Status homoseksualaca
- Published in
- Kategorija: Zabrane/grijesi/pokajanje
- Štampa , E-mail
Pitanje
Selamun alejkum!
Imam nekoliko pitanja o islamskom stavu oko homoseksualizma.
Onaj/ona koji učine intimni odnos sa osobom istog pola da li se oni smatraju nemuslimanima ili odpadnicima od vjere?
Osoba koja tvrdi da je musliman/muslimanka a istovremeno tvrdi da je homoseksualna kako se treba smatrati?
Ima li razlike, po šerijatu, ako je počinio/počinila intimni odnos s osobom istog pola ili ne što se tiče ako se može smatrati muslimanom/muslimankom?
Hvala unaprijed!
Odgovor
Zaštita potomstva je jedna od pet temeljnih vrijednosti koje šerijat štiti svojim propisima. U svrhu zaštite ove vrijednosti propisana je ustanova braka i sankcionisana djela koja su u suprotnosti s ovom ustanovom i njenom svrhom, poput bluda i homoseksualne veze. Homoseksualna veza je u Kur'anu okvalificirana kao razvrat (fahiša), poput zinaluka, koji je, također, u Kur'anu označen istim terminom, koja počinitelja vodi u propast na ovom i kaznu na budućem svijetu i kao takav strogo je zabranjen. Lutov a.s. narod je, između ostaloga, uništen i zbog takve vrste razvrata. Kur'an o tome kaže: " I Luta - kad reče narodu svom: "Zašto činite razvrat koji niko prije vas na svijetu nije činio? Vi sa strašću prilazite muškarcima, umjesto ženama. Ta vi ste narod koji sve granice zla prelazi!" A odgovor naroda njegova glasio je :"Istjerajte ih iz grada vašeg, oni su ljudi-čistunci!" I Mi smo njega i porodicu njegovu spasili, osim žene njegove; ona je ostala sa onima koji su kaznu iskusili." (El-A'raf, 80 - 83) Zato ovaj i svi drugi oblici nastranih seksualnih veza nikada ne mogu postati normalnim i prihvatljivim vezama među ljudima u islamskom učenju. Onaj koji smatra da je homoseksualizam normalna i dozvoljena stvar, te da se može ponositi time, izlazi iz vjere. Smatranje kategoričkog harama dozvoljenim izvodi čovjeka iz islama. Onaj koji smatra da je homoseksualizam zabranjen, poput bluda i ostalih velikih grijeha, ali podlegne šejtanskom zavođenju, pa počini ovaj grijeh, ne izlazi iz vjere. Obaveza počinioca tog grijeha je da se pokaje, teobu učini, čvrsto odluči da se više neće upuštati u taj grijeh i da o njemu ne priča i razglašava ga, jer je to dodatni veliki grijeh, a ako se njime hvališe može lahko izaći iz vjere. Poslanik a.s. je u jednom hadisu rekao: "Bludnik kada čini blud ne čini ga kao musliman". Isto pravilo se može primijeniti i na homoseksualni odnos. Posebno je razočaravajuće i neprihvatljivo nastojanje nekih snaga u svijetu da ove neprirodne sklonosti uvrste u korpus ljudskih prava pod izgovorom da se radi o ljudskim slobodama. Zapravo tu se radi o zloupotrebi slobode i njenoj degradaciji i dehumanizaciji. Nisu pravi prijatelji osobama koji eventualno imaju takve sklonosti oni koji ih ohrabraju i podstiču na to neprirodno ponašanje čak i kroz neke zakonske propise kao što je dozvola sklapanja istospolnih brakova, usvajanje djece od strane takvih parova i sl. Pravi prijatelji su im oni koji ih pokušavaju odvratiti od tog razvrata i upropaštavajućeg grijeha.