Žena u stanju hajza i prisustvovanje tevhidu

Pitanje:

Molim Vas da mi iznesete stav o prisustvu žene na tevhidima u stanju hajza (tevhidima koji se uče u kući). Molim Vas da mi bilo kakav odgovor potkrijepite argumentima. 

Odgovor:

Pitanje prisustva žene tevhidu i njeno učešće u učenju ili slušanju učenja Kur'ana, zikra, s hajzom ili bez hajza, u džamiji ili u kući, nije izravno tretirano u izvorima islama (Kur'anu i Sunnetu) iz prostog razloga što taj adet nije postojao niti je prakticiran u vrijeme Poslanika a.s. kao ni u vrijeme ashaba. On je nastao mnogo kasnije. Zato se na slučaj o kojem pitate, u nedostatku izričitih tekstualnih dokaza, može primijeniti samo analogno rješenje na osnovu hadīsā u kojima se govori o zabrani ženi u stanju hajza da uči Kur'an i da se zadržava u džamiji. Od Ibn Omera, r.a., se prenosi da je Vjerovjesnik a.s. kazao: „Žena u hajzu i džunup neće učiti ništa od Kur'ana.“ (Tirmizi, Ibn Madže i Bejheki. Ovaj hadis je zabilježio i Ed-Darekutni od Džabira. Ocijenjen je slabim. Nasbur-raje, 1/195) U drugom hadisu se navodi: „Ne dozvoljavam ulazak u džamiju ženi u stanju hajza i osobi u stanju džunupluka.“ (Ebu Davud, Ibn Madže i Buharija u svom Tarihu) Iako se vjerodostojnost ovih hadisa osporava sa stanovišta hadiske nauke, naš i većina ostalih mezheba prihvatili su norme sadržane u njima, odnosno zabrane vezane za stanje hajza i džunupluka. Na temelju kur'anskih ajeta i hadisa koji govore o nekim odredbama o osobama u stanju hajza i džunupluka, posebno uzimajući u obzir citirane hadise, ustanovili su da je ženi u stanju hajza i nifasa zabranjeno sljedeće: klanjanje namaza, post, itikaf, tavaf, učenje Kur'ana, dodirivanje Mushafa bez nekog vanjskog omota, ulazak u džamiju, osim u nuždi ili radi neke važne potrebe, te spolni odnos. Cilj ovih zabrana, odnosno oslobađanja žene u stanju hajza ili nifasa od obaveze izvršavanja spomenutih vjerskih propisa, u najvećoj mjeri ogleda se u olakšavanju i ublažavanju nelagode koju žena osjeća ili može osjećati usljed  vanrednih tjelesnih i psihičkih napora uzrokovanih stanjem hajza ili nifasa. Osim posta i spolnog odnosa, spomenute zabrane važe i za osobu (mušku ili žensku) u stanju džunupluka. Budući da se prilikom učenja tevhida uči Kur'an, žena koja prisustvuje tevhidu u stanju hajza sluša to učenje. Postavlja se pitanje da li je to dozvoljeno? Kao dokaz za zabranu u ovom slučaju može poslužiti analogija sa učenjem Kur'ana, tj. izjednačavanje slušanja s učenjem Kur'ana u pogledu propisa, zato što je i jedno i drugo vrsta ibadeta, što vodi zaključku o zabrani slušanja učenja Kur'ana u stanju hajza. S druge strane, moguće je dati prednost razlici između učenja i slušanja, zato što je slušanje niži stepen ibadeta od učenja Kur'ana. Tada se postupa po razlogu suprotnosti, na temelju čega se zaključuje da je slušanje Kur'ana dozvoljeno, za razliku od učenja Kur'ana koje je izričito zabranjeno u hadisu. Kad je riječ o učenju dova i zikra općenito, učenjaci su saglasni da je to ženi u stanju hajza ili nifasa dopušteno. Uzimajući u obzir prethodno navedeno, smatram da nema vjerske zapreke da žena u stanju hajza prisustvuje tevhidu u kući/stanu i da učestvuje u učenju zikra i dova, da sluša učenje Kur'ana, ali ne i da učestvuje u učenju Kur'ana, uzimajući u obzir zabranu koja se navodi u hadisu. U slučaju kada postoji stvarna potreba za učenjem i slušanjem učenja Kur'ana (nastava, vježbanje da se ne zaboravi i sl.), tada je to dozvoljeno na temelju fikhskog načela da se u nekim slučajevima stanje stvarne potrebe tretira kao nužno stanje. A Allah najbolje zna.