Zašto smo mi došli ovdje? Da omekšamo svoje srce, kao što je iz ovog kamena potekla voda, mi treba da omekšamo svoje srce da iz njega poteče ljubav, da iz njega poteče sva ljepota i dobrota. Ono što mi imamo od Allahovog duha, onako kad nas je stvarao i kad je rekao Ademu ve nefeha fihi min ruhihi i kada je u Ademovo tijelo Allah dž.š. udahnuo svoga duha...
Povodom odluke ministra nauke i obrazovanja Kantona Sarajevo Emira Suljagića da ocjena iz Vjeronauke ne ulazi u opći uspjeh, saopštenjem za javnost oglasio se i Glavni odbor Udruženja ilmijje. U ovom saopštenju, kojim se osuđuje ova diskriminatorna odluka, se kaže:
Glavni odbor Udruženja ilmijje IZ u BiH na svojoj prvoj sjednici održanoj 12. maja 2011. godine razmtrao je, pored ostalog, i Odluku ministra za nauku i obrazovanje Kantona Sarajevo kojom se ocjena iz predmeta vjeronauke u osnovnim i srednjim školama ne uvrštava u konačni prosjek ocjena.
Glavni odbor je zaključio da je odluka pravno krajnje upitna, politički beskorisna, ishitrena, tendenciozna i da, konačno, ne postiže cilj kojim se opravdava njeno donošenje.
Odluka je donesena, a da pri tom nisu obavljeni razgovori niti konsultacije sa predstavnicima crkava i vjerskih zajednica koje participiraju u organiziranju nastave vjeronauke u školama kroz osiguranje udžbenika i nastavnog kadra za njeno izvođenje. Svaka promjena statusa ovog predmeta u školama tiče se i vjerskih zajednica.
Nelogično je da se posljednjih mjeseci nastave u školama, tokom školske godine u kojoj je vjeronauka imala status kakav imaju ostali predmeti, mijenja njen karakter i diskriminiraju djeca koja cijelo vrijeme uče vjeronauku, i sa uvjerenjem da ocjena iz tog predmeta ulazi u prosjek.
Glavni odbor Udruženja ilmijje poziva Skupštinu i Vladu Kantona Sarajevo da hitno razmotre ovu diskutabilnu odluku i njene implikacije, te da od nadležnog ministra zatraže povlačenje iste, a da se u narednom periodu u saradnji sa vjerskim zajednicama u okviru potpisanih protokola, iznađu načine za poboljšanje kvaliteta vjeronauke u školama i njenog unapređenja za dobro čitave bh. zajednice, stoji u saopštenju Glavnog odbora Udruženja ilmijje.
Sunčanog i toplog 14. maja 2011. godine u zadarskom naselju Vidikovac odakle se prostire prelijep pogled na more, održana je svečanost otvorenja prostorija Medžlisa Islamske zajednice Zadar čime je zaokružen 15. Medžlis u Hrvatskoj. Na 200 m² atraktivnog dvoetažnog objekta u vrijednosti od 250.000 eura koliki je bio iznos katarskog donatora, smješten je mesdžid i divanhana u donjoj etaži te uredske prostorije i stan za prvog zadarskog imama Damila ef. Bašida na drugoj etaži objekta.
Pored domicilnih muslimana grada Zadra i Zadarske županije, svečanost su uveličali zadarski gradonačelnik Zvonimir Vrančid, zamjenik župana Đani Bunja, fra Josip Sopta, provincijal zadarske franjevačke Provincije Sv. Jeronima te glavni imami i imami, predsjednici i predstavnici Medžlisa, članovi Mešihata i Sabora IZ-e u Hrvatskoj na čelu sa predsjednikom Mešihata IZ-e u Hrvatskoj muftijom Ševkom ef. Omerbašićem i predsjednikom Sabora IZ-e u Hrvatskoj Mirsadom Kugidem.
Gradonačelnik je na poseban način i sa zadovoljstvom pozdravio sve prisutne te iskazao svoje zadovoljstvo što je konačno otvoren vjerski objekt za potrebe naših sugrađana islamske vjeroispovijesti. Ovo je veliki događaj za naš grad i ja mu se doista veselim" - rekao je gradonačelnik. Također je istaknuo da je uvjeren kako de ovaj centar doprinijeti jednom kvalitetnijem vjerskom životu ovoga dijela naših sugrađana. Da prostorija za molitvu u medžlisu bude što češće ispunjena zadarskim muslimanima, poželio je zamjenik župana Đani Bunja podsjetivši okupljene da „čovjek nije samo tjelesno, već i duhovno bide".
Ovo je poseban dan i za nas kršćane, katolike, jer i nas kršćane raduje vaša radost. Ne možemo ne biti velikodušni u toj radosti. Moramo znati da i drugi i drugačiji moraju imati svoje prostore i mjesta molitve. Svugdje, pa i u Hrvatskoj i BiH, potrebno nam je puno više duhovnosti i dijaloga,' poručio je fra Josip Sopta, izaslanik nadbiskupa mons. Želimira Puljić naglasivši da franjevci još od 13. stoljeća vode plodotvoran dijalog sa muslimanima.
Muftija Ševko ef.Omerbašić nazvao je ovaj dan povijesnim i radosnim za muslimane Zadra i cjelokupnu Islamsku zajednicu u Hrvatskoj iznoseći podatke o dodiru islama i muslimana sa ovim područjem još od Mletačke republike.
Damil ef. Bašić, prvi zadarski imam u svom uvodnom ekspozeu podsjetio je na punih 17 godina od prvog pisanog zahtjeva zadarskih muslimana za organiziranjem džemata. U svom obraćanju naglasio je kako je utemeljenjem Islamske zajednice u Zadru želja ovdašnjih muslimana da doprinesu bogatom duhovnom mozaiku svoga grada te da budu dio duhovne i moralne vertikale ovoga društva u kojem će vjerske zajednice doprinositi afirmaciji svih pozitivnih i kvalitetnih vrijednosti. Izrazio je nadu da će sugrađani prepoznati želju ali i dugogodišnju potrebu muslimana Zadra da konačno imaju svoj prostor u kojem će izvršavati vjerske obrede i njegovati svoj identitet.
Čast svečanog otvorenja prostorija mesdžida i Medžlisa pripala je Aliji Mušiću iz Bihaća koji je dao najveći pojedinačni novčani prilog u iznosu od 2.000 eura te mu je muftija Ševko ef. Omerbašić uručio ključeve. Nakon protokolarnog dijela svečanosti, nastavljeno je druženje uz bogati domjenak sastavljen od bosanskih specijaliteta i delicija kojeg su priredili vrijedni zadarski muslimani.
Napomenimo kako de do daljnjeg zadarski mesdžid biti pod ingerencijom glavnog imama riječkog.
Alem Crnkić (www.islamska-zajednica.hr)
"Dajemo punu podršku svim onima koji se bore za ispravljanje diskriminirajuće odluke ministra Suljagića, kao i podršku reisu-l-ulemi dr. Mustafi ef. Ceriću i želimo da se on zajedno s nama i dalje nastavi baviti ovim problemom, a, ako zatreba, da nas sve zajedno pozove na Sarajevsko ljeto, ali ono dostojanstveno, mirno i bez rušenja bilo kakvog poretka..."
Nećete proći - poručila je Dolores Ibarruri Gomez u svom nadahnutom govoru u Madridu, 18.jula 1936. godine, protiveći se najezdi Frankovih fašista. Od tada je poklik ''no pasaran'' sinonim za bunt. Protivljenje totalitarizmu i sili. Tako i ja danas kličem: ''No pasaran!'' g-dinu Emiru Suljagiću, aktuelnom ministru nauke i obrazovanja u sarajevskom kantonu.
Otvoreno pismo ministru Emiru Suljagiću
Poštovani ministre Suljagiću!
Obraćamo Vam se povodom Vaše odluke o ukidanju ocjenjivanja predmeta iz vjeronauke u školama kantona Sarajevo.
Mi smo omladina bošnjačkog udruženja "Kalem" iz Danske. Mi smo došli u Dansku kao izbjeglice sa svojim roditeljima početkom 90-godina. Na svoj način i mi smo proživjeli i doživjeli golgotu bošnjačkog naroda, i kroz sve to postali jaci i svjesniji svoga identiteta-svoje vjere i nacije. Ponosni smo sto smo Bošnjaci muslimani, sto imamo svoju vjeru islam i državu Bosnu i Hercegovinu.
Mada smo daleko od svoje države, ona je u srcu svakoga od nas. Dakle, problemi koji tište našu državu su i naši problemi i želimo ih rješavati na najbolji mogući način.
Ministre, problem je Vaša odluka. Njome hoćete da ubijete elementarni dio našeg identiteta, našu vjeru islam. Bošnjaci bez islama su niko i ništa, i općenito čovjek bez vjere je kao prazno truplo. Svjedoci smo toga svakodnevno ovdje na Zapadu, gdje omladina doslovno umire od alkohola, droge i ostalih pošasti, baulja u neznanju, nesposobna da pomogne samoj sebi.
Zato mi želimo da bošnjačka djeca odrastaju učeći o svojoj vjeri kako bi bili moralne i čestite osobe. Želimo omladinu bošnjačku koja će biti u stanju da voli i brani svoju vjeru, čast i državu u svakom momentu. Želimo omladinu koja zna kritički da misli, koja je obrazovana, moralna, svjesna i savjesna.
Ministre, još jednom razmislite o Vašoj odluci i povucite je! Nije pošteno, a ni ljudski da nam to radite! Nemojte to radi Vaše Srebrenice! Ne činite to šehidima Srebrenice! I svim drugim šehidima Bosne! Nemojte! Jer oni su pali za vjeru i državu! Pobijeni su radi njihove vjerske i nacionalne pripadnosti! Pobijeni su, jer su Bošnjaci muslimani!
Zločinci su htjeli da nas fizički izbrišu radi naše vjere islama. Zar ne vidite, ministre, da im idete na ruku ovom i ovakvom Vašom odlukom? Zar ne vidite da nas ubijate bez puške? Da im pripremate teren za neki novi genocid u budućnosti?
Razmislite! Dozvolite budućim generacijama Bošnjaka muslimana da budu vjerski osviješteni, jer će im to pomoći da prežive na prostorima Balkana!
Ne ukidajte nam naša elementarna prava na vjeru i život! To su prava koja su zagarantovana svakom čovjeku na ovom dunjaluku! Pa zašto, ministre, da mi Bošnjaci muslimani nemamo tih prava? Zašto?
Bošnjačko udruženje omladine Danske "Kalem" u potpunosti podržava zahtjev IZ BiH sa reisu-l-ulemom na čelu da se odluka ministra Emira Suljagića o ukidanju ocjena iz predmeta vjeronauke u KS odmah povuče i poništi.
Udruženje Bošnjačke Omladine "Kalem", Danska
Piše: Semir Imamović
Ni jedna javna ličnost u našoj zemlji, izvan bošnjačkog narodnog kruga, i to onog vjerničkog kruga, nije dosad kritički progovorila o pojavi antiislamizma, tj. islamofobije. Prvi je to učinio član Predsjedništva BiH Željko Komšić, koji je na sesiji Kruga 99, posvećenoj Svjetskom danu pobjede nad fašizmom, rekao da su - „današnji fašizam i nacizam pored antisemitizma dobili dodatno obilježje u anitislamizmu". Ako se radi o tako ozbiljnoj pojavi, koja zavređuje da preko nje pratimo savremene manifestacije fašizma, kako je onda moguće da samo Željko Komšić vidi nešto što drugi ne vide?! Neko je lažan! Da li to znači da su svi drugi kroz zavjeru šutnje postali saučesnici u tom antiislamskom fašizmu? Komšić je prvi nebošnjak koji je otvoreno kazao kako su antiislamizam i fašizam jedno te isto, i ta činjenica nas upućuje da se upitamo nad iskrenošću mnogih bošnjačkih i nebošnjačkih intelektualaca koji ovoj pojavi ne pridaju nikakvu pažnju. Radi se o sljedećem: antiislamizam je trend iza kojeg stoje političke, ekonomske i medijske strukture, pa mnogi u ime interesa pristaju da budu dio tog trenda.
Na žalost, Komšić nije govorio o antiislamističkim pojavama u Sarajevu (jedna od njih je izravni atak njegovog partijskog kolege Emira Suljagića na islamsku vjeronauku u Sarajevskom kantonu), a upravo to bi njegovom obraćanju dalo konkretan antifašistički obol. On je konkretno mislio na antiislamizam koji se javlja u Evropi i to u onom obliku pojava i izbornih pobjeda desničarskih političkih stranaka koje svoj uspjeh temelje na antiislamizmu, a najbolji primjer je Wilders u Holandiji. Takav trend rezultira početkom zakonodavnih represija nad ljudskim pravima muslimana, kao što je zabrana nikaba u Francuskoj.
Komšić je ispravno prepoznao da se u Evropi uzgaja ideološki antiilsamizam, koji je dio političkog ambijenta, a time i državnih politika. Naročito je u pravu kad kaže da mi u BiH trebamo biti budni i oprezni kada je u pitanju ovaj pojava koju on zove antiislamizam, u paraleli sa antisemitizmom, mada su svjetske organizacije za ljudska prava kroz zvanične dokumente rasističku netrpeljivost prema muslimanima označile terminom - islamofobija. Komšićeva prepopruka da BiH treba biti na oprezu, kada se radi o antiislamizmu u Evropi, odnosi se na historijsko iskustvo genocida nad Bošnjacima, koji je kreiran upravo na pozicijama mržnje prema islamu. Kako onda taj evropski antiislamizam ima i može imati negativne posljedice po budućnost BiH i Bošnjaka? Odgovor je jasan - znamo da su velikosrbi i velikohrvati isplanirali agresiju na BiH i genocid nad Bošnjacima pod izgovorom da se bore protiv tzv. islamskih fundamentalista i ''stvaranja islamske republike'' na tlu Evrope, a što je Evropa jedva dočekala kao alibi za svoju pasivnost, a zapravo, saučesništvo u ubijanju Bosne i Bošnjaka. To znači da ove snage danas imaju još prisnijeg partnera u Evropi, kada je u pitanju antiislamizam.
Agresija na istinu se nastavlja, od sajma knjiga u Lajpcigu gdje velikosrbi negiraju genocid u Srebrenici, pa do dokumentarnog filma Norveške tv u kojem se potura laž da su se srpske snage borile protiv tzv. islamskih terorista. Prošlogodišnja namjera srpskih zastupnika u Parlamentu BiH da se zabrani nikab pozivala se na aktivnosti u Evropskoj uniji. Sve ovo nam ukazuje da su antiislamisti u Evropi i na Balkanu jedna te ista ekipa, kao i u vrijeme genocidne agresije, uostalom.
Situacija u BiH je veoma opasna i teška, budućnost BiH je upitna, i danas oni koji žele da nestane Bošnjaka iz njegove zemlje igraju na tu glavnu kartu, poturajući kako su Bošnjaci tzv. bijela Al-Kaida, i da su kao takvi opasnost po Evropu. A islamofobična Evropa, koja svakako satanizira muslimane, taman to želi i da čuje. Jer na čemu bi se drugom bazirala mržnja prema muslimanima u Evropi, ako ne na izmišljotinama?! U principu, ovakav odnos prema islamu i muslimanima ima samo jedan cilj - zaustaviti ili oslabiti sve prisutniji trend primanja islama na Zapadu, i utrnuti Allahovo svjetlo, koje se nezaustavljivom brzinom širi evropskim prostranstvima i samo potvrđuje da je davno izrečeno Poslanikovo pretskazanje ''da će ova vjera dospijeti tamo gdje dospijevaju dan i noć, i da neće ostati niti jedna kuća, bila ona od ćerpića ili kože, a da u nju neće ući islam'', zapravo sušta istina, s kojom se antiislamisti, u Evropi i kod nas, nikako ne mogu pomiriti. Uzvišeni Allah, dželle šenuhu, dao je čvrstu garanciju da Njegovo svjetlo niko ne može ugasiti, i da će, kada god to neko pokuša, On samo pojačati svoje svjetlo, pa makar to bilo krivo nevjernicima i neznabošcima. U pravu je Željko Komšić - riječ je o savremenom fašizmu. To je dijagnoza, a gdje je lijek?
(Saff br. 293, 13. maj 2011. godine)
Centralnom svečanošću u avliji blagajske tekije, na vrelu Bune, u subotu, 14.maja 2011.godne, je završena tradicionalna manifestacija Dani mevluda i zikra 2011. godine. Tim povodom Blagaj, inače, poslije Ajvatovice drugo najveće dovište u Evropi, pohodile su desetine hiljada vjernika iz cijele BiH i Evrope.
Piše: Ezher Beganović
Rušitelji Bosne i Hercegovine opasno su potkopali temelje naše države. Situacija ne može biti gora, odnosno nakon ovakve krize može uslijediti samo jedno, a to je rat. Nažalost, iako je od agresije na Bosnu i Hercegovu prošlo tek nešto više od petnaest godina rat je riječ koja se ovih dana često spominje kada je u pitanju budućnost Bosne i Hercegovine. Rat spominju i domaći i međunarodni zvaničnici kada govore o aktuelnoj situacije u BiH. Brojni su oni koji su svjesni da je naša zemlja ušla u najtežu fazu svoga opstanka. Iako je situacija izuzetno teška i neizvjesna niko se u BiH a naročito među Bošnjacima ne pita šta bi se desilo ukoliko bi u BiH zbog nekakvog separatističkog napada ponovo izbio rat. Znamo da je u miru nezahvalno javnosti nametati rat kao temu, međutim zločini koji su učinjeni nad Bošnjacima i Bosnom i Hercegovinom u protekloj agresiji, te aktuelna teška politička situacija velika su opomena, opomena koja od nas traži veliki oprez. Obzirom da smo svjesni gorke istine da preživjeli srpsko - hrvatski zločinci iz prošle agresije na BiH i njihovi potomci imaju veliku želju da ponovo nad nama Bošnjacima počine genocid (ovih dana je nakon 9.maja i obilježavanja stradanja Bošnjaka u srpskim logorima u prijedorskoj općini u istom Prijedoru osvanuo grafit na kojem je pisalo da muslimane treba ponovo slati u logore) osnovno pitanje na koje mi Bošnjaci moramo imati odgovor, naročito u ovako teškoj situaciji, jeste možemo li u slučaju nekog novog rata spriječiti ili izbjeći da nam se ne ponovi genocid iz 90.godina prošlog stoljeća i možemo li uopće sačuvati teritoriju Bosne i Hercegovine u sadašnjim granicama? Da bi odgovorili na ovo pitanje moramo znati odgovor na niz drugih važnih pitanja. Na neka pitanja pokušaćemo dati odgovor u ovom tekstu.
Međ: Patriotizam
Uzimajući u obzir da je Bosna i Hercegovina podijeljena na dva entiteta, tj. da je pola BiH skoro potpuno etnički očišćeno od strane Karadžićevih srpskih zločinačkih hordi, te opravdano pretpostavljajući da će Milorad Dodik ili neki drugi srpski lider sa sličnim separatističkim ambicijama jednog dana oteti dio teritorije BiH i proglasiti nezavisnost Republike Srpske, te također opravdano pretpostavljajući da bi se po uzoru na Srbe, tražeči svoji historijsku šansu stvaranja svoje tzv. Herceg Bosne, u istu avanturu upustili Hrvati, dolazimo do prvog važnog pitanja. Da li bi Bošnjaci danas imali dovoljno patriotizma da krenu u jedan težak i možda nemoguć rat za povrat otete bosanskohercegovačke teritorije i odbranu od hrvatskog separatizma? Nema sumnje da bi Srbi iz Republike Srpske zauzeli položaje na razgreničenju između RS-a i Federacije BiH. U tom slučaju unutar okupirane teritorije na milost i nemilost četničkim hordama ostale bi desetine hiljada bošnjačkih povratnika. Ne treba biti previše pametan pa pretpostaviti šta bi četnici radili sa bošnjačkim povratnicima. Još se nije ni zaratilo a četnici već kese svoje zločinačke kljove prema bošnjačkim povratnicima u Republici Srpskoj (Mujo Hadžiomerović, predsjedavajući Kluba Bošnjaka u Vijeću naroda RS-a upozorava sve u BiH da je situacija u RS-u veoma opasna. „Dešavaju se i verbalni i fizički napadi na povratnike, pojavljuju se grafiti po bošnjačkim kućama uvredljivog sadržaja, poput podrške Mladiću. Sve ono što se ističe u govorima političara sprovodi se u djelo na terenu. Bojim se da se ne vratimo u period kad je naša sugrađanka Meliha ubijena snajperom. Jednostavno se prenosi jedan ružan odnos, dojučerašnjih sugrađana koji su bili korektni. Sad se već drugačije ponašaju. Ljudi su zabrinuti i čak se raspituju za oružje kako bi se zaštitili".). O tome šta bi četnici uradili bošnjačkim povratnicima kao što su nana Fata Orlović i srebreničke majke i ostali preživjeli Srebreničani ne smijemo ni pomisliti. Također, u navedenoj situaciji unutar okupirane srpske teritorije ostali bi Distrik Brčko i Srebrenica, a teškim mukama ponovo bi bili izloženi Goražde i Unsko - sanski kanton. Patriotizam smo s pravom stavili na prvo mjesto. Znamo da bi u navedenim okolnostima sav teret odbrane suvereniteta Bosne i Hercegovine pao na pleča Bošnjaka koji žive u Federaciji BiH. Pogotovo što bi ti isti Bošnjaci morali braniti Hercegovinu i srednju Bosnu od hrvatskog separatizma.
Bošnjaci su bili puni patriotizma kada je počela agresija na Bosnu i Hercegovinu. Iako smo bili napadnuti sa svih strana, ostavljeni od svih, nenaoružani, naš patriotizam nas je nosio do pobjeda i do očuvanja Bosne i Hercegovine. Takav snažan patriotizam temeljio se na nekoliko bitnih društveno - političkih aspekata života bošnjačkog naroda u tom periodu. Prije svega bošnjačka politika je bila jaka i stabilna i znala se nositi sa izazovima vremena i imala je podršku skoro čitavog naroda. Takva bošnjačka politika je znalački kod bošnjačkog naroda razvila svijest o važnosti države i njenog očuvanja. Ukratko rečeno Bošnjaci su imali više patriotizma i želje za očuvanjem Bosne i Hercegovine nego što su srpsko - hrvatski zločinci imali želje da rasture našu zemlju. Danas je situacija sasvim drukčija. Nakon završetka agresije na Bosnu i Hercegovinu do danas učinjeno je mnogo na rušenju bošnjačkog patriotizma. Bošnjaci su danas razjedinjeni skoro po svakom aspektu. Naravno, najodgovorniji za takvo stanje su bošnjački političari.
Međ: Bošnjačka politika
Bošnjačka politika, odnosno bošnjački političari su zarad ličnih interesa uništili naš narod. Svojom korumpiranošću bošnjački političari su ispraznili patriotizam i kod nekada najvećih patriota u bošnjačkom narodu. Uzmimo za primjer odnos bošnjačke politike prema demobiliziranim borcima Armije Republike Bosne i Hercegovine. Zbog raznih zloupotreba prema ovoj populaciji bošnjačka politika je dozvolila da od najvjernijih patriota napravi ogorčene ljude koji, poučeni ovim bolnim iskustvom, možda više nikada ne bi uzeli pušku da brane ni svoj kućni prag a kamo li da se upuštaju u neizvjesni rat oslobođenja okupirane teritorije koju zauzima Republika Srpska. Brojni su drugi primjeri pogrešnog odnosa bošnjačke politike prema patriotskim potrebama i osjećanjima bošnjačkog naroda. Osim što je ubila i što ubija svaki gram patriotizma i dostojanstva u bošnjačkom narodu, bošnjačka politika je danas naš najveći problem i naša najveća nesigurnost. Pored toga što su potpuno zakazali na domaćoj političkoj sceni bošnjački političari su još gori na vanjskopolitičkom planu a što po sudbinu Bošnjaka i Bosne i Hercegovine može imate veoma teške posljedice.
Svijet više nije isti kao 90.godina prošlog stoljeća kada su Radovan Karadžić i Franjo Tuđman ubjeđivali taj isti svijet da se u Bosni i Hercegovini bore protiv islamskih terorista. Rahmetli Aliji Izetbegoviću je tada lahko bilo ubijediti svjetsku javnost i svjetske moćnike da su to obične laži. Nažalost, danas se svijet sasvim druga priča. Nakon 11.septembra 2001.godine svijetom vlada agresivni antiislamizam. Svjedoci smo kako posljednjih godina političari, obavještajci i mediji iz Republike Srpske čine velike napore da Bošnjake u svijetu predstave kao islamske teroriste. Njihova glavna karta na koju igraju pri pokušaju ocrnjivanja Bošnjaka u svijetu upravo je terorizam. Milorad Dodik je optužujući Bošnjake za terorizam sklopio savez sa cionističkim Izraelom od kojeg dobija snažnu diplomatsku pomoć.
Tu dolazimo do ključne uloge koju bi morala odigrati bošnjačka politika u ratu. Kako bi se bošnjačka jalova politika snašla u novim antiislamskim međunarodnim politikama i odnosima? Kako bi bošnjačka politika odgovorila na psihološko - propagandni rat neprijatelja Bosne i Hercegovine i Bošnjaka koji bi dokazivali svijetu da su Bošnjaci vehabije ili bijela Al Kaida od kojih će jednog dana goriti Evropa i da ih je zato opravdano ubijati? Zašto bi današnji antiislamski nastrojeni svijet uopće spašavo Bošnjake od bilo koga kada to nisu radili tokom protekle agresije, odnosno kako bi bošnjačka politika ubijedila današnji antiislamski nastrojeni svijet da zaštiti Bosnu i Hercegovinu od raspada i Bošnjake muslimane od nestanka? Mnogo je pitanja na ovu temu. Umjesto predviđanja odgvor ćemo potražiti u sadašnjem ponašanju i nesnalaženju bošnjačke politike na ovom polju. Svjedoci smo da je Bosna i Hercegovina trenutno u potpunoj defanzivi na međunarodnom planu. Danas Bošnjaci nemaju nijednog političara koji je interesantan za zapadni i za istočni svijet. Bošnjaci danas nemaju nijednog političkog lidera kao što je bio rahmetli Alija Izetbegović kojeg je cijenio i istok i zapad. Zapravo, bošnjački političari se danas uopće ne bave vanjskom politikom, taj posao su prepustili visokom predstavniku na kojeg su prebacili sav svoj posao. Svjedoci smo kako su ovih dana bošnjački političari zakazali na planu vanjske politike. Bošnjački političari u ove dane kada je Milorad Dodik napao Bosnu i Hercegovinu sa svih strana potpuno mirno posmatraju šta se događa puštajući Valentina Inzka da umjesto njih vodi vanjsku politiku i da se u ime Bosne i Hercegovine dogovara šta mu je volja. A šta je Valentin Inzko radio i koga je zastupao to nikoga nije briga. Osim toga, bošnjački političari su ustuknuli pred Miloradom Dodikom i njegovom odličnom diplomatskom politikom. Pored živih bošnjačkih političara i svih državnih institucija Milorad Dodik je uspio izgraditi paralelnu diplomatsku mrežu Republike Srpske. I tu nije kraj, istim tim putem uskoro će krenuti i Hrvati. Dakle, odgovor na prethodno postavljena pitanja se sam nameće. U slučaju bilo kakve ratne opcije bošnjačka politika bi potpuno izdala svoj narod.
Međ: Mir je naša najveća nada
Patriotizam i stanje bošnjačke politike su ogledalo svih mogućnosti, odnosno nemogućnosti bošnjačke odbrane od eventualne ratne ugroženosti. Iako nam je to teško priznati na oba ova važna polja Bošnjaci stoje veoma loše. Cijeneći ukupne okolnosti u Bosni i Hercegovini i u bošnjačkom narodu sa velikom zabrinutošću možemo konstatirati da bi u ovom trenutku svaki rat u Bosni i Hercegovini bio izuzetno poguban za nas Bošnjake i samu Bosnu i Hercegovinu. Mir je naša najveća nada i naš najveći spas. Samo da rata ne bude!
(Saff br. 293, 13. maj 2011. godine)
Vjeronauka je ponovo na tapetu i na njoj se, valjda u odsustvu društvenih, posebno političkih i ekonomskih problema u zemlji, poput nezaposlenosti, opće ekonomske stagnacije, pada životnog standarda, neizvjesne sudbine zemlje u svakom pogledu, bruse „stavovi" i istresaju i pozvani i nepozvani, i upućeni i neupućeni...
