Da li je onaj ko donosi odluku po preporuci, intervenciji (preko "veze) griješan?

Pitanje:

Dugo me muči problem stalnih intervencija, traženja veza gotovo pri svim stvarima: upis djece u vrtić/školu, posao, asfaltiranje puta... Moje pitanje je: da li je onaj ko donosi odluku po preporuci, intervenciji griješan? Pogotovo što bi takvom odlukom neko mogao biti oštećen iako onaj ko odlučuje u tom momentu ne vidi nikoga imenom i prezimenom kao oštećenog. Npr. primi dijete po intervenciji u školu, a onda nema mjesta za neko dijete sa boljim uspjehom? Primi nekoga u javnu službu po preporuci kao kriteriju, a ne po sposobnosti i socijalnoj potrebi, ili vremenu čekanja na posao? Asfaltira put u mahali zbog glasova na izborima javnim sredstvima iako ta mahala nije na redu prioriteta?

Odgovor:

Zahtjevi za intervencije različite naravi, osim što su svojevrstan indikator općeg stanja u društvu, često su uvod ili ulazak u predvorje korupcije i mita, a u nekim slučajevima njihova realizacija vodi očitoj nepravdi. Da bi se smanjili pritisak, mogućnost i potreba za intervencijama, potrebno je što je moguće preciznije utvrditi uvjete i kriterije prijema u školu, na fakultet, u službu, prilikom odobravanja socijalne pomoći, izgradnje infrastrukture itd. Tada utvrđeni uvjeti i kriteriji odlučuju, a ne subjektivna procjena ovlaštene osobe. U suprotnom, nekome će se nanijeti nepravda i zulum, a to je grijeh. Ukoliko intervencija neće oštetiti bilo koga, a ima za cilj pomoći nekoj osobi ili zajednici, nema smetnje da se uvaži njen zahtjev i pomogne joj se. Poslanik a.s. kaže: “Ko može da pomogne svome bratu (muslimanu), neka to učini!” (Muslim, Ahmed) Ali ta pomoć ne smije biti na štetu nekoga ko  ima prednost shodno utvrđenim kriterijima, odnosno ko je u težem položaju od osobe ili zajednice za koju se intervenira. U slučaju da ovlaštena osoba ima mogućnost i pravo diskrecione procjene, dužna je voditi računa o općem, a ne vlastitom interesu i primijeniti princip prioriteta. “Allah zahtijeva da se pravedno postupa” - kaže Uzvišeni u suri En-Nahl, 90. ajet. Namjera da se nekome pomogne, ne smije biti popraćena namjerom da se drugome odmogne, odnosno da mu se nanese nepravda. “Djela se prema namjerama vrednuju” – upozorava nas Poslanik a.s.  (Buhari, Muslim)