BAJRAMSKA HUTBA MUFTIJE NEDŽADA GRABUSA

Poštovana braćo i sestre,

Danas je 1. ševval 1428. godine po Hidžri, odnosno 12. oktobar 2007. Danas je prvi dan ramazanskog Bajrama. Ramazanski bajram je muslimanski mubarek blagdan, koji označava kraj mjeseca rahmeta (Božije milosti), magfireta (oprosta) i selameta (spasenja i mira). Ramazan je mjesec posta i časne Knjige Kur'ani-kerima. Muhammed, a.s., je rekao da su ramazanski i hadžijski bajrami muslimanski mubarek dani. To su dani koji unose u naše živote radost, toplinu, međusobno poštovanje i razumijevanje. Bajrami su prilika da se prisjetimo nekih važnih i vječnih poruka koje nam je uputio Uzvišeni Stvoritelj i Njegov miljenik Muhammed, a.s.

Mi vjerujemo da je Uzvišeni Bog stvorio nebesa i Zemlju. Vjerujemo da nas je Uzvišeni stvorio od jednog čovjeka i žene. U suri Hudžurat čitamo slijedeći ajet:

„O ljudi! Mi smo vas od muškarca i žene stvorili i plemenima i narodima vas učinili, da biste se upoznavali! Najplemenitiji kod Allaha su oni koji su najviše svjesni Allaha, dž.š. Allah sve zna i obaviješten je.“ (El-Hudžurat, 13)

Ljudi su od najstarijih vremena uspostavljali odnose među različitim narodima i kulturama. Povijest bilježi i velike sukobe među narodima i državama. U svijetu moderne tehnike i tehnologije mediji su učinili svijet globalnim selom. Globalizacija je nametnula i pokrenula mnoga pitanja koja su postala zajednička za cijelo čovječanstvo. To su pitanja sigurnosti, ekonomskog napretka, povezivanja i jačanja veza među državama i narodima. Porasle su i napetosti zbog različitih pogleda na značajna pitanja koja se tiču svakog čovjeka na Zemlji. Briga za budućnost planete Zemlje zbog prekomjernog ispuštanja emisionih gasova u atmosferu, što ima za posljedicu otopljavanje ledenih površina i strah pred prirodnim nepogodama jesu pitanja koja zanimaju sve veći broj ljudi. Da li je suvremeni čovjek sposoban odgovoriti na izazove s kojima se suočava? Usprkos velikom ekonomskom razvoju na svijetu je više od milijardu ljudi koji nemaju dovoljno sredstava za puko preživljavanje, a kamo li za život dostojan ljudskog digniteta. Svi ljudi su, bez obzira na rasu, boju kože, jezik kojim govore i druge razlike, braća po porijeklu. Muhammed, a.s., nam je savjetovao da i u najtežim trenucima tražimo snagu u vjeri i da pokušamo pronaći smisao svoga življenja. Muhammed, a.s., je savjetovao da čovjek treba činiti dobro čak i ako bi nastupili posljednji trenuci na Dunjaluku, a čovjek drži mladicu, sadnicu u ruci trebao bi je zasaditi. To je snaga i volja za životom. To je kultura odnosa prema životu na Zemlji.

Religija može ljude povezivati ili razdvajati. Uzvišeni Bog nas je poučio da u vjeru nema prisile (La ikrahe fiddin, II:256) Mi također vjerujemo da je Uzvišeni Bog svijet stvorio pluralnim u jezičkom, rasnom i etničkom smislu.

„I od Njegovih Znakova je i stvaranje nebesa i Zemlje, i različitost vaših jezika i vaših boja!“ (Er-Rum, 22)

Stoga svako tumačenje religije koje je isključivo prema bilo kojoj jezičkoj, rasnoj ili etničkoj skupini nije utemeljeno na principima koji su objavljeni u Svetoj Knjizi Kur'anu.

Tokom povijesne realizacije islama zabilježeni su periodi sjajnog napretka u znanstvenom i kulturnom segmentu. O tome najbolje svjedoče prijevodi grčkih djela u arapski jezik, a onda nakon nekoliko stoljeća u evropske jezike. Obrazovna dostignuća muslimana koja iščitavamo u djelima Al-Farabija, Ibn Sinaa, Ebu Mensura el-Maturidija, Ibn Rušda, Ibn Arabija, Dželaluddina Rumija i drugih velikana islamske prošlosti, pripadaju općem ljudskom naslijeđu. Nažalost povijest bilježi i velike periode dekadence u muslimanskim društvima. Nikada ranije kao danas nisu islam tumačili i često nametali svoja tumačenja pravi anonimusi i marginalci, osobe koje nemaju elementarno islamsko obrazovanje, a kamoli opće obrazovanje. Mnoga tumačenja islama koja slušamo ili čitamo potpuno su degradirala islamske etičke i estetske vrijednosti. Naprosto, nesuvislosti vezena za islam lakše nalaze put do gledateljstva i slušateljstva i nastavljaju i dalje širiti stereotipe i predrasude o islamu kao religiji koja nije kompatibilna sa suvremenim naprednim idejama i stavove o njenim sljedbenicima koji ne razumiju suvremeni način života civiliziranog čovjeka.

Bajramska hutba nije prilika da se detaljnije govori o tim pitanjima, no želimo samo naglasiti da je islam religija koja u sebi nosi snažnu poruku za učenjem i znanstvenim istraživanjem. Prvi stavci objavljeni Muhammedu, a.s., uz ramazan bili su:

„Uči, čitaj, proučavaj u ime svoga Gospodara, Koji stvara!“ (El-Alek, 1)

Kur'an je knjiga koja nas poziva da s ljudima na najljepši način raspravljamo i vodimo dijalog.

„A ti na Putu Gospodara svoga pozovi mudrošću i savjetom lijepim i s njima ti raspravljaj na način najljepši!» (En-Nahl, 125)

Kur'an izriče snažnu kritiku o oholosti, kiburu i oholim ljudima.

„I po zemlji osiono ne idi, jer zbilja zemlju nećeš moći probiti, niti planine visinom dostići.» (E-Isra, 37)

Kur'an također kritikuje osobe koje kleveću druge i zgrću imetak samo za sebe.

„Teško svakom klevetniku i podrugljivcu, koji blago zgrće i broji ga, misleći da će ga blago njegovo vječnim učiniti!» (El-Humeze, 1-3)

Islam nas uči da je vrijednost jednog ljudskog života kao vrijednost čitavog čovječanstva. To su poruke koje smo slušali i govorili u toku mjeseca ramazana. Nadamo se da smo neke od tih poruka usvojili i da ćemo ih primjenjivati u svom životu. Historijsko iskustvo islama i višestoljetna praksa naših predaka snažna su osnova našega razumijevanja islama. To je put kojem su predani imami i tumači islama u našim džematima. Vjera treba spajati ljude. Svako tumačenje vjere koje razdvaja ljude nije utemeljeno na sunnetu Muhammeda, a.s. Svako društvo i zajednica ima članove koji su kolebljivi i često sumnjaju u svoja uvjerenja. Za takve treba učiti dove Uzvišenom Allahu da ih osnaži. Muhammed, a.s, nas je podučio da je poslan da opominje, a ne da proklinje ljude. On je i sa svojim neistomišljenicima i ljudima koji su ga proganjali i često iznevjeravali zadržavao ljudsko dostojanstvo. To jeste i treba i za nas biti snažan izvor inspiracije da nastavimo dalje hoditi putem naše vjere i kad ne vidimo pozitivan rezultat ispred sebe. Mi smo Zajednica koja poziva da se čini dobro, a odvraća od zla.

Poštovana braćo,

Potpuno je jasno da je naše djelovanje i vaše sudjelovanje u ibadetima, kao i ukupnom životu i radu Islamske zajednice slobodno i dobrovoljno. Snagom našega uvjerenja u načela islama: vjere u Jednog Boga, meleke, objavljene knjige, Božije Poslanike, Dan Suda i Božije određenje, svi zajedno nastojimo učiniti što više dobrih djela za Islamsku zajednicu i društvo u cjelini u kojem živimo. Tako se potvrđujemo kao vjernici i članovi džemata kojem pripadamo. Musliman ima obaveze koje su individulane, porodične, džematske, profesionalne i društvene. Kada su sve komponente upotpunjene možemo govoriti o odgovornoj osobi koja razumije ljudsko poslanje, čovjeka kao halifu na Zemlji. Naše poslanje je da gradimo dobre međuljudske odnose i razvijamo kulturu poštovanja i tolerancije među ljudima. Islamska zajednica je zajednica vjernika koji svjedoče vjeru u Uzvišenog Allaha i vjeru u Poslanika Muhammeda, a.s.

Želim vas podsjetiti da smo 7. jula 2007. godine, potpisali sporazum s Vladom Republike Slovenije o pravnom položaju IZ-a u Sloveniji. Tim sporazumom jasno su definirana polja našega djelovanja, a IZ je preciznije pozicionirana u slovenski pravni sustav.

Sporazumom je definirano u 4. članu da pristojna telesa Islamske skupnosti, v skladu s pravili notranje organiziranosti, oblikujejo službe in organe Islamske skupnosti.

Imenovanje, odpoklici, odpovedi in premestitve verskih uslužbencev ali funkcionarjev Islamske skupnosti, so v njeni izključni pristojnosti oziroma v pristojnosti organov Islamske skupnosti.

Prema tome, nema dileme ko je odgovoran za funkcioniranje organa Islamske zajednice. Naši su prijatelji koji nas podržavaju u radu, a ne oni koji nam nameću lažne dileme o našoj Zajednici. IZ-a u Sloveniji je hvala Uzvišenom stabilizirana na radost njenih prijatelja i svih njenih članova.

Sada je najvažnije pitanje za muslimane u Sloveniji izgradnja IKC u Ljubljani. Period od blizu četrdeset godina nastojanja da se riješi to pitanje obavezuje nas na ozbiljnost i svojevrsni oprez u govoru o tome. Na temelju podataka kojima raspolažemo stvari se odvijaju u pozitivnom smjeru. Molimo Uzvišenog Boga da sve scile i haribde koje nam stoje na putu uspješno prijeđemo i stignemo do cilja, dobivanja svih potrebnih dozvola za izgradnju IKC. Hazreti Alija je savjetovao nas muslimane da radimo na dunjaluku kao da ćemo stalno živjeti, a da se spremamo za Ahiret kao da ćemo sutra umrijeti. Iz te poruke možemo i mi naučiti poruku za džamiju u Ljubljani. Radimo i dajmo svoj doprinos kao da će sutra početi izgradnja džamije u Ljubljani. Potrebno je čvrsto vjerovati da će džamiju izgraditi oni koji se budu najviše trudili i radili na tom pitanju, inspirirani snažnom vjerom u Boga, a ne težnjom za slavom ili dunjalučkim častima. Stoga ne pitaj kad će biti džamija, već pitaj šta mogu učiniti da džamija bude u Ljubljani.

Pozivam vas, poštovana braćo, da svoju djecu odgajate i obrazujete u duhu našeg tradicionalnog razumijevanja islama. Dobro bi bilo da zapamtimo hadis Muhammeda, a.s., u kojem je on opisao svoje sljedbenike na slijedeći način:

„Ko ne poštuje starije članove našega društva, ko nema samilosti prema djeci i mladima, ko ne poštuje i ne priznaje učene ljude i nije dio naše Zajednice.“

U hadisu je snažna poruka u kojoj se naglašava važnost transgeneracijskoga razumijevanja i uvažavanja. Sve je više djece koja nakon osamostaljivanja u životu ne vode brigu u svojim roditeljima, sve je više roditelja koji u danima svoje životne jeseni ne žive skupa sa djecom. Stoga je pitanje porodice za nas muslimane izuzetno važno. Čuvajmo porodične i rodbinske veze. Ako nemate vremena otići na bajramski zijaret svojoj rodbini pozovite svoje najbliže rođake barem telefonom. Sjetite se da nas je Muhammed, a.s., učio da dva vjernika ne smiju biti ljuti jedan na drugog više od tri dana i da trebaju pronaći način da prevaziđu nesporazum. Bajram je odlična prilika da se poselamimo i sa onima s kojima se rijetko selamimo, da zatražimo halala jedni od drugih i da smognemo snage da nadrastemo svoje slabosti.

Znam da je puno muslimana iz Slovenije otišlo u BiH, Makedoniju, Kosovo, Sandžak i Crnu Goru da tamo budu za Bajram. Dva su razloga: Jedni žele biti sa svojim rođacima drugi ne pristaju na činjenicu da Bajram klanjaju u sportskim dvoranama.

Bajram je praznik mira i prijateljstva. Savjetujemo vam da bajramsku radost podijelite sa svojom porodicom, prijateljima i susjedima.

Molim Uzvišenog Allaha da podari zdravlje svima koji su bolesni. Molim Uzvišenog da naše najdraže koji su preselili na Bolji svijet nagradi svojom milošću, a nama živima da dà snage i mudrosti da budemo na ispravnom Putu.

Svim muslimanima u Sloveniji i svijetu: Eid Mubarek. Bajram šerif mubarek olsun! Me fat Bajrami! Vesel in srečen Bajram! May this Eid bring blessings and prosperity to you!

http://islamska-skupnost.si/