Tema sedmice - prijedlog za hutbu: Ne bacajte se vlastitim rukama u propast

Prenosi se da je Isa, a.s. klanjao na vrhu jedne stijene, pa mu dođe Iblis i reče mu: „Ti si onaj koji tvrdi da je sve sudbina!? „ Isa, a.s. odgovori: “Da.“  Iblis mu na to reče: „Baci se sa stijene i reci da je to bila tvoja sudbina.“ Isa, a.s. mu odgovori: „Prokletniče, Bog iskušava Svoje robove, a ne robovi Njega!“

Iako Časni Kur'an ističe da je Ahiret, Drugi svijet, bolji od ovog, privremenog, dunjalučkog boravišta, ( „...a onaj svijet je bolji i vječan je“ - El- E'ala 17., „ ...“a samo onaj svijet je – život, kad bi samo oni znali!” - El-Ankebut 64.) niko razuman ne može poreći da je ovaj svijet pretpostavka dostizanja krajnje sreće na Ahiretu.

Poslanik, Muhammed a.s., opisao je Dunjaluk kao ahiretsku njivu i u tom kratkom opisu ovom svijetu je dodijelio posebnu poziciju. Premda ovaj svijet nije cilj i svrha života, on jeste svojevrsna  pozornica na kojoj se ljudi pokazuju i dokazuju. Sa svojim ovosvjetskim vrlinama i slabostima, podvizima i padovima, uspjesima i posrtanjima čovjek se svakodnevno bori za što bolji moralni status na ovom, a samim tim i bolju nagradu i ugled na Ahiretu. Radost ostvarena ovosvjetskim uspjehom predstavlja dvostruku nagradu za vjernika. Privremena radost na ovome svijetu srazmjerna je uloženom trudu i radu, dok je ona trajna i neprolazna ahiretska nagrada puno veća od zasluženog.

„I Allah im je dao nagradu na ovome svijetu, a na onom svijetu daće im nagradu veću nego što su zaslužili - a Allah voli one koji dobra djela čine.“ ( Ali-Imran 174.)

S obzirom da se bez truda i rada na ovome svijetu nemože ostvariti cilj postojanja -blagodat ovosvjetskog života ničim se ne smije potcijeniti. Svaki otkucaj srca i udisaj zraka prilike su za dobro djelo. Sve dok živimo, uprkos neugodnostima i neprilikama, pruža nam se nova prilika  da učinimo neko dobro djelo, da sebe popravimo, da druge, nama drage i bliske ljude, podstičemo i  usmjerimo i da se shodno tom angažmanu  približimo krajnjem, onostranom cilju i uspjehu.

Koliko puta u jednoj minuti, možemo izgovoriti -la ilahe illallah - riječ koja je na mizanu teža od nebesa i Zemlje? Koliko se puta u trenucima oduševljenja zahvalimo na blagodatima,  koliko se puta oduprijevši se nagonima i strastima uzdignemo u vlastitim i tuđim očima, koliko puta strpljivim i mudrim  gestom izbjegnemo nered, svađe i smutnje?  Koliko je to miliona minuta i milijardi sekundi dobra i dobrog života?!

A kakva tek vječna nagrada očekuje strpljive, kakve džennetske počasti su spremljene  hrabrim, kakvom ahiretskom ugledu se mogu nadati čestiti? S obzirom da svaku vrlinu treba s mukom zaslužiti i sačuvati , naš ustaljeni odnos prema životu na Zemlji,i prema toj očiglednoj blagodati koja se podrazumijeva, neophodno je nanovo propitivati.

S životom se ne smijemo poigravati! Na život se ne smije gledati s ironijom, prezirom  i apatijom. U nama samima i u srcima drugih ljudi dužni smo vraćati vjeru u mnogostruke prednosti, mogućnosti i prilike života:  „i o blagodati Gospodara svoga kazuj! „ ( Ed-Duha 11) Također smo dužni ukazivati na obavezu spašavanja svakog ljudskog života...“ a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva, - kao da je svim ljudima život sačuvao…” (El-Maide 32)

Zabrinjavajuće je gledati kako se prema životu olahko i hazarderski odnosimo. Život je postao bezvrijedna bagatela koja se (pro)daje u bescjenje. Neki mladi ljudi tumaraju u labirintu besmisla, za njih  ne postoji minimum odgovornost za vlastiti i  život drugih ljudi. Vidimo ih kako nepromišljenim ponašanjem na svakom koraku prizivaju smrt. Umjesto osude tih razočaranih i zalutalih ljudi iza kojih stoje groblja uništenih nada, važnije se zapitati otkud toliki očaj i beznađe.

Samo u 2018. godini u saobraćajnim nesrećama u našoj zemlji život je izgubilo 277 ljudi, dok je više od 10 000 lica zadobilo teže ili lakše tjelesne povrede. Nepropisna brzina i brzina neprilagođena uvjetima na cestama su jedan od najčešćih uzroka saobraćajnih nezgoda (oko 25,%). Prema pojedinim podacima, u Bosni i Hercegovini više od 12.000 osoba su intravenski korisnici droga. Građani BiH su, za samo deset mjeseci prošle godine, popili alkoholnih pića iz uvoza ukupne vrijednosti 132 miliona maraka. Doda li se tome da je u Federaciji BiH prošle godine počinjeno 200 samoubistava, i da je u porastu broj samoubistava na području cijele zemlje, ne možemo a da se ne zapitamo: Da li smo u ovoj katastrofalnoj i užasavajućoj statistici uništavanja i oduzimanja života mogli spasiti  barem jedan ljudski život i time, kako kaže Kur'an, spasiti - sve ljude na Zemlji.

Pred nama je neodgodiva obaveza da se suprotstavimo takozvanom nekrofilijskom duhu koji s početka 20. stoljeća nezaustavljivo raste u indsutrijskim društvima. Taj duh pokazuje privlačnost spam svega što je mrtvo, što nema u sebi života, što je destruktivno. „Falangistički moto -Živjela smrt„ upozoravao je Erih From, prijeti da postane trajno pravilo našeg savremenog društva“.

S druge strane, Seid Husein Nasr podsjeća da u islamskoj perspektivi odgovornosti uvijek prethode pravima. Odgovornost prema nama samima, prema našem životu, uključuje naše tijelo, dušu i razum. Bog je naš stvoritelj!  Sve dugujemo Njemu, a naša prava se izvode iz ispunjavanja obaveza spram Njega i pokornosti Njegovoj Volji. Odgovornost prema životu ogleda se u činjenici da se  spram ovog veličanstvenog Božijeg dara niko nema pravo odnositi hedonistički, nihilistički i s konformizmom.  Dunjaluk je ahiretska njiva, predvorje do Dženneta ili Džehennema.