Muharem Dautović dodijelio je i priznanje i nagradu "Elči Ibrahim-paša" banjalučkom muftiji Edhemu-ef. Čamdžiću za poseban doprinos u promoviranju i afirmiranju Elči Ibrahim-pašine medrese, njezinih uspjeha i rezultata, te za rad na polju zaštite vjerskih dobara i sloboda na području banjalučkog muftiluka i šire.
Pored Direktora Dautovića, prisutnima su se obratili i mr. Nusret-ef. Abdibegović muftija travnički, Edhem-ef. Čamdžić muftija banjalučki u svojstvu izaslanika reisul-uleme, a sve je krunisano dovom koju je proučio mr. Ejub Dautović muftija zenički.
Asocijacija žena Medžlisa Islamske zajednice Tuzla pokrenula je akciju prikupljanja knjiga za povratničko naselje Osmaci kod Zvornika. Akcija prikupljanja knjiga je imala simboličan naziv "Ko želi pomoći, naći će način, ko ne želi, naći će razlog".
Naime, grupa mladih bošnjačkih povratnika iz naselja Osmaci pokrenula je inicijativu za otvaranje biblioteke u ovom naselju. Uspjeli su obezbijediti prostor i police za knjige, a da bi im entitetska vlast dala i konačnu dozvolu za otvaranje iste, uvjet je bio da sakupe 5.000 naslova.
Članice Asocijacije žena Medžlisa Islamske zajednice Tuzla u proteklom periodu uspjele su da prikupe blizu 4.000 knjiga za opremanje biblioteke u Osmacima.
"Primale smo pozive iz različitih gradova Bosne i Hercegovine, dolazili su paketi knjiga poštom. Svi su željeli pokloniti knjige pa smo mi i samu akciju produžili za nekoliko sedmica. Nismo htjele uskratiti za prilku da poklone knjige sve one koji su to željeli." - kazala je, između ostalog, jedna od članica Asocijacije žena MIZ Tuzla koja je učestvovala u akciji prikupljanja knjiga.
U akciji prikupljanja knjiga učestvovali su građani Tuzle, učenici i profesori Behram-begove medrese, članovi Udruženja vjeroučitelja TK, džematlije džamije princa Abdulaha,učenici jedne škole u Cazinu, građani Sanskog mosta i mnogi drugi.
U ovoj akciji prikupljen je puno veći broj knjiga od očekivanog. Dio knjiga upućen je u Osmake a drugi dio knjiga, oko 500 naslova različitih žanrova, poklonjen je povratnicima u Novoj Kasabi. Tamo se, također, radi na osposobljavanju biblioteke za povratnike.
Prava darežljivost ne očekuje ništa zauzvrat ali su svi oni koji su poklonili svoje knjige na lica mnogih donijeli iskren osmijeh i radost.
Elmedina Osmić
Učenici i njihovi roditelji u sarajevskim školama izloženi su brutalnoj samovolji ministra obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo Emira Suljagića. Zašto ministar i njegovi glasnogovornici prešućuju i od javnosti kriju neutemeljnost i potpuno odsustvo bilo kakve valjane argumentacije za svoju samovolju i tako bezočno nastavljaju obmanjivati roditelje, učenike i javnost?
U Gradačcu je 06. maja 2011. godine otvorena druga po redu manifestacija „Dani islamske duhovne kulture u Gradačcu". Organizator i utemeljitelj ove manifestacije je Medžlis Islamske zajednice Gradačac.
Manifestacija je svečano otvorena učenjem tevhida pred duše imama, vakifa i džematlija nekadašnjeg prvog gradačačkog džemata Sultan Fatih Mehmed-hanova džamije u gradačačkoj tvrđavi.
U večernjim satima istog dana priređena je promocija knjige Saliha Smajlovića „Kad bi kosti mogle govoriti". Promotori su bili mr. Mustafa Prljača i mr. Nusret Kujraković.
U subotu na Dan džamija 07. maja 2011. godine održana je tribina pod nazivom Džamije u historiji Bošnjaka. Svoje priloge na tribini izložili su prof dr. Ismet Bušatlić, dekan Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, prof.dr. Nusret Isanović, mr. Rusmir Djedović i mr. Nusret Kujraković. Na tribini su usvojeni zaključci i pokrenuta je inicijativa građana za rekonstrukciju porušene gradačačke tvrđavske džamije. Na kraju tribine besjedu je održao muftija tuzlanski Husein ef. Kavazović.
Istog dana poslije podne-namaza, dekan FIN-a u Sarajevu i delegacija MIZ Gadačac na čelu sa predsjednikom Ishakom ef. Kavazovićem i glavnim imamom Nusret ef. Kujrakovićem posjetili su općinu Gradačac i razgovarali sa načelnikom općine Gradačac mr. Fadilom Imširovićem i njegovim saradnicima. Dekan je prezentirao rad FIN-a i zahvalio muslimanima Gradačca na finansijskoj podršci radu Fakulteta od njegovog osnivanja pa do danas. Delegacija je obišla i novoizgrađeno spomen obilježje šehidima u Gradačacu i radove oko uređenja gradskog parka.
N.K.
Pogođen odlukom ministra obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo o vjeronauci, jedan od roditelja, čije dijete pohađa ovaj predmet dostavio je portalu www.rijaset.ba svoju pismenu reakciju i zamolio da se objavio kao glas i stav roditelja, koje niko ništa ne pita, nego im se nameće i u njihovo ime odlučuje šta je dobro za njihovu djecu. Valjda roditelji imaju pravo biti konsultirani oko nastavnih sadržaja. Očito, prema novom ministru, ne trebaju jer on zna šta njihovoj djeci treba.
U reagiranju pod naslovom „Narod od plastelina" se kaže:
- Uvijek je bilo poganih svinja. Prava čudovišta su oni koji stoje i gledaju.
I šute. Potpuno ravnodušni. Ovo je izjavio Primo Levi, talijanski pisac, koji je preživio i nacizam i fašizam (ja bih dodao i komunizam), kao najgore moguće oblike populizma.
Neko, ili bolje kazano "nešto", u jednom BH. tjedniku, objavi fotomontaže najvećeg vjerskog autoriteta u neprikladnom obliku, sa ahmedijom na glavi, a narod, čiji je vjerski autoritet ismijan, šuti i gleda. (Izuzev par blagih protestnih pisamaca).
Emir Suljagić, Ministar obrazovanja u Kantonu Sarajevo, donio je Odluku kojom se ocjena iz vjeronauka isključuje iz općeg prosjeka učenika. Od svih reakcija koje sam, osobno, pročitao na ovu temu, najkonkretniji, najbolji i najprecizniji prikaz i presjek dao je gospodin Nazif Horozović u svom textu "Ukidanje vjeronauke kao signal nečije moći", a koji je objavljen na ovom portalu. U tom tekstu, naveden je primjer Srednje medicinske škole u KS, a u kojoj su tri predmeta izborna (Fizika, Hemija i Biologija.) Učenici moraju izabrati najmanje dva predmeta, A MOGU I SVA TRI. Treći predmet je stvar volje, htijenja, želje svakog učenika ponaosob. I vjeronauka je u statusu tog "trećeg predmeta". Naravno da se učeniku u Medicinskoj školi, koji izabere i taj treći predmet, ocjena koju dobije iz njega, URAČUNAVA u prosjek, i niko se ne buni zbog neravnopravnosti djece, nepovoljnijeg položaja drugih učenika niti zbog segregacije. To je činjenica koju se zapostavlja i koju, čini mi se, niko nije Ministru "tutnuo" pod nos. To je najbolji pokazatelj, da nije "neravnopravan položaj djece" koja ne idu na vjeronauku, glavni i jedini razlog brisanja iz prosjeka ocjene iz vjeronauka. No, to nije važno.
Bezobrazluk Ministra Suljagića nema granice. On je rekao da je "Bog umro". Ono, (Ministar), optužuje djecu koja idu na vjeronauku za zloupotrebu te vjeronauke, u smislu "da djeca idu na vjeronauku jedino i isključivo iz razloga da bi popravili prosjek"?! To je toliko mučno, gadno i bezobrazno, da naprosto ne postoje riječi kojima bi se, u pravom svjetlu, pojasnio taj mentalni sklop.
Ostavimo li Ministra, njegovo ministrovanje i njegove besmislene odluke po strani, zapitamo li se kakvi smo MI to ljudi pa sve ovo trpimo, šuteći, gledajući u zemlju, ne buneći se? Kakvi smo mi to ljudi pa, osim par pisama neslaganja, ne napravimo nešto konkretno? Ako IZ u BiH, reisu-l-uema, Udruženje vjeroučitelja i svi ostali vide, govore, opominju, da je ovakva Odluka Ministra, "prvi korak ka ukidanju vjeronauke", zašto se onda ne preduzmu neki "radikalniji" koraci? Zašto se ne pobune zbog SKORAŠNJEG UKIDANJA VJERONAUKE, kako to oni tvrde? Naravno, teško ćete naći ijednog vjeroučitelja u KS koji će zarad principa i viših ciljeva, odbiti da primi plaću, a kamoli da zbog tih istih ciljeva napusti posao! I ne treba da ga napušta. Ja, osobno, ću doprinijeti da takvi, kojima je stalo samo i jedino do plaće i radnog staža, ostanu bez posla, jer više neću slati svoje dijete na vjeronauk. Da se razumijemo, moje dijete je jedno od najboljih učenika od svih trećih razreda u jednoj osnovnoj školi. Ima odlične ocjene iz svih predmeta kao i iz vjeronauke. I onda Ministar kaže da moje dijete zloupotrebljava vjeronauk, jer joj vjeronauk popravlja prosjek?! Iako se "najbolje" ne može popraviti?!
Gospodin Nazif Horozović je, u svom tekstu, jedan pasus naslovio podnaslovom "Reakcije su nedovoljne". Ovo što se dosad moglo pročitati jeste lijepo, pohvalno, vidi se da se vodi kakva takva briga, ali je ipak NEDOVOLJNO! Moje dijete sa vjeronauka neće istjerati Ministrova odluka, nego šutnja onih koji, pored mene, trebaju da brinu za moje dijete. A sigurno je da neće ostati bez vjerskog odgoja, jer pohađa mejtef i ima, hvala Bogu, dobar odgoj kod kuće.
Roditelji, većine djece koja pohađaju vjeronauk, su ogorčeni, ljuti, razočarani, povrijeđeni. Ponavljam, ne toliko odlukom Ministra, koliko slabašnim i nedovoljnim reakcijama onih koji taj vjeronauk trebaju da njeguju i čuvaju (IZ u BiH, vjeroučitelji, roditelji, vjernici, VPS Rijaseta BiH...) Od pisamaca neće biti ništa, to se vidi. Jedan moj "bivši dobar" prijatelj se uvrijedio, kad sam mu rekao da je Ministar, čitajući njegovo pisamce, žestoko psovao svog savjetnika, jer mu je to pismo isprintao na odveć tvrdom papiru koji mu ne može poslužiti za stanovite stvari u toaletu. Sva pisma koja mi pišemo su beznačajna, nasmijavaju Ministra, izruguju nam se po Ministarstvu, blate nas preko sredstava javnog informiranja...
Ateizam je stvar osobnog izbora. Protiv ateizma se bori dijalogom. Protiv "agreisvnog ateizma", čime se boriti? Mišićima?
Bojim se, ali uistinu se BOJIM, da će, PONOVO, doći vrijeme kad će svakakva šuša vikati:
"Dole klerofašizam!", ne znajući ni šta to znači, a vjernici će obarati glave svoje šuteći.
Bojim se da će, PONOVO, medrese biti rušene i džamije pretvarane u konjušnice.
Bojim se da će, PONOVO, ulicom Vase Miskina Crnog, rulja uzvikivati "Hodže i popovi, najveći lopovi!"
Bojim se da će se, PONOVO, u Parku cara Dušana, igrati Kozaračko kolo. A to će se desiti samo ako im to dozvoli narod od plastelina.
Molim Uzvišenog Boga da tada budem daleko.
Jasminko Beširović
Nijedna izjava odavno nije izazvala oduševljenje, posebno među Bošnjacima, kao izjava člana Predsjedništva BiH Željke Komšića na sesiji Kruga 99. Upozorio nas je da je danas u Evropi prisutan modifikovani fašizam, koji je obilježen antiislamizmom. To zlo, veli Komšić, postoji u brojnim evropskim zemljama i na našim prostorima, a protiv njega se valja uporno boriti.
Vlada Kantona Sarajevo zabranila je psima i vjerskim službenicima ulazak u Vladine institucije. O zabrani ulaska psima i vjerskim službenicima u Vladu Kantona Sarajevo javnost je informirana putem dnevnog lista „Oslobođenje", od 10. 05. 2011. godine na stranici 10.
