Opšratanje uvreda i poniženja

Pitanje:

Da li je grijeh, odnosno da li je pokuđeno u islamu nekad preći preko ponosa kako bismo oprostili nekom ko nas je povrijedio, ponizio i učinio nam loše? Čitala sam u ilmihalu da trebamo opraštati jer će i nama biti oprošteno, dok sam za ponos i dostojanstvo pročitala da kada dopustimo da nas neko ponizi i pređemo preko toga da ne spadamo u muslimanske redove?

Odgovor:

Ne samo da je dozvoljeno nego je i poželjno oprostiti uvredu (lične prirode). Kur’an mnogo govori o Božijem oprostu, a podstiče i vjernike da drugima praštaju čak i u slučaju težih uvreda i nepravdi. Uzvišeni Allah u Kur’anu na više mjesta naređuje i podstiče na praštanje. „...neka im oproste i ne zamjere. Zar vama ne bi bilo drago da i vama Allah oprosti?“ (En-Nur, 22) „...ali vi oprostite i preko toga pređite dok Allah svoju odluku ne donese.“ (El-Bekare, 109) “A da oprostite, to je bliže bogobojaznosti” (El-Bekare, 237).

Opraštanje lične uvrede ili nepravde nije u suprotnosti s ljudskim dostojanstvom i ponosom. Međutim, to ne znači da osoba treba šutjeti i trpjeti nečije dugotrajno ponižavanje i nanošenje uvreda. Naprotiv, treba jasno staviti do znanja počinitelju takvih ne/djela da je vrijeđanje ljudskog dostojanstva neprihvatljivo i da se ne može tolerisati. Naravno, situacija i okolnosti u kojoj se sve to događa u dobroj mjeri određuju način ophođenja i odgovor na uvredu i nanošenje duševnog bola. Također, treba imati u vidu da se ljudi razlikuju u procjeni šta jeste uvreda i ponižavanje, a šta nije, odnosno da li je osoba doista namjeravala svojim postupkom ili riječima uvrijediti nekoga ili ne te u skladu s tom procjenom prilagođavaju svoj odgovor na postupke drugih ljudi. U svakom slučaju treba biti pažljiv i obazriv u procjeni postupaka drugih ljudi kao i iznalaženju adekvatnog odgovora na njih kako se ne bi desilo da se prenagljenim i neizbalansiranim odgovorom nanese nepravda ili uvreda drugim ljudima.