Otkazano je predavanje dr. Mehmeta Gormeza, predsjednika Diyaneta R Turske, koje je trebao održati sutra, u utorak 7. februara 2012. godine, u Sarajevu u okviru tribine „Ummet danas", stoji u obavještenju organizatora Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu i Udruženje ilmijje.
Uvaženi gost dr. Mehmet Gormez nije mogao doputovati u Sarajevo kako je bilo planirano uslijed teških vremenskih prilika.
Podsjećamo da je prethodno odgođena i centralna mevludska svečanost ovogodišnje manifestacije Dani o Allahovom poslaniku „Selam, ja resulallah", na kojoj je također kao specijalni gost trebao prisustvovati dr. Mehmet Gormez.
Svima onima koji su ustrajni u svojoj tvrdoglavoj zaglupljenosti i tvrde da se genocid Bošnjaka u Bosni i Hercegovini i u širem okruženju, kao i genocid ostalih muslimana na tim područjima ne može i neće se ponoviti, ja imam reći samo dvije riječi - može, i hoće.
Dočim sam bio iznenađen otvorenim nastupom Čedomira Jovanovića, koji vodi Liberalno demokratsku partiju (LDP) Srbije, u debati s društveno-opasnom osobom koja se odaziva na ime Milorad Dodik, tijekom koje debate je Jovanović pokazao da, možda, mlađa generacija političara Srbije nije zatrovana veliko-srpstvom i mržnjom prema ne-Srbima, nisam bio iznenađen nastupom osobe koja je navijestila želju i spremnost za finalnu soluciju, pogrom Bošnjaka i drugih muslimana.
Za one koji su se rodili nakon Drugog svjetskog rata, termin „finalna solucija" dolazi iz samog vrha Hitlerovog nacističkog aparata koji je njemačke, a i druge, Židove označio kao najveći problem nacističke Njemačke, i ostalog svijeta, i počeo tražiti navodno rješenje za „problem Židova". Na toj osnovi je onda počeo pogrom Židova (Kristallnacht, 1938. godine) koji se je onda nastavio sve do kapitulacije nacističke Njemačke 1945. godine. Tijekom tog pogroma, koji je nazvan Holokaust, nacisti su ubili nekih šest milijuna Židova. To je bio jedan od rezultata „finalne solucije".
Jedna od pouka u tom genocidu Židova je da opasne ljude treba uzimati ozbiljno, pogotovo kad oni sami, javno - a što je slučaj i s Hitlerom kao i s Dodikom - pozivaju u pohod protiv ljudi druge vjere da bi time „riješili problem" kojeg su ti drugi ljudi, nekako, na nekakav zagonetan način, prouzročili zato jer su te, nekakve, druge vjere koja ne pripada u okruženje onih koji su odlučili imati problem s tom vjerom i zato to sve skupa treba riješiti zauvijek, finalno.
Onima koji ne vjeruju da na srpskoj strani postoje struje koje su, koliko sutra, spremne krenuti u „finalnu soluciju" protiv Bošnjaka i drugih muslimana, savjetujem da dobro preslušaju debatu između Čedomira Jovanovića i Milorada Dodika:
Treba se tu zaustaviti i mirno promisliti. Nekih sedamdeset godina nakon Holokausta i suđenja vođama nacističke Njemačke u Nürnbergu, nekih sedamnaest godina nakon genocida Bošnjaka i suđenja vođama genocidnog aparata Srbije u Haagu, danas, u sred Europe, se oglašava osoba koja navješćuje spremnost počinjavanja još jednog genocida: "Pa ako nećete da Europa ima Palestinu, dajte nam koncesiju. Dajte nam koncesiju".
Značenje toga je neupitno: "dajte nam, Srbima, slobodne ruke i mi ćemo Bošnjake, i druge muslimane u okruženju u tom dijelu Europe, ubiti i time riješiti problem Europe".
Ovo nisu prazne riječi. Dodik nije praznoglav. Njegova glava je puna mržnje prema ne-Srbima, a pogotovo prema muslimanima i on to javno izražava.
On je ovom izjavom, ako ničim drugim prije te izjave, postavio veliku, povijesnu, odgovornost, pred noge prvenstveno onih koji danas vode Bošnjake i druge muslimane, organizirati obranu naroda od slijedećeg genocida koji je, po mome, neupitan.
Na ovo ne treba reagirati s alarmom i panikom. Na ovo treba odgovoriti sračunato, ozbiljno i odlučno.
Povijest oko nacističke Njemačke i genocidne Srbije i Crne Gore nam je svima poznata.
Prema tome, treba prekinuti s iluzijama da neće biti još jednog genocida i treba pripremiti narod obraniti od slijedećeg genocida. Ako pripreme nisu već u tijeku, treba odmah početi s nacrtom plana obrane i organiziranjem društva sa svim elementima zaštite.
Danas je jasno, barem meni, da pojam finalne solucije nije bio ugašen sudskim procesom u Nürnbergu, kao ni u Haagu.
Ovo je stvarno, ovo je ozbiljno, i to treba uzeti baš tako.
Na Međunarodnom krivičnom tribunalu za područje bivše Jugoslavije u Hagu se dokazuje odgovornost Radovana Karadžića i Ratka Mladića za najveći zločin protiv čovječnosti u Evropi poslije Drugog svjetskog rata, zločin genocida u Srebrenici. Predsjednik Istraživačko-dokumentacionog centra Mirsad Tokača je izjavio da su na spisku Potočarskih žrtava 72 osobe koje su poginule u nekom drugom vremenu, a ne u agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocidu u Srebrenici. Time Tokača po ko zna koji put, uvijek kada treba služiti zločincima u Hagu, direktno služi ovoga puta Karadžićevim zločinačkim lažima da u Potočarima leže izmišljene žrtve, te direktno ide u prilog negatorima zločina agresije i genocida u Republici Bosni i Hercegovini. Koliko Tokača ima kredibiliteta, najbolje pokazuje činjenica da se protiv njega vodi istraga u Sarajevskom kantonalnom tužilaštvu zbog financijskih malverzacija s donacijama. No, još više činjenica koja govori o njegovom radu jeste njegova saradnja sa medijskim establišmentom iz manjeg entiteta.
Dok Bošnjaci šute na sceni je klasična politička manipulacija žrtvama
Ćutanje i pasivnost Bošnjaka u istraživanju broja žrtava agresije i genocida je pobjeda zločina i zločinaca. Dok su Bošnjaci pasivni u oblasti istraživanja, zločinci su politički vrlo aktivni i čine nas žrtvama produženog zločina. Istina o zločinima agresije i genocida i pravda za žrtve tih zločina je potreba bez koje nema bošnjačke i bosanskohercegovačke budućnosti. Dok Bošnjaci šute na sceni je klasična politička manipulacija žrtvama.
Bošnjaci kao najveće žrtve agresije i genocida imaju narodni interes i obavezu da istraže i utvrde razmjere vlastitog stradanja. To je izuzetno složen i težak posao jer su zločinci i njihovi pomagači u toku agresije i genocida preduzimali raznovrsne aktivnosti da se istina o tome što više prikrije, kako se nikada ne bi mogla utvrditi. To istraživanje mora biti, cjelovito, kompleksno i sveobuhvatno, te metodološki koncipirano i naučno utemeljeno, koje će podrazumijevati sve vrste gubitaka i precizno definisanje i označavanje njihovih kategorija.
Istraživačko-dokumentacioni centar ranije poznat kao Državna komisija za prikupljanje činjenica o ratnim zločinima, u nekoliko je navrata šokirao javnost prezentirajući dosad prikupljene podatke o broju stradalih u agresiji i genocidu u Republici Bosni i Hercegovini. Prema nalazima Istraživačko-dokumentacionog centra u protekloj agresiji i genocidu je bilo mnogo manje žrtava nego što to pokazuju relevantna svjetska istraživanja.
"Statistički podatak" Istraživačko-dokumentacionog centra o skoro duplo većem broju vojnika u odnosu na civilne žrtve nije prihvatljiv i ima za cilj promjenu ocjene karaktera rata u Republici Bosni i Hercegovini. U suštini se radi o smanjenju broja civilnih, a povećanju broja vojnih žrtava, što indirektno podržava tvrdnju da se u Republici Bosni i Hercegovini radilo o građanskom ratu, a ne o agresiji na nju i genocidu nad njenim građanima. Time se, ujedno, nedopušteno minimiziraju razmjere agresije i genocida.
Nije tačno da se genocid desio samo 1992.
Također nije tačno, kako to tvrdi Istraživačko-dokumentacioni centar "da se genocid desio samo 1992. ". Genocid nad Bošnjacima je, u skladu sa velikosrpskom i velikohrvatskom genocidnom ideologijom, politikom i praksom, vršen u kontinuitetu, sa manjim ili većim oscilacijama sve do kraja 1995, bez obzira na broj likvidiranih. Namjera da se Bošnjaci eksterminiraju sa svih okupiranih teritorija bila je od početka i praktično je provođena u toku cijelog rata. Izvršioci agresije i genocida smatrali su da će doći do legalizacije genocida kao političke prakse, te su genocid kontinuirano vršili sve do 1995. godine.
Kao što je dobro poznato 18. decembra 1992. Generalna skupština UN-a je usvojila posebnu rezoluciju o situaciji u Republici Bosni I Hercegovini i u kojoj se na više mjesta kaže da je izvršena agresija i koristi se termin genocid. Također je Međunarodni pravni sud u Hagu u dva navrata, aprila i septembra 1993, donio posebne, Privremene mjere u kojima se, između ostalog, tvrdi da u Republici Bosni i Hercegovini nije riječ o građanskom ratu, već o agresiji. Međunarodni sud pravde je u tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije za genocid presudio odgovornost manjeg entiteta za genocid. Međunarodni krivični tribunal za područje bivše Jugoslavije je u više navrata u pojedinačnim presudama govorio o genocidu u Republici Bosni I Hercegovini. Također više nacionalnih sudova širom svijeta je presudilo o genocidu u Republici Bosni i Hercegovini.
Istraživačko-dokumentacioni centar zanemarujući gore naznačene činjenice u potpunosti isključuje ukupne demografske gubitke stanovništva Republike Bosne i Hercegovine čime reducira pojam stvarnih supstancijalnih gubitaka stanovništva.
Ključna pogreška Istraživačko-dokumentacionog centra je u tome što njegovi "statistički podaci" nisu rezultat naučnog istraživanja, nego nekritičkog preuzimanja podataka iz različitih izvora, koji su nepouzdani. Jednostranim pristupom pitanju žrtava u Republici Bosni i Hercegovini zamagljuje se suština i razmjera agresije i genocida.
Glavna istraživačka tehnika Istraživačko-dokumentacionog centra je popis imena smrtno stradalih i fotografije žrtava i grobnih mjesta. Time se ne poštuje naučna metodologija u izučavanju zločina genocida. Ne razlikuju se stvarne ljudske žrtve za vrijeme agresije i genocida na Republiku Bosnu i Hercegovinu, ne razlikuju se kategorije vojnih i civilnih žrtava, u kategorizaciji vojnih žrtava ne razlikuju se poginuli, zarobljeni, ranjeni i nestali vojnici, u kategorizaciji civilnih žrtava ne razlikuju se ubijeni, ranjeni, zatočeni, prognani, izbjegli i nestali civili. Tako Istraživačko-dokumentacioni centar ne razumije definiciju zločina genocida onako kako je ona definisana Haškim i Ženevskim konvencijama i Konvencijom UN o sprečavanju i kažnjavanju genocida iz 1949. godine. Zato se samo na osnovu popisa smrtno stradalih, koji se trenutno sastoji od 94.447 imena građana, ne može ni približno doći do približno realnih podataka o stvarnim žrtvama agresije i genocida u Republici Bosni i Hercegovini.
Pokušava se izbiti glavni adut za obnavljanje tužbe Bosne i Hercegovine protiv Srbije za zločin genocida i ratnu odštetu
Pristup i metodologija istraživanja Istraživačko-dokumentacionog centra je upitna zbog umanjivanja broja žrtva zločina genocida koji je počinjen u Republici Bosni i Hercegovini 1992-1995 i prebacivanja civilnih žrtva u vojne, čime se pokušava izbiti glavni adut za obnavljanje tužbe Bosne i Hercegovine protiv Srbije za zločin genocida i ratnu odštetu.
U presudi Međunarodnog suda pravde iz februara 2007. godine navedeno da je Republika srpska odgovorna za genocid u rejonu Srebrenice 1995. godine. Danas, u svjetlu novih presuda Momčilu Perišiću, kao i procesa protiv Karadžića i Mladića, iskrsavaju nove činjenice koje pokazuje da se u Srebrenici završava genocid koji je započet u maju 1992. godine na teritoriji Republike Bosne i Hercegovine. Srebrenica je samo okončanje procesa agresije i genocida. Međunarodni sud pravde 2007. godine, na osnovu informacija koje je tada imao, donio odluku koja danas ne zadovoljava pravdu i istinu.
Podsjetimo da je najmanje dvostruko veća brojka žrtva agresije i genocida u odnosu na brojku Istraživačko-dokumentacionog centra, evidentirana od UN i brojnih međunarodnih komisija koje su vodili istaknuti humanisti Tadeus Mazovjecki, Tilaman Cilh, Roj Gutman i posebno Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu na čelu sa prof. Dr. Smailom Čekićem.
Izbjegavanja jasnog preciziranja da je na Republiku Bosnu i Hercegovinu, suverenu i međunarodno priznatu državu, članicu UN izvršena agresija od strane jasno imenovanog agresora, a nad njenim građanima zločin genocida, Istraživačko-dokumentacioni centar, namjerno izbjegava definiranje karaktera rata u Republici Bosni i Hercegovini, imenovanje agresora i izvršilaca zločina genocida koji nikada po međunarodnom pravu ne zastarijeva.
Moto bošnjačke budućnosti je istina o zločinima i pravda za žrtve
U sukobu povijesti i istine, gdje Bošnjaci nemaju odgovor na mnoga pitanja svoje narodne egzistencije pa i na istraživanje u pogledu žrtava agresije i genocida, osim da ga osporavaju na načine da se nije moglo za tako kratko vrijeme to uraditi, da se nije imao naučni pristup itd., ponovo po ko zna koji put na javnu scenu stupa žalosna i ničim opravdana bošnjačka šutnja, koja se u ovom slučaju ogleda u nepostojanju bilo kakve pomoći Institutu za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu.
Ovih dana se aktuelizirala priča oko BH dejtonskog entiteta tzv. Republike Sprske, zbog toga što je istina glasno i javno kazana, da je Republika Srpska izrasla iz genocida. Dodatno se postavilo pitanje, da li je to moguće, zbog presude Vrhovnog suda tog entiteta, vezanog za tužbu islamske zajednice zbog rušenja banjalučkih džamija. Rukovodstvo tog entiteta, malo-malo pa u pomoć poziva svoje mentore iz Srbije. Rusiju prizivaju kao glavnog zaštitnika i garanta. E kad je Rusija u pitanju, tu treba kazati nekoliko riječi, koje značajno rasvjetljavaju svu tamu zločinačkog uma čuvara i baštinika tradicije genocidnih osnivača tog entiteta. Naime, u Drugom svjetskom ratu, kako nam je poznato, postojale su dvije suprotstavljene strane, fašisti i antifašisti. Rusija je bila na strani antifašista, dok je Srbija i veliki procenat Srba van nje bio na strani fašista. U historiji su poznate činjenice i svjedočanstva kakve su zločine činile četničke jedinice, posebno na područjima koja je naseljavalo muslimansko stanovništvo. Na drugoj strani ogroman broj ruskih vojnika je dao život u borbi protiv fašista diljem Evrope. U mnogobrojnim ruskim jedinicama koje su se borile protiv fašizma, bio je i značajan broj muslimana. Nije tačno utvrđeno koliko ih je poginulo u toj borbi, ali država Rusija nije zaboravila te hrabre borce, pa im je podigla spomenik. Taj spomenik nije ništa drugo do jedna velika džamija koja je izgrađena u Moskvi i otvorena 1997. godine.
Moskva: džamija izgrađena 1997. godine u čast poginulih vojnika-muslimana u Drugom svjetskom ratu u borbi protiv fašista
Ovaj spomenik trajno svjedoči o muslimanskoj opredijeljenosti da budu na strani dobra, te da mlade koji dolaze poučavaju da se i sami trebaju uputiti putem dobra i pozitivnih tekovina.
Ali rukovodstvu manjeg BH entiteta to nije važno. Oni spomenike podižu fašistima, onima koji su činili zločine i genocid. Brčko su bili „ukrasili" likom Draže Mihajlovića, vođe srpskih fašista. U mnogim naseljima u kojima su živjeli isključivo muslimani prije ovoga rata,a koji su uspješno pružili otpor srpskom agresoru, izgrađeni su spomenici, ali ne braniocima nego agresorima. Na tim spomenicima uglavnom pored imena poginulih, piše da su tu ginuli srpski sinovi braneći svoj narod (dva takva su u Žepi). Međutim nije to sve u RS kad se govori o spomenicima. Vlada RS sufinansirala je izgradnju spomenika poginulim ruskim dobrovoljcima na području Bone i Hercegovine.
Grupica ruskih dobrovoljaca fašista, na raskrsnici u Višegradu
Taj spomenik podižu ni manje ni više, nego u Višegradu u kojem su Srbi počinili stravične zločine nad muslimanskim stanovništvom, kojeg je 1991. godine bilo najmanje 63%, dok je Srba bilo 33%.
Svečano otvorenje spomenika sa poznatom ikonografijom
Jedan dio od 37 ispisanih imena poginulih Rusa u agresiji na Bosnu i Hercegovinu
Spomenici se dižu onim ljudima i njihovim djelima, koji su dobrom obilježili svoj život, a drugima olakšali življenje. Međutim, kad se razum pomuti, kada istina nije bitna, kada sila ostaje jedini argument, tada pravda ostaje postiđena, a spomenik ljudskoj nečasti ugleda svjetlo dana. Valjda da utvrdi položaj, jer su sigurni da će doći snage pravde koje to neće moći prihvatiti.
Šta drugo očekivati od tvorevine nastale na genocidu, kulturocidu i „džamijocidu"? Zar se trebamo čuditi presudi Vrhovnog suda tog entiteta, koji se poziva na zastaru slučaja rušenja banjalučkih džamija i presuđuje da islamska zajednica ima isplatiti rušiteljima oko 48 000,00 KM, valjda da im namiri troškove dinamita za miniranje i goriva za mašine koje su odvozile materijal od srušenih džamija.
Šta drugo očekivati od rušitelja spomenika pod zaštitom UNESCO-a, šta drugo očekivati od ljudi čiji predstavnik javno 1992. godine prijeti da će jedan grad koji je cijeli spomenik u pepeo pretvoriti, na kraju se zaklinjući: "Turčin bio ako prevario."
U Goraždu je 09. rebiu-l-evvela 1433.h.g./01. februara 2012. godine održan seminar i stručna radionica iz druge faze projekta specijalističke edukacije muallima. Ovaj seminar i radionicu organizirala je Vjerskoprosvjetna služba Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini u saradnji sa Uredom muftije goraždanskog i medžlisima Islamske zajednice koji pripadaju ovom muftijstvu.
Prisutne muallime na početku seminara poselamili su muftija goraždanski Hamed ef. Efendić i stručni saradnik za vjeronauku i mektebsku nastavu Vjerskoprosvjetne službe Rijaseta Ibrahim ef. Begović. Muftija je potsjetio na potrebu i važnost ljubavi muallima za rad u nastavi, a Ibrahim ef. govorio je o potrebi muallima da idu u korak sa naučnim dostignućima pedagoško-psihološke grupe nauka, te o ovom projektu edukacije muallima kao nastojanju Vjerskoprosvjetne službe da na to potakne muallime i obezbjedi stručnu pomoć na ovom polju.
U plenarnom dijelu seminara govorili su prof. dr. Nusret Isanović, prof. dr. Adnan Tufekčić i doc. dr. Anela Hasanagić. Profesor Isanović govorio je o motivaciji, odlučnosti i ustrajnosti muallima, profesor Tufekčić o temama iz oblasti didaktike, a docentica Hasanagić o temama iz oblasti opće, razvojne i edukacijske psihologije. Potom su muallimi u grupama učestvovali u radionicama koje su vodili dr. Tufekčić i dr. Hasanagić.
Nacionalni molitveni doručak sa predsjednikom SAD-a je dugogodišnja tradicija u organizaciji grupe kongresmena i senatora u američkom Kongresu. Ovaj doručak se inače priređuje svakog prvog čevtrtka u februaru. Ovogodišnji jubilarni 60. Nacionalni molitveni doručak je priređen u četvrtak 2. februara 2012. godine.
Doručku sa Predsjednikom SAD-a Barackom Huseinom Obamom i njegovom suprugom Michelle Obama su prisustvovali Glavni imam za Islamsku zajednicu Bošnjaka Sjeverne Amerike dr. Senad ef. Agić, Seretar IZ Bošnjaka u Sjevernoj Americi mr. Sabahudin ef. Ćeman i rukovodilac VP Službe IZ Bošnjaka u Sjevernoj Americi dr. Muaz ef. Redžić. Doručku su inače prisustvovale mnogobrojne zvanice širom SAD-a i iz 140. zemalja svijeta.
- Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA) u saradnji sa Institutom za istraživanje genocida Kanada (IGK), a u ime žrtava genocida koji trenutno žive u Sjevernoj Americi, najoštrije protestiraju protiv eventualne kandidature Srbije za poziciju predsjedavajućeg 67. Zasjedanja Generalne skupštine Ujedinjenih nacija.
Naš protest baziramo na sljedećim činjenicama:
1. Na temelju velikodržavnog projekta Velike Srbije ("svi Srbi u jednoj državi"), na Republiku Bosnu i Hercegovinu je izvršena oružana agresija, a na okupiranim teritorijama Republike Bosne i Hercegovine nad Bošnjacima je izvršen zločin genocida.
2. Agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocid nad Bošnjacima čine suštinu zajedničkog zločinačkog poduhvata Srbije i Crne Gore.
3. Namjera toga agresorsko-genocidnog zločinačkog čina, utemeljenog na srpskom velikodržavnom projektu, imao je za cilj zauzimanje Republike Bosne i Hercegovine kao države, te istrjebljenje Bošnjaka ili njihovo svođenje na beznačajnu etničku skupinu.
4. Agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocid nad Bošnjacima su isplanirani od Srbije i Crne Gore sa jasno postavljenim ciljem, naređeni sa nadležnih političkih i vojnih mjesta i izvršeni planski, sistematski i organizovano.
5. Za istrebljenje Bošnjaka je postojala genocidna zločinačka namjera i genocidni plan.
- Slobodan Milošević je "bio učesnik u udruženom zločinačkom poduhvatu, koji je uključivao i rukovodstvo bosanskih Srba, čiji su cilj i namjera bili da se djelimično unište bosanski Muslimani kao grupa" (ICTY, Tužilac protiv Slobodana Miloševića}.
- Srbija je osuđena od strane Međunarodnog suda pravde zbog nesprječavanja genocida u Srebrenici 1995 godine.
- Srbija još uvijek nije prošla kroz procese suočavanja sa zločinima i odgovornošću iz prošlosti.
- U Srbiji se još uvijek otvoreno negira genocid koji je potvrđen odlukama Međunarodnog krivičnog tribunala za područje bivše Jugoslavije, Međunarodnog suda pravde i više nacionalnih sudova.
6. Kolaboracionisti velikosrpskog agresora, odnosno zvanična vlast Republike srpske su pod neposrednim rukovodstvom, organizacijom, komandom, učešćem i podrškom država Srbije i Crne Gore okupirali teritorije Republike Bosne i Hercegovine i učestvovali u genocidu, zločinima protiv čovječnosti i ratnim zločinima nad Bošnjacima.
7. Genocidno rukovodstvo kolaboracionističke tvorevine Republike Srpske, na čelu sa Radovanom Karadžićem, Momčilom Krajišnikom, Biljanom Plavšić i drugima, koju je generirao srpski nacizam i na kostima ubijenih Bošnjaka inaugurirao genocidnu tvorevinu nazvanu republikom, imalo je genocidnu namjeru i genocidni plan o istrebljenju Bošnjaka, po kojem je genocid vršen i izvršen.
Ovo su historijske činjenice, dokazane od više naučno istaživačkih institucija širom svijeta, duboko urezane u svijest žrtava agresije, genocida i drugih oblika zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava u Bosni i Hercegovini, na osnovu kojih smatramo potpuno neprihvatljivim i moralno i politički štetnim da ministar države odgovorne za najteže zločine bude predložen za poziciju Predsjedavajućeg Generalne skupštine UN, stoji u protestu koji su potpisali mr. Haris Alibašić, predsjednik Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, i prof. Emir Ramić, direktor Instituta za Istraživanje genocida Kanada.
Na svojoj 28. redovnoj sjednici, koja je održana 20. decembra 2011. godine, Vlada Tuzlanskog kantona je usvojila Elaborat o društvenoj opravdanosti transformacije Centra za rehabilitaciju ovisnika o psihoaktivnim supstancama (CROPS) u javnu ustanovu od kantonalnog značaja.
Ovaj korak Vlade slijedila je i Skupština Tuzlanskog kantona, koja je četrdeset dana kasnije, na svojoj redovnoj sjednici, održanoj 30. januara 2012. godine, također, usvojila ovaj Elaborat.
Tim dvama odlukama je i zvanično pokrenuta procedura za proglašenje CROPS-a javnom ustanovom od kantonalnog značaja, što će umnogome olakšati rad ove ustanove Islamske zajednice u BiH.
Podsjetimo, Centar za rehabilitaciju ovisnika o psihoaktivnim supstancama (CROPS) je osnovan 24. augusta 2004. godine odlukom Sabora Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.
Isti organ Islamske zajednice u BiH je na sjednici 19. novembra 2011. godine donio Odluku o prepuštanju dijela osnivačkih prava i obaveza nad CROPS-om Tuzlanskom kantonu.
Te odluke, kao i odluka Upravnog odbora CROPS-a o usvajanju Elaborata, omogućile su Vladi Tuzlanskog kantona da pokrene mehanizme koji će, u krajnjem, unaprijediti rad ove specifične ustanove, jedine ove vrste u ovome dijelu Bosne i Hercegovine.
Proglašenje CROPS-a javnom ustanovom od kantonalnog značaja predstavlja korak više u njegovu radu i, svakako, priznanje društva za napore koji su do sada uloženi. Time je, svakako, krunisana i dobra višegodišnja saradnja CROPS-a i Vlade Tuzlanskog kantona.
Knjiga „Srodna srca" autora Halita Ertuğrula je na turskom jeziku doživjela 57 izdanja i postala nezaobilazno štivo dolazećih generacija kad je u pitanju litaratura iz bračne tematike.
Svjedoci smo da se u bosanskohercegovačkom društvu vrijednost porodice ugrožava, nagriza sa svih strana od medija do ulice. Nadamo se da će ova knjiga pomoći u odgajanju boljih, jačih generacija dobrih Bošnjana.
Teme u knjizi „Srodna srca" obrađene su na jedan specifičan način. U odnosu na teorijsko znanje, akcenat je mnogo više stavljen na praktična iskustva. Pored toga, u prvi plan su izneseni svakodnevni problemi i pitanja koja za svakog čovjeka predstavljaju svojevrsnu hitnu potrebu:
- Pravila odabira bračnog druga
- Kako se u porodici uspostavljaju spokoj i sreća?"
- Zašto se supružnici razvode?
- Rješenja za spašavanje braka
- Ključevi bračne sreće
Uvod autora
Knjige koje sam objavio (U portazi za sobom, Povratak, Ajsela) prihvaćene su sa velikim interesovanjem od strane čitalaca a posebno od strane mojih studenata. Zbog toga svakodnevno dobijam pisma u kojima čitaoci iznose svoje zahtjeve i daju prijedloge u vezi sa raznim temama. Među najtraženijim nalazila se tema vezana za brak. U vezi sa tim, među svojim studentima sam sproveo jednu opsežnu anketu. Na kraju sam odredio teme koje su izašle u prvi plan, koje su imale najveću važnost i aktuelnost, i oformile knjigu Srodna srca.
Odabrani naslovi su pitanja koja se istovremeno tiču pojedinca, porodice i društva. Na ovaj način čitaocima su ponuđene svježe informacije koje će, vezano za brak, dati odgovor na današnje potrebe.
U vezi s brakom posljednjih godina napisano je mnogo knjiga. Činjenica je da većina njih brak predstavlja kao radosnu vijest, te brani brak kao jednu „neprikosnovenu instituciju". Onoliko koliko se porodici prida važnosti i podrške, u toj mjeri će porasti spokoj pojedinca i društva.
U zemljama u kojima je društveni haos u porastu, a u kojima je porodica srozana, ili joj se ne pridaje potrebna važnost, ubrzane su aktivnosti vezane za ovu instituciju.
Zato što sa studentima koji su došli u period kada trebaju sklapati brakove dijelimo iste obrazovne institucije, i nama je kada se radi o tome pripala velika odgovornost.
Ova knjiga u liniji od odabira kandidata pa do ljubavi prema unucima, objašnjava sve dimenzije porodičnog života i nudi praktična rješenja za potencijalne probleme.
Zahvaljujem svim svojim studentima, koji su mi pomogli u pripremi ove knjige na kojoj sam radio u svojstvu pedagoga, oca i osobe koja živi u ovom društvu.
Uz želju da bude od koristi...
Dr. Halit Ertuğrul, Istambul
Od ukupno 33 poglavlja, koraka ove knjige mi smo za vas, ovom prilikom, izabrali 18. poglavlje:
OSAMNAESTI KORAK
Ključevi bračne sreće
Za porodičnu sreću potrebna su dobronamjerna srca i ponašanje puno ljubavi koje će zalužiti sreću. (Dr. R. Bach)
Tražiti sreću, dostići je i živjeti je u potpunosti predstavlja san svakog novog bračnog para. Ali, ukoliko se ne znaju putevi pronalaska sreće, puno puta ne može se ostvariti ova želja. Postoje dvije osnovne radnje koje trebaju uraditi bračni parovi koji žele biti sretni. Jedna je saznanje teorijskih i naučnih znanja i mišljenje stručnjaka i odrađivanje priprema. Druga je pronalazak sretnih parova u okruženju i dobijanje informacija o tome kako su oni formirali svoje lijepo gnijezdo, i o pravilima kojih su se tom prilikom pridržavali. Kada se sastave teorijska saznanja i praktični primjeri, siguran sam da će parovi koji žele biti sretni u braku, doći do ključeva sreće. Ono što preostaje nakon toga jeste da to svojim talentom primijene u praksu.
Ključevi sreće:
1. Trudite se da se zadovoljite onim što imate. Nemojte sebi postavljati neostvarive ciljeve i tako se žrtvovati.
Jedini uzrok nesreće proističe iz nezadovoljstva onime što se ima. To pak, pokazuje da ljudske želje nemaju granicu, jer ono što čovjek ostvari ne predstavlja zadnju tačku. Ljudi koji nisu zadovoljni onime što imaju, također ne staju ni kad ostvare još više. Zapravo, sreća ne smije biti vezana za imetak, novac, položaj ili neku stvar. Svako stanje, svaka situacija treba predstavljati uzrok sreće. Ako to ne bude tako, cio život ne može se doći do sreće. Ovo pitanje Dr. Alexis Carrel objašnjava na sljedeći način: „Ne mislim da ću ikada biti sretan u životu, jer došao sam do mjesta o kojem sam maštao da ću biti sretan, ali opet nisam mogao biti sretan. Razlog je što sam želio još više. Oči sam upro veoma visoko. Ako i tamo stignem, opet ću tražiti još više."
Ova tvrdnja pokazuje koliko je bitno da se do sreće dođe sa mogućnostima koje se posjeduju. Ne zadovoljavajući se onime što ima i zbog toga što su mu oči uprte u tuđe, čovjek postaje nesretan. Ova neskromnost kao rezultat proizvodi nezahvalnost. Čovjek nema pravo da se žali zbog onoga što ne posjeduje. Osnovni princip za sreću jeste da po pitanju blagostanja čovjek gleda one što su ispod njega, a po pitanju nesreće one što su u goroj situaciji od njega. Čovjekova duša ne može se zadovoljiti dunjalukom. I da joj se cijeli svijet da, ona će reći „Zar nema više?" Zbog toga se čovjek mora navići da bude zadovoljan onim što posjeduje.
2. Najveći izvor porodične sreće jeste razmišljanje o Onom koji nam je dao život, zahvala i predaja Njemu. Ukoliko se ovo osjećanje ne smjesti u naše misli i naša srca, onda ćemo unesrećiti naš život, time što ćemo trčati za prolaznom i imaginarnom srećom.
Istinska sreća nalazi se u poznavanju i priznanju Stvoritelja svjetova. Dakle, u ispravnom korišćenju svakog dijela tijela, i našeg osjećanja u kristalizaciji duše, i kidanju materijalnih lanaca. Sreća je jedno zadovoljstvo koje u čovjekovoj duši nastaje kada izvršava naredbe Onoga Koji daje život, a to je vječita radost i sreća.
Ukoliko tražite životna uživanja i slasti, oživite svoj život imanom, ukrasite ga farzovima i zaštitite ga čuvanjem od grijeha. (Bediüzzaman Said Nursi)
3. Ne zaboravite da će mogućnosti koje posjedujete otkloniti vaše potrebe, i da će hrana koja uđe u vaše srce, i u vašu dušu biti uzrok istinske sreće.
Materijalne mogućnosti koje čovjek ostvari, usmjerene su prema otklanjanju materijalnih potreba. Materija i novac ne mogu otkloniti potrebe srca i duše. Njihov spokoj i sreća biva uz duhovnost. Tu se krije istinska sreća.
4. Prihvatite jedno drugo onakvim kakvi jeste. Nemojte forsirati promjenu za kratko vrijeme, jer ćete tako slomiti i uvrijediti čovjeka. Promjena ponašanja iziskuje jedno dugotrajno obrazovanje.
5. Budite prijatelj sa vašim supružnikom. Mislite o tome da je to prijateljstvo vječito. Ne sklanjajte sa uma to da se vječito prijateljstvo ne smije uzdrmati radi nekih malih i prolaznih stvari. Članovi porodice su i po savjesti i po vjeri odgovorni jedno prema drugom.
6. Budite učtivi i puni poštovanja jedno prema drugom. U unutarporodični komunikaciji veoma vodite računa o ovome.
Nemojte govoriti: „Kako god bilo, našoj porodici se ne može desiti ništa", nemojte koristiti grube izraze i dvosmislen govor. Upravo suprotno, najveću prefinjenost i učtivost ispoljite prema vašim ukućanima. Kada međusobno razgovarate nemojte to činiti kao sa bilo kojom osobom, već se ponašajte kao da vam je sagovornik neko stariji ili neka važna osoba.
7. Ne provocirajte jedni druge. Nemojte spominjati nešto što će nekog uznemiriti. Može biti da vam se supruga boji mačke, miša, zmije. Nemojte ih spominjati. Vodite računa o strahu od mraka, o strahu od ostanka nasamo i slično. Nemojte ova pitanja uzimati kao sredstva za šalu, jer ćete tako u krajnjoj mjeri rastužiti suprotnu stranu.
8. Zaboravite svađe iz prošlosti. Nema nikakve koristi u obnavljanju trenutaka koji nanose nespokoj. Po tom pitanju nemojte otvarati novu raspravu u smislu ja sam bio u pravu, ti si bila u pravu. Nemojte uništavati vašeg supružnika i sebe sjećanjem na te trenutke. Te loše dane ne možete promijeniti tugovanjem. Energiju koju ćete potrošiti na probleme iz prošlosti, sačuvajte za rješavanje problema u budućnosti.
9. Uzmite pouku iz gorkih iskustava iz prošlosti. Svaki nemio događaj, svaku lošu situaciju preobratite u svoju prednost, kako se više nikada ne bi ponovilo.
10. Jedno prema drugom budite otvoreni i imajte dobre namjere. Nikada nemojte nešto sakrivati. Ukoliko postoji nešto odmah obavijestite svoju porodicu kako bi vaša iskrenost bila očigledna. Ukoliko se taj problem kasnije objelodani, mogu nastati mnogo gore posljedice.
11. Nemojte jedno drugo kriviti za manjkavo i pogrešno ponašanje i nemojte otvarati put svađi. Mislite o tome da oboje imate plemenite i pozitivne osobine. Po pitanju grešaka, zajedno porazgovarajte i trudite se da ih više nikada ne ponovite.
12. Obavezno se izvinite zbog pogrešnog ponašanja. Ukoliko posjedujete lošu narav, obavezno pokušajte da je promijenite. U najmanju ruku, trudite se da joj promijenite pravac. Ova vaša dobra namjera omekšat će suprotnu stranu i uvećat će ljubav.
13. Uvjerite sebe da ste idealna osoba za vašeg supružnika. Ukoliko to ne možete biti, nemojte padati u beznađe, uvijek budite optimista.
14. Svoj život usmjerite u okviru sopstvenih materijalnih mogućnosti, a ne po tuđim mogućnostima. Ukoliko ste realni, ne možete doživjeti razočarenje.
15. Nemojte biti uzrok nesreće vašeg supružnika. Kada se loše ponaša prema vama, umjesto da se svetite vi ga postidite lijepim ponašanjem. Ali ni to mu nemojte nabijati na nos, jer je podučavanje lijepim ponašanjem najefektnije upozorenje.
16. Mislite o porodicama koje se nalaze u goroj situaciji od vaše. Gledajući one što žive u katastrofi, i koji vode okrutnu životnu borbu, zahvalite na vašem stanju.
17. Vodite računa da živite islam. Čitajući imanska djela sazrijte srcem i dušom. Jasno je da čitanje imanskih i naučnih djela dariva srcu i duši širinu i da ljude i porodice spašava iz dubokih problema.
18. Pomislite da je ovaj svijet jedno iskušenje, da je Ahiret mjesto istinskog spokoja i sreće, da će se za sve teškoće dobiti nagrada i budite strpljivi. Ako ovoj temi pristupite na ovaj način, strpljenje će vam porasti, a snaga izdržljivosti će vam se uvećati.
19. Prema starima i rodbini budite učtivi, uzmite njihove dove. Dova starijih biva uzrok spokoja i berićeta jedne kuće.
20. Informišite se po pitanju odgoja, obrazovanja djece, i pomozite jedno drugom.
21. Unutarporodice vodite računa o pravilima ponašanja. Ispoljite primjereno ponašanje.
22. Osnujte prijateljstva koja su primjer lijepog ponašanja i bontona.
23. Zarad porodičnog spokoja, okoristite se porodicama sa iskustvom.
24. Objedujte zajedno. Dok jedete, jedite pred sobom, nemojte mljackati ustima. U suprotnom ne možete biti uzor vašoj djeci.
25. Za trpezom se priključite dovi nakon objeda. Ustanite uz dozvolu i zahvalite.
26. Maksimalno vodite računa o čistoći. Održavajte higijenu toaleta i kupatila. U suprotnom, osobe u vašem okruženju će vas se gaditi.
27. Nemojte preturati po stvarima vaših ukućana bez njihove dozvole.
28. Nemojte zbijati uvredljive šale.
29. Kada ste mnogo iznervirani preferirajte samoću ili izađite napolje. U suprotnom, povrijedit ćete vaše bližnje.
30. Kupujte poklone jedni drugima, u svakoj prilici pokažite da mu/joj pridajete značaja.
Ne zaboravite, nesretni brakovi pretvaraju ovaj svijet u pakao. U punom značenju riječi izazivaju katastrofu. Sretni domovi pak, jesu ovosvjetski raj. Tamo se nalazi spokoj, primjetna je sloboda, umanjuju se stresovi. Atmosfera ljubavi i poštovanja puni duše zadovoljstvom i srećom. Danas društvo ima veliku potrebu za postojanjem ovakvih porodica.
Najbolji novac koji osoba potroši jeste novac kojeg je potrošila za porodicu. (Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem)
Ako znate da slušate, onda ćete biti saslušani. (Plutarh)
Žena je sretna zbog služenja svome mužu. Međutim, i muškarac tu službu mora prihvatiti sa zahvalnošću. (Simone de Beauvoir)
Dok je radost u kući, briga je za vratima. (G. McDonald)
Zbog vremenskih neprilika koje su posljednjih dana zadesile Bosni i Hercegovinu te otkazanih letova na sarajevskom aerodromu, odgođen je dolazak turskog reisu-l-uleme dr. Mehmeta Gormeza u BiH. Također, odgođena je i centralna mevludska svečanost koja je danas, 5. februara 2012. godine trebala biti održana u Istiklal džamiji u Sarajevu.
Podsjećamo da je u okviru ovogodišnje manifestacije Dani o Allahovom poslaniku „Selam ja resulallah", koju organizira Medžlis Islamske zajednice Sarajevo, kao specijalni gost centralne mevludske svečanosti trebao prisustvovati turski reisu-l-ulema dr. Mehmet Gormez zajedno sa reisu-l-ulemom Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini dr. Mustafom ef. Cerićem.
O terminu održavanja centralne svečanosti javnost će biti naknadno obaviješten
Otkazano je predavanje dr. Mehmeta Gormeza, predsjednika Diyaneta R Turske, koje je trebao održati sutra, u utorak 7. februara 2012. godine, u Sarajevu u okviru tribine „Ummet danas", stoji u obavještenju organizatora Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu i Udruženje ilmijje.
Autor: Željko Milićević
Na Međunarodnom krivičnom tribunalu za područje bivše Jugoslavije u Hagu se dokazuje odgovornost Radovana Karadžića i Ratka Mladića za najveći zločin protiv čovječnosti u Evropi poslije Drugog svjetskog rata, zločin genocida u Srebrenici. Predsjednik Istraživačko-dokumentacionog centra Mirsad Tokača je izjavio da su na spisku Potočarskih žrtava 72 osobe koje su poginule u nekom drugom vremenu, a ne u agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocidu u Srebrenici. Time Tokača po ko zna koji put, uvijek kada treba služiti zločincima u Hagu, direktno služi ovoga puta Karadžićevim zločinačkim lažima da u Potočarima leže izmišljene žrtve, te direktno ide u prilog negatorima zločina agresije i genocida u Republici Bosni i Hercegovini. Koliko Tokača ima kredibiliteta, najbolje pokazuje činjenica da se protiv njega vodi istraga u Sarajevskom kantonalnom tužilaštvu zbog financijskih malverzacija s donacijama. No, još više činjenica koja govori o njegovom radu jeste njegova saradnja sa medijskim establišmentom iz manjeg entiteta.
- Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA) u saradnji sa Institutom za istraživanje genocida Kanada (IGK), a u ime žrtava genocida koji trenutno žive u Sjevernoj Americi, najoštrije protestiraju protiv eventualne kandidature Srbije za poziciju predsjedavajućeg 67. Zasjedanja Generalne skupštine Ujedinjenih nacija.
Na svojoj 28. redovnoj sjednici, koja je održana 20. decembra 2011. godine, Vlada Tuzlanskog kantona je usvojila Elaborat o društvenoj opravdanosti transformacije Centra za rehabilitaciju ovisnika o psihoaktivnim supstancama (CROPS) u javnu ustanovu od kantonalnog značaja.
Knjiga „Srodna srca" autora Halita Ertuğrula je na turskom jeziku doživjela 57 izdanja i postala nezaobilazno štivo dolazećih generacija kad je u pitanju litaratura iz bračne tematike.
Zbog vremenskih neprilika koje su posljednjih dana zadesile Bosni i Hercegovinu te otkazanih letova na sarajevskom aerodromu, odgođen je dolazak turskog reisu-l-uleme dr. Mehmeta Gormeza u BiH. Također, odgođena je i centralna mevludska svečanost koja je danas, 5. februara 2012. godine trebala biti održana u Istiklal džamiji u Sarajevu.