Treba reaktivirati ličnu i društvenu svijest o važnosti vakufa

„Treba reaktivirati ličnu i društvenu svijest o važnosti vakufa“, kaže direktor hafiz Zaimović koji ovaj put govori o tradicionalnoj manifestaciji Dani vakufa u Bosni i Hercegovini; o volonterima koji hizmete vakufu; o uspostavljanju novih standarda u radu Vakufske direkcije; o aktivnostima oko (o)čuvanja vakufske imovine; o sadašnjem viđenju jednog našeg razgovora koji smo, također na stranicama Preporoda, objavili prije 25 godina...

Razgovarao: Bajro Perva

Uvaženi direktore hafize Zaimoviću, četvrtog juna 2013. počinje sedmodnevna manifestacija Dani vakufa u Bosni i Hercegovini 2013. Manifestacija će se dešavati u Sarajevu, Bugojnu, Brčkom, Gradačcu. Na šta će se, posebno, u ovogodišnjoj manifestaciji, dati akcenat?

Hafiz mr. Senaid ef. Zaimović:  Hvala Allahu manifestacija Dani vakufa već je postala tradicionalna. Ona je već našla svoje mjesto u društvu.  Smatram da je Islamskoj, ali i cjelokupnoj društvenoj zajednici bila potrebna jedna ovakva manifestacija. Posebno kada imamo u vidu nemjerljiv historijski doprinos vakufa urbanom razvoju bosansko-hercegovačkih gradova pa i same države. Logično bi bilo da država BiH, a ako ne ona, onda grad Sarajevo redovno u svom godišnjem planu imaju jednu ovakvu manifestaciju. Jer, upravo zahvaljujući vakufima grad Sarajevo i njegove općine mogu se pohvaliti velikim brojem monumentalnih objekata i nacionalnih spomenika. A do tada, dok se oni ne sjete, mi ćemo iz zahvalnosti prema velikom broju bh vakifa nastojati svake godine organizirati ovu kulturnu i edukativnu aktivnost.

Svake godine u sadržaju manifestacije imamo nešto što smatramo posebnim i na što želimo skrenuti pažnju javnosti. Ove godine to je, prije svega, bogat sadržaj raspoređen u četiri grada, zatim izložba vakufnama specifičnih vakufa, otvaranje proširene i obnovljene vakufske zgrade u MIZ Bugojno i okrugli sto na temu prodaje nacionaliziranih stanova. Mislim da će tribina o ženama vakifama i izložba njihovih vakufnama posebno biti interesantne. Mnogo je žena dobrotvorki koje su iza sebe ostavile velike hajrate. Ovom tribinom i izložbom mi želimo ukazati na njihov nemjerljiv doprinos razvoju institucije vakufa i izvući iz zaborava veliki broj značajnih imena zahvaljujući kojima i dan-danas imamo veliki broj živih vakufa.

Cilj manifestacije je da animira, podsjeti, upozori i reaktivira društvenu svijest o važnosti vakufa. Također, želimo ukazati na činjenicu da vakufi u muslimanskom svijetu igraju ogromnu i značajnu ulogu u ekonomskom razvoju društva. Smatramo da vakufi opet mogu imati tu ulogu. Njima se treba vratiti i u njih ulagati. Veliki je potencijal skriven u vakufima. Znali su to i naši dušmani, te su ih zato i uništavali.

Da se veoma ozbiljno prišlo ovoj tradicionalnoj manifestaciji svjedoči angažman svih zaposlenih u Vakufskoj direkciji  i volontera koje čine sudenti, vaši stipendisti. Otkad su u rad Vakufske direkcije uključeni i volonteri i da li je Islamska zajednica u dovoljnoj mjeri iskoristila ovakve mogućnosti hizmetu za njeno dobro?

Hafiz mr. Senaid ef. Zaimović:  Da, mi u Direkciji smatramo manifestaciju iznimno važnim projektom i zbog toga na njenoj pripremi nekoliko mjeseci prije početka predano radimo. Nas je relativno malo za ovako zahtjevan posao, posebno zato što uz pripremu manifestacije obavljamo i sve druge redovne i vanredne poslove. Volonteri su u naš rad uključeni od početka organiziranja prve manifestacije. Ove godine smo dogovorili njihov još veći angažman. Radi se o studentima koje stipendira Vakufska direkcija, a koji studiraju na različitim sarajevskim fakultetima. Ima ih svih usmjerenja. Naravno, volonterstvo, polahko zaživljava. Oni su nada u bolju budućnost i siguran pokazatelj da altruizam i činjenje dobra radi dobra, te služenje drugima nije izumrlo u našem društvu. Njih treba motivisati, a volja za radom nije problem.  Islamska zajednica sa svim svojim organima i ustanovama na godišnjem nivou učenicima i studentima dijeli preko hiljadu stipendija. Mi smo upravo danas završili evidenciju i spisak svih stipendista. To je impozantan broj. IZ može biti ponosna na svoju ulogu u obrazovanju. A društvo bi trebalo da prepozna ulogu Zajednice u pomaganju obrazovanja.

S obzirom na ovoliki broj stipendista mislim da IZ nije dovoljno iskoristila potencijal volonterstva. Mi u Direkciji želimo pomoći volonterima da budu društveno korisni i da se osjećaju ravnopravnim, kako u obavezama tako i u pravima. Želimo dati svoj doprinos u razvijanju radnih navika kod naših studenata.

Treba nam predan i iskren rad

Dolaskom na direktorsku funkciju postavili ste nove standarde u radu ove institucije. S kojim prioritetima ste započeli svoj misijski rad?

Hafiz mr. Senaid ef. Zaimović:  Slažem se da je Vakufska direkcija jedan od najbitnijih segmenata Islamske zajednice. Svakoj zajednici materijalna podloga je najvažniji segment u njenom radu. Vakufska direkcija je ustanova IZ koja se bavi upravljanjem, održavanjem, revitalizacijom, konstituisanjem novih vakufa i povratom  nacionalizirane vakufske imovine.  Moja parola u životu je na tragu poslovice: „Radi, ako ne zbog potrebe, onda zbog zdravlja“. Standardi koje spominjete nisu ništa drugo do predan i iskren rad. Mislim da je to formula uspjeha, ako ga već ima. Nastojim da iskoristim radno vrijeme na najbolji mogući način. Allah je čovjeku darivao brojne blagodati, a dvije su posebno naglašene; vrijeme i zdravlje. Nastojim iskoristiti vrijeme i zdravlje koje mi je Allah dao. Nisam radoholičar, ali nije mi ni mrsko raditi. Vakufi su velika blagodat i veliki potencijal u radu Islamske zajednice i veliki izvor pomoći različitim kategorijama našeg društva. Mi u Direkciji nastojimo iskoristiti te blagodati i biti redovno prisutni u društvu. Mislimo da je to uloga Vakufske direkcije.

Naš rad započeli smo sa projektom informacionog sistema i formiranjem baze podataka vakufskih nekretnina. Smatramo da je to osnovno što bi svako ko vodi brigu o vakufima trebao uraditi. Treba vidjeti kakvo je stanje sa vakufima, koliko ih je u našim rukama, koliko koristimo vakufa, koliko ih je nacionalizirano, koji od vakufa su perspektivni pa im se treba posebno posvetiti, koji su neperspektivni pa i za njih naći neko rješenje itd. Zemljišno-knjižna evidencija potrebna nam je i zbog predstojeće restitucije. Vakufska direkcija je i reaktivirana zbog povrata imovine. Moj prethodnik Nezim Halilović je predano na tome radio i postigao zapažene rezultate. U RS realiziramo projekat evidencije i uknjižbe vakufske imovine. Moram priznati da nam je u tom pogledu stanje katastrofalno. Uz to započeli smo i implementaciju Zakna o premjeru i katastru kojim se briše stara zemljišno-knjižna evidencija, a uspostavlja nova. To je veliki izazov, kako za IZ BiH, tako i za Bošnjake općenito. Također smo, odmah u startu, medžlisima koji su izrazili spremnost za rad, pružili pomoć u obnovi starih i izgradnji novih vakufa.

Uspostavili ste saradnju sa vakufima Kuvajta, Turske, Malezije... Koliko je razmjena iskustava oko očuvanja i oplemenjivanja vakufske imovine sa direkcijama vakufa spomenutih i drugih zemalja dala poticaj Vakufskoj direkciji za još uspješniji rad?

Hafiz mr. Senaid ef. Zaimović:  Jedan od prvih ciljeva koji smo sebi postavili bio je uspostaviti saradnju sa sličnim institucijama u islamskom svijetu, posebno onima koje imaju veliko i uspješno iskustvo u upravljanju vakufima. Kuvajtski generalni komitet je koordinator za vakufe među muslimanskim zemljama. Vrlo je uspješan i smatra se najbolje uređenom institucijom vakufa u islamskom svijetu. Turska direkcija vakufa je vladina institucija i u posjednjih dvadeset godina bilježi ogromne uspjehe na revitalizaciji, rekonstrukciji i angažmanu vakufskih objekata. Prihodi od vakufa su povećani za sto puta. U objema zemljama prisutna je centralizacija vakufa i vakufskih prihoda. Oni smatraju da je centralizacija razlog uspjeha i razvitka. Sa ove dvije zemlje imamo izrazito tijesnu saradnju. U posljednje dvije godine ostvarili smo saradnju i sa malezijskom upravom za vakufe. I oni su mlada institucija. Pokušavamo ostvariti saradnju i sa drugim zemljama poput Saudijske Arabije i Katara. Na dobrom smo putu da to i uradimo

Svjedoci smo otimačine vakufske imovine diljem BiH. Negdje su to zemljišne nekretnine, negdje stambeni objekti... Primjera radi, na području istočne Bosne posječena su ogromna prostranstva kvalitetne borove i hrastove šume... Šta se sve čini da bi se zaštitila vakufska imovina?

Hafiz mr. Senaid ef. Zaimović:  Nažalost, prethodni sistemi oduzeli su, opljačkali ili uništili najveći dio imovine vjerskih zajednica. Među tom imovinom je i vakufska imovina. Islamska zajednica je potpuno osiromašena i dovedena do prosjačkog štapa. Komunisti su htjeli da ekonomski slome IZ i da je dovedu u podređen položaj. Da nije bilo našeg naroda, članarine i novih uvakufljenja, IZ bi teško mogla opstati. Mi zajedno sa našim medžlisima na terenu uporno radimo na zaštiti imovine koja je u našim rukama. Ona koja je oduzeta nije nam dostupna. Veliki procenat propada jer država koja je u posjedu te imovine i koja je sebe proglasila vlasnikom ne vodi brigu o oduzetoj imovini niti želi da je vrati izvornom vlasniku. Najbolji način da se zaštiti vakufska imovina jeste da se ona stavi u funkciju i da se preda u ruke ljudi koji znaju i umiju iskoristititi vakufe. Vakufi trebaju da se vrate vakufima tj. svojoj izvornoj namjeni.

Ima i dobar broj svijetlih primjera oplemenjivanja vakufske imovine. Tako u Vrhpolju kod Sanskog Mosta džematlije su vakufske parcele zasadile orahom što će, za nekoliko godina, donositi značajne prihode. Možete li istaći još neke ovakve i slične primjere?

Hafiz mr. Senaid ef. Zaimović:  Hvala Allahu, naš narod nikada nije prestao davati hajr. Samim time i uvakufljavati. Mnogo je pozitivnih primjera  oplemenjivanja vakufa. Mi smo u protekloj godini izvršili zasad oko 1000 sadnica oraha u osam naših muftijstava. Smatrali smo da svojim primjerom treba da pokažemo drugima kako se može i kako se treba održavati emanet  koji nam je povjeren. Zasadili smo preko hiljadu sadnica višnje koja se kao i orah smatra deficitarnom kulturom u BiH. Najesen planiramo izvršiti zasad neke druge kulture. Namjera je da svake godine intenzivno radimo na zasadu, odnosno kultivisanju slobodnih vakufskih parcela. Rekonstruisali smo vakufski kompleks tekije na Buni, izgradili vakufski studentski dom u Mostaru. U junu svečano otvaramo vakufski poslovni centar u Bugojnu kojeg smo izgradili zajedno sa MIZ Bugojno i vrijednim vakifima, a ovih dana započeli smo rekonstrukciju Isa begovog hamama u Sarajevu. Brojni su i drugi primjeri oplemenjivanja kao što su obnavljanje i stavljanje u funkciju porušenih objekata, te izgradnja novih.

Kur'an sam učio iz ljubavi prema Allahu

Vratimo se sada intervju koji smo, povodom Vaše hafiske dove, a prije 25 godina, objavili u Preporodu. Nekoliko momenata iz tog intervjua zavrjeđuju posebnu pažnju: tada ste bili najmlađi hafiz u BiH; bili ste rekorder po vremenu završetka hifza; prosječno Vam je trebalo desetak minuta da naučite stranicu Kur'ana časnog napamet... Kako danas, sa ove vremenske distance, vidite ono što ste tada, kao mladić, govorili o prijeđenom putu da budete hafiz?

Hafiz mr. Senaid ef. Zaimović:  Kao i svako ko je uspio u nečemu ponosan sam na svoj uspjeh. Nisam siguran da li bih sada mogao ostvariti sličan uspjeh. Mislim da se slični uspjesi događaju samo jednom u životu. Svako djelo koje se radi u ime Allaha ima Njegovu direktnu podršku. Naravno, sa ove vremenske distance i kao običan čovjek, sam se sebi čudim kako sam mogao naučiti Kur'an za devet mjeseci. Stranicu sam u prosjeku učio za deset minuta. Ja sam vjerovao da se upornim radom mogu čuda postići. Kur'an sam učio iz ljubavi prema Allahu i Njegovoj riječi. Allah me je počastio Svojom knjigom. To su najljepše godine i najljepše životno doba. Tada se najlakše memoriše. Mozak je dovoljno razvijen da primi sve što u njega akumulirate. Najveći geniji, u svim životnim disciplinama, postizali su najbolje uspjehe upravo u ovim godinama. Tada je čovjek u psiho-fizičkom smislu najrazvijeniji.

Jedna od Vaših tada kazanih želja bila je i ona da hadiske nauke završite na Medinskom univerzitetu. Koliko mi je poznato diplomski i postdiplomski studij završili ste u Jordanu. Jeste li, ipak, ostali na fonu hadiskih nauka?

Hafiz mr. Senaid ef. Zaimović:  Da, to je tada bila moja želja. Ona je rezultat živog uzora kojeg smo mi đaci imali u jednom od naših profesora. Radi se o profesoru Mahmutu ef. Karaliću. Zahvaljujući njegovom pristupu hadisu i načinu izlaganja i ja sam zavolio hadis i hadisku nauku. Do tada sam o Poslaniku vrlo malo znao. Ja sam fakultet i postdiplomski studij završio u Jordanu i to nakon što sam obišao mnogo zemalja među kojima su Tunis, Alžir, Saudijska Arabija, Iran, Turska. Nakon svih  iskustava u tima zemljama Jordan mi se dopao zbog svoje kulture i običaja, otvorenosti i tolerancije u mišljenju, ali i zbog koncentracije velikog broja eminentnih učenjaka iz svih oblast islamskih nauka. U Jordanu u isto vrijeme možete biti i šafija, i hanefija, i malikija i hanbelija, i niko vam u vezi vašeg opredjeljenja  neće ništa kazati. Još dok sam učio jezik u KSA i Tunisu, zavolio sam islamsko pravo i metodologiju islamskog prava. To sam disciplinu na kraju i diplomirao. U toku studija u Jordanu dobio sam obavijest da sam primljen na islamski univerzitet u Medini. Nisam želio napustiti Jordan iz razloga koje sam naveo na početku. Jordan je moja druga domovina. Jordan je idealna država za neovisno i slobodno studiranje, za vlastito promišljanje.

Po završetku studija jedno ste vrijeme bili pomoćnik direktora Medrese Osman ef. Redžović. Koliko ste to vrijeme iskoristili da učenicima predstavite svekolike mogućnosti učenja hifza, te da li je tada postojala sekcija hifza?

Hafiz mr. Senaid ef. Zaimović:  Moj boravak u Medresi obilježen je velikom ekspanzijom u razvoju i izgradnji kompleksa Medrese. I sami ste svjedok našeg rada i uspjeha. I pored velikog angažmana na izgradnji i razvoju Medrese bio sam prisutan i u nastavno-obrazovnom procesu. Ako me pitate šta od svih poslova, koje sam do sada radio najviše volim raditi, rekao bih da mi je rad u učionici ili za katedrom najdraži. To je direktan, konkretan i živ rad. Ako ste iskreni, a učenici to primijete, onda vam je uspjeh zagarantiran. Uz Džemala ef. Salihspahića i nastavno-naučni kolektiv mi smo gradili kompleks Medrese ali i sebe lično.

Naravno, učenike sam podsticao na učenje hifza, ali ne toliko koliko sam ih podsticao na redovan rad i učenje gradiva koje moraju savladati. Ja sam od njih zahtijevao da budu iskreni, da izgrade radne navike i da budu dobri vjernici. Sekcija hifza se upravo tada formirala, a vodio ju je hfz. Abdulkadir ef. Kadrić.

Da li će neko od vaših potomaka nastaviti babinim stopama?

Hafiz mr. Senaid ef. Zaimović:  Ja sam učio hifz zato što sam zavolio Kur'an i zato što mi je u to vrijeme bila potrebna dodatna duševna hrana s obzirom da je upravo tada moja majka bila preselila na Ahiret. Bez oca sam ostao još u četvrtoj godini. Praktično, ja sam ostao sam. Bio sam u potrebi za nečim snažnim što će mi nadomjestiti veliku prazninu nastalu nakon gubitka majke.  Kur'an mi je bio duševna hrana. Dakle, niko me nije tjerao niti podsticao. Nije niko od mene ni očekivao da učim Kur'an. Ja sam osjetio snažnu potrebu da u trećem razredu srednje škole započnem i završim učenje hifza.

Od svoje djece ne zahtijevam da budu hafizi. Ali zahtijevam da znaju učiti u Kur'anu. To je osnovna zadaća svakog vjernika. Ja kao roditelj nastojim kod njih usaditi ljubav prema Allahovoj Knjizi. A hoće li biti hafizi to ne ovisi od mene. Ne želim vršiti nikakav pritisak. Nije ga ni na mene niko vršio. Ako se kod njih pojavi ljubav prema hifzu, ja ću ih podržati. Hifz se može učiti jedino iz ljubavi. Otkrit ću vam lijepu praksu u našoj osmočlanoj porodici: skoro svaku noć supruga i ja zajedno sa djecom praktikujemo učenje Kur'ana u halki. To je nešto što će ostati u sjećanju naše djece i sutra kada nas ne bude bilo. Mi se u pogledu odgoja nastojimo držati one poznate izreke: „Igraj se sa djetetom prvih sedam godina, zatim ga podučavaj sedam godina (7-14), zatim se druži sa njim narednih sedam godina (14-21), a nakon toga perioda ga pusti.“

Zanimljivo je bilo da ste po zasnivanju braka u koautorstvu sa suprugom objavili Vaše prve knjige koje govore o ženi, muslimanki. Koliko ste knjiga do sada objavili?

Hafiz mr. Senaid ef. Zaimović:  Do sada smo objavili četiri autroska djela i četiri prijevoda. Da, moja supruga i ja često se sjećamo dana kada smo zajedno radili knjige. Tada smo imali više vremena, a manje djece. Sada imamo više djece, a manje vremena. Odgoj djece i rad sa njima uzima mnogo vremena. Izbor knjiga koje smo radili rezultat je osluškivanja bila i potreba našeg naroda. Rado se sjećamo tih vremena.

(Preporod, 01. juni 2013. godine)