Govor reisu-l-uleme na dženazi u Bugojnu

GOVOR

REISU-L-ULEME DR. MUSTAFE CERIĆA

NA DŽENAZI TARIKU LJUBUŠKIĆU, BUGOJANSKOM POLICAJCU

(Bugojno, redžeb 17, 1431/juni 29, 2010)

I ne reci za one koji su poginuli na pravdi Boga da su mrtvi oni su živi samo što to vi ne osjećate (Kur'an).

Ovdje smo da klanjamo dženazu-namaz bratu Tariku Ljubuškiću, koji je terorističkim aktom nevino ubijen dok je vršio časnu dužnost čuvara reda i sigurnosti u domovini. Tik u sabah u nedjelju 15. redžeba 1431/27. juna, 2010. god. stanovnike mirnog Bugojna šokirala je eksplozija koja je uznemirila našu zajednicu, naše društvo, našu državu i poslala najružniju poruku svijetu u zadnjih petnaestak godina.

Žrtva bezumnog nasilja je naš brat Tarik Ljubuškić i druge njegove kolege i koleginica, koji su časno i dostojanstveno radili svoj posao čuvara reda i mira u našoj državi, u našoj domovini i u našem domu.

 Prošlonedjeljni teroristički napad u Bugojnu na čuvare reda je napad na našu čast i ugled, na našu zajednicu i državu, na našu vjeru i obraz.  Mi smo danas ovdje ujedinjeni u osudi nasilja u Bugojnu. Ujedinjeni smo na pravom putu, a to je put tolerancije, put suživota i međusobnog uvažavanja. To je put naše vjere koja nas uči da je ubiti nevinog čovjeka kao ubiti cijeli svijet.

U ovom tužnom danu, u ovom teškom vremenu za Bosnu i Hercegovinu treba da se upitamo kakva smo mi to zajednica, kakvo smo mi to društvo, kakva smo mi to država? Kojim putem želimo ići?

Oni koji su zadojeni mržnjom i osvetom mogu željeti okrenuti našu zajednicu unutarnjoj podjeli i međusobnoj mržnji, mogu htjeti da nas sukobe jedne protiv drugih.

Oni u tome neće uspjeti, jer mi hoćemo i možemo, uz Allahovu pomoć, ujediniti se u naporu da jedni druge razumijemo, da jedan drugome budemo brat i sestra te da nasilje i krvavu mrlju koja nas je zadesila u Bugojnu zamijenimo za bratsku i komšijsku ljubav i poštovanje. 

Mi u Bosni i Hercegovini nećemo podjele; nama u Bosni i Hercegovini ne treba mržnja; nama u Bosni i Hercegovini  ne treba nasilje i bezakonje.

Nama u Bosni i Hercegovini treba pamet, mudrost i hrabrost da se odupremo mržnji i nasilju; treba nam međusobna ljubav i poštovanje; treba nam suosjećanje jednih prema drugima, posebno s onima koji još uvijek tragaju za svojim najmilijim koji su nevino ubijeni u genocidu protiv našeg naroda.

Mi smo imali teška iskušenja u prošlosti. Mi ćemo imati teških iskušenja u budućnosti, ali ujedinjeni mi smo sposobni nositi se sa svim poteškoćama. Naš put nije nasilje! Naš put je suživot i tolerancija unutar nas samih i sa našim komšijama.

Kao Bošnjaci mi smo braća po krvi i po tradiciji i zato treba da se međusobno bratski volimo.

Kao građani ove zemlje mi smo predani da živimo sa našim komšijama u miru i sigurnosti. Njihov mir je i naš mir, njihov nemir je i naše nemir. Njihova sigurnost je i naša sigurnost; njihova nesigurnost je i naša nesigurnost.

Zato učimo dovu Allahu Uzvišenom da našem bratu Tariku Ljubuškiću podari Džennet, a njegovim kolegama i koleginicama brz oporavak; neka Allah podari sabur njihovim obiteljima i rodbini; neka Allah Uzvišeni sačuva naš narod teških iskušenja; neka Allah čuva naš dom i domovinu; neka Allah osnaži svakoga onog koji čuva naš mir i sigurnost u svako vrijeme i na svakom mjestu! Amin!