Aktuelno (arhiva)

Bošnjacima i svim povratnicima oduzeto pravo vlasništva

• Published in Februar 13, 2012
• Kategorija: (Arhiva) Aktuelnosti

Nedavno urađena analiza Fondacije Centar za javno pravo o dva zakona o katastru i premjeru RS, koji su u Narodnoj skupštini (NS) RS prošle godine izglasani po hitnom postupku, samo je potvrdila zašto su ovi zakoni podigli dosta prašine i nezadovoljstva među Bošnjacima i povratničkom populacijom.

Vitalni interes

U najkraćem, oba ova zakona "oduzimaju pravo vlasništva protjeranim i raseljenim licima s teritorije RS", što je ništa drugo do završetak procesa etničkog čišćenja mirnodopskim sredstvima!

Pravnik Ena Gotovuša, saradnica Fondacije i autorica analize, ističe da je riječ o pravno utemeljenom dokumentu, rađenom nekoliko mjeseci, koji je "oslobođen" bilo kakvog ideološkog ili političkog utjecaja.

Dokument, naime, zadire u srž problema koji je ponukao Bošnjake iz RS da već nakon donošenja prvog zakona putem svojih zakonodavnih predstavnika zatraže zaštitu vitalnog nacionalnog interesa. Međutim, ocijenjeno je da su ponuđena rješenja u drugom zakonu samo neznatno poboljšala zaštitu prava na imovinu.

- Ograničavanje prava na podnošenje vlasničke tužbe rokom i činjenica da će sva dokumentacija iz gruntovnica biti preuzeta od strane Uprave (Geodetska uprava RS, op.a), pojedincu ostaje još samo nada da će se službenici Uprave rukovoditi načelima nezavisnosti i profesionalnosti, a ne interesima političke opcije - navedeno je, između ostalog, u ovom dokumentu.

Podsjećamo, nakon što je primjena Zakona o katastru RS obustavljena odlukom Ustavnog suda BiH, NS RS je u oktobru prošle godine po hitnom postupku usvojila modificiranu verziju, ili Zakon o premjeru i katastru RS.

Međutim, ni u novom zakonu nije napušten koncept da zemljišno-knjižne evidencije budu u nadležnosti Republičke geodetske uprave.

Završetak etničkog čišćenja

Klub Bošnjaka u Vijeću naroda RS je i nakon drugog zakona podnio apelaciju za ocjenu ustavnosti, koju je Ustavi sud RS odbio.

Na taj je način, ukoliko ne bude podnesena nova apelacija Ustavnom sudu BiH, faktički onemogućio povratnike u RS da efikasno zaštite privatno vlasništvo, čime bi samo bili potvrđeni rezultati etničkog čišćenja u ovom entitetu.

(www.avaz.ba)

S marginalija pređimo na suštinu, s razlika na jedinstvo

• Published in Februar 13, 2012
• Kategorija: (Arhiva) Aktuelnosti

U sudbonosnom vremenu za Bošnjake i njihovu državu, kada je svaki pojedinac bitan a svako odasipanje i razjedinjavanje ubitačno i pogubno, još uvijek imamo ljude koji svojim pisanjem, govorom i djelovanjem doprinose toj negativnoj pojavi razjedinjavanja muslimana na ovim prostorima. Naime, svima su poznati kur'anski ajeti u kojima Allah dž.š., kaže: ''Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte!'' (Kur'an, sura: Ali-Imran:103). U Ibn Kesirovom Tefsiru, u tumačenju dijela ajeta ''i nikako se ne razjedinjujte'' stoji, da ove riječi predstavljaju naredbu za džemat, društveno organiziranje i zabranu razjedinjavanja. Zatim Ibn Kesir navodi i jednu predaju od Ebu Hurejre u kojoj stoji da je Božiji poslanik a.s., rekao: ''Allah voli kod vas troje, ali nije zadovoljan sa tri stvari. On je zadovoljan što Njemu ibadet činite i ništa mu ne pridružujete, što se svi držite za Allahovo uže i ne razjedinjujete se, i što se savjetujete s onim koga je Allah ovlastio nad vama. Nije zadovoljan sa tri stvari: s neutemeljenim pričama, s puno zapitkivanja i sa upropaštavanjem imetka!'' Njima je (sa ovim riječima), garantirana nepogrešivost kod sloge, a izražena bojazan za njih u slučaju nesloge i razilaženja. (Muhammed N. R: 2002:219)

Kao što se iz prethodno navedenog da zaključiti, razilaženje donosi pogrešivost a samim tim i slabost, nedostatnost, manjkavost itd. Stoga, naredba o jedinstvu i ne čudi jer je njegov značaj ogroman, posebno u vrijeme izloženosti napadima izvan zajednice. Kako onda u tom svijetlu razumjeti današnju situaciju u kojoj imamo neke pojedince i grupacije kojima je, čini se, jedina preokupacija da pričaju o razlikama i razilaženjima i na taj način, svjesno ili nesvjesno, doprinose ionako poljuljanim odnosima unutar bošnjačke zajednice. Zar su mezhebske razlike i razlike u pravnim mišljenjima i načinima dolaska do pravnih mišljenja, fikhu i usuli-fikhu i sl., zar je to preče od zbijanja redova i pozivanja na dobro a odvraćanje od zla kao što je: pozivanje ljudi da praktikuju namaz, dolaze u džamije, dijele milostinju, izbjegavaju nemoral, izbjegavaju korupciju, kriminal, ubijanje, teror, silu itd...?

U današnjem vaktu raspravljati o stvarima koje nisu temeljna pitanja vjere, izgleda kao sređivati krov kuće a temelje ostavljati nesređene, ili čistiti dvorište a unutrašnjost kuće držati prljavom i ne mariti za njen unutrašnji izgled. Uostalom, kakve koristi ima u vođenju žestoki rasprava unutar bošnjačkih redova a hiljade ljudi okolo ne praktikuje vjeru? Ogroman broj Bošnjaka, vjernika, nema haman šta jesti a neki ljudi pronađu donatora koji će da bude sponzor za neke projekte u kojima se opet pišu tekstovi i drže predavanja koja su usmjerena na stvari koja su iz oblasti razilaženja. Pa zar nije bolje trošiti tu dragocjenu energiju, vrijeme, znanje i sredstva na ljude kojima je potrebna pomoć, koji jedva sastavljaju kraj s krajem, i čija djeca čeznu da se najedu voća i sl.? Zar je sva mudrost takmičiti se ko će bolje predavanje održati i čiji će dokazi biti bolji, jači i koji će predavač bolje kotirati u svom užem krugu slušalaca? Zar može biti preči da mu se posveti više pažnje za razgovor i pisanje gomile tekstova, čovjek koji već praktikuje većinu vjere od onoga koji ne praktikuje ništa od nje? Zar nije preči projekat humanitarne pomoći s kojim će se pridobiti srca ljudi, nego projekti gomile predavanja i tekstova iz oblasti islamskog prava i razlika u istom? Zar nije preče pozabaviti se sa takvim stvarima a razlike ostaviti za neka bolja vremena u kojima će naša zajednica biti jača i imati puno više vremena, snage, energije i sredstava nego danas, i kada neće biti luksuz da se bavimo unutrašnjim raspravama i da se goni „mak na konac"!?

Fahrudin Vojić

Predivna regionalna mevludska akademija u Čikagu

• Published in Februar 13, 2012
• Kategorija: (Arhiva) Aktuelnosti

Chicago, 05. februar 2012. - Subotnji februarski dan 12. rebiul-evvela 1433. h.g. je počeo sa pripremanjem za veliki Mevlud.  Bosanske kuće su se ispunile mirisom pečenih kolača.  Okupljanje na AIC-u je započelo u ranim popodnevnim satima uz pripreme za očekivani veliki skup.  Volonteri Američkog Islamskog Centra su užurbano radili da prvi utisci prisutnih budu savršeni.  Podijum gdje su naši Imami sjedili  je bio uređen sa duhom bosanske kulture i islamskog obilježja.  Hodnici koledža su ispunjeni stolovima kolača koje su bosanske žene pripremale da donesu. 

Učesnici su kroz uredno pripremljeni program prenijeli prisutnima učenja i priče o našem posljednjem pejgamberu Muhamedu a.s.  Prisustvovalo je više od 800 ljudi.  Hafiz Nermin ef. Spahić je otvorio program sa učenjem iz Kur'ana, a zatim su uslijedila učenja iz mevluda na turskom i bosanskom u predivnom izvođenju imama Mukrema ef. Kambera iz NY, Jasmina ef. Latifovića s Floride, Envera ef. Kunića iz St. Louisa, s kojim je došlo oko 50 njegovih džematlija, Muaza ef. Sinanovića iz Kansas Cityja, Nijaza ef. Valjevčića iz Des Moinesa, i dr. Muaza ef. Redžića iz Gd. Rapidsa.  Domaći AIC hor ‘Kerim' i gost ansambl ‘Zahra' iz Michigana su sjajno izveli nekoliko prikladnih ilahija.  Shaykh Muhammad Hisham Kabbani je u svoju zamjenu poslao šejh Tahira Siddiquija koji je kratkim izlaganjem naglasio bitnost obilježavanja ovog dana za nas muslimane. 

Pri kraju programa Imam Senad Agić je izjavio da je AIC zajednica pred velikom odlukom kupovine objekta za potrebe i aktivnosti džemata, te da im trebaju sredstva za ostvarenje istog.   Naglasio je da je na svom nedavnom putu u Hjuston i susretom sa turskim vjerskim predstavnicima i značajnim poslodavcima obezbijedio prilog od $100,000, ukoliko isti iznos bude sakupljen te večeri na mevludu.  Ovim se lagano otvorio proces prikupljanja sredstava, koji je uspješno završen sa cifrom od oko $137,000.  Takav nesebičan odziv džematlija i gostiju AIC-a je obilježio veliki Mevlud 4. februara, kao jedan nezaboravan događaj u istoriji naroda islamske vjeroispovijesti sa područja bivše Jugoslavije na američkom tlu.  Imam Agić se srdačno zahvalio prisutnima, a dr. imam Muaz ef. Redžić proučio dovu i time zaključio i svečani  i donatorski program. 

Hodnici koledža su bili ispunjeni selamima i opuštenim sitnim razgovorima poznanika i prijatelja.  Kolači i kahva su tada bili još slađi. 

Ne smijemo zaboraviti spomenuti organizaciju prijevoza mini-autobusima koji su prisutne prevozili na obližnje parkinge.

Svi aspekti u organizovanju ovakvog okupljanja su podarili prisutnima jedan lijep i bogat poklon, a to je osjećaj pripadanje jednoj zajednici, zajednici jednakih, skromnih i poštenih ljudi. 

Neka je svima kabul dolazak na Mevlud, koji nas je duhovno okrijepio i iznova povezao sa Poslanikom islama, ljubavi i milosti.

Lejla Kapidžić

"Vehabije" su krive za ovu strašnu zimu!

• Published in Februar 13, 2012
• Kategorija: (Arhiva) Aktuelnosti

Piše: Muhamed Mahmutović

Naša domovina je ovih dana okovana snijegom i ledom, kakav se već dugo ne pamti, ali ne baš tako davno ovakve zime su bile uobičajene.

Koliko je svijet ovisan o nekim tehnologijama pokazuje i ova zima, zbog koje je život stao na pola evropskog kontinenta, a obzirom na to da meteorolozi predviđaju padavine i nekoliko narednih dana postoji mogućnost da čitava Evropa stane i razmisli kako će dalje.

Situacija je veoma teška i mnogi traže krivce što nespremni dočekasmo ovaj kijamet.

Najlakše bi bilo optužiti "vehabije" da su za ovo krive i pravo je čudo da to nisu mediji u Dodikovom feudu već objavili uz analize "eksperta za vehabizam" Dževada Galijaševića.

Ta kreautra se u nekom od proteklih dana opet zabrinuto obratila javnosti sa tezom da "vehabije" treniraju po školama i sportskim dvoranama i da samo čekaju povoljan trenutak da pobiju sve koji nemaju brade i kratke pantalone.

(http://www.nezavisne.com/novosti/bih/Galijasevic-Obuka-vehabija-i-u-skolama-126024.html)

Nekad me spopadala muka kad sam u novinama koje uređuje lično Milorad Dodik, a prozvao ih je Nezavisne novine, kako bi Bošnje povjerovale nazivu, ali zadnji put kad sam to čitao bilo mi nekako milo.

 Prema njegovim tvrdnjama u svakoj školi, džamiji i sportskoj dvorani u BiH je centar za obuku strašnih "vehabija". Ma milina! Kome ne bi srce zaigralo od dragosti? Oni kad počnu akciju čišćenja po dodikistanu dohvatiće bezbeli i ovakve poput mene, jer ne slijedimo sunnet Poslanika a.s., ali meni opet drago da ih ima toliko i da treniraju. Dodik već odavno upozorava na planetarnu opasnost od njih, pa je sigurno iz tih razloga i otvorio univerzitetsko odjeljenje gdje se može postati "ekspert za vehabizam", kao što je to ona ljudska spodoba iz Maglaja postao.

Na tom „univerzitetu" se sigurno intenzivno daju ispiti kad je taj Galijašević postao ekspert, iako o islamu nije imao pojma, ali kad je to postao Darko Trifunović ili Srđan Trifković, zašto on ne bi mogao?
Eto sad su oni "eksperti za vehabizam", dakle znaju da su "vehabije" krive za svaku petardu koja pukne, znaju da su oni krivi i za ovu strašnu zimu koju su izmolili podižući ruke na namazu onako kako to ne rade drugi, ali čekaju da sakupe još dokaza pa da ih optuže.

Znaju oni da je "vehabija" i onaj Božidar Stanišljević, koji je na svom radnom mjestu u dvorani Borik imao štand za prodaju eksploziva i raznih vrsta oružja, ne znajući da će jednog dana Dodikovi dvori postati premali da prime sve one koji će proslavljati nastanak genocidne tvorevine, pa će ih za tu priliku pozvati u Borik.

Oni znaju da jest, ali ne znaju kako mu to dokazati, ali su uz pomoć još nekih "eksperata" iz Srbije dokazali da je "vehabizam" to što je držao oružje i što ima bradu.

Sreća je velika što se taj kršćanski "vehabija" nije dosjetio da se tako izjasni, jer bi uveliko olakšao posao mnogima. To što je namjeravao prikačili bi "vehabijama" i zaboravili da je kršćanin. Sad mu se više to ne pika, ako ovo pročita pa se "vehabijom" proglasi, jer smo svi svjedoci da je on tvrdio da je obični švercer eksplozivom, municijom i oružjem.

Čudno je da i federalna TV, pa "Slobina Bosna" i "Dani" takođe nisu došli do tog senzacionalnog otkrića, pa zato optužili Islamsku zajednicu i reisa.

Breivik na suđenju

Kršćanskom "vehabiji" kojem sude u Oslu za ubistvo 76 omladinaca, usprkos kraljevskom tretmanu se ne sviđa u zatvoru i na današnjem saslušanju je tražio da ga odmah puste. Isto to traže za sebe i oni čiju je tradiciju Breivik slijedio: Radovan Karadžić, Ratko Mladić, Vojislav Šešelj i mnogi drugi. On, vjerovatno prema instrukcijama svojih savjetnika Trifkovića i Karadžića, traži da bude pušten. Odmah! Tako se Breivik ibreti što je i zatvoren kad je samo provodio politiku mnogih evropskih vlada, i bori se protiv najezde islama na evropski kontinent. Traži čak i odlikovanje, koje su mu duhovni oci obećali.

Odvratno je nama koji nismo nikog izgubili u tom masakru gledati kako se onako nalickan, kao da je došao na dodjelu Oskara, izruguje žrtvama i njihovoj familiji. Tako to i komentarišu mediji na zapadu i zgražaju se nad tim. Oni sigurno ne znaju da se tako najveći zločinci današnjice godinama izruguju Bošnjacima iz hotela u Ševeningenu kojeg nazivaju pritvorskom jedinicom, inače bih već za to u ovih nekoliko godina pročitao barem jednu riječ osude.

Zatečeni i zatočeni

• Published in Februar 13, 2012
• Kategorija: (Arhiva) Aktuelnosti

 

Piše: Mirnes Kovač

U glavnom gradu Bosne i Hercegovine opća "zametenost". I ona fizička snijegom, ali i izgleda da je nekima zametenost udarila i u psihu, posebice kod odgovornih.

Građani Bosne i Hercegovine su uglavnom ili zatečeni ili zatočeni. Zbunjeni su i u  nevjerici. Za to vrijeme se njihovi odgovorni funkcioneri uglavnom telefonski iz toplih domova javljaju u televizijske programe sa svojim "prognozama" i "analizama".

Teško da će takvo "djelovanje" biti od ikakve pomoći građanima koji čekaju na konkretne poteze odgovornih službi i agencija da barem osiguraju minimalne uslove za rad i djelovanje ključnih službi i ustanova.

Na pitanje novinara koje se mjere i koraci poduzimaju, i sadašnji i budući ministar sigurnosti se jada kako "ministarstvo ne raspolaže sredstvima", te će ono uputiti zahtjev prema SIPA-i i FUP-u i drugim.

I dok smo takva izvješća odgovornih funkcionera slušali s druge strane pratili smo pravu drama oko spašavanja životno ugroženih građana koji su ostali blokirani na putu Jablanica-Mostar. Srećom drama se okončala, iako se to zbog slabe opremljenosi i neorganiziranosti desilo tek nakon četredeset sati.

U glavnom gradu Bosne i Hercegovine opća "zametenost".

I ona fizička snijegom, ali i izgleda da je nekima zametenost udarila i u psihu, posebice kod odgovornih. Civilne zaštite kao da nema. Aktivirala se tek u subotu navečer, dok u nekim naseljima ljudi od petka ne mogu izaći iz domova. Gradska vlast Sarajeva se tek u subotu popodne na "telefonskoj sjednici" dogovorila i proglasila stanje elementarne nepogode.

Primjeri susjedstva

Grad već nema redovnu snadbjevenost hljebom, a počinju se osjećati i nestašice jer u trgovinama ljudi masovno kupuju zalihe. Ceste su uglavnom neprohodne a i tamo gdje jesu očišćene česti su zastoji jer se može kretati samo jednom trakom. U nekim slučajevima krovovi zgrada (i to onih novoizgrađenih!) su već počeli popuštati i propuštati zbog tereta nagomilanog snijega.

Tačno, ovako nevrijeme u Sarajevu se ne pamti, kažu da je ovo najveći snijeg do sada. Ali to je razlog više da odgovorni na vrijeme poduzmu neophodne korake. A oni to nisu uradili. I ne znamo šta dalje čeka bh.građane narednih dana.

Ključno pitanje je kada će se u BiH početi razmišljati planski i djelovati preventivno, spremno, imati planove i programe rada u vanrednim okolnostima? I u ovom slučaju, a i kod ranijih nepogoda pokazalo se da organizacije civilne zaštite kao da ne postoje. Za njih se tek čuje da egzistiraju kada se nepogoda desi. U vrijeme kada treba djelovati u BiH se po pravilu raspravlja i dogovara. U pravilu se kasni nekoliko koraka dok se situacija usložnjava i pogoršava.

I dok se u susjednim zemljama već angažirala vojska i na noge digle sve civilne službe kako bi se građanima pomoglo u alarmantnoj snježnoj nepogodi koja je zahvatila šire područje Balkana, u Bosni i Hercegovini Civilna zaštita ni ne zna u kojem je haosu zemlja, pa ne zna ni da li treba zvati vojsku u pomoć. Baš kao što se ponašala lani kad su bile u pitanju obilne kiše koje su danima padale i prouzrokovale poplave.

U Beogradu je snijeg tri puta manji od onog u Sarajevu, ali su vojnici Vojske Srbije već na ulicama i pomažu u raščišćavanju snijega. Tako je već i u Hrvatskoj. U Beogradu gradske vlasti plaćaju dnevnice mladim ljudima da pomognu u raščišćavanju snijega na kritičnim lokacijama. Dok u BiH, gdje je stanje daleko teže, takvi potezi i dalje čekaju kompliciranu administraciju.

Praksa "poduzimanja mjera" i "razmatranja" tek onda kada nesreća nastupi je pokazatelj elementarne neorganiziranosti sistema civilne zaštite koja će sada u ovakvim uslovima daleko više koštati sve građane BiH i u životima i u materijalnim dobrima.

Lekcija građanima

Summa summarum, kao i u ranijim slučajevima prirodnih nepogoda u BiH se u pravilu reagira zakašnjelo, tromo, neefikasno i totalno zbunjeno. Kada pak te nepogode odnesu ljudske živote onda ne prestaju optuživanja ko je za šta bio nadležan. Obični građani, oni koji pomažu koliko mogu onim najugroženijima, onima kojima je potrebna stalna i hitna medicinska briga, ne mogu mnogo očekivati budući da se u BiH unatoč svim hiljadama državnih službenika i uposlenika nisu našli oni koji će pratiti i procjenjivati sigurnosne prilike i od ove vrste nepogoda.

Građani bi iz svega ovoga vjerovatno mogli izvući jednu lekciju, a to je pozivanje na odgovornost nadležnih službi za zakašnjelu reakciju na ove prirodne nepogode.

(balkans.aljazeera.net)

Mevludska svečanost u Novom Pazaru

• Published in Februar 13, 2012
• Kategorija: (Arhiva) Aktuelnosti

Povodom Dana rođenja Allahovog Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., Mearifska služba Mešihata IZ-e u saradnji sa sandžačkim medžlisima organizovala je manifestaciju „Dani Mevluda".

Centralna svečanost upriličena je 12. rebiul-evela 1433. hidžratske godine, to jest u subotu 4. februara u novopazarskoj Hajrudin džamiji na Paricama, nakon jacije namaza.

U bogatom vjerskom programu u kojem su učeni ajeti iz Kur'ana Časnog, ilahije i odlomci iz Mevluda učešće su uzeli Hor sandžačkih imama, polaznici Mekteba „Reuda" i „Wildan" te polaznici Škole Kur'ana Časnog. Prisutnima se obratio glavni muftija Muamer ef. Zukorlić.

On je u svom vazu istakao da su u ovoj noći sva srca koja iman u sebi imaju otvorena.

„Ova noć je posebna i ako u islamu rođendani nisu bitni datumi. Mi danas nismo ovdje da bi obilježavali rođendan. Svi datumi u islamu nemaju status svetkovine. Vezani su za lunarno računanje vremena i nisu u isto vrijeme. Jer kada su u isto vrijeme onda poprime dimenziju svetkovanja, a u islamu nema svetaca. To pripada nekim drugim religijama i kulturama. Mi danas nismo ovdje zbog rođendana Poslanika, a.s., mi smo ovdje zbog Poslanika, a.s. Čak nismo ni zbog njega kao biološkog bića jer je on Božiji rob, insan. Mi smo ovdje zbog toga što je Svevišnji odlučio da njemu da posljednju objavu, zbog toga što je on bio odabran po svemu, jer njegova uloga nije bila samo da prenese već da pokaže i dokaže da je Allahova, dž.š., riječ istina, savršena i originalna, moguća i primjerena čovjeku." - rekao je Glavni muftija.

On se osvrnuo na to gdje su muslimani pogriješili i nisu ispoštovali Božje zakone pa nisu gornji na ovom dunjaluku.

„Šta se desilo ako Uzvišeni kaže ‘...i ne brinite se i ne žalostite se vi ćete biti gornji...ako ste vjernici...'? zašto smo onda donji? Negdje postoji prekid instalacije. Posljedice te duhovno-moralne havarije kušamo i danas, bez obzira što je došlo do havarije prije stotinu godina. To nas ne oslobađa odgovornosti da uklonimo tu štetu kako bi vratili svjetlo koje je nestalo kada je došlo do te havarije. Postoji jedna formula, jedan recept i nakon nešto više od četrnaest vjekova, baš onako kako je to uradio Poslanik a.s., a on je najbolji uzor. Napajanje sa izvora Kur'ana i Suneta Poslanika a.s. je obaveza svih vremena i muslimana do Dana sudnjega." - rekao je Muftija.

Muftija je objasnio da je slijeđenje Suneta obaveza muslimana jer je to primijenjeni Kur'an i da jedino taj sistem vrijednosti diže ljude iz pustinje i pustoši u kojoj se nalaze, jer su ljudi u pustoši duše, srca, duha, pameti iz kojih rađa plod nesreće.

„Idoli našeg vremena je sve ono što slijedimo, za čim odemo, a pri tome prekršimo Allahov hatar. Neizvršavanje farza je idolatrija našeg vremena opasnija nego ona prije drveno-kamena idolatrija. Ako poslušate Poslanika a.s. sedždu ćete činiti samo Jednom Jedinom. Onome ko vas je stvorio i onome ko jedino zaslužuje da mu padnete ničice na zemlju. Ako poslušate Iblisa i budete sledili svoje strasti i pohlepu onda ćete se klanjati firaunu, koji vam sa jedne strane prijeti a sa druge strane vas potkupljuje." - rekao je Glavni muftija. Muftija je podsjetio da su Poslaniku nudili bogatstvo, vlast, moć, samo da odustane a da je on to odbio i rekao da nikada neće odustati.

„To se zove Poslanik, ali to se zove i musliman. Sve što je uradio i rekao nije za sebe nego za nas, da bi nama ostavio tu vrijednost. Kako se braniti od taguta, od tiranije, od porobljavanja od strane robova? Ne prihvati ga. Ne priznaj ga. Ne klekni mu. Ne vjeruj mu, ne oduševljavaj mu se. Jadna mu je i prijetnja i ponuda. Učini Allahu sedždu i vidjet ćeš kako mu je sve to jadno. Kad se pokorite Gospodaru, kad uđete u okrilje suneta Poslanika a.s. koji predstavlja sistem vrijednosti istine, morala i prave slobode  videćete kako sreća talasa vašim srcima. A oni što su izgledali moćni su tako jadni. Moć samo postoji kod Gospodara moći, i zato samo njemu sedždu učinite od njega pomoć tražite, On će vam sreću dati. To je osnovna poruka ove noći. Pobijedit ćemo ako Bog da, i ovoga i budućeg svijeta. Doista je Allahova pomoć blizu." - rekao je Muftija.

Manifestacija „Dani Mevluda" organizovana je i u ostalim sandžačkim gradovima i to u petak 3. februara u Priboju, Prijepolju i Novoj Varoši nakon akšam namaza; u subotu u Sjenici nakon jacije namaza i u nedjelju u Tutinu nakon jacije namaza.

(www.islamskazajednica.org)

Zločinci iz našeg komšiluka

• Published in Februar 13, 2012
• Kategorija: (Arhiva) Aktuelnosti

Zločinci iz našeg komšiluka: Ubijali su nekadašnje najbolje prijatelje, kumove, zetove...

Nekim ratnim zločincima, njihovim ideolozima i saučesnicima Bošnjaci su bili roditelji, najbolji prijatelji, kumovi, bračni drugovi...

Autor: Avdo Huseinović

Već nekoliko godina, otkako aktivno istražujem ratne zločine nad Bošnjacima, jedna  jedina stvar mi ne da mira, a to je geneza ratnih zločinaca. Kad zavirite u prijeratne živote zločinaca, njihovih ideologa i saučesnika i kad spoznate da su nekima od njih roditelji, najbolji prijatelji, kumovi, bračni drugovi, zetovi... bile osobe iz reda bošnjačkog naroda, nad kojima će kasnije izvršiti, narediti ili organizirati masovne zločine, tek tad zanijemite pred činjenicama koje ljudski razum teško može dešifrirati.

Arkan u Sarajevu

Šta je te ljude natjeralo da se priklone strani zla, pitanje je bez odgovora koje će još dugo lebdjeti iznad krvavih bosanskih brda i dolina?

Slobodan Milošević je godinama izjavljivao da je jedan od njegovih najboljih prijatelja Hajrudin Čengić iz Sarajeva.

- Slobo je uvijek svoju suprugu Miru zvao Maco i nikad nije na nju ton povisio. A sjećam se kad smo odlazili na zajedničke izlete i druženja kako bi se ona na njega znala izderati - sjeća se Hajrudin Čengić.

Dr. Ismet Cerić bio je šef Radovanu Karadžiću na Psihijatrijskoj klinici "Nedo Zec" u Sarajevu.

- On je dolazio kod mene kući, on je moju djecu vodio po stadionima. On je bio veoma dobar s mojom majkom. Svaki praznik on je čestitao mojoj majci, čak i kad je počeo rat, zvao je s nekoga mjesta da mojoj majci čestita Bajram. Njegova majka, njegov otac, njegov brat su kod nas dolazili - sjećanja su dr. Cerića.

Za Željka Ražnatovića Arkana priča se da je kum Seada Sušića, brata Safeta Sušića, i da je često krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća dolazio u Seadovu kafanu "Stari krovovi" u sarajevskom naselju Kovačići.

Egzekutor srebreničkih Bošnjaka na farmi Branjevo 16. jula 1995. Marko Boškić, bivši pripadnik zloglasnog 10. diverzantskog odreda Vojske RS, sve do hapšenja krajem avgusta 2004. u Bostonu, isključivo se družio s preživjelim Srebreničanima, a najbolji prijatelj bio mu je Podrinjac Hasan, koji tada nije znao da je Boškić s ostalim zločincima učestvovao u ubistvu 29 članova njegove familije.

Autobus smrti

Kada je zločinac Veselin Vlahović Batko, kao mladi bokser, došao u Sarajevo krajem osamdesetih godina, veliku ljudsku pomoć imao je od Asima Buljubašića, u čijem stanu je stanovao na Grbavici 2.

- Moja supruga Fatima je muslimanka. Imam sina Mirela i kćerku Natašu. Moja najstarija sestra Koviljka je udata za Mustafu Omeranovića i ima kćerku Bahru, koja je udata u Makedoniji i ima dva sina, Enesa i Jasmina - izjavio je svojevremono Simo Zarić, haški osuđenik iz Bosanskog Šamca.

Najbolji prijatelj doktora, rahmetli Ese Sadikovića, jedne od najznačajnijih ličnosti prijeratnog Prijedora, bio je dr. Milan Kovačević, uz Milomira Stakića i Simu Drljaču, ratni gospodar života i smrti u Prijedoru.

U noći između 5. i 6. avgusta 1992. dr. Eso je u logoru Omarska prozvan da pođe prema "autobusu smrti". Ispred logora je dugo razgovarao s dr. Milanom Kovačevićem. Ostala je tajna o čemu su razgovarali. Kovačević je ispratio u smrt Esu Sadikovića i ničim nije pokušao spasiti svog prijatelja.

Prijedorčanin Mahmut Selman Maho bio je veliki prijatelj Sime Drljače i jedini Bošnjak kojeg je Drljača tokom rata štitio u Prijedoru.

Ratni zločinac Duško Tadić, prema dokazima Haškog tužilaštva, ubio je svog prijatelja i najboljeg učenika u karateu Emira Karabašića iz Kozarca 18. juna 1992. u logoru Omarska. A kad je zločincu Tadiću nešto prije agresije umro otac, rahmetli Emir je bio jedan od onih koji su ga na rukama iznijeli iz kuće.

Na ratnog komandanta iz Bratunca, a današnjeg odbornika u općini Bratunac Milenka Prodanovića Mungosa Bratunčani upiru prstom kao osobu odgovornu za ubistvo Zakire Begić, Mungosove vjenčane kume, koja je ubijena 10. maja 1992. u devetom mjesecu trudnoće u selu Suha kod Bratunca.

Zorana Milosavljevića Kokaru optužila je 15. avgusta 2008. Bahra Suljić da je iz fiskulturne sale OŠ "Vuk Karadžić" u Bratuncu izveo njenog supruga Senahida Suljića, najboljeg Kokarinog prijatelja s kojim je zajedno trenirao karate. Suljić je nakon toga ubijen.

Ratni zločinac iz Vogošće Dragan Damjanović, osuđen na 20 godina zatvora za počinjene zločine u Vogošći, do rata je bio autoprijevoznik i uglavnom se družio s Bošnjacima autoprijevoznicima s Kobilje Glave. Jedan od predvodnika vogošćanskih srpskih zločinačkih formacija Predrag Žarković Božur, prema svjedočenju Vogošćana, prije agresije je, zahvaljujući finansijskoj pomoći svog prijatelja, poznatog fudbalera Harisa Škore, otvorio gril u Vogošći. Božurova sestra Draginja, koja je poginula na Žuči kao srpski vojnik, sve do početka agresije bila je udata za Bošnjaka Belkića.

Bivši komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske RS, general Dragomir Milošević, osuđen u Hagu na 29 godina zatvora za počinjene zločine nad civilima Sarajeva, do ljeta 1991. najčešće se družio s Asimom Džambasovićem i Nehruom Ganićem, s kojima je službovao u Han-Pijesku. Milošević je tada bio komandant, a Džambasović načelnik štaba 216. brigade JNA.

Najkrvavije ruke

U svjedočenju o dobojskim zločinima spominje se često i ime Slobodana Karagića Karage, vođe zločinačke formacije "Karagina grupa". Majka mu je Bošnjakinja, bivša kafanska pjevačica. Šešeljev četnički vojvoda Vasilije Vidović Vaske iz Podlugova ima zeta bogatog muslimana iz Libije, za kojeg se Vasketova sestra udala sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća i s kojim je izrodila petero djece. Zet je Vasketu u Podlugovima, otprilike tri godine prije rata, otvorio restoran "Oaza". Po Ilijašu se Vaske često tada hvalio zlatnim satom sa slikom Muamera Gadafija koji je dobio kao rođendanski poklon od zeta.

Savka, sestra ratnog zločinca, haškog osuđenika Sredoja Lukića iz Višegrada, udajom za Bošnjaka nanijela je "veliku sramotu" staroj četničkoj porodici Lukić.

Adila, Ćamil, Fadil, Samir i Amir Karić iz višegradskog sela Ruište bili su prije agresije na BiH prijatelji Milana Lukića, najkravije ruke istočne Bosne. Na suđenju 20. januara ove godine ratni zločinac Oliver Krsmanović iz Višegrada svjedokinji Mujesiri Oprašić, kojoj je odveo muža u maju 1992. godine, rekao je: "Meni je žao Vašeg muža. Bio mi je dobar prijatelj, najbolji. Budite malo strpljivi i saznat ćete pravu istinu."

Vlasenički Bošnjaci često po zlu spominju i imena braće Elvisa i Aleksandra Đurića, čija je je majka Begajeta Bošnjakinja. U Vlasenici, gdje su braća Đurić harala, početkom agresije ubijene su njihove daidže Mensur, Mevludin i Armin Hasanbegović te daidžić Eldar.

Elvis je do 2003. godine bio na poziciji šefa krim-policije u Vlasenici i otad mu se gubi svaki trag, dok Aleksandar živi u Vlasenici. I Goran Tešić, osumnjičen za zločine nad Bošnjacima Vlasenice, sin je Bošnjakinje Merse.

Jedan od najpoznatijih sarajevskih ratnih zločinaca Borislav Herak je 16. avgusta 1995., dok je boravio u sarajevskom Centralnom zatvoru, izjavio za medije: "Imam zeta muslimana. Eno ga bori se u Milinkladskoj na Hrasnom Brdu, ne znam zašto me nikad nije posjetio u zatvoru."

Za kim je patila Biljana Plavšić

Momčilo Mandić, bivši ministar pravde RS, svjedočeći na suđenju Radovanu Karadžiću u Hagu u junu 2010. godine, javno je optužio ratnu zločinku Biljanu Plavšić.

- Biljana je mnogo stvari radila iz osvete. Ona je pred sam rat doživjela tešku traumu jer je bila ostavljena žena. Samo nekoliko nas znalo je za tu njenu depresiju, jer je ostavio ljubavnik koji je bio musliman - svjedočio je Mandić.

(www.avaz.ba)

Ja slobodu dobijam iz svojih uvjerenja

• Published in Februar 13, 2012
• Kategorija: (Arhiva) Aktuelnosti

 

Autor: Nihad Krupić

Nakon sučeljavanja Čede Jovanovića i Milorada Dodika pred milionskim TV-gledalištem širom svijeta svakodnevno se u novinskim izdanjima i web portalima može naći po nekoliko novih analiza ovog, moglo bi se reći, historijskog dogaĐaja. Neobičnost debate je bila u mnogo čemu, ali sve može stati iza činjenice da je jedan slobodni Srbijanac po imenu Čeda Jovanović , imao prvo hrabrosti, pa onda volje i želje da u ime i zarad istine direktno u lice lideru RS još jednom ponovi da je RS nastala na genocidu i etničkom čišćenju nezabilježenom poslije Drugog svjetskog rata. Samo sedmicu prije je Čeda Jovanović na tribini svoje LDP partije , izjavio da je RS genocidna tvorevina, i od tada njegove ime ne silazi sa novinskih stupaca režimskih novina u RS i Srbiji. „Beogradski Kurir", koji je po mišljenju mnogih medij Službe Državne Bezbednosti Srbije, u histeričnoj kampanji ide najdalje i specijalno za ovu priliku nalazi dva bivša tjelohranitelja Čede Jovanovića koji, ni više a ni manje, izjavljuju da je njihov nekadašnji šef ovisnik o teškim drogama, skupim satovima, odijelima i u svakom momentu ima torbu punu eura.

Dodikov ured je pristao na sučeljavanje sa Jovanovićem, nadajući se da će predsjednik RS u stilu Kočićeveg junaka Davida Štrbca u komediji „Jazavac pred Sudom", uživo izmasakrirati i do smrti prepasti Čedu i uvjeriti sve Srbe u Srbiji i čitav svijet da je Republika Srpska izraz političke volje srpskog naroda u BiH. Predsjednik Srbije Tadić je povodom Čedine izjave morao nešto reći i na Jahorini zatrpan snijegom pred članovima predsjedništva BiH i predsjednikom Hrvatske Josipovićem, napomenuo da je RS izraz potrebe srpskog naroda. Obje ove izjave su netačne, ružne, nemoralne, mentalno zagaĐene i pogotovo uvrjedljive jer su u transparentnoj funkciji pretvaranja laži u istinu, identičnom onim što je do smrti govorio Milošević i pred haškim sudijama svi koji su osuĐeni ili se sude za najteže ratne zločine počinjene nad nesrbima u BiH.

Osnivanje RS nije nastalo kao politička volja i potreba srpskog naroda u BiH

U glavama normalnih ljudi koje krasi makar i trun poštenja i čestitosti znaju da RS nije nikada mogla nastati kao izraz političke volje jednog naroda, nego kao posljedica vjerovanja bosanskih Srba u snagu već tada potpuno srpske JNA koja se slila u sjevernu BiH nakon, slobodno možemo reći, niza poraza u Sloveniji i Hrvatskoj. Tada je bilo preduboko ubjeđenje Srba da se niko neće usuditi oduprijeti četvrtoj vojnoj sili u Evropi i da sve što vojska zauzme, njihova politika će znati ozakoniti pred meĐunarodnom zajednicom. Dakle, Dodik po ovoj izjavi, a i mnogim prijašnjim, nije ništa drugačiji od Karadžića i Mladića. Taj zločinački dvojac i prije dvadesetak godina je dobro znao da se RS može napraviti samo istrjebljenjem Bošnjaka, dakle genocidom. Genocid nad Bošnjacima su već ranije isplanirali akademici Srpske akademije nauka i umetnosti /SANU, veliki broj sveštenika Srpske pravoslavne crkve, masa srpske intelektualne elite, a realizirao najveći vojnički ološ u postojanju ovog naroda. Dakle, Miloševićevu i Karadžićevu političku opciju realizovala je srpska vojska, paravojska, policija i odmetnute grupe razbojnika i kriminalaca, što govori da nikako nije u pitanju politička volja nego nametnuti režim kojeg kasnije nastoje pokazati kao političku volju.

Sve ovo govori da se osnivanje RS nije desilo u normalnom političkom ambijentu jer i prije samog osnivanja RS, nakon što su iz svih javnih institucija istjerali nesrbe, na posao u opštinama su Srbi dolazili u uniformama poput službenika nacističke Njemačke i kasnije svih zemalja gdje je bila vojna hunta na vlasti.

Druga izjava predsjednika Srbije Tadića da je RS nastala kao potreba srpskog naroda, više je namijenjena srbijanskoj glasačkoj publici. Tadić izvrće i zloupotrebljava riječ „potreba" jer je potreba, izmeĐu ostalog, i težnja za stanjem ravnoteže. Kada se pogleda u kojim BiH gradovima je nastala RS vidi se da nigdje nije postojala potreba za ravnotežom jer su tu u postojanju svih Jugoslavija Srbi dominirali u skoro svim porama društva. Kada bi Tadić imao minimum osjećaja za istinu on nikad to ne bi rekao, i ako ništa, makar bi poput svog oca Ljubomira, jednog od vodeći ljudi u SANU, akademije koja je bila mentor srpskog nacionalizma, prešutio istinu da je ta nazovi potreba u stvari bila glad za dominacijom, pod izgovorom kronične ugroženosti.

Dodik je danas apsolutni gospodar slobode u RS

Ovdje se već naziru odgovori na pitanje „Da li je RS genocidna tvorevina?", a do kraja razgoljeno, u malom, reklo bi se ne važnom, segmentu debate izmeĐu Dodika i Jovanovića. Valjda nastojeći da pokaže dobru volju i neku političku širinu, Dodik je pozvao Jovanovića da slobodno doĐe u RS i skupa sa njim ode do zavičaja Čedine majka, u jedno selu ispod Kozare, nedaleko od mog rodnog grada Bosanske Dubice. Uz to je Dodik rekao da mu se ništa neće desiti. Na to je Čeda rekao krucijalnu rečenicu koja u najboljem smislu definiše filozofiju nastanka RS:

"Ja svoju slobodu dobijam iz svojih uverenja, a ne od tebe...

Dakle, Dodik je sirovim političkim žargonu rekao da je on taj koji sada u RS daje i valjda oduzima slobodu kome želi. Ako je sloboda upitna i za Srbina Jovanovića, kako je tek sa onim koji sada tamo žive, a nisu Srbi? Kako je uostalom bilo nesrbima kada su tu slobodu držali u rukama Radovan Karadžić i Ratko Mladić!?

Često pomislim da je Milorad Dodik fotografija u boji Radovana Karadžića i Ratka Mladića, jer poslije svega što se desilo u Bosni i Hercegovini na njegove oči, on i dalje nastavlja putem ovih nekadašnjih darovatelja i otimatelja nečije slobode i života. Dodika i nije toliko briga za Srbe u Bosni jer ih on poslije svake izjave Blaža Stevovića ili Čede Jovanovića straši Alijinom „Islamskom deklaracijom", uvjeravajući i mene da je prosto opsjednut ovom knjižicom i da je prije samog Bakira ima na svom radnom stolu. Njemu je stalo da u stanju mentalnog ropstva i nacionalne razdražljivosti drži do kraja sve Srbe u Srbiji, jer je sa više od 95% Srba taj posao završen u RS. Za sada mu ta rabota dobro ide jer što nedavno napisa Petar Luković, Tadić ga drži u međunožju i izvlači kada god treba da dobije simpatije radikalnog dijela srbijanske populacije koja je, na žalost, još uvijek socijalno dominantna.

Možda Jovanović i nije rekao sve u ovoj debati ili nije pogodio u srž razloga zašto i zbog čega je nastala RS, ali je kristalno jasno uputio poruku svim BiH patriotima da o RS ne treba raspravljati u Sarajevu ili Banjaluci nego u Beogradu, jer je Beograd i dalje glavna baterija srčanog bajpasa RS. Da mi je doživjeti da neko hrabro bošnjačko lice sjedne uskoro u Beogradu i nasuprot sebe ima ili Dodika ili bilo kojeg sličnog njemu i bez nemira kaže ono što mu je rekao Jovanović, dodajući da Bosna nikad nije bila u ropstvu i neće nikad biti a nijedan narod u Bosni nije do dvadesetog stoljeća znao šta znači oduzimati slobodu drugome.

Sloboda je data prvo rođenjem a kasnije uvjerenjem

Oduzimanje slobode jednom čovjeku je zločin, oduzimanje slobode grupi ljudi je masovni zločin. Planiranje i oduzimanje ne samo slobode, već i desetina hiljada potpuno nevinih života nije ništa drugo nego genocid. U Bosni i Hercegovini su Srbi nad Bošnjacima napravili genocid jer su prvo isplanirali, pa oduzeli slobodu jednom čovjeku, pa grupi ljudi, pa im na kraju oduzeli i živote. To je Dodik vidio svojim očima i znao je šta čeka i one Bošnjake iz Bosanske Gradiške, koje je spasio od smaknuća. Kada slobodu odreĐuje jedinka, više ljudi, grupa ili oni koji vladaju, masa je u ropstvu. Bilo fizičkom ili mentalnom. Bošnjaci su u srpskim i hrvatskim koncentracionim logorima bili u fizičkom ropstvu, i ono je prošlo. Po ovom što Dodik zastupa Srbi su u gorem mentalnom ropstvu nego prije dvadeset godina jer su uspjeli i tada neroĐenu djecu naučiti da danas skandiraju „Nož, Žica, Srebrenica".

Republika Srpska je pragenocidna u samoj ideji, predgenocidna u planiranju i genocidna od samog momenta osnivanja jer su oni koji su je stvorili osuĐeni ili na putu da budu osuĐeni za genocid najgore vrste poslije holokausta. I ukoliko Srbi budu i dalje opstajali na tezi da je RS izraz političke volje i potrebe srpskog naroda u Bosni, otimaće se holivudski režiseri da u sljedećih pedeset godina dovedu u sumnju svaki damar srpske psihe i istope svaki gram časne srpske antifašističke prošlosti. Anjelin film će biti samo „mala maca", dok stvari u svoje ruke ne uzmu Stiven Spilberg i drugi. Opet na kraju za nadati se je da će sve manje Srba biti Dodik, a sve više Čedomir Jovanović. Više zbog njihovog dobra, ali i našeg cjelokupnog mira i početka normalnog života. Naime, Srbi trebaju biti svjesni samo jedne činjenice. Nema te srpske mržnje koja može istopiti ljubav Bošnjaka prema Bosni. Ona se prenosi sa generacije na generacije a dokaz je da djeca koja su prije dvadeset godina u naručjima roditelja iznijeta iz zapaljenih kuća i ispred masovnih grobnica danas postaju svjetski priznati pravnici, doktori, uspješni poslovni ljudi širom svijeta, graĐevinari koji su u opustjelim dvorištima svoje očevine ili djedovine napravili divne kuće. Njima ništa ne može zamijeniti domovinu a dobro će znati kako je treba i pravno i politički i ekonomski odbraniti i zaštiti jer izgleda malo vajde će biti od sadašnje vladajuće bošnjačke političke „elite". Hrabar i častan čovjek Čedo Jovanović je neko novo lice Srbije. Istina to njegovo ozareno lice se još uvijek ne vidi dobro u tamošnjem mraku i dimu tamjana, ali ipak postoji i pruža nadu.

Prijedor: Proučen mevlud u Čaršijskoj džamiji

• Published in Februar 13, 2012
• Kategorija: (Arhiva) Aktuelnosti

U subotu,  12. rebi`ul-evvel 1433./04. februara 2012. godine, poslije jacije namaza u Čaršijskoj džamiji u Prijedoru proučen je centralni Mevlud povodom rođenja Muhammeda s.a.v.s.

Uprkos teškom nevremenu najvjerniji posjetioci su došli svojim prisustvom uveličati ovaj skup. Program su učili imami Medžlisa IZ Prijedor a ilahijama su uljepšali program hor Mektebskog omladinskog kluba Medžlisa, te solista Ale ef. Jušić.

Pred kraj programa prigodnim predavanjem o Poslaniku Muhammedu s.a.v.s se obratio gl.imam Merzuk ef Hadžirušidović.

Kraći snimak ilahije hora Mektebskog omaldinskog kluba Medžlisa donosimo u prilogu:

[youtube:www.youtube.com/watch?v=t5vJWpPJpl8]

Treba praštati samo kad vas razumno zamole

• Published in Februar 13, 2012
• Kategorija: (Arhiva) Aktuelnosti

Profesor dr. Esad Boškailo, psihijatar, zamjenik direktora za specijalizaciju, direktor za nastavak edukacije u najvećoj psihijatrijskoj bolnici i Associate professor The University Arizona. Prije toga bio je liječnik u Čikagu, a završio je ii specijalizaciju Nju Jorku. Kao gostujući predavač o svom iskustvu u Dretelju, te drugim hercegovačkim logorima u predavao je na čuvenom Harvardu. O njemu je snimljen dokumentarni fil u kome učestvuje sa drugim poznatim logorašem iz novinarom Mugdimom Karabegom, "Od Aušvica do Dretelja" (Video - ovdje 1/4). Uskoro iz štampe izlazi i njegova autorska knjiga "Wounded I Am More Awake" o tom iskustvu.

Opširnije