Nakon dolaska SDP-a na vlast umrlo je civilno društvo i umrla je opozicija u BiH i ko god bude drugačije razmišljao od vladajućeg režima biti će linčovan od podobnih medija, nevladinih organizacija i srodnih političkih opcija. Bilo je žalosno i smiješno što su neke nevladine organizacije, domaće i međunarodne, jedva dočekale da se okome na Vjeronauku, na reisu-l-ulemu i Islamsku zajednicu.
"Upravni odbor PEN Centra Bosne i Hercegovine oglasio se saopćenjem (Oslobođenje, Avaz, 16. maj. 2011.), kojim podupire odluku ministra Emira Suljagića u vezi s ocjenama iz vjeronauke u školskim programima. Pošto Upravni odbor PEN Centra BiH ne konsultira svoje članstvo o stavovima koje njih šestoro kane podastrijeti javnosti...
Reakcija A-SDA-a
U povodu odluke Ministarstva nauke i obrazovanja Kantona Sarajevo, koju je potpisao i svim sarajevskim osnovnim školama uputio ministar Emir Suljagić, a kojom ubuduće ocjena iz vjeronauke neće ulaziti u ukupni prosjek ocjena, A-SDA izdala je sljedeće saopćenje:
„Odluka ministra Suljagića odražava duh rigidnog političkog sekularizma koji je svoje najbolje otjelovljenje našao u koaliciji SDP-a i SDA, na čiju su pogubnost još 2001.godine ukazali današnji predstavnici STRANKE DEMOKRATSKE AKTIVNOSTI - ASDA. Udar na vjeronauku u osnovnim i srednjim sarajevskim školama, školama našeg glavnog grada, udar je isključivo na islamsku svijest mladih generacija koje potječu iz bošnjačkog naroda.
Bolna je spoznaja da do sada nije reagirao niti jedan predstavnik političkih partija koji koaliraju i zajedno čine izvršnu vlast u Federacije BiH, te u tom kontekstu, A-SDA osuđuje šutnju i pasivno ponašanje svih bošnjačkih političara u zakonodavnim i izvršnim vlastima u povodu diskriminacije Bošnjačke djece koja su odlukom SDP-ovog ministra Suljagića dovedena u neravnopravan položaj, jer im je ukinuto pravo da vjeronauku doživljavaju kao i svaki drugi predmet u nastavi. Tužna je, ali i vrlo indikativna činjenica da je SDP, od svih problema u obrazovanju, našao za shodno baviti se baš vjeronaukom i to samo mjesec dana prije kraja školske godine!?
Odluka SDP-ovog ministra obrazovanja Suljagića uperena je isključivo protiv Bošnjaka, jer niko ne postavlja pitanje vjeronauke u školama, ili čak vjerske ikonografije u općinama sa srpskom i hrvatskom većinom. Radi se o udaru na ustavni poredak, na vjerske slobode, na duh ZAVNOBiH-a i jednakopravnosti, i zbog toga je nedopustiva sramna i proračunata šutnja stotine bošnjačkih političara koji sjede u zakonodavnim ili izvršnim organima vlasti dok se u ime ateističke manjine diskriminiraju vjernici. Šutnja je znak odobravanja i zbog toga svi koji šute na ovu sramnu odluku daju zeleno svjetlo za slijedeći Lagumdžijin i Tihićev korak, a to je potpuno ukidanje vjeronauke!
Takav scenarij namijenjen je isključivo Bošnjacima i stoga, sve Bošnjačke političare u zakonodavnim i izvršnim organima vlasti prozivamo i tražimo da pokažu svoju odgovornost prema narodu iz kojeg su birani i ne dozvole dalju diskriminaciju naše djece i omladine od stane isfrustriranih pojedinaca i ateističkih politika kojima pripadaju i koje predstavljaju.", stoji u saopćenju ASDA-a.
Reakcija BOSS-a
U povodu odluke Ministarstva nauke i obrazovanja Kantona Sarajevo saopćenjem za javnost oglasio se i BOSS. U saopćenju stoji:
„Pravo je svakog građanina Bosne i Hercegovine da može slobodno istaći svoje mišljenje o odlukama vlasti, pa i otvorenim pozivom na javne proteste ukoliko vladajuće strukture ignorišu osnovne demokratske principe, upozorava predsjednik BOSS-a Mirnes Ajanović. Prema brojnim reakcijama - očito je da je odluka kojom se ocjena iz predmeta Vjeronauka ne uvrštava u prosjek ocjena, čime se negira i pravo na vrednovanje rada, izazvala izrazito zanimanje javnosti.
Sasvim je jasno da je prije donošenja takve odluke trebalo provesti javnu raspravu, posebno iz razloga što su se roditelji svojim potpisom izjasnili da li njihova djeca žele ili ne žele izučavati vjeronauku. Upravo zato meta medijskih napada treba biti nedemokratska i netolerantna vlast, a ne reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić i Islamska zajednica u BiH, jer je njihovo pravo na slobodu izražavanja zagarantovano i Opštim okvirnim sporazumom za mir u BiH.", kaže se u saopćenju za javnost BOSS-a.
Jedna sam od mnogih majki koja je duboko razočarana i rezignirana odlukom ministra obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo o ukidanju prava da ocjena iz vjeronauke participira u ukupnom prosjeku ocjena za opšti uspjeh učenika. Razočarana sam jer je ministar, što se ovih dana moglo čuti i iz brojnih proglasa...
Valja nam se dozvati pameti, osvrnuti se na to zašto je reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić rekao: "Ako i dalje budete dirali u vjeronauku, a to znači da ćete poslije i u džamiju, i u medresu, i u naše ime, i u naše kuće i onda ćete početi određivati šta ćemo jesti, gdje ćemo biti, s kim ćemo govoriti, s kim ćemo se družiti...". Dio je to njegovog govora koji niko nije komentarisao.
U prostorijama BZK "Preporod" u Goraždu, goraždanski muftija Hamed ef. Efendić, govorio je o islamofobiji, netoleranciji, diskriminaciji i mržnji prema muslimanima i IZBiH. - Ako se i ubuduće budu tolerirali islamofobija, diskriminacija i mržnja prema muslimanima i Islamskoj zajednici u BiH te se budu štitili oni koji to promoviraju...
Sigurno je da među SDP-ovcima i članovima i rukovodstva ima onih koji su pobožni i razumni, koji poštuju crkve i vjerske zajednice. Međutim, kao i svaka partija i SDP ima svoje radikale. SDP-ovi radikali prikrivaju zapošljavanje familijarnih pipaka udaranjem po vjeri i vjernicima što jače, da narod zapjeni kao što se RS-ovski kmetovi uspale kad im Mile spomene neovisnost.
Iz poštovanja prema blagoj struji SDP-a, valja podsjetiti i narod i njihove radikale kako je podrška ministru Suljagiću, najkraće rečeno: nehumana, necivilizovana, barbarska i besmislena. A evo zašto:
a.) Nehumana je zato što odbacuje slobodu izbora roditelja 90% djece, preciznije njih preko 35.000 koja pohađaju vjeronauku u Sarajevskom kantonu,
b.) Necivilizovana je jer ne rješava problem na demokratski način, razgovorom sa svim učesnicima nastavnog procesa (roditelji, učenici, profesori, rukovodstva škola, crkve i vjerske zajednice) nego "Odlukom",
c.) Barbarska je jer je usmjerena protiv mirotvornog kapaciteta vjere ukidanjem vrjednovanja truda, ali prije svega nerješavanjem statusa 10% djece koja ne pohađaju vjeronauku. I na kraju, (ali ne manje vrijedno)
d.) Besmislena je kao i instrukcija Damira Mašića ostalim ministrima SDP-a jer, naprimjer, u Zeničko-Dobojskom kantonu 100% djece pohađa vjeronauku, pa niko nije diskriminiran, a u Tuzlanskom kantonu postoji alternativni predmet Kultura religija, ali i katolički i pravoslavni vjeronauk, pa ni tamo niko nije diskriminiran.
Ovome valja pridodati i LAŽ Emira Suljagića da Sarajevski kanton nema novca da uvodi alternativni predmet iako imaju duplo veći budžet od najmnogoljudnijeg kantona u Federaciji, Tuzlanskog a koji je ipak uveo alternativni predmet.
Jasno je da je jedini moto koji SDP-ove radikale drži „iznad vode" je: „Kad narod više ne vjeruje u tvoju politiku, politiziraj pitanja vjere".
Emir DžambegovićU Teheranu je od 14. do 15. maja 2011. godine, u organizaciji Islamskog svjetskog mirovnog foruma održana dvodnevna konferencija na kojoj je razmatrana inicijativa za formiranje Globalne alijanse protiv terorizma za pravedni mir (Global Alliance Against Terrorism for a Just Peace - GAATJP).
Na konferenciji su učestvovali naučnici, mirovni aktivisti, vjerski i politički lideri, predstavnici medija i civilnog sektora iz preko šezdeset zemalja svijeta. Posebna pažnja na konferenciji posvećena je borbi protiv terorizma i sagledavanju njegovih uzroka na globalnom nivou. Značajna pažnja je, u tom pogledu, posvećena terorizmu u muslimanskom svijetu kao i posljednjim promijenama koje zahvaćaju region Bliskog Istoka i Sjeverne Afrike.
Na konferenciji su iz Bosne i Hercegovine učestvovali dr. Džemaludin Latić i mr. Mirnes Kovač. Oni su imali izlaganja na panelu «Terorizam, kultura i mediji» na kojem je dr. Latić govorio o terorizmu i njegovim refleksijama na Bosnu i Hercegovinu, dok je mr. Kovač govorio o procesima demokratizacije i liberalizacije na Bliskom Istoku kao izazovima za budućnost regiona Bliskog Istoka, s posebnim osvrtom na posljednja dešavanja u ovom dijelu muslimanskog svijeta.
Islamski svjetski mirovni forum (The Islamic World Peace Forum - IWPF) je nevladina organizacija posvećena izučavanju i promociji pravednog mira u svijetu, a djeluje u saradnji sa Fakultetom za svjetske studije (Faculty of World Studies) pri Teheranskom univerzitetu.
Cilj konferencije je iznalaženje strategije izgradnje pravednog mira kojom bi se eliminirao i spriječio terorizam u svim njegovim oblicima.
M.K.
Iole upućeni znaju da agresija na Islamsku zajednicu u Sandžaku 2007. godine nije bila krajnji cilj njenih arhitekata iz Beograda. Prema njihovom planu bilo je to uklanjanje posljednje prepreke za razaranje Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, čime bi se eliminisao i posljednji oslonac opstanka bošnjačkog naroda.
Već su bili pripremljeni spiskovi imama koji bi prihvatili beogradski koncept uređenja Islamske zajednice. Entitet RS bio bi polazište, a potom bi se akcija širila na druge dijelove Bosne i Hercegovine. Sve to bi se desilo nakon preuzimanja kontrole nad Islamskom zajednicom u Srbiji i njenog sjedišta u Novom Pazaru, u šta su bili sigurni obzirom na svu političku, policijsku i medijsku snagu koja je angažovana. No, za agresore na Islamsku zajednicu Novi Pazar se pretvorio u novi Staljingrad - neosvojivi cilj, što ih je natjeralo na reviziju daljih planova.
Bilo bi naivno i pomisliti da ih je neuspjeh u Sandžaku natjerao da odustanu od planova za razaranje Islamske zajednice u BiH. Zle nakane su samo odložene do nove prilike. A za to vrijeme nastavit će se pripremanjem terena, prije svega kroz medijsku hajku na Islamsku zajednicu, a posebno njenog poglavara reisu-l-ulemu dr. Mustafu Cerića. Cilj ovakvog medijskog odnosa je omalovažiti Zajednicu, a posebno njene autoritete, u očima javnosti kako bi izgubili podršku vjernika, što je pretpostavka za konačni obračun. U ovoj nečasnoj igri neki mediji su permanentno kršili novinarske kodekse i minimum medijske korektnosti i neutralnosti. Neki su, poput Federalne televizije i sarajevskih „Dana" Senada Pećanina, otišli tako daleko nazivajući reisu-l-ulemu pogrdnim imenima, neosnovano ga optužujući za kriminal, nasilje i sve negativne pojave u društvu. Ovi drugi („Dani") više puta su objavili fotomontaže reisu-l-uleme, u donjem vešu naprimjer, kao i drugim formama omalovažavanja. Akteri medijskog blaćenja obavezno su bila lica sa bošnjačkim imenima kako bi izgledalo da su to stavovi pripadnika Islamske zajednice. U toj istoj Bosni, na tim istim i drugim medijima, od tih istih novinara nije se mogla desiti i najblaža kritička, a kamoli uvrjedljiva intonacija prema predvodnicima Katoličke ili Pravoslavne crkve.
Druga dimenzija priprema za realizaciju beogradskog plana odvija se posredstvom bošnjačkih bh. političara. Gorka realnost krize bošnjačke političke vertikale šansa je koju beogradski udbaši nisu mogli propustiti. Logistika je već postojala. Beogradske obavještajne službe se nikada nisu povukle iz Sarajeva, a i da jesu toliko je bivših saradnika (jednom saradnik - zauvijek saradnik) da ne moraju brinuti za svoje planove. Sulejman Tihić i ostala djeca komunizma ne predstavljaju posebno iznenađenje. No, Bakir Izetbegović jeste veliko i bolno razočarenje svih iole patriotski orijentisanih Bošnjaka. Razočarenje je bolnije što očekivanja od Bakira, sina Alije Izetbegovića, nisu bila racionalna već emotivna. Samo mali broj onih koji ga lično poznaju bio je pošteđen razočarenja u očekivanju od „velikog" sina da nastavi očevim stopama. Kako je jadno izgledalo snishodljivo dodvoravanje Izetbegovića nasljednika Borisu Tadiću u Karađorđevu, koji se, za razliku od drugih, više puta srpskom predsjedniku obraća sa „predsjednik Tadić", sav sretan što je u prilici fotografisati se sa državnicima.
Susret Bakira Izetbegovića sa Muhamedom Jusufspahićem, dan prije Karađorđeva, zapravo otkriva da je novi „bošnjački" član Predsjedništva BiH pristao da u korist Beograda odigra ulogu protiv Sandžaka, Islamske zajednice i na koncu Bosne. Bošnjački pod navodnicima jer predstavljati Bošnjake sa samo pet posto glasova od ukupnog broja Bošnjaka u Bosni, a tri puta manje dobijenih bošnjačkih glasova od Hrvata Željka Komšića, ne može biti ozbiljan temelj legitimiteta za predstavljanje bošnjačkog naroda i njegovih interesa.
Kada se prosječni dokopaju vrha, gore je nego kada to učine loši. Za razliku od loših, prosječni izazivaju sažaljenje, što za bošnjački narod može biti kobno.
Sead ef. Šaćirović, (www.islamskazajednica.org)
U nedjelju 15. maja 2011. godine, u najvećoj džamiji na području Medžlisa IZ Tešanj, u džematu Dobropolje-Mekiš, održan je tradicionalni mevludski program.
Nakon sadržajnog programa, u okviru kojeg su imami Medžlisa IZ Tešanj učili odlomke iz Kur'ana, mevlud, ilahije i zikr, prisutnima su se obratili glavni imam Medžlisa IZ Tešanj mr. Fuad ef. Omerbašić, gosp. Muhamed Salkić, generalni sekretar Rijaseta i mr. Ejub ef. Dautović, muftija zenički.
Glavni imam mr. Fuad ef. Omerbašić, između ostaloga, čestitao je džematskom odboru na organizaciji ovog tradicionalnog programa, te skrenuo pažnju na važnost institucije porodice, posebno imajući u vidu da se 15 maj obilježava kao Dan porodice.
Generalni sekretar Rijaseta gosp. Muhamed Salkić govorio je o organizaciji Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini u periodu od 1882. godine pa do danas.
Muftija zenički mr. Ejub ef. Dautović u svom obraćanju ukazao je na pet pravila koja su garant uspjeha i sreće na ovome i Budućem svijetu, a sadržana su u hadisu Božijeg poslanika Muhammeda, s.a.v.s.: "Kloni se svega što Islam zabranjuje, bit ćeš najpobožniji čovjek. Budi zadovoljan sa onim što ti je Bog dao, bit ćeš najimućniji čovjek. Čini dobro svome susjedu, bit ćeš pravi vjernik. Želi svim ljudima ono što želiš sebi, bit ćeš pravi musliman. Nemoj se previše smijati, jer mnogo smijanje ubija srce čovjeka''.
Nakon završetka mevludskog programa, delegacija na čelu sa muftijom zeničkim i generalnim sekretarom Rijaseta, posjetila je porodicu velikog tešanjskog vakifa h. Muharema Sejdića.
