Reisu-l-ulema u Trebinju pročitao hutbu u povodu 15. godišnjice genocida

Sarajevo,9. juli 2010. (MINA) - U povodu petnaeste godišnjice genocida u Bosni i Hercegovini i ukopa 775 žrtava srebreničkog genocida u Potočarima 11. jula 2010. godine, reisu-l-uleme dr. Mustafa Cerić je objavio hutbu na bosanskom i engleskom jeziku. Hutbu, koja je danas pročitana sa minbera džamija u domovini i dijaspori, Reisu-l-ulema je pročitao u džematu Lastva, Medžlis Islamske zajednice Trebinje. Mina u cijelosti prenosi hutbu na bosanskom jeziku. Hutba na engleskom jeziku dostupna je na Rijasetovom web portalu www.rijaset.ba/en.

إنّ الحمد لله، نحمده ونستعينه ونستغفره، ونعوذ بالله من شرور أنفسنا، ومن سيّئات أعمالنا، من يهد الله فلا مضلّ له، ومن يضلل فلا هادي له، وأشهد أن لا إله إلاّ الله وحده لا شريك له، وأشهد أنّ محمّداً عبده ورسوله. قال الله تعالي في القران الحكيم: فَطَوَّعَتْ لَهُ نَفْسُهُ قَتْلَ أَخِيهِ فَقَتَلَهُ فَأَصْبَحَ مِنَ الْخَاسِرِينَ . فَبَعَثَ اللّهُ غُرَابًا يَبْحَثُ فِي الأَرْضِ لِيُرِيَهُ كَيْفَ يُوَارِي سَوْءةَ أَخِيهِ قَالَ يَا وَيْلَتَا أَعَجَزْتُ أَنْ أَكُونَ مِثْلَ هَـذَا الْغُرَابِ فَأُوَارِيَ سَوْءةَ أَخِي فَأَصْبَحَ مِنَ النَّادِمِينَ. مِنْ أَجْلِ ذَلِكَ كَتَبْنَا عَلَى بَنِي إِسْرَائِيلَ أَنَّهُ مَن قَتَلَ نَفْسًا بِغَيْرِ نَفْسٍ أَوْ فَسَادٍ فِي الأَرْضِ فَكَأَنَّمَا قَتَلَ النَّاسَ جَمِيعًا وَمَنْ أَحْيَاهَا فَكَأَنَّمَا أَحْيَا النَّاسَ جَمِيعًا وَلَقَدْ جَاء تْهُمْ رُسُلُنَا بِالبَيِّنَاتِ ثُمَّ إِنَّ كَثِيرًا مِّنْهُم بَعْدَ ذَلِكَ فِي الأَرْضِ لَمُسْرِفُونَ .

I bezumna strast njegova navede ga da ubije brata svoga, pa ga on ubi i tako izgubi pamet. Allah onda posla jednog gavrana da kopa po zemlji da bi mu pokazao kako da zakopa mrtvo tijelo brata svoga. „Teško meni!" - povika on - „zar i ja ne mogu, kao ovaj gavran, da zakopam mrtvo tijelo brata svoga!" I pokaja se. Zbog toga Allah Uzvišeni je propisao sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini - kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva, - kao da je svim ljudima život sačuvao. Allahovi poslanici su im jasne dokaze donosili, ali su mnogi od njih, poslije toga, na Zemlji sve granice zla prelazili. (Kur'an, 5:30-32).

Draga braćo i sestre,
Na petnaestu godišnjicu genocida protiv našeg naroda mnogo je više teških pitanja nego lahkih odgovora. Zašto je krik „nikad više", kojeg su mnogi uzvikivali nakon 1945. god., ostao lažan? Svakako, holokaust je jedinstven zločin protiv čovječnosti, ali primjeri genocida u svijetu su nastavili da se događaju - od Bosne do Čečenije, od Ruande do Šri Lanke, od Konga do Kambodže.

Ono jeste metafizičko, ali pitanje zla je važno zato što je „zlo stvarnost ljudskog života". Mi to možemo vidjeti, ne samo povodom petnaeste godišnjice genocida u Bosni i Hercegovini, već i na primjerima svakodnevne brutalnosti ubijanja, silovanja i proganjanja nevinih ljudi, kao i na primjerima miliona izgubljenih ljudskih života zbog bolesti, siromaštva i gladi.

Mi znamo da je zlo moralni grijeh. Zlo uzrokuje ljudima štetu. Zlo je ljudska nesreća. Zlo je sila ili moć koja ponižava ljude i ugrožava čovječanstvo. No, ove i slične definicije zla ne daju odgovor na pitanja: Zašto se dogodio holokaust u Europi? Zašto genocid u Bosni i Hercegovini? Zašto je maloljetna djevojčica u Višegradu silovana? Zašto je maloljetni bosanski dječak ubijen u Srebrenici? Zašto je međunarodna zajednica izdala bosanske muslimane 11. jula 1995. i dopustila da hiljade muškaraca budu ubljeni? Zašto je Europa dopustila da je prevari zlo srpske vojske? Gdje počinje zlo? Zašto zlo neke ljude fascinira?

I dok metafizičke rasprave o korijenima zla mogu biti korisne, dotle pravni postupci protiv zločina moraju biti provedeni tako da zločinci dobiju svoje pravo, a to je pravo na kaznu, jer zlo ne može preživjet savjest čovječanstva.

Stoga, najvažnija pitanja u vezi sa genocidom u Bosni i Hercegovini su pitanja istine, pravde, sjećanja i pomirenja. Istina i pravda su neodvojivi ne samo zbog njihovog organskog poretka, već i zbog činjenice da vlast može stajati sa nevjerom (kufr), ali ne može trajati sa nepravdom (zulm) الملك يبقي مع الكفر و لا يبقي مع الظلم)).

Drugim riječima, sve što je u Bosni i Hercegovini nastalo na nepravdi ili genocidu ne može preživjeti i mora biti ukinuto prije ili kasnije. Nažalost, počinioci genocida u Bosni i Hercegovini su mnogo više opsjednuti negiranjem svog zločina nego što žrtve genocida pomišljaju na osvetu.

No, počinioci zločina genocida u Bosni i Hercegovini treba da znaju da je negacija zločina isto tako zločin, dok je zahtjev za istinom i pravdom znak želje za pomirenjem. Prema tome, što se prije prestane sa negacijom zločina genocida tim prije će se otvoriti put pomirenja, suživota i bolje budućnosti za sve ljude dobre volje u našoj zemlji.

Žrtve genocida u Bosni i Hercegovini nikad neće prestati podsjećati svijet na ono što se dogodilo 11. jula 1995. god. u Srebrenici. Mi cijenimo činjenicu da je većinom od 565 glasova Parlament Europske unije usvojio rezoluciju 15. januara 2009. god. o 11. julu kao Danu sjećanja na srebrenički genocid i time iskazao poštovanje prema svim žrtvama genocida.

Također, od posebnog značaja je to što je Parlament Europske unije pozvao Europsko vijeće i Europsku komisiju da na primjeren način obilježe godišnjicu zločina genocida u Srebrenici, kao i da pokažu poštovanje prema ukopu posmrtnih ostataka žrtava u Potočarim te što je pozvao zemlje zapadnog Balkana da to isto urade.

Žrtve srebreničkog genocida su svjesne da se prošlost ne može promijeniti, ali cijene dobru volju Parlamenta Eurospke unije kojom se priznaje njihov bol i patnja kao znak da se genocid više neće nikom i nigdje ponoviti.

Dakako, lahko se identificirati sa žrtvama genocida. No, ako zaista želimo sprijećiti buduće genocide, moramo više učiniti osim prigodnih suosjećanja prema žrtvama. Moramo shvatiti dubinu psihologije počinitelja kao i ravnodušnost posmatrača genocida. Moramu ustanoviti šta je to što neke ljude, koji su inače „normalni", učini da mrze druge ljude i narode do te mjere da ih planski i sistematski žele istrijebiti?! Ali i one ljude koji pomažu genocid ili stoje po strani i nijemo gledaju zločin nad nevinim ljudima! I njih treba proučiti i upoznati! Svi moramo učiti o holokaustu i genocidu ne samo kao povijesnim činjenicama, već kao način da upoznamo našu djecu o opasnosti rasizma, antisemitizma, islamofobije i drugih primjera ljudske netrpeljivosti. Moramo poučiti sve srednjoškolce da cijene demokraciju i ljudska prava te ih hrabriti da odbace mržnju, netoleranciju i etničke sukobe.

Povodom petnaeste godišnjice genocida u Srebrenici-Potočari svi moramo biti ujedinjeni u našoj zemlji, u Europi i širom svijeta u osudi zločina genocida. Stoga, pozivam da u nedjelju 11. jula 2010. god., dok ostaci od 775 žrtava genocida budu pokopavani u Potočarima, budemo svi zajedno i da, svako na svoj način u 13.15 sati u džamijama, crkvama, sinagogama i drugim časnim mjestima, moli Uzvišenog Boga da nas zbliži u međusobnom poštovanju i ljudskoj solidarnosti kako bismo jedni drugima činili dobro i kako bismo jedni druge čuvali od zla.

Ova dova/molitva je naša nada da će nam budućnost biti bolja od naše prošlosti:

Bože Milostivi, ako mi zaboravimo Tebe, nemoj Ti zaboraviti nas;
Ako pogriješimo, podari nam snagu Ademovog (a.s.) pokajanja;
Ako nas zadesi nesreća, pouči nas Nuhovoj (a.s.) lađi spasa;
Ako nas zamrači krivovjerje, osvjetli nam put Ibrahimovim (a.s.) pravovjerjem;
Ako nas uhvati strah od silnika, osposobi nas Musaovom (a.s.) pravdom;
Ako nam se ponudi mržnja, spasi nas Isaovom (a.s.) ljubavlju;
Ako budemo protjerani iz domova naših, osnaži nas Muhamedovom (a.s.) željom za povratkom domovima našim.
***

Bože Svemogući, ujedini naša srca u vjeri i ljubavi!
Učvrsti korake naše u istini i pravdi!
Osnaži volju našu u brastvu i slozi!
Udruži misli naše u domu i domovini!
***

Bože Pravedni, molimo Te da nasilnicima oduzmeš mač, a slabima da podariš moć vjere u istinu i pravdu!
***

Molimo Te,Bože,
da tuga bude nada,
da osveta bude pravda,
da majčina suza bude molitva
da se više nikada i nikome ne ponovi Srebrenica!
Amin!