U ISTOČNOJ HERCEGOVINI NA BAJRAMIMA SE VIŠE PLAČE I TUGUJE NEGO ŠTO SE VESELI

Bajrami se osjećaju usamljeno kao i mi ovdašnji muslimani

     Bajrami Božijom milošću ovdje dolaze, oni se pišu i pamte. Ali, mislim kad bi bajrami i ramazani u istočnoj Hecegovini mogli govoriti o svojim utiscima i pažnji s kojom se dočekuju i provode da bi kazali da se osjećaju usamljeno kao i mi ovdašnji muslimani. Na bajramima nama muslimanima se više plače i tuguje nego što nam se veseli. Ali tome nisu krivi islam i vjernici islama, već katastrofalna društveno politička stvarnost, tj. prvenstveno nesigurnost nesrba i potpuni nedostatak ljudskih i svakih prava ovdje.

     Mi smo opet zadovoljni i ponosni na vlastito saznanje i osjećaje da nam je Allah dodijelio da ovdje boravimo i radimo. Biti musliman i bajramovati ovdje je veliki čin ibadeta. Prkositi i odupirati se dušmanu ovdje sigurno je oblik borbe na Allahovom putu, mi Njega, Allaha, molimo da se i drugi na nas ugledaju i da zavist osjećaju prema našim naporima i saburu. Za nečije prilike, recimo iz Sarajeva, zanemarljivo je ako po izlasku iz svoga stana ili kuće pred vratima iste ugledate vreću sa smećem. Ali ako u Trebinju kraj ulaznih vrata na tlu tačno ispod naptisa sa tablom Medžlisa Islamske zajednice ugledate ujutro poveću vreću sa svakojakim smećem i otpadom naći ćete više razloga za zabrinutost, nemoć i za vlastito i zajedničko poniženje.
Zdravstvo i školstvo
     Zdravstvo je posebna priča, a školstvo nam 'srećom' i ne treba jer nema mlađih naraštaja i potomstva. Ova kategorija u istočnoj Hercegovini, iako malobrojna, nema mogućnosti ni nade da će do njih stići nečija briga, pomoć ili zaštita (društvena, nacionalna, vjerska). Prepušteni su čoporima vukova, osoba u ljudskom liku, ostrašćenih nacionalista i monstruma sve više iz institucija kojima podosta u jedra puše osokoljena Vlada iz Banja Luke, aktuelna loklna vlast (zakonodavna i izvršna) i njene institucije. 

Ponižavanje nesrba od Srba

     Kad je u pitanju Trebinje i istočna Hercegovina konstatujemo i ujedno obavještavamo relevantne i nadležne faktore, kao i javnost, da je ovo prostor i mjesto gdje se godinama, iz godine u godinu, sve više događa ponižavanje nesrba, prvenstveno muslimana, na mnoge od načina, koji su poznati javnosti, kao što je i nedavno i na Vašem web magazinu napisano da Trebinje, kao grad u ovom dijelu Hercegovine, u tim aktivnostima prednjači. 

Pljačka naše imovine

     Što se tiče Islamske zajednice u Trebinju, Gacku, Bileći... najviše problema imamo od institucija tih opština gdje su stalno od istih prisutna nastojanja da se imovina naše zajednice, prikrije, ospori, otme, uništi. Da, baš tako... svi ovi primjeri su prisutni. To je pljačka, i mislim da je to blaga riječ za ove prilike, za obim, način i vrstu otimanja...

     Mi smo odavde godinama Rijasetu IZ-e i Vakufskoj direkciji u Sarajevu pisali i govorili upozorenja o otimanju vakufske zemlje, kuća i stanova u Trebinju i u Republici Srpskoj. Na to nije bilo adekvatne i očekivane reakcije. A kada je ta ista pojava došla preko sudova i parlamenata do konačne instance da se donese odluka o otimanju nedavno je isti dan Rijaset IZ-e održao vanrednu sjednicu i rekao u saopštenju to što je rekao. A to se zove traljavo i kasno. Iz ove perspektive taj potez IZ-e nam je izgledao nemušto, vidjeli smo šta znači kad „medvjed zaigra pred tuđom kućom". Naravno ne radujemo se već se žalostimo zbog takvog stanja. A prethodno (u RS-u) spomenuti primjeri otimanja vakufske imovine su vrlo česti i kad bi u detalje govorili trebalo bi nam i vremena i prostora kad bi navodili samo ono što je bilo aktuelno u ovoj godini. Vlasti i njene službe to svjesno, planski i u zajednici rade prisiljavajući nas tako da se stalno branimo i bavimo sebi, ne imajući vremena za svoje pozitivne i produktivne aktivnosti i planove.
Policija

     Policija je naučena da radi po nacionalnom i političkim uzusima. Policija je vjerni čuvar „vjekovne borbe i interesa srpskog naroda" započete tradicije 1991-92. sve do danas kada s pravom možemo reći da ista postepeno evoluira u srpsku gardu. Svaki policajac, sudija ili službenik iz nesrpskog naroda, ako ovdje dođe, gleda na sve načine da što prije ode odavde.

     Uposlenost iz redova nesrba, posebno Bošnjaka je potpuno zanemarljiva, a u redovima policije uvijek se osjeća manjak pa je praksa da ovdje dolaze Srbi policajci kao u neku ispomoć i to vrlo često. Prije bi se reklo da dolaze da se pouče trebinjskim iskustvima da ih prenesu u manje nacionalno ostrašćene sredine na prostore manjeg bh. entiteta. 

Načelnik je prije dva dana indirektno imamu Trebinja odaslao usmenu poruku da se seli iz Trebinja

     Tišti nas najnoviji događaj, baš u vrijeme pisanja ovih odgovora, uoči Bajrama, dolazi službenik opštine noseći poštu sa bajramskom čestitkom potpisanom od načelnika opštine i parlamenta njenog predsjedavajućeg, Ćuka i Sekulovića. Dakle od onog istog načelnika koji je samo prije dva dana indirektno imamu Trebinja odaslao usmenu poruku da se seli iz Trebinja navodno zbog njegovih /mojih/ izjava za medije datih povodom najave opštine Trebinje novog regulacionog plana „Zasadsko polje".

(Iz bajramskog intervjua Huseina ef. Hodžića, glavnog imama za istočnu Hercegovinu, datog web magazinu www. bosnjaci.net)