Namjera i nepočinjeni grijeh

Pitanje

Es-selamu alejkum.

Ako se osoba namjeri da učini grijeh, svjestan, ali grijeh ne počini ne zato što je odustao već zato što situacija neka druga nije mu dozvoljavala da počini taj grijeh, da li je počinio grijeh samim htijenjem ili taj grijeh ne postoji niti je upisan jer nije ni učinjen bez obzira šta je razlog pa nije učinjen - u ovom slučaju situacija nije dozvolila počinjenje tog grijeha, a ne odustajanje onoga koji je grijeh htio počiniti.

Odgovor

Esselamu alejkum!

Evidentna je razlika između sljedeće dvije situacije: počiniti i ne počiniti neko djelo(grijeh) te odustati od namjere činjenja grijeha svjesno i na vrijeme i ne odustati od te namjere iako je osoba spriječena da ga počini nekim objektivnim okolnostima. Slučaj opisan u pitanju može se posmatrati dvojako. Prvo, to štoje osoba spriječena da učini grijeh unatoč ustrajnoj namjeri da ga počini,treba posmatrati kao znak Allahove milosti i davanja prilike osobi da preispita svoju lošu namjeru i da se pokaje zbog nje i da se odlučnije bori protiv sličnih namjera u budućnosti, a posebno da se čuva da ne dođe u fazu realizacije namjeravanog grijeha. Druga strana ovog pitanja treba nas staviti u poziciju zapitanosti i zabrinutosti za samu namjeru činjenja grijeha pa i onda kada se ne realizira, posebno ako se osoba ne pokaje zbog  nje. Namjera jeta koja razgraničava između onoga što jeste i onoga što nije grijeh. Namjera razgraničava namjerno od nenamjernog ubistva, namaz od tjelesne vježbe, post od dijete i običnog gladovanja. "Djela se prema namjerama vrednuju" -navodi se u poznatom hadisu. Ovdje se doduše govori o namjeri u djelu koje je počinjeno, a ne onom koje nije počinjeno. Međutim, ako je osoba ustrajno namjeravala počiniti neki grijeh, ali je spriječena nekim objektivnim okolnostima, obično tu namjeru prati određeno planiranje, dogovaranje i sl., a sve to su djela. Prema tome tu namjeru obično prati neko djelo, a kako je namjera loša i ta djela se tako kvalifikuju. Poznat je hadis u kome Poslanika.s. kaže: "Ako se dva muslimana bore jedan protiv drugog oružjem, pa jedan drugog ubije, i ubica i ubijeni će u Džehennem. Zašto i ubijeni - priupita neko začuđeno? Pa i on je želio ubiti svoga brata" - odgovorio je Poslanik a.s. Ovdje je,dakle, uzeta u obzir namjera koju je imala ubijenaosoba, iako je spriječena da realizira svoju namjeru djelom druge osobe. Hadisse, naravno, treba posmatrati i kao upozorenje i opomena muslimana da paze ne samo na svoja djela, već i na svoje namjere prema kojima će im biti suđeno.

Hadisu kojem se, između ostaloga, navodi da "onaj koji namjerava učiniti loše djelo,pa ga ne učini, Allah će mu upisati dobro djelo, a ako kani da ga učini, pa to i ostvari, upisat će mu se jedno loše djelo" (Muslim), sasvim je izvjesno da se odnosima onoga ko se na vrijeme pokaje i svojevoljno, radi Allaha, odustane od činjenja lošeg djela, a ne ko bude, mimo njegove volje, spriječen, jer bi to bila nagrada za lošu namjeru od koje se nije svojevoljno odustalo i pokajalo. U spomenutom slučaju,kao da je osoba počinila namjeravani grijeh. Zato je neophodno da se osoba iskreno pokaje i čvrsto odluči da to više neće činiti, pa ni namjeravati.