Govor reisu-l-uleme na dženazi u Prijedoru

GOVOR

REISU-L-ULEME DR. MUSTAFE CERIĆA

NA DŽENAZI U PRIJEDORU

(šaban 13, 1431/juli 25, 2010)

Bismillahir-rahmanir-rahim

Danas smo se skupili ovdje u Prijedoru da u tišini klanjamo dženazu-namaz ovim dobrim ljudima. Došli smo da im odamo posljednju počast dok ih ispraćamo sa ovog prolaznog na vjećni svijet. Među njima su stari i mladi Bošnjaci. Ovi ljudi su ostavili neizbrisiv trag svjedočenja o zlotvorima i ubicama. Ovi ljudi - nenasilni, nedužni i dobroćudni - žrtva su jednog od najsvirepijeg, najstrašnijeg i najužasnijeg žločina ikad počinjenog protiv čovjeka.

Reisu-l-ulema tokom obraćanja na dženazi

No, ovi ljudi su umrli časno. Oni su šehidi-mučenici koji su svoj život dali za našu i slobodu svih ljudi dobre volje. Oni imaju nešto reći o svojoj smrti; oni imaju nešto reći svakom čovjeku koji je ostao nijem iza zastora dok su ih nevine mučili i ubijali; oni imaju nešto reći svakom političaru koji je nagovarao ljude na mržnju i netrpeljivost; oni imaju nešto reći svakom svešteniku koji nije pozivao na Božju zapovijed „Ne ubij"; oni imaju nešto reći svakom intelektualcu koji je iznevjerio čast ljudskoga uma; oni imaju nešto reći svakom Europljaninu koji se nije oglasio protiv genocida.

Ovi ljudi danas govore svima nama da se moramo probuditi, da se moramo opametiti, da se moramo ujediniti u zaštiti od zla zlih ljudi. Oni nam govore da osim što se mora znati KO ih je ubio, mora se spoznati i filozofija koja proizvodi ubice kao što su ubice ovih ljudi. Smrt ovih ljudi nam govori da moramo predano i bezprekidno raditi kako se zločin protiv čovjeka u našoj zemlji, u našoj Europi, u našem svijetu, više nikome i nikada ne bi ponovio. Moramo raditi na suživotu i toleranciji koja vodi našu zajednicu i naše društvo putem mira i suživota, a ne putem sukoba i isključivosti.

Smrt ovih ljudi nije uzaludna. Povijest nas uči da ljudska žrtva može biti razlog za novi početak u povijesti jednog naroda. Nevina krv ovih ljudi živa je rana na savjesti čovječanstva. I zato - Nemoj reći za one koji su ubijeni na pravdi Boga da su mrtvi. Oni su živi, samo što vi to ne osjećate (Kur'an).

Stoga, nemoj padati u očaj i nemoj da te obuzme beznađe. Nemoj pomišljati na osvetu nasiljem. Vjeruj i bori se za istinu i pravdu. Mi ne smijemo izgubiti vjeru u Boga; mi ne smijemo izgubiti poštovanje prema našim komšijama. Moramo vjerovati da će se jednoga dana i najgori ljudi opametiti tako da moraju poštivati  ljudsko pravo na život, vjeru, slobodu, imetak i čast.

Draga rodbino i prijatelji ovih šehida-mučenika, gotova da nema riječi kojom se danas može ublažiti vaša bol i patnja. No, nadam se da vam može biti lakše kad znate da smrt čeka svakog čovjeka (كل نفس ذائقة الموت) - Svak osoba će osjetiti smrt - kaže se u Časnom Kur'anu. Umiru kraljevi i prosijaci; umiru bogati i siromašni; umiru stari i mladi; umiru nevini i krivi ljudi. Smrt je neizbježna sudbina svakog čovjeka. No, kao što nas islam poučava, smrt nije kraj života, već nastavak života u vjećnosti. Neka  vam, stoga, uvijek na umu bude ova istina, a to je da je ovozemljska smrt za čovjeka novo rađanje u vjećnosti.

Dženazi prisustvovao veliki broj vjernika

Mi smo danas ovdje da nas dobro vide cijeli svijet i da zna da smo mi autohtona zajednica moralne tradicije, koja s ponosam zna da nosi svoj bol i patnju. U svako doba naša zajednica je imala ljude koji su bili savjest čovječanstva, koji su branili istinu, pravdu i ljudsko dostojanstvo. Mi smo zajednica koja odbacuje mržnju i ne prihvata nasilje. Mi smo zajednica koja osuđuje teror uvijek i na svakom mjestu. Mi smo zajednica koja je sposobna da se suoči sa svim izazovima i zato ne prihvatamo da nam se podmeću bilo kakvi tajni spiskovi koji treba da zaplaše našu djecu, koji treba da uznemiravaju naše komšije, koji treba da šire islamofobiju. Stoga tražimo da se objavi puna istina o terorizmu. Tražimo od države da nam se jasno i nedvosmisleno kaže puna istina o sigurnosti u našoj zemlji. Norod koji u svom sjećanju ima genocid osjetljiv je na nepoznanice, na poluistine i na sumnjičenja koja graniče sa pitanjem života i smrti. Dosta nam je straha, neizvjesnosti i nesigurnosti. Dosta nam je sumnjničenja. Mi smo narod koji nikome zla ne misli i zato hoćemo da to bude jasno i nedvosmisleno svima - našim komšijama i našim prijateljima u svijetu.   Mi smo duboko svjesni zajedničke nam sudbine; mi znamo jedni za druge; mi brinemo o našoj zajednici. Jer, dok god budemo brinuli o našoj zajednici, ona će biti i postojati za dobrobit svakog našeg čovjeka. Zato proučimo ovu dovu:

1 Bože Milostivi, ako mi zaboravimo Tebe, nemoj Ti zaboraviti nas;

2 Ako pogriješimo, podari nam snagu Ademovog (a.s.) pokajanja;

3 Ako nas zadesi nesreća, pouči nas Nuhovoj (a.s.) lađi spasa;

4 Ako nas zamrači krivovjerje, osvjetli nam put Ibrahimovim (a.s.) pravovjerjem;

5 Ako nas uhvati strah od silnika, osposobi nas Musaovom (a.s.) pravdom;

6 Ako nam se ponudi mržnja, spasi nas Isaovom (a.s.) ljubavlju;

7 Ako budemo protjerani iz domova naših, osnaži nas Muhamedovom (a.s.) željom za povratkom domovima našim.

8 Bože Svemogući, ujedini naša srca u vjeri i ljubavi.

9 Učvrsti korake naše u istini i pravdi.

10 Osnaži volju našu u bratsvu i slozi.

11 Udruži misli naše u domu i domovini.

12 Bože Pravedni, molimo Te da nasilnicima oduzmeš mač, a slabima da podariš moć vjere u istinu i pravdu.

13 Molimo Te,

14 Bože, da tuga bude nada;

15 Da osveta bude pravda; da majčina suza bude molitva; da se više nikad i nikome ne ponovi Srebrenici!

أللهم اليك اشكو ضعف قوتي، و قلّة حيلتي، و هواني علي الناس، يا ارحم الرحمين.

انت رب المستضعفين، و انت ربي.

الي من تكلني؟ الي بعيد يتجهمني؟ ام الي عدو ملكته امري؟

إن لم يكن بك علي غضب فلا ابالي، بلا عافيتك هي اوسع لي.

أعوذ بنوروجهك الذي اشرقت له الظلمات،

صلح عليه امر الدنيا و الآخرة من ان تنزل بي غضبك، او يحلّ علي سخطك.

لك العتبي حتي ترضي, و لا حول و لا قوّة الا بك.