Da li kontinuirano činjenje manjeg grijeha pretvara taj grijeh u veliki?

Pitanje:

Da li konstantno činjenje manjeg grijeha pretvara taj grijeh u veliki? Po istraživanju koje sam izvršio, većina učenjaka kaže da to ne postaje veliki grijeh.

Odgovor:

Uzimajući u obzir definiciju po kojoj je veliki grijeh onaj za koji je predviđena šerijatska kazna na ovom svijetu ili se za njegovo činjenje navodi prijetnja ahiretskom kaznom, konstantnim činjenjem mali grijeh ne postaje veliki, u smislu da se taj grijeh naziva velikim i da se na ovom svijetu izvršilac malog grijeha tretira kao izvršilac velikog. Međutim, ustrajnošću u činjenju malog grijeha, počinilac sebe izlaže njegovim štetnim posljedicama, a koje mogu biti i kao posljedice velikog grijeha, jer konstantnim činjenjem grijeha, makar on bio i mali, njegova težina se povećava. O tome govori sljedeći hadis.

Kada vjernik napravi grešku, na njegovom srcu nastane crna tačka (mrlja). Ukoliko se pokaje i prestane je činiti, njegovo srce se očisti. Ukoliko ponavlja činjenje te greške i mrlja se uvećava, sve dok sasvim ne prekrije srce. To je hrđa za koju Uzvišeni Allah kaže: A nije tako. Ono što su stjecali kao hrđa je prekrilo srca njihova. (Hadis bilježe Et-Tirmizi, En-Nesa'i i Ibn-Madže, od Ebu Hurejre, r.a.) (Više v.: Tefsir Ibn Kesir – skraćeno izdanje, 1482.)

Zbog toga što se težina grijeha uvećava, islamski učenjaci su rekli: Nema malog grijeha sa ustrajnošću, niti velikog sa traženjem oprosta (istigfarom). To znači, ako se konstantno čini mali grijeh, posljedice takvog djelovanja mogu biti jako opasne, kao da se uradio veliki grijeh. S druge strane, ukoliko se osoba iskreno pokaje za učinjeni veliki grijeh, Allah ga oprašta i briše kao da ga nije ni bilo. Na opasnost potcjenjivanja malih grijeha ukazuje i sljedeći hadis:

Čuvajte se malih grijeha. Primjer malih grijeha je kao primjer ljudi koji su se zatekli u jednoj dolini, pa je ovaj donio granu (štap), i onaj granu (štap), koje su sabrali i na vatri od njih ispekli sebi hljeb. Doista, mali grijesi, ako im se čovjek prepusti, unište ga. (Ahmed)

Hadis ukazuje da kao što se od grana i pruća, kada ih se skupi, može zapaliti velika vatra, tako i mali grijesi, ako ih ima puno, prouzrokuju teške posljedice. U komentarima ovog hadisa učenjaci kažu da mali grijesi postaju veliki (po posljedicama) zbog potcjenjivačkog odnosa prema njima i ustrajnosti u njima. Poznata izreka glasi: „Nemoj gledati u sitnicu grijeha, nego u veličinu Onoga prema Kome si zgriješio.“